Beta-relaksacija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Beta-relaksacija (β-relaksacija, engleski "beta relaxation") je vrsta relaksacije kod proizvodnje polimera. Beta-relaksacija je ona koja se javlja pri drugoj najvišoj temperaturi ili drugoj najnižoj frekvenciji na krivulji gubitaka polimera. Najveće vrijednost pri ovim uvjetima zove se beta-relaksacijski maksimum. Ako se radi o amorfnim amorfnim polimerima, ova je vrsta relaksacije općenito u svezi s lokaliziranim gibanjima samo nekoliko atoma polimernog lanca ili je posljedica gibanja bočne skupine. Kad je slučaj nekih kristalastih polimera, ova relaksacija odgovara staklastog prijelaza.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije - Sveučilište u Zagrebu Pripravila radna skupina u sastavu: Michael Hess, Giuseppe Allegra, Jiasong He, Kazuyuki Horie, Joon-Seop Kim, Stefano V. Meille, Val Metanomski, Graeme Moad, Robert F. T. Stepto, Michel Vert i Jiří Vohlídali. Prevela: Jelena Macan. Međunarodna unija za čistu i primijenjenu kemiju - Odjel za polimere: Nomenklatura i terminologija iz područja polimera i polimernih materijala - Glosar naziva vezanih uz toplinska i termomehanička svojstva polimera (IUPAC-ove preporuke 2013.) Preporuke HDKI i HKD 2015., Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa, Kemija u industriji 64 (5-6), str. 266., 2015. (pristupljeno 15. veljače 2019.)