Biorazgradivost

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Biorazgradivi otpad

Biorazgradivost ili biološka razgradnja je kemijski proces pri kojem se materijal otopi bakterijama ili drugim biološkim elementima.

Biorazgradiv materijal mogu konzumirati mikroorganizmi i pretvoriti u spojeve koji su prirodni. To je važan proces u ekologiji i gospodarenju otpadom. Predmeti koji su biorazgradivi smatraju se ekološki prihvatljivim, jer se mogu vratiti na elemente, koji se nalaze u prirodi.

Organski materijali, kao što se dobivaju iz biljaka i životinja, mogu se razgraditi aerobno (kisikom) ili anaerobno (bez kisika). Neki umjetni ili anorganski materijali također se mogu razgraditi.[1] Moguće je identificirati specifične mikroorganizme koji su u stanju razgraditi te materijale.[2]

U prirodi, različiti materijali razgrađuju se različitim brzinama. Većini mikroorganizama koji pomažu biorazgradivosti potrebni su: svjetlost, toplina, voda i kisik.[3]

Razgradnja u oceanu[uredi VE | uredi]

Potrebno vrijeme za razgradnju u oceanu[4]
Produkt Vrijeme razgradnje
Jabuka 1–2 mjeseca
Papir (općenito) 1–3 mjeseca
Papirni ručnik 2–4 mjeseca
Kartonska kutija 2 mjeseca
Pamučna tkanina 5 mjeseca
Plastična ambalaža mlijeka 5 mjeseca
Aluminijska limenka 150–200 mjeseca
Staklena boca neodređeno (zauvijek)
Plastična vrećica 10–20 mjeseca
Meka plastična boca 100 mjeseca
Tvrda plastična boca 400 mjeseca

Vidi i:[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Sims, G.K.; A.M. Cupples (1999). "Factors controlling degradation of pesticides in soil". Pesticide Science: 598-601
  2. Cupples, A.M.; E.A. Shaffer, J.C. Chee-Sanford, and G.K. Sims (2007). "DNA buoyant density shifts during 15N DNA stable isotope probing". Microbiological Res. 162: 328-334.
  3. Sims, G.K. (1991). The effects of sorption on the bioavailability of pesticides.. London: Springer Verlag. pp. 119-137
  4. http://cmore.soest.hawaii.edu/cruises/super/biodegradation.htm [Mote Marine Laboratory, 1993.]