Biorazgradivost

Izvor: Wikipedija
Biorazgradivi otpad

Biorazgradivost ili biološka razgradnja je kemijski proces pri kojem se materijal otopi bakterijama ili drugim biološkim elementima.

Biorazgradiv materijal mogu konzumirati mikroorganizmi i pretvoriti u spojeve koji su prirodni. To je važan proces u ekologiji i gospodarenju otpadom. Predmeti koji su biorazgradivi smatraju se ekološki prihvatljivim, jer se mogu vratiti na elemente, koji se nalaze u prirodi.

Organski materijali, kao što se dobivaju iz biljaka i životinja, mogu se razgraditi aerobno (kisikom) ili anaerobno (bez kisika). Neki umjetni ili anorganski materijali također se mogu razgraditi.[1] Moguće je identificirati specifične mikroorganizme koji su u stanju razgraditi te materijale.[2]

U prirodi, različiti materijali razgrađuju se različitim brzinama. Većini mikroorganizama koji pomažu biorazgradivosti potrebni su: svjetlost, toplina, voda i kisik.[3]

Razgradnja u oceanu[uredi | uredi kôd]

Potrebno vrijeme za razgradnju u oceanu[4]
Produkt Vrijeme razgradnje
Jabuka 1–2 mjeseca
Papir (općenito) 1–3 mjeseca
Papirni ručnik 2–4 mjeseca
Kartonska kutija 2 mjeseca
Pamučna tkanina 5 mjeseca
Plastična ambalaža mlijeka 5 mjeseca
Aluminijska limenka 150–200 mjeseca
Staklena boca neodređeno (zauvijek)
Plastična vrećica 10–20 mjeseca
Meka plastična boca 100 mjeseca
Tvrda plastična boca 400 mjeseca

Vidi i:[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Sims, G.K.; A.M. Cupples (1999). "Factors controlling degradation of pesticides in soil". Pesticide Science: 598-601
  2. Cupples, A.M.; E.A. Shaffer, J.C. Chee-Sanford, and G.K. Sims (2007). "DNA buoyant density shifts during 15N DNA stable isotope probing". Microbiological Res. 162: 328-334.
  3. Sims, G.K. (1991). The effects of sorption on the bioavailability of pesticides.. London: Springer Verlag. pp. 119-137
  4. http://cmore.soest.hawaii.edu/cruises/super/biodegradation.htmArhivirana inačica izvorne stranice od 5. studenoga 2011. (Wayback Machine) [Mote Marine Laboratory, 1993.]