Biserka (gljiva)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biserka
2011-07-30 Amanita rubescens 1.jpg
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Amanitaceae
Rod: Amanita
Vrsta: A. rubescens
(Pers. ex Fr.) Gray
Dvojno ime
Amanita rubescens
Sinonimi
Amanita novinupta (sjeverna Amerika)
Postoji velika opasnost od zamjene biserke (lijevo) sa smrtno otrovnom panterovom muharom (desno).

Biserka (lat. Amanita rubescens), bisernica, crvenkasta muhara ili siva muhara je jestiva gljiva ljeta, od koje zaziru mnogi neiskusni gljivari zbog srodnosti s otrovnim gljivama svoje porodice, a vrlo je česta i ukusna gljiva. Biserka raste od kraja svibnja do kraja listopada pojedinačno ili skupno po svim šumama. [1]

Opis[uredi | uredi kôd]

  • Klobuk biserke je širok od 6 do 15 centimetara, najprije polukružan, kasnije otvoren, smeđecrvenkast, pod starost izbljeđuje s crvekastim mrljama; pokriven je perlama koje su prema sredini gušće, a često u mladosti vuku na crvenkasto; obod nije ucrtan, pod kožicom, koja se lako guli, meso je crvenkaste boje, kožica je malo ljepljiva, kiša s nje lako ispire ostatke ovoja.
  • Listići su gusti, široki , bijeli, pomiješani s kraćima; na oba kraja suženi, na pritisak lagano (sporo) mijenjaju boju u crvenkastu.
  • Stručak je visok od 10 do 20 centimetara, cilindričan, bjelkast s crvenim daškom, na pritisak kasnije pocrveni; najprije je pun, poslije kad izgrizemo šupalj, pod starost redovito izgrizen od crva sve do klobuka i crvenkasto obojen; u gornjem dijelu nalazi se bijeli vjenčić.
  • Meso je bijelo, na pritisak malo pocrveni, osobito pri dnu stručka, miris nenapadan; okus najprije blag, kasnije nadražujući.
  • Spore su bijele, eliptične 7 – 10 x 5 – 8 μm.

Kemijske reakcije[uredi | uredi kôd]

Meso s fenolom postaje vinsko crveno, a s fenolanilinom crvenkasto.

Stanište[uredi | uredi kôd]

Raste već od kraja svibnja pa do jeseni u vlažnim šumama.

Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]

Biserka je jestiva; prije pripremanja poželjno je oguliti kožicu s klobuka jer je tu najzastupljeniji termostabilan hemolizin koji se kuhanjem na temperaturi od 70 ˚C razara. [2]

Sličnosti[uredi | uredi kôd]

Postoji velika opasnost od zamjene sa smrtno otrovnom panterovom muharom. Međutim, panterova muhara ima ucrtan obod klobuka, meso nije crvenkasto obojeno ispod kožica klobuka, a vjenčić je gladak. U posljednje vrijeme u nas se često vode razgovori o spornoj lažnoj biserki (lat. Amanita pseudorubescens Herrfurt) koja, navodno, može biti smrtonosna, a ne razlikuje se od biserke, kako to piše u "Atlasu gljiva", Zagreb, 1977. Čini se da je ta pomutnja među ljubiteljima gljiva još izraženija zbog neargumentiranog pisanja pojedinih listova. Amanita pseudorubescens Herrf. u literaturi se uglavnom spominje s nevjericom ili se u potpunosti negira. Treba se naglasiti da su mnoge vrste gljiva nedužno proglašavane novim vrstama, i to, zamislite, odoka u prirodi. Na taj se način i vjerojatno i "rodila" lažna biserka, kao što piše Albert Pilat, a da bi to dokazao, pojeo je 8 sirovih komada sporne biserke. Biserki najviše sliči vrlo rijetka, ali jestiva Amanita annulosulphurea gill, koja je manja, meso joj mnogo slabije crveni, plodno tijelo ima sivoljubičasti ton i vjenčić je sumporastožut.

Slike[uredi | uredi kôd]

1476421021 829ff7e891 b.jpg 2011-07-30 Amanita rubescens 5.jpg Amanita rubescens 4.jpg Amanita rubescens - orgin of striates of the ring.jpg Amanita rubescens 1.jpg

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Gljiva biserka - opis i prepoznavanje, [1], www.medjimurje.hr, preuzeto 1. studenog 2020.
  2. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Biserka (gljiva).