Bitka na Putnikovom brdu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Bitka na Putnikovom brdu bila je bitka kojom je HVO spasio Usorsku enklavu. Bitka se odvila 12. srpnja 1992. godine. Obljetnica bitke je utvrđena Odlukom o utvrđivanju značajnih datuma i kalendara općinskih manifestacija ("Sl. glasnik općine Usora" broj: 6/14). Središnje spomen obilježje poginulim braniteljima Usore. Spomen obilježja su i u Ularicama i Makljenovcu.[1][2]

U spomen se održava na stadionu 'Plaža' u Makljenovcu manifestacija održavanjem Spomen malonogometnog turnira mjesnih zajednica općine Usora. Prvi put se održao 6 godina nakon obljetnice bitke.[1]

Radilo se o napadu na jedan jedan od najutvđenijih vojnih objekata bivše JNA, Putnikovo brdo. Bitka je bila psihološka prekretnica koja je osvijestila narod od nevjerice i šoka, nakon protjerivanja i bitka koja je unijela samopouzdanje u ljude i vojnike. Iznenadila je okupatora u Doboju, jer nije očekivao tako brz i silovit kontranapad. Bitka je bila među prvim, a možda i prva ofanzivna akcija koju je izveo HVO u Bosni i Hercegovini toga razmjera.[1]

Uvod je bio pad Doboja 3. svibnja 1992. godine. Doboj su bili prisiljeni napustiti preko 27.000 Hrvata i Bošnjaka. Išli su u neprekidnim kolonama pod kišom metaka i granata. pobjegao je na slobodni teritorij Usore i Tešnja. Nakon što je slomio Doboj i okupirao ga, neprijatelj je svoje snage usmjerio na crte HVO Usora. Neprijatelj je krenuo na hrvatska sela Prisade i Makljenovac, pri tom čineći mnoga zvjerstva i zločine. Zaustavljen je na tom mjestu i tu je uspostavljena obrambena crta. Zbognepovoljna položaja u odnosu na neprijatelja, zapovjednik HVO Nikola Antunović 'Kava' zapovijedio je u strogoj tajnosti izviditi pravce napada, te pripremiti ljudstvo i tehniku za akciju, poslije poznatu po nazivu 'Putnikovo brdo'. HVO se izuzetno pripremio na protunapad. Vršio je izviđanja, razminiravanja, uvođenja udarnih snaga, određivanje ciljeva i analiza. Nakon toga krenuo je u protunapad protiv velikosrpskih pljaškaša, razaratelja i ubojica. [1]

Dogovorenim znakom napad je krenuo točno u 12:30h. Povijesni nadnevak bio je 12. srpnja 1992. godine. Neprijatelja je HVO napao iz više pravaca istovremeno. Sedam je udarnih skupina bilo s konkretnim zadaćama i određenim ciljevima. Unatoč vrlo lošem vremenu, snažnoj kiši, sijevanju munja i udarima gromova čija se buka miješala sa eksplozijama granata i sijevanju munja koje je osvjetljavalo teren. Zemlju su preorale stotine granata i projektila, a metci su letjeli oko oko glava. Bila je žestoka i krvava bitka za Makljenovac i Prisade. Borba je bila teška. Hrvatski bojovnici uspjeli su ovladati neprijateljskim položajem na Putnikovom brdu od 'Glavice do Cerika'. Uništili su vojnu zgradu, zarobili tri tenka te veću količinu streljiva i naoružanja. Zahvaljujući iskazanom velikom moralu i snazi, neprijatelju su nanijeli velike gubitke u ljudstvu i tehnici. Uspostavljena je čvrsta obrambena crta. Do kraja rata nije promijenjena. Akcija 'Putnikovo brdo' je u potpunosti realizirana glede priprema i same akcije. Bila je jedna od najžešćih ofanzivnih akcija na prostoru Usore. 110. brigada HVO Usora u ovoj bitci postigla je značajnu pobjedu koja je ostala upisana u povijest usorskoga kraja.[1]

Izvođenju i pripremi ove akcije mnogo su pridonijeli Zapovjedništvo i izviđačko-inženjerske grupe druge bojne, udarne grupe druge bojne, interventni vod 'Usorski lavovi' prve bojne, brigadni interventni vod, TRD 110.-e brigade, i te svi ostali pripadnici brigade koji su sudjelovali u ovoj akciji.[1]

U bitci su poginuli [1]

  • Zdravko (Ivan) Krajina
  • Jozo (Franjo) Rajkovača
  • Stipi (Ivan) Perić
  • Meho (Šemse) Ahmić
  • Suad (Izet) Kučuk
  • Marijanu (Martin) Krajina
  • Nikola (Mijo) Topalović
  • Ilija (Josip) Marelja
  • Reuf (Mustafa) Hodžić

Ranjeni su pripadnici 110. brigade HVO:[1]

  • Ivo (Marko) Suvala
  • Pero (Marko) Lujić
  • Krešimir (Mato) Zubak
  • Mato (Drago) Matošević
  • Mato (Ilija) Čančar
  • Ivo (Anto) Matić
  • Ilija (Ivan) Krajina
  • Dragan (Ilija) Matić
  • Ševal (Omer) Hodžić
  • Nedeljko (Stipo) Grgić
  • Mato (Marijan) Brković
  • Petar (Ivo) Petrović
  • Nedeljko (Ilija) Vrkašević
  • Slobodan (Franjo) Krištić
  • Emir (Muhamed) Tokmić
  • Žarko (Jakov) Kopčić
  • Marko (Ante) Gavran
  • Josip (Luka) Kopčić
  • Anto (Jakov) Brković
  • Ilija (Marijan) Varenica
  • Pejo (Ante) Marić
  • Tomo (Pavla) Gavran
  • Franjo (Ante) Prakljačić
  • Ivica (Nikola) Čalić
  • Zoran (Pero) Topalović
  • Zvonko (Jozo) Petrović
  • Andrija (Ilija) Zubak
  • Marijan (Ilija) Šimunović
  • Ivo (Luka) Božić
  • Anto (Luka) Šimunović
  • Goran (Mato) Ćosić
  • Zoran (Niko) Mandić
  • Petar (Ilija) Dadić
  • Luka (Pejo) Šimunović
  • Anto (Jozo) Risonjić
  • Goran (Ivan) Jelić

Uz ovu bitku u zoni odgovornosti 110. brigade HVO Usora, poslije su vođene i druge obrambene i napadajne akcije, a to su Komin, Križ, Vrela, Jeleči, Sivša tj. 'Simina bašča', Ušće, Šumareva kuća, Crni vrh itd. unatoč svim napadima neprijatelja. Veliki braniteljski napori omogućili su uspješnu obranu i sačuvanje Usore. Za očuvanje neprocjenjivo važna bila je pomoć koju su branitelji dobivali od civilne vlasti. Veliku ulogu dali su svećenici, župnici i župni Caritasi koji su marljivo radili za vrijeme rata, te time uveliko pomogli braniteljima i stanovništvu u preživljavanju u tim teškim trenutcima rata.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Dnevnik.ba Akcija kojom je HVO spasio usorsku enklavu Održan malonogometni turnir Makljenovac 2017: 21. srpnja 2017. (pristupljeno 5. prosinca 2017.)
  2. Usora.com Fotogalerija: Obljetnica Bitke na Putnikovom brdu; 12. srpnja 2017. (pristupljeno 5. prosinca 2017.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]