Bitka na Putnikovom brdu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Bitka na Putnikovom brdu bila je bitka kojom je HVO spasio Usorsku enklavu. Bitka se odvila 12. srpnja 1992. godine.


Radilo se o napadu na jedan jedan od najutvđenijih vojnih objekata bivše JNA, Putnikovo brdo. Bitka je bila psihološka prekretnica koja je osvijestila narod od nevjerice i šoka, nakon protjerivanja i bitka koja je unijela samopouzdanje u ljude i vojnike. Iznenadila je okupatora u Doboju, jer nije očekivao tako brz i silovit kontranapad. Bitka je bila među prvim, a možda i prva ofanzivna akcija koju je izveo HVO u Bosni i Hercegovini toga razmjera.[1]

Uvod je bio pad Doboja 3. svibnja 1992. godine. Doboj su bili prisiljeni napustiti preko 27.000 Hrvata i Bošnjaka. Išli su u neprekidnim kolonama pod kišom metaka i granata. pobjegao je na slobodni teritorij Usore i Tešnja. Nakon što je slomio Doboj i okupirao ga, neprijatelj je svoje snage usmjerio na crte HVO Usora. Neprijatelj je krenuo na hrvatska sela Prisade i Makljenovac. Zaustavljen je na tom mjestu i tu je uspostavljena obrambena crta. Zbognepovoljna položaja u odnosu na neprijatelja, zapovjednik HVO Nikola Antunović 'Kava' zapovijedio je u strogoj tajnosti izviditi pravce napada, te pripremiti ljudstvo i tehniku za akciju, poslije poznatu po nazivu 'Putnikovo brdo'. HVO se izuzetno pripremio na protunapad. Vršio je izviđanja, razminiravanja, uvođenja udarnih snaga, određivanje ciljeva i analiza. Nakon toga krenuo je u protunapad protiv velikosrpskih pljaškaša, razaratelja i ubojica.[1]

Dogovorenim znakom napad je krenuo točno u 12:30h. Povijesni nadnevak bio je 12. srpnja 1992. godine. Neprijatelja je HVO napao iz više pravaca istovremeno. Sedam je udarnih skupina bilo s konkretnim zadaćama i određenim ciljevima. Unatoč vrlo lošem vremenu, snažnoj kiši, sijevanju munja i udarima gromova čija se buka miješala s eksplozijama granata i sijevanju munja koje je osvjetljavalo teren. Zemlju su preorale stotine granata i projektila, a metci su letjeli oko oko glava. Bila je žestoka i krvava bitka za Makljenovac i Prisade. Borba je bila teška. Hrvatski bojovnici uspjeli su ovladati neprijateljskim položajem na Putnikovom brdu od 'Glavice do Cerika'. Uništili su vojnu zgradu, zarobili tri tenka te veću količinu streljiva i naoružanja. Zahvaljujući iskazanom velikom moralu i snazi, neprijatelju su nanijeli velike gubitke u ljudstvu i tehnici. Uspostavljena je čvrsta obrambena crta. Do kraja rata nije promijenjena. Akcija 'Putnikovo brdo' je u potpunosti realizirana glede priprema i same akcije. Bila je jedna od najžešćih ofanzivnih akcija na prostoru Usore. 110. brigada HVO Usora u ovoj bitci postigla je značajnu pobjedu.[1]

Izvođenju i pripremi ove akcije mnogo su pridonijeli Zapovjedništvo i izviđačko-inženjerske grupe druge bojne, udarne grupe druge bojne, interventni vod 'Usorski lavovi' prve bojne, brigadni interventni vod, TRD 110.-e brigade, i te svi ostali pripadnici brigade koji su sudjelovali u ovoj akciji.[1]

Uz ovu bitku u zoni odgovornosti 110. brigade HVO Usora, poslije su vođene i druge obrambene i napadajne akcije, a to su Komin, Križ, Vrela, Jeleči, Sivša tj. 'Simina bašča', Ušće, Šumareva kuća, Crni vrh itd. unatoč svim napadima neprijatelja. Veliki braniteljski napori omogućili su uspješnu obranu i sačuvanje Usore. Za očuvanje neprocjenjivo važna bila je pomoć koju su branitelji dobivali od civilne vlasti. Veliku ulogu dali su svećenici, župnici i župni Caritasi koji su marljivo radili za vrijeme rata, te time uveliko pomogli braniteljima i stanovništvu u preživljavanju u tim teškim trenutcima rata.[1]

Poginuli[uredi | uredi kôd]

U bitci su poginuli[1]

  • Zdravko (Ivan) Krajina
  • Jozo (Franjo) Rajkovača
  • Stipi (Ivan) Perić
  • Meho (Šemse) Ahmić
  • Suad (Izet) Kučuk
  • Marijanu (Martin) Krajina
  • Nikola (Mijo) Topalović
  • Ilija (Josip) Marelja
  • Reuf (Mustafa) Hodžić

Manifestacije povodom godišnjice bitke[uredi | uredi kôd]

Obljetnica bitke je utvrđena Odlukom o utvrđivanju značajnih datuma i kalendara općinskih manifestacija ("Sl. glasnik općine Usora" broj: 6/14). Središnje spomen obilježje poginulim braniteljima Usore. Spomen obilježja su i u Ularicama i Makljenovcu.[1][2]

U spomen se održava na stadionu 'Plaža' u Makljenovcu manifestacija održavanjem Spomen malonogometnog turnira mjesnih zajednica općine Usora. Prvi put se održao 6 godina nakon obljetnice bitke.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g h Dnevnik.baInačica izvorne stranice arhivirana 23. srpnja 2019. Akcija kojom je HVO spasio usorsku enklavu Održan malonogometni turnir Makljenovac 2017: 21. srpnja 2017. (pristupljeno 5. prosinca 2017.)
  2. Usora.comInačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2017. Fotogalerija: Obljetnica Bitke na Putnikovom brdu; 12. srpnja 2017. (pristupljeno 5. prosinca 2017.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]