Bogdan Žižić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Bogdan Žižić (Solin, 8. studenoga 1934.) hrvatski redatelj i scenarist pretežno kratkih i dokumentarnih filmova

Životopis[uredi VE | uredi]

Filmski i TV scenarist i redatelj. Rođen 1934. u Solinu. Maturirao Klasičnu gimnaziju u Splitu. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu /1957./.

Od 1964. aktivno se bavi realizacijom filmova. Realizirao je pet dugometražnih igranih filmova, više televizijskih igranih filmova po djelima hrvatskih književnika /Milana Begovića, Đalskog i drugih/, te oko stotinu kratkometražnih i srednjemetražnih dokumentarnih filmova na različite teme, pretežito prema vlastitim scenarijima. Osim filmova na tzv. slobodne teme, realizirao je i brojne dokumentarne filmove s područje likovnih umjetnosti.

U posljednih nekoliko godina dovršio je niz angažiranih dugometražnih dokumentaraca. Među njima su svakako: biografski film o hrvatskom pjesniku i patniku Vlado Gotovac – Moj slučaj, dokumentarni film o rušenju spomenika – Damnatio memoriae ili udar na sjećanje, te znanstveni film Palača sunca – o istraživanjima i spoznajama prof. Mladena Pejakovića o smislu i značenjima splitske Dioklecijanove palače.

Osim u Hrvatskoj snimao je u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Rusiji i Češkoj.

Bio je članom ocjenjivačkih žirija brojnih međunarodnih filmskih festivala /Atlanta, Bilbao, Oberhausen, Barcelona, Tampere, Lille, Trst i dr./.

Nagrađivan je i brojnim, visokim i najvišim nagradama i priznanjima na međunarodnim filmskim festivalima: Oberhausen, Beograd, Krakow, Lille, Avellino, New York, Tampere, Atlanta, Bilbao, Barcelona, Sofija i dr.

Dobitnik je dviju Velikih zlatnih arena u Puli /za filmove Kuća i Ne naginji se van/.

Bogdan Žižić nosilac je najviših hrvatskih nagrada za kulturu i filmska ostvarenja: Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, istoimene godišnje nagrade, Nagrade Oktavijan /za film Goli otok/, i drugih.

Odlikovan je i REDOM DANICE HRVATSKE S LIKOM MARKA MARULIĆA, za sveukupan doprinos hrvatskoj kinematografiji i kulturi.

2017. godine filmski festival u Motovunu dodijelio mu je NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO.[1]

Nepotpuna filmografija[uredi VE | uredi]

  • "Poplava", dokumentarni film o poplavi u Zagrebu krajem listopada 1964. godine
  • "Jutro čistog tijela", dokumentarni film o kiparu Franu Kršiniću 1969. godine
  • "Pohvala ruci", dokumentarni film, 1967.
  • "Otkopčati dugme", dokumentarni film, 1968.
  • "Madeleine mon amour", kratki igrani film, 1970.
  • "Putovanje", kratki igrani film, 1972.
  • "Gastarbeiter", dokumentarni film, 1977.
  • "Presa", kratki igrani film, 1982.
  • "Jedan život", dokumentarni film, 1984.
  • "Emanuel Vidović", dokumentarni film, 1989.
  • "Goli otok", dokumentarni film, 1994.
  • Kuća, dugometražni igrani film, 1975.
  • Ne naginji se van, dugometražni igrani film, 1977.
  • Daj što daš, dugometražni igrani film, 1979.
  • Rani snijeg u Münchenu, dugometražni igrani film, 1984.
  • Cijena života, dugometražni igrani film, 1994.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. www.filmski-programi.hr, pristupljeno 7. ožujka 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]