Prijeđi na sadržaj

Bogdan Žižić

Izvor: Wikipedija


Bogdan Žižić (Solin, 8. studenoga 1934.Zagreb, 29. travnja, 2021.) bio je hrvatski filmski i televizijski redatelj i scenarist.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Diplomirao je 1957. godine na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Kao dramaturg radio je u Zagreb filmu (1960.–1964.) te kao ravnatelj (1984.–1990.). Od 1964. godine bavi se filmskom režijom.[1]

Filmografija

[uredi | uredi kôd]
  • Poplava (1964.)
  • Jasenovac (1966.)
  • Otkopčati dugme (1968.)
  • Pohvala ruci (1968.)
  • Jutro čistog tijela (1969.)
  • Madeleine, mon amour! (1971.)
  • Putovanje (1972.)
  • Šala (1973.)
  • Posljednja utrka (1975.)
  • Kuća (1975.)
  • Gastarbeiter (Dragutin Trumbetaš) (1977.)
  • Ne naginji se van (1977.)
  • Daj što daš (1979.)
  • Presa (1981.)
  • Ivana (1981.)
  • Sajmište (1982.)
  • Rani snijeg u Münchenu (1984.)
  • Ekspresionizam u hrvatskom slikarstvu (1985.)
  • Jedan život (1985.)
  • Emanuel Vidović (1989.)
  • Celestin Medović (1991.)
  • Alfred Pal (1993.)
  • Goli otok (1994.)
  • Vlaho Bukovac (1994.)
  • Cijena života (1994.)
  • Kvartet (1997.)
  • Kuća duhova (1998.)
  • Damnatio memoriae ili udar na sjećanje (2000.)
  • Jedna vukovarska priča (2002.)
  • Po ruševinama Salone, I–II (2004.)
  • Palača sunca (2005.)
  • Dragi Vincent (2006.)
  • Josip Slade, graditelj (2007.)
  • Vlado Gotovac – moj slučaj (2008.)
  • Leo Junek – slikar s dvije domovine (2009.)
  • Druga Venecija (2010.)
  • Stoljeće kinematografije u Splitu (2011.)
  • Cetinom do Trilja (2011.)
  • Miroslav Kraljević (2014.)
  • Jasenovački memento (2016.)
  • Ejnar Dyggve – građanin Solina (2016.)

Počasti

[uredi | uredi kôd]
  • Nagrada »Vladimir Nazor« za životno djelo (2008.)[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Mrežna sjedišta

[uredi | uredi kôd]
  • Žižić, Bogdan. Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 30. svibnja 2025.