Boikin jezik

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Boikin jezik (ISO 639-3: bzf; boiken, nucum, yangoru, yengoru), jedan od dvanaest ndu jezika, sepička porodica, kojim govori oko 31.300 ljudi (2003 SIL) u provinciji East Sepik u Papui Novoj Gvineji, distrikt Yangoru[1].

Ime dolazi prema obalnom selu naroda Boiken ili Boikin u kojem se nazila misija. Ima nekoliko dijalekata zapadni boikin, centralni boikin, istočni boikin, munji, haripmor, kwusaun (kwasengen), kunai i otočni boikin. U upotrebi je i tok pisin kao drugi jezik.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]