Branimir Makanec

Izvor: Wikipedija

Branimir Makanec (Koprivnica, 17. svibnja 1932.) je inženjer i jedan od hrvatskih pionira računarstva. Počasni je predsjednik Zagrebačkog računalskog saveza[1] i predsjednik Udruge za poticanje darovitosti djeteta „Bistrić“ te predsjednik Udruge za revitalizaciju Knina "Knin - hrvatsko mislilište".

Branimir Makanec u riječkom muzeju računala Peek & Poke.

Obiteljska povijest[uredi | uredi kôd]

Branimir pl. Makanec potomak je aristokratske obitelji koja je iznjedrila mnoge značajne ličnosti. Car Franjo Josip obitelji Makanec je 1791. godine dodijelio plemićku povelju.[2] Michael Makanec bio je veleposjednik te dugogodišnji dobavljač austrougarskog carskog dvora.[3] Pradjed Branimira Makanca bio je Milan Makanec, hrvatski političar, saborski zastupnik, odvjetnik i publicist. Otac Branimira Makanca bio je Julije Makanec, sveučilišni profesor i političar, posljednji ministar narodne prosvjete u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.[2]

Školovanje i rani uspjesi[uredi | uredi kôd]

Branimir Makanec, na slici prvi desno od robota

Branimir Makanec početkom 50-ih godina upisuje studij elektrotehnike na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Kao student, sudjelovao je na nekoliko međunarodnih simpozija na kojima je održao referate o umjetnoj inteligenciji. Godine 1961. osniva sekciju pod nazivom Grupa kibernetičara, u čijem je okviru izrađen prvi autonomni čovjekoliki robot na području današnje Republike Hrvatske.[4] Pionirski rad u području računarstva nastavio je i u svome diplomskom radu u kojem se bavio projektiranjem i izvedbom prvog digitalnog računala na području tadašnje Jugoslavije. Elektrotehnički fakultet završio je u Zagrebu 1961. godine.

Karijera[uredi | uredi kôd]

Ivel Ultra bilo je Apple II kompatibilno računalo koje je proizvodila hrvatska tvrtka Ivasim iz Ivanić-Grada. Glavni dizajner ovog računala bio je Branimir Makanec.

Nakon diplomiranja osnovao je prvu elektroničku učionicu za frontalnu programiranu nastavu kao glavni inženjer pri Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Vinogradskoj ulici u Zagrebu. Osnovao je “Kibernetsku autorsku grupu” s kojom je 1964. godine projektirao i instalirao dvadesetak feed-back učionica za frontalnu programiranu nastavu diljem Jugoslavije. Zapošljava se kao nastavnik na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu gdje je instalirao isti tip učionice.[3] U njoj se izvodila nastava za nekoliko generacija pedagoških djelatnika, a danas se ova učionica, prva takve vrste u Europi, kao izložak nalazi u zagrebačkom Školskom muzeju.

Novo razdoblje u njegovu životu započinje odlaskom na specijalizaciju u Sjedinjene Američke Države. Tamo ga je oduševio njihov rad s djecom, kao i činjenica da mladi imaju slobodan pristup računalima i programiranju. Na specijalizaciji upoznaje i mladog Billa Gatesa, kasnijeg osnivača Microsofta.[2]

Nakon povratka sa specijalizacije u Sjedinjenim Američkim Državama na području nastave pomoću računala osnovao je 1968. godine poznati zagrebački Multimedijski centar (MMC)[4] u okviru Referalnog Centra Sveučilišta u Zagrebu u kojemu je instalirao prvi sustav s dijeljenim vremenom (engl. timesharing system) Hewlett Packard 2000 na području Jugoslavije, a čiji su terminali bili instalirani u velikom broju hrvatskih srednjih škola. Sustav je bio namijenjen isključivo nenumeričkim primjenama - nastavi, učenju i informiranju, stoga je mini računalo HP 2000 u MMC-u poslužilo školovanju mnogih mladih programera. MMC je zahvaljujući profesoru Boži Težaku bio osnovan kao ustanova otvorenog tipa, a kroz njega je u 10 godina njegova djelovanja svakodnevno prolazio veliki broj učenika i nastavnika osnovnih i srednjih škola. Djeca i mladi su u MMC-u stjecali osnovnu informatičku pismenost, a mnogi od njih postali su kasnije ponajbolji programeri, čak i u svjetskim razmjerima, poput Nevena Antičevića, Jana Hruške i Zorislava Šojata.[2]

Kao republički prosvjetni savjetnik za suvremenu nastavnu tehnologiju, Branimir Makanec organizirao je veliki broj savjetovanja, seminara i predavanja o primjeni računala u obrazovanju, patentirao sistem komunikatora za frontalnu programiranu nastavu koji se proizvodio za potrebe naših škola u slovenskoj tvornici “Rog” te stroj za individualnu programiranu nastavu “Ines”.[4] Projektirao je i izveo oko 15 feed-back učionica u raznim gradovima tadašnje Jugoslavije. Nakon što je uprava Zavoda za prosvjetno-pedagošku službu odbila produljenje ugovora s Referalnim centrom o daljnjem financiranju Multimedijskog centra, prelazi u poduzeće “Ivasim” kao voditelj razvoja. Na tom radnom mjestu projektira prvo personalno računalo u Jugoslaviji “Ivel Ultra” namijenjeno primjeni u obrazovnim organizacijama. Posredstvom Zajednice za financiranje srednjeg obrazovanja oko 1000 tih računala instalirano je u hrvatskim srednjim školama. Računalo "Ivel Ultra" bilo je prvo serijski proizvedeno mikroračunalo u Hrvatskoj. Kasnije je opremanje škola prestalo zbog birokratske blokade sustava financiranja, a namjenska sredstva za opremanje škola izgubljena su zbog inflacije.[3] Branimir Makanec prelazi u tadašnje narodno sveučilište “Moša Pijade” (Otvoreno pučko učilište Zagreb) gdje osniva Informatičku školu i počinje održavanje tečajeva za sustavno obrazovanje nastavnika za primjenu računala u obrazovanju.[3]

Na temelju ugovora s Ministarstvom kulture i prosvjete organizira i održava veći broj jednotjednih tečajeva za nastavnike u raznim hrvatskim gradovima u svim školama koje se opremaju kompjutorskim učionicama. Nakon što je Ministarstvo prosvjete prestalo s organizacijom sustavnog informatičkog obrazovanja nastavnika, 1993. godine Makanec odlazi u mirovinu. Od 1992. do 1996. godine vodi stalnu rubriku “Računala u obrazovanju” časopisa “Byte”. Posljednjih desetak godina bavi se virtualnim svjetovima.

Priznanja[uredi | uredi kôd]

Branimir Makanec dobitnik je mnogih priznanja za suradnju s organizacijama tehničke kulture, a 1984. godine uručena mu je plaketa “Informatika” za zasluge na području promicanja informatičke kulture na području tadašnje Jugoslavije.[4] Organizirao je i trajno održavao web server osnovnih i srednjih škola.[1] Dobitnik je državne nagrade za životno djelo "Faust Vrančić" za 1997. godinu, nagrade za životno djelo Zagrebačke zajednice tehničke kulture "Dr.Oton Kučera" za 2001. godinu i nagrade za životno djelo "Dr. Albert Bazala" za 2002. godinu.[4] Hrvatsko društvo za promicanje informatičkog obrazovanja 2012. godine mu je u Šibeniku svečano uručilo “Povelju za životno djelo”.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Branimir pl. Makanec - počasni predsjednik ZRS-a / Zagrebački računalni savez. URL: https://web.zrs.hr/zanimljivosti.php?id=1635
  2. a b c d Telegram (2016). Moj dragi tata, Pavelićev ministar: poznati inženjer Branimir Makanec prvi put o ocu. URL: http://www.telegram.hr/price/moj-dragi-tata-pavelicev-ministar-poznati-inzenjer-branimir-makanec-prvi-put-o-ocu-visokom-clanu-zlocinacke-ndh/
  3. a b c d Hrvatski plemićki zbor : Obitelj Makanec. URL: http://plemstvo.hr/obitelji/makanec
  4. a b c d e Branimir pl. Makanec / Hrvatsko društvo za promicanje informatičkog obrazovanja. URL:http://www.hdpio.hr/klub/predavanje/makanec/index.htm

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]