Prijeđi na sadržaj

Bre

Izvor: Wikipedija

Bre, bire, be, more je čest uzvik u brojnim balkanskim jezicima. Uzvik se koristi za izražavanje odobravanja, pohvale ili čuđenja.[1][2]

Riječ je grčkog podrijetla: vokativ μορέ od μορός, μῶρος "luda", skraćeno u bre.[1]

Rabi se u srpskom, bugarskom, rumunjskom, albanskom (bre), novogrčkom (μπρέ, βρέ μορέ) i u rumelijskim narječjima turskog jezika.

Oblik more za muški rod i mori za ženski rod upotrebljava se u Bugarskoj, Makedoniji te južnom i jugoistočnom dijelu Srbije.[3] To je uzvik kojim jači, mogućniji pojačava 1) ton superiornosti, 2) ton od mila prema muškarcu, rjeđe prema ženskom. U hrvatskom jeziku se ovaj oblik ne javlja. Kraći oblik bre rabi se u istom izrazu starješinstva.[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, natuknica "brȅ", knjiga 1, str. 205, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1988. ISBN 86-407-0064-8 (NSK)
  2. Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, natuknica "be", knjiga 1, str. 128, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1988. ISBN 86-407-0064-8 (NSK)
  3. Bora Stanković, drama Koštana na projektu Rastko, www.rastko.rs (sr.) (pristupljeno: 31. listopada 2017.), primjeri za oblik i rod:
    Pa što ti, bre, to ne?... Kakva si ti vlast, kad ne možeš? More, i tebi je ona pamet zavrtela.
    Da znaješ, mome, mori, da znaješ, kakva je žalba za mladost
  4. Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, natuknica "more", knjiga 2, str. 456, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1988. ISBN 86-407-0064-8 (NSK)