Prijeđi na sadržaj

Cebuano (jezik)

Izvor: Wikipedija
Cebuano jezik
Binisayang Sinugboanon
Države Filipini
Govornici oko 20 milijuna
Rang 47.
Razredba austronezijski
malajsko-polinezijski
centralno-filipinski
Cebuano
Službeni status
Služben u -
Jezični kôd
ISO 639-1 -
ISO 639-2 ceb
ISO 639-3 -
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima)

Cebuano jezik (Binisayang Sinugboanon, sugbuhanon, sugbuanon, visayan, bisayan, binisaya, sebuano; ISO 639-3: ceb) je drugi po značaju jezik na Filipinima, poslije tagaloškog. Pripada grupi austronezijskih jezika. Ime jezika potiče od imena pokrajine Cebu i španjolskog sufiksa -ano.

15 800 000 govornika u Filipinima (2000 popis).[1]

Jezik cebuano ima 16 suglasnika: p, t, k, ʔ (bezvučni glotalni ploziv), b, d, g, m, n, ng, s, h, w, l, r i y. Tu su i tri samoglasnika: i, a, i u/o. Slovo e su donijeli Španjolci i ono se koristi samo za strane riječi. Mjesto naglaska utječe na značenje riječi. Redoslijed riječi je glagol-subjekt-objekt. Jezik cebuano razlikuje inkluzivno i ekskluzivno „mi“. Za suglasnike d i r, kao i za samoglasnike u i o, primijenjuje se princip alofonije (smatraju se istim glasom pri izgovoru).

Jezici koji su dali dio jezičnog fonda jeziku cebuano su: španjolski i engleski.

Primjeri

[uredi | uredi kôd]
  • Maayong adlaw! - Dobar dan
  • Kumusta ka? - Kako si?
  • Maayo - Dobro
  • Salamat - hvala
  • Oo - da
  • Dili - ne
  • Kumusta - zdravo

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]