Chia sjemenke
Chia sjemenke jestive su sjemenke Salvie hispanice, cvjetnice iz porodice metvica (Lamiaceae) porijeklom iz središnjeg i južnog Meksika, ili srodne Salvie columbariae, Salvie polystachya ili Salvia tiliifolia.[1] Chia sjemenke su ovalne i sive s crnim i bijelim točkama, promjera oko 2 milimetra . Sjemenke su higroskopne, upijaju tekućinu do 12 puta veću od svoje težine kada se natapaju i razvijaju sluzav omotač koji hrani i pićima na bazi chia daje prepoznatljivu teksturu gela.
Postoje dokazi da su Azteci naširoko uzgajali ovu biljku u pretkolumbovskim vremenima i da je bila osnovna hrana srednjoameričkih kultura. Chia sjemenke uzgajaju se u malim razmjerima u njihovoj pradomovini središnjem Meksiku i Gvatemali te komercijalno diljem Srednje i Južne Amerike.
Opis[uredi | uredi kôd]
Tipično, chia sjemenke su male spljoštene ijajolike veličine u prosjeku 2,1 mm × 1,3 mm × 0,8 mm (0,08 in × 0,05 in × 0,03 in), s prosječnom težinom od 1,3 mg (0,020 gr) po sjemenki.[2] Šarene su smeđe, sive, crne i bijele boje. Sjemenke su hidrofilne, apsorbiraju tekućinu do 12 puta veću od svoje težine kada su namočene; razvijaju sluzav omotač ko ispanica L. Druge biljke koje se nazivaju "chia" uključuju "zlatnu chiu" (Salvia columbariae). Za ishranu se koristi i sjeme Salvia columbariae.
Prinos sjemena varira ovisno o kultivarima, načinu uzgoja i uvjetima uzgoja po geografskoj regiji. Na primjer, komercijalna polja u Argentini i Kolumbiji variraju u rasponu prinosa od 450 do 1250 kg/ha (400 do 1120 lb/po jutru). Mala studija s tri kultivara uzgojena u međuandskim dolinama Ekvadora proizvela je prinose do 2.300 kg/ha (2.100 lb/ po jutru), što ukazuje na to da su povoljno okruženje za uzgoj i kultivar međudjelovali kako bi proizveli tako visoke prinose. Genotip ima veći učinak na prinos nego na sadržaj proteina, sadržaj ulja, sastav masnih kiselina ili fenolne spojeve, dok visoka temperatura smanjuje sadržaj ulja i stupanj nezasićenosti, a povećava proteine
Povijest[uredi | uredi kôd]
S. hispanica opisana je i prikazana u Codex Mendoza' i Firentinskom kodeksu, astečkim kodeksima nastalim između 1540. i 1585. Zapisi o priznanju iz Mendoza Codexa, Matrícula de Tributos i Matricula de Huexotzinco (1560.), zajedno s izvješćima o kolonijalnom uzgoju i lingvističke studije, detaljno opisuju zemljopisni položaj tributa i daju neke zemljopisne specifičnosti glavnim regijama u kojima raste S. hispanica. Većina provincija uzgaja ovu biljku, osim područja nizinskih obalnih tropskih krajeva i pustinje, recimo, a narod ju je davao kao godišnji danak vladarima u 21 od 38 astečkih pokrajinskih država. Tradicionalno područje uzgoja bilo je u posebnom području koje je pokrivalo dijelove sjevernog središnjeg Meksika, južno do Gvatemale. Drugo i zasebno područje uzgoja, očito pretkolumbovsko, bilo je u južnom Hondurasu i Nikaragvi.[3]
Chia sjemenke služile su kao osnovna hrana za Nahuatl (Aztec) kulture.Kao prehrambena kultura Možda su bile jednako važne kao i kukuruz . Isusovački kroničari chiu su postavili kao treću najvažniju kulturu u astečkoj kulturi, odmah iza kukuruza i graha, a ispred amaranta. Ponude astečkom svećenstvu često su se plaćale u chia sjemenkama.[4]
U 21. stoljeću chia se uzgaja i komercijalno konzumira u svom rodnom Meksiku i Gvatemali, kao i u Boliviji, Argentini, Ekvadoru, Nikaragvi, Australiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama. Nove patentirane sorte chia razvijene su u Kentuckyju za uzgoj u sjevernim geografskim širinama Sjedinjenih Država.[5]
Prehrambene osobine[uredi | uredi kôd]
Osušene chia sjemenke sadrže 6% vode, 42% ugljikohidrata (uključujući visok udio dijetalnih vlakana), 16% proteina i 31% masti ). U referentnoj količini od 100 grama (3,5 oz), chia sjemenke su bogat izvor (20% ili više dnevne vrijednosti, DV) vitamina B tiamina i niacina (54% odnosno 59% DV) i umjereno izvor riboflavina (14% DV) i folata (12% DV). Sjemenke su bogate s nekoliko prehrambenih minerala, uključujući kalcij, željezo, magnezij, mangan, fosfor i cink (svi više od 20% DV; ).
Masti u ulju chia sjemenki uglavnom su nezasićene, s linolnom kiselinom (17%-26% ukupne masti) i α-linolenskom kiselinom (50%-57%) kao glavnim masnim kiselinama.
Kao hrana[uredi | uredi kôd]
Chia sjemenke se mogu dodati drugoj hrani kao preljev ili staviti u smoothieje, žitarice za doručak, energetske pločice, granola pločice, jogurt, tortilje i kruh.
Od njih se također može napraviti supstanca nalik želatini ili se konzumiraju sirove. Gel od mljevenih sjemenki može se koristiti umjesto jaja u kolačima, dok osigurava druge hranjive tvari, a uobičajena je zamjena u veganskom i bezalergenskom pecivu.
Za razliku od lanenih sjemenki, cijele chia sjemenke mogu se, ali ne moraju, samljeti kako bi se povećala bioraspoloživost hranjivih tvari jer je ovojnica sjemena osjetljiva i lako se raspada kada je izložena vlazi. Zbog toga se obično pripremaju s tekućom hranom.
Poznato je da današnji način života izlaže svakoga od nas stresu koji ima ozbiljne posljedice po naš organizam, a najčešće po probavni sustav. Kod problema sa neredovnom stolicom i sa tzv. lijenim crijevima, čija sjemenke obezbjeđuju distribuciju potrebnih vlakana koje se apsorbiraju u debelom crijevu i omogućuju povratak pravilnog rada probavnog sustava i redovno pražnjenje. Osim toga, ishrana bazirana na vlaknima kojima obiluje ovo sjemenje pomaže i kod smanjivanja nadimanja i upalnih procesa debelog crijeva. Čija sjeme sadrži niz korisnih biljnih spojeva. Najzastupljenija je klorogena kiselina, koja predstavlja prirodni i snažan antioksidans koji smanjuje krvni tlak. Pored nje, nalazi se kafeinska kiselina, koje ima u izobilju a koja je idealni saveznik u borbi protiv upalnih procesa u organizmu. Znanstvenici su takođe utvrdili da čija sjemenke sadrže kvercetin i kempferol, dva antioksidansa koji smanjuju rizik od srčanih oboljenja, osteoporoze, a pokazali su se korisnim i u prevenciji malignih oboljenja i drugih kroničnih bolesti. Posebno se savjetuje da ih koriste djeca koja imaju problema sa demineralizacijom kostiju, koja vodi ka pojavi rahitisa, a kod odraslih osoba ka osteomalaciji.
U Europskoj uniji[uredi | uredi kôd]
Chia se smatra novom hranom u Europi jer nema "značajnu povijest konzumacije unutar Europske unije prije 15. svibnja 1997.", prema Savjetodavnom odboru za novu hranu i procese. Prema ovom pravilu, chia sjemenke mogu činiti 5% ukupne tvari u krušnim proizvodima. Unaprijed zapakirane chia sjemenke moraju imati dodatnu oznaku kako bi obavijestili potrošača da dnevni unos nije veći od 15 grama dnevno, a čisto chia ulje samo 2 grama dnevno.
Chia sjemenke koje se prodaju u EU uglavnom se uvoze iz zemalja Južne i Srednje Amerike i zahtijevaju testiranje na razinu pesticida, zagađivača i mikrobiološke kriterije.
Preliminarna zdravstvena istraživanja[uredi | uredi kôd]
Preliminarna istraživanja i dalje su rijetka i neuvjerljiva. U sustavnom pregledu iz 2015. većina studija nije pokazala učinak konzumacije chia sjemenki na čimbenike kardiovaskularnog rizika kod ljudi.
Interakcije sa lijekovima[uredi | uredi kôd]
Do danas nema dokaza da konzumacija chia sjemenki ima negativne učinke na djelovanje lijekova na recept ili u interakciju s njima.
Ljekovitost[uredi | uredi kôd]
Čhia sjemenke su postala popularne u poslednjih nekoliko godina zbog svoje visoke nutritivne vrijednosti i mnogih zdravstvenih koristi. Kao što je već rečeno, sadrže veliku količinu omega-3 masnih kiselina koje su izuzetno važne za naše tijelo i prava su hrana za mozak. Upravo zbog činjenice da obiluju ovim korisnim tvarima, savjetuje se da se koristi kao dodatak jelima, jer rijetko koja namirnica koju konzumiramo ima dovoljno omega-3 masti. Osim toga, čija sjemenke smanjuju otpornost na inzulin i poboljšavaju nivo šećera u krvi, te su sjajan izbor u borbi protiv dijabetesa tipa 2 . Zanimljivo je da, u usporedbi sa tradicionalnim kruhom, onaj koji je napravljen od chia sjemenki pogoduje smanjenju šećera u krvi i kao takav se savjetuje za svakodnevnu upotrebu osobama oboljelim od dijabetesa.
Kontraindikacije[uredi | uredi kôd]
Iako su hranjiva svojstva čija sjemena dokazana i znanstveno potvrđena, liječnici su došli do određenih saznanja nakon podrobnijih analiza. Naime, ljudi koji boluju od raka prostate ili imaju urođen visok rizik od dobijanja tog malignog oboljenja trebalo bi da izbjegavaju upotrebu velike količine čija sjemenki. Razlog tome leži u činjenici da se omega-3 masne kiseline nalaze u obliku alfa-linoleinske kiseline čiji visok unos u organizam može da dovede do problema sa prostatom. Pored toga, osobama koje imaju visoku koncentraciju triglicerida u krvi smiju da konzumiraju samo čija sjemenke posebne sorte – u pitanju su Salba sjemena. Liječnici su utvrdili da korištenje svih drugih vrsta može da dovede do povećanja nivoa triglicerida u organizmu.
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
William,J. Chia Sееdѕ-Thе Basics & Chia Seeds Add A Nutritional Boost Quickly And Easily, 2021.,ISBN: 9798523156113
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ "Salvia hispanica". Germplasm Resources Information Network (GRIN). Agricultural Research Service (ARS), United States Department of Agriculture (USDA). Retrieved 21 March 2012.
- ↑ Ixtaina, Vanesa Y.; Nolasco, Susana M.; Tomás, Mabel C. (November 2008). "Physical properties of chia (Salvia hispanica L.) seeds". Industrial Crops and Products. 28 (3): 286–293. doi:10.1016/j.indcrop.2008.03.009. ISSN 0926-6690.
- ↑ "A second apparently pre-Columbian cultivation area is known in southern Honduras and Nicaragua."Jamboonsri, Watchareewan; Phillips, Timothy D.; Geneve, Robert L.; Cahill, Joseph P.; Hildebrand, David F. (2011). "Extending the range of an ancient crop, Salvia hispanica L.—a new ω3 source". Genetic Resources and Crop Evolution. 59 (2): 171–178. doi:10.1007/s10722-011-9673-x. S2CID 14751137.
- ↑ Cahill, Joseph P. (2003). "Ethnobotany of Chia, Salvia hispanica L. (Lamiaceae)". Economic Botany. 57 (4): 604–618. doi:10.1663/0013-0001(2003)057[0604:EOCSHL]2.0.CO;2. S2CID 35611803.
- ↑ Cheryl Kaiser; Matt Ernst (February 2016). "Chia" (PDF). University of Kentucky, College of Agriculture, Food and Environment, Center for Crop Diversification Crop Profile. Retrieved 13 February 2016.