Ciudad Guayana
Santo Tomé De Guayana | |||
---|---|---|---|
Panorama grada | |||
|
|||
Nadimak: Ciudad del Hierro | |||
Koordinate: 8°37′N 62°64′W / 8.617°N 63.067°WKoordinate: 8°37′N 62°64′W / 8.617°N 63.067°W | |||
Država | Venezuela | ||
Država | Bolívar | ||
Općina | Caroní | ||
Osnivanje | 2. srpnja 1961. [1] | ||
Vlast | |||
- Gradonačelnik | José Ramón Lopéz | ||
Površina | |||
- Ukupna | 3 200 km² | ||
Visina | 100 m | ||
Stanovništvo (2009.) | |||
- Grad | 769 400 [2] | ||
- Gustoća | 320/km² | ||
Vremenska zona | VST (UTC-4:30) | ||
Pozivni broj | 0286 | ||
Zemljovid | |||
Ciudad Guayana (bivši Santo Tomé De Guayana[1]) je grad na sjeveroistoku Venezuele u saveznoj državi Bolívar, razvijen industrijski centar i velika riječna luka od 769 400 stanovnika. [2]
Sadržaj
Zemljopisne karakteristike[uredi VE | uredi]
Ciudad Guayana leži na ušću rijeke Caroni u Orinoco[1], rastegnut 40 km duž desnih obala tih velikih rijeka. Zapravo je to niz naselja izraslih 1950-ih nakon otkrića velikih količina ruda na zapadnim padinama Gvajanske visoravni.
Grad je udaljen 108 km istočno od svog administativnog središta Ciudad Bolívara [1]i 680 km jugoistočno od glavnog grada Caracasa. U samom gradu nalaze se dva velika vodopada na rijeci Caroni Cachamay i Llovizna.
Ciudad Guayana je planski izgrađen grad, u skladu sa tadašnjim najsuvremenijim urbanističkim tendencijama, sa posebnim zonama za stanovanje, rekreaciju, trgovinu i industriju. Grad ima rezervirani teren od 160 km za buduće širenje, dio grada od 223 hektara između Slapova Llovizna na Caroniju i brane Macagua rezerviran je za Park prirode. Izgradnjom i razvojem grada upravlja Corporacion Venezolana de Guayana (CVG), osnovana 1960. [1]
Povijest[uredi VE | uredi]
Do tog dijela Venezuele prvi je dospio (od europljana) španjolski istraživač i konkvistador - Diego de Ordaz 1532. i proglasio ga španjolskim posjedom. Prvo naselje u tom kraju Santo Tomé de Guayana), osnovano je 1576. na platou Chirica (danas je tu centar grada San Felix) tu su Bolivarovi republikanci u ratu za nezavisnost porazili španjolske rojaliste 1817. u Bitci kod San Felixa. [1]
Orinoco Mining Company je 1952. otpočeo izgradnju naselja Puerto Ordaz, kao svog sjedišta za iskorištavanje i preradu velikih količina željezne rudače koja su tih godina pronađena pored grada. [3]
Grad je službeno osnovao parlament Venecuele 1961., ujedinjujući gradove Puerto Ordaz (današnji novi moderni centar grada), San Félix (stara luka na Caroniju), Matanzas (velika čeličana), Caruachi, Castillito (željezna zona, u kojoj su naselja El Pao, Cerro Bolívar, San Isidro, Palúa i Ciudad Piar), El Callao (rudnici zlata), i akomulaciona jezera sa hidroelektranama na rijeci Caroni Macagua i Guri koja su proglašena parkovima za odmor. Grad je dobio ime po povijesnoj pokrajini Gvajana, kako se nekad zvala savezna država Bolivar, odnosno istočni dio Venezuele. [1]
Veliki zahvat za grad i državu bio je izgradnja mosta Angostura (dovršen 1967.) preko Orinoco kojim je omogućena lakša veza sa Ciudad Bolívarom i ostatkom zemlje, grada i cijele regije Gvajana. [1]
Gospodarstvo i prijevoz[uredi VE | uredi]
Ciudad Guayana je grad velikih industrijskih pogona za preradu ruda sa nalazišta u okolici; čelik, aluminij, dijamanti, celuloza i papir. Pored velikih industrijskih pogona izrasli su i brojni manji, vatrostalna opeka, prerada drva ... [1]
Grad je i velika luka za rude, one se riječnim brodovima prevoze po Caroniju, a zatim pretovaruju u velike prekoceanske brodove koji preko Orinoca bez problema doplovljavaju do luke. [4]
U gradu se nalazi zračna luka Manuel Carlos Piar Guayana (IATA kod: PZO, ICAO kod: SVPR) sa vezama prema svim većim gradovima u zemlji.
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Ciudad Guayana (engleski). Encyclopedia Britannica pristupljeno 12. 09. 2012
- ↑ 2,0 2,1 VENEZUELA: Major Cities (engleski). Citypopulationde pristupljeno 12. 9. 2012
- ↑ Ciudad Guayana, (Puerto Ordaz y San Félix) (španjolski). Venezuelatuya pristupljeno 12. 09. 2012
- ↑ Orinoco River (engleski). Encyclopædia Britannica pristupljeno 11. 09. 2012