Crkva sv. Antuna Padovanskog u Bišću

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Crkva svetog Antuna Padovanskog nalazi se u Bihaću, koji je po tome jedinstven grad jer su u njemu tri crkve posvećene svetom Antunu Padovanskom.

Prva crkva[uredi VE | uredi]

Crkva je podignuta 1266. godine. Gradjena je u gotskom stilu i služila je kao gradska crkva pod upravom dominikanaca. Uz crkvu se, nalazio i dominikanski samostan. Godine 1592. crkva je pretvorena u džamiju pod imenom džamija Fethija (Osvojena). U crkvi su se nalazile nadgrobne ploče, uglavnom pripadnika hrvatskog plemstva, koje su prebačene 1894. odine u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [1]

Druga crkva[uredi VE | uredi]

Gradnja nove crkve sv. Ante u Bihaću odvijala se u nekoliko faza. U prvoj fazi, nova crkve sa zvonikom podignuta je na mjestu Žabela, u samom gradu. Gradnja se završila 1891. Godine. U drugoj fazi, 1899. godine, crkva je produžava za 11 m i dograđeno novo polukružno svetište. Restauracija crkve je završena 1913. U trećoj fazi od 1938. do 1941 godine, ponovo je proširena i dozidan toranj. Saveznički avioni su 1943. godine bombardirali Bihać. Među uništenim objektima nalazila se i Crkva sv. Ante, od koje je ostao sačuvan samo toranj i dio zidova. Župna crkva sv. Ante Padovanskog sa grobnicom bihaćkog plemstva (grobnica hrvatskih velikaša) proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [2] Grobnica bihaćkog plemstva – grobnica hrvatskih velikaša, nalazi se na udaljenosti od oko 50 m, u drvenom sanduku i lošem stanju. Izrađena je replika.

Treća crkva[uredi VE | uredi]

Danas u Bihaću postoji i treća crkva sv. Ante (župna) koja se započela graditi 1970-1972. To je crkva koja i danas služi za potrebe župljana grada Bihaća. Oktogonalnog je oblika. Na zvoniku se nalaze tri zvona. Godine 1977. u crkvu je postavljen križni put (terakota), te nešto kasnije brončani kipovi Sv. Ante, Majke Božje i Nikole Tavelića. U posljednjem ratu (1991. – 1995.) crkva je pretrpjela oštećenja.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Radoslav Lopašić, Bihać i Bihaćka krajina, Zagreb 1890.
  • Ferdo Šišić, Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba, Zagreb, 1902
  • ĆiroTruhelka, Sredovječni spomenici Bosanske Hrvatske, Hrvatsko kolo XXIII, Zagreb, 1942.
  • Marko Vego, Crkva sv. Ante (Fethija džamija), Naše starine, str. 255-268, 1954.
  1. Džamija Fethija. kons.gov.ba pristupljeno 13. 11. 2016
  2. Crkva sv. Ante. kons.gov.ba pristupljeno 13. 11. 2016

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]