Crno-bijela fotografija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Radničke ruke (Doris Ulmann, 1925.)

Crno-bijela fotografija (ili monokromatska fotografija) – fotografija u kojoj slika ima jedan ton, umjesto da registrira boje objekta koji se fotografira. Ona uključuje sve oblike crno-bijele fotografije, koja stvara slike koje sadrže tonove sive, od crne do bijele.[1] Crno-bijela fotografija se danas uglavnom koristi iz umjetničkih razloga.

Opis[uredi VE | uredi]

Većina modernih crno-bijelih filmova, tzv. pankromatskih filmova, snima cijeli spektar boja.[1] Neki filmovi su ortokromatski, te zapisuju valnu duljinu svjetlosti kraću od 590 nanometara.[1] Crno-bijelu fotografiju neki smatraju više suptilnom i interpretativnom, te manje realističnom od fotografije u boji.[1] Crno-bijele slike ne prikazuju izravno svoje subjekte, ali predstavljaju izuzimanje iz stvarnosti, prikazujući boje u nijansama sive. Ovo se često naziva sivom skalom.[2]

Crno-bijele slike mogu se stvarati upotrebom crno-bijelog filma ili papira, ili manipulacijom slika u boji korištenjem računalnog programa. Slike u boji se mogu konvertirati u crno i bijelo na računalu korištenjem nekoliko metoda, npr. smanjenjem zasićenosti postojeće slike u modelu RGB, tako da niti jedna boja ne ostane vidljiva (što još uvijek dopušta manipulaciju kanala u boji da se promijene nijanse, poput zatamnjenja plavog neba) ili konvertiranjem slike u verziju s nijansama sivog (što trajno eliminira boje) računalnim programima poput Photoshopa.[3]

Eiffelov toranj (1889.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Langford, M., Basic Photography, Oxford, Focal Press, 2000
  2. Whatls.com, Definition: Grayscale, preuzeto 22. travnja 2015.
  3. Burian, P.K., Caputo, R., Fotografski vodič National Geographica: tajne vrhunske fotografije, Egmont, 2003.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]