Crvotočine

Izvor: Wikipedija
Crvotočine
Kijačasta prečica, Lycopodium clavatum
Kijačasta prečica, Lycopodium clavatum
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Lycopodiopsida
Red: Lycopodiales
DC. ex Bercht. & J. Presl, 1820
Porodica: Lycopodiaceae
P.Beauv. ex Mirb., 1802

Crvotočine (lat. Lycopodiaceae), porodica izospornih papratnjača, jedina u redu Lycopodiales u razredu crvotočnica (Lycopodiopsida). Ime nosi po rodu zeljastih vazdazelenih trajnica Lycopodium, hrvatski nazivan crvotočina, vilin vinac ili prečica. Biljke su porijeklom uglavnom iz tropskih planina, ali su također uobičajene u sjevernim šumama obje hemisfere.

Opis[uredi | uredi kôd]

Crvotočinama pripada nekih 400 vrsta vaskularnih biljaka bez sjemena. Taksonomija obitelji bila je sporna, a broj rodova varira ovisno o izvoru.

Fizički opis Crvotočine su niske zimzelene biljke s igličastim ili ljuskastim lišćem. Mnoge vrste imaju konusne nakupine malih listova (strobili), od kojih svaki ima bubrežastu kapsulu spore na dnu. Biljke su homosporne, što znači da proizvode samo jednu vrstu spora. Imaju kopnene ili podzemne gametofite koji variraju u veličini i obliku ovisno o rodu. U nekim vrstama, uključujući gotovo sve one iz sjevernog umjerenog pojasa, podzemni gametofit je ovisan o povezanoj gljivi za nastavak rasta. Ova spolna faza izmjenjuje se u životnom ciklusu s biljkom koja proizvodi spore, sporofitom, koji je nadzemni i nastaje nakon oplodnje.[1]

Stabljika je viličasto razgranata. Pri dnu gornje strane listova nalaze se trusnici (Sporangiji), u kojima nastaju truske jednake veličine (izospore). Iz ovih trusaka se u vlažnom tlu razvijaju protaliji s muškim i ženskim spolnim organima, anteridijima i arhegonijima.

Vrste u Hrvatskoj[uredi | uredi kôd]

U Hrvatskoj rastu jednoljetna crvotočina šumska ili puzava prečica (Lycopodium annotinum) i obična, kijačasta crvotočina ili kijačasta prečica (Lycopodium clavatum), obje su ljekovite. Od drugih rodova prisutne su i sploštena crvotočina (Diphasiastrum complanatum), vražji papak (Huperzia selago), koja raste po planinskim crnogoričnim šumama. Cretna crvotočina (Lycopodiella inundata), rijetka je vrsta.[2]

Sastoji se od 4 potporodice sa 472 vrste unutar 17 rodova[3]

Glavni rodovi i vrste[uredi | uredi kôd]

Godine 2016. Pteridophyte Phylogeny Group, neformalna skupina taksonomista iz cijelog svijeta, objavila je svoj prvi taksonomski konsenzus, poznat kao PPG I. Sustav prepoznaje 16 rodova u porodici Lycopodiaceae. uključujući Huperzia (10-15 vrsta), Lycopodiella (15 vrsta) i Lycopodium (9-15 vrsta). [1]

“Sjajna crvotočina” (Huperzia lucidula), sjevernoamerička vrsta koja se javlja u vlažnim šumama i među stijenama, nema jasne strobile; nosi svoje kapsule spora na dnu lišća razasute duž grana. “Jelova crvotočina” (Sjajna huperzija ili sitna prečica, H. selago), 20 cm (8 inča) visoka biljka porijeklom iz stijena i močvara na sjevernoj hemisferi, također nema jasne strobile.[1]

Obična crvotočina, poznata i kao “mahovina od bora” ili “jelenjeg roga” (Lycopodium clavatum), ima puzave stabljike duge do 3 metra (oko 10 stopa) i ima 10 cm (oko 4 inča) visoke uzlazne grane. Zeleni listovi nalik ljuskama postavljeni su tijesno jedno uz drugo. “Borova mahovina” je porijeklom iz otvorenih suhih šuma i kamenjara na sjevernoj hemisferi. Listovi koji stvaraju spore raspoređeni su u parovima duž stabljikastog strobilusa.[1]

Prizemni bor (Dendrolycopodium obscurum), biljka visoka 25 cm (10 inča), ima podzemne stabljike. Porijeklom je iz vlažnih šuma i močvara u sjevernoj Sjevernoj Americi, iz planinskih područja dalje na jugu i iz istočne Azije.[1]

Alpska crvotočnica (Diphasiastrum alpinum), sa žućkastim ili sivkastim lišćem, porijeklom je iz hladnih šuma i alpskih planina u sjevernoj Sjevernoj Americi i Euroaziji. “Prizemni cedar” (D. digitatum), porijeklom iz sjeverne Sjeverne Amerike, daje lepezaste grane koje podsjećaju na grančice smreke.[1]

Pripadnici roda Lycopodiella poznati su kao močvarne mahovine. Rastu u močvarama i drugim močvarnim staništima gotovo diljem svijeta, a mnoge su vrste porijeklom iz tropskih područja Amerike.[1]

Patuljasta crvotočina (Phylloglossum drummondii) jedini je član svog roda i nalazi se u dijelovima Australije i Novog Zelanda.[1]

Rodovi[uredi | uredi kôd]

  1. Lycopodielloideae W. H. Wagner & Beitel ex B. Øllg.
    1. Lycopodiella Holub (12 spp.)
    2. Pseudolycopodiella Holub (13 spp.)
    3. Lateristachys Holub (3 spp.)
    4. Palhinhaea Franco & Vasc. (26 spp.)
    5. Brownseya Li Bing Zhang, L. D. Sheph., D. K. Chen, X. M. Zhou & H. He (1 sp.)
  2. Lycopodiastroideae Li Bing Zhang & X.M.Zhou, 2022
    1. Lycopodiastrum Holub ex R. D. Dixit (1 sp.)
  3. Lycopodioideae W. H. Wagner & Beitel ex B. Øllg.
    1. Diphasium C. Presl ex Rothm. (4 spp.)
    2. Dendrolycopodium A. Haines (5 spp.)
    3. Austrolycopodium Holub (7 spp.)
    4. Pseudodiphasium Holub (1 sp.)
    5. Pseudolycopodium Holub (1 sp.)
    6. Lycopodium L. (7 spp.); − crvotočina, prečica, vilin vinac
    7. Spinulum A. Haines (2 spp.)
    8. Diphasiastrum Holub (20 spp.); − difazijastrum.
  4. Huperzioideae W. H. Wagner & Beitel ex B. Øllg.
    1. Phylloglossum Kunze (1 sp.)
    2. Phlegmariurus (Herter) Holub (307 spp.)
    3. Huperzia Bernh. (62 spp.); Bernh., − huperzija, hupercija, đavolji nokat
  1. Lycopodites Lindley & W. Hutton, 1833 †
  2. Lycoxylon B.P. Srivastava, 1944 †
  3. Mesostrobus J. Watson, 1909 †
  4. Sagenaria A.T. Brongniart, 1822 †

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Lycopodiaceae
Wikivrste imaju podatke o taksonu Lycopodiaceae

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b c d e f g h Britannica, pristupljeno 28. rujna 2023.
  2. ↑ HE
  3. ↑ World Ferns Pristupljeno 23. ožujka 2022.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Crvotočine&oldid=6733322"