Zelena kozica
| Zelena kozica | |
|---|---|
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Psittaciformes |
| Porodica: | Psittaculidae |
| Rod: | Cyanoramphus |
| Vrsta: | C. unicolor |
| Dvojno ime | |
| Cyanoramphus unicolor (Lear, 1831.) | |
| Baze podataka | |
Zelena kozica (lat. Cyanoramphus unicolor) je papiga iz porodice Psittaculidae koja je endemična za novozelandsko subantarktičko otočje Antipodes. To je jedna od dvije vrste papiga koje se nalaze na otocima i jedna od samo pet prizemnih papiga na svijetu. To su dugovječne ptice koje mogu živjeti i do 10 godina starosti, ali uvođenje miševa koji se natječu s njima za hranu predstavljalo je prijetnju njihovom opstanku na otočju Antipodes sve dok miševi nisu uspješno iskorijenjeni s otočja 2016. (potvrđeno 2018).[2] Neobično za papige, one ponekad plijene druge ptice, što je osobina koju dijeli još jedna novozelandska papiga, kea.
Taksonomija[uredi | uredi kôd]
Zelenu kozicu prikazao je 1831. engleski umjetnik Edwarda Leara u njegovim Ilustracijama obitelji Psittacidae, ili Papige. Lear je koristio uobičajeni naziv "Uniformni papagaj" i skovao binomno ime Platycercus unicolor.[3] Vrsta je sada smještena u rod Cyanoramphus koji je 1854. uveo francuski ornitolog Charles Lucien Bonaparte.[4][5]
Njegov najbliži srodnik je Cyanoramphus hochstetteri, koji također živi na otočju Antipodes. Ostale srodne vrste su kozica (Cyanoramphus cookii), crnoglava kozica (Cyanoramphus ulietanus) i čatamska kozica (Cyanoramphus forbesi).
Opis[uredi | uredi kôd]
To je najveća vrsta u rodu Cyanoramphus duga 30 cm.[6] Stvara prodoran zvuk kok-kok-kok-kok.
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi kôd]
Zelena kozica je vrsta endem otočja Antipodes. Česta je na glavnom otoku Antipodes, ali su rjeđi na manjim otocima u skupini kao što je Bollons. Žive u vrlo malom broju na otoku Leeward, gdje žive samo u području od 0,1 četvornog kilometra. Zelena kozica također živi na otočiću Archway, površine 0,1km2.
Ponašanje i ekologija[uredi | uredi kôd]
Ovi papagaji jedu lišće, pupoljke, travu i stabljike grmova, a ponekad se hrane i sjemenkama i cvijećem te će loviti mrtve morske ptice. Zelena kozica također lovi sivoleđe burnice (Garrodia nereis), ulazeći u jazbine kako bi ubili odrasle jedinke u inkubaciji, čak i kopaju po ulazu ako je premalen.[7]
Zelene kozice većinu vremena provode na tlu i to u vrlo malim skupinama, u parovima ili sami.
Prilično su radoznali, teritorijalni, istražni i nestašni.[8]
Gnijezde se u tunelima 2 metra ispod vlaknastog treseta daleko od vjetra.[9]
Status[uredi | uredi kôd]
Populacija je stabilna, ali status očuvanosti je Ranjiv. Brojnost populacije je 2.000-3.000.[1] Izvorno u potpunosti ograničeno na otoke koji nose njihovo ime, sada postoji mala zatočena populacija, osnovana s manje od 20 jedinki, na kopnu.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b BirdLife International. 2016. Cyanoramphus unicolor. IUCN Red List of Threatened Species. 2016: e.T22685162A93061319. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-3.RLTS.T22685162A93061319.en. Pristupljeno 12. studenoga 2021.
- ↑ https://library.sprep.org/sites/default/files/2021-07/eradication-mice-new-zealand.pdf
- ↑ Lear, Edward. 1831. Illustrations of the Family of Psittacidae, or Parrots. Published by the author. London. Plate 25
- ↑ Bonaparte, Charles Lucien. 1854. Tableau des perroquets. Revue et Magasin de Zoologie Pure et Appliquée. 2nd series. 6: 145–158 [153]
- ↑ Gill, Frank; Donsker, David; Rasmussen, Pamela, ur. 2020. Parrots, cockatoos. IOC World Bird List Version 10.1. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 24. veljače 2020.
- ↑ Forshaw, Joseph M. 2006. Parrots of the World; an Identification Guide. Illustrated by Frank Knight. Princeton University Press. str. Plate 59. ISBN 0-691-09251-6
- ↑ Greene, T. (1999) "Aspects of the ecology of Antipodes Parakeet ( Cyanoramphus unicolor) and Reischek's Parakeet ( C. novaezelandiae hochstetten) on Antipodes Island, October - November 1995 Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. lipnja 2007. (Wayback Machine)" Notornis 46: 301-310
- ↑ Department of Conservation (1995) Captive Management Plan Antipodes Island Parakeet http://www.doc.govt.nz/documents/science-and-technical/tsop07.pdf
- ↑ TerraNature | New Zealand ecology - Antipodes Island parakeet (Cyanoramphus unicolor) http://terranature.org/parakeetantipodes.htm
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- World Parrot Trust Parrot Encyclopedia - Species Profile
- BirdLife Species Factsheet.
- ARKive - images and movies of the Antipodes Parakeet (Cyanoramphus unicolor)
- Antipodes Parakeet TerraNature | New Zealand ecology