David von Rhonfeld

Izvor: Wikipedija

David von Rhonfeld, Emil (Emilian) (Prag, 1. srpnja 1837. – ? Beč, između 1914. i 1917.[1]/Beč, 4. okrug, 10. svibnja 1918.[2]), austrijski general, namjesnik i vojni zapovjednik u Dalmaciji[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Vojnu izobrazbu stekao u Vojnoj akademiji u Bečkome Novom Mjestu i Ratnoj školi (Kriegsschule) u Beču. Godine 1859. sudjelovao u ratu Austrije protiv Pijemonta i Francuske, a 1866. u ratu Austrije s Italijom i Pruskom pa je 1868. postao major (bojnik), 1872. potpukovnik, a 1875. pukovnik. Za okupacije BiH 1878. sudjelovao u vojnim operacijama.[1] Bio je zapovjednikom 29. pješačke regimente od 23. kolovoza 1876. U pohodu po BiH njegova je regimenta dala veliki doprinos, osobito u bitkama oko Doboja 16., 19., 23. i 26. kolovoza 1878. godine. Koncem iste je godine za ratne zasluge dobio viteški križ Reda Leopolda s dekoracijom. Od travnja 1880. vodio 17. pješačku brigadu.[2] Studenoga[2] 1880. postao general major.[1] Zapovijedao 7. gorskom brigadom za ustanka u južnoj Dalmaciji 1882.[2] 1886. postao je podmaršal. Od 1889. bio je zamjenik glavnoga zapovjednika za BiH, a 1890. imenovan namjesnikom i vojnim zapovjednikom u Dalmaciji (od 11. listopada 1890. vojske i Landwehra[2]).[1] Bio je posljednji vojni namjesnik austrijske krunske zemlje Dalmacije.[3] U generalski čin Feldzeugmeistera promaknut je 1893. Kao namjesnik radio je na gospodarskom unaprjeđenju pokrajine (gradnja prometnica, isušivanje močvara i dr.[4]). Zauzimao se za uvođenje hrvatskog jezika kao službenog u državnim uredima u Dalmaciji.[1] 22. svibnja 1894. godine kod Ministarstva bogoštovlja i nastave založio za donošenje zakona o zaštiti spomenika. Pionir je turizma u Dalmaciji, posebice kulturnog turizma. U spomeničkoj je baštini vidio dugoročni izvor zarade za zaostalu pokrajinu. Ministarstvu je uputio dopis u kojem je iznio svoje viđenje razloga gospodarske stagnacije Dalmacije i lošeg političkog stanja. Smatrao je da bi se predloženim zakonom stvorili uvjeti za očuvanje i proučavanje bogatog umjetničkog blaga. Za 1895. godinu zatražio je povišenje proračunskoga iznosa za «umjetničke i arheološke svrhe». Dok je bio namjesnik, izvedena je ili započeta velika većina restauratorskih radova u Dalmaciji u 19. stoljeću, niz novih parobrodnih linija je uveden, izgrađeno je više novih hotela, dok je u samom Beču osnovano Društvo za promicanje ekonomskih interesa krunske zemlje Dalmacije koje se u svome listu uglavnom zalagalo za promicanje dalmatinskoga turizma.[3] Godine 1901. umirovljen, 1902. dobiva barunsku titulu (od tad nosi naslov Freiherr), a 1908. imenovan je pješačkim generalom.[1]

Kći Valerija bila je prva ljubav i mecena Rainera Marije Rilkea.[5]

Odličja[uredi | uredi kôd]

  • razni naslovi (tajni vijećnik)[2]
  • 1878.: viteški križ Reda Leopolda s dekoracijom[2]
  • 1883.: srpski Red Takova[2]
  • 1892.: nagrada prvog razreda Reda željezne krune[2]
  • 1893.: veliki križ papinog Reda sv. Grgura[2]
  • 1898.: veliki križ Reda Leopolda s ratnom dekoracijom viteškog križa[2]
  • 1902.: veliki kordon Osmanskog reda Osmanije[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g David von Rhonfeld, Emil (Emilian), Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 9. svibnja 2016.
  2. a b c d e f g h i j k l (): Emil Freiherr David von RohnfeldArhivirana inačica izvorne stranice od 2. lipnja 2016. (Wayback Machine) Austro-Hungarian Army, autori Glenn Jewison i Jörg C. Steiner. Pristupljeno 9. svibnja 2016.
  3. a b Franko Ćorić: Predavanje: Namjesnik Emil David i kulturni turizam kao dalmatinski gospodarski potencijal koncem 19. st., Hrvatska znanstvena bibliografija, Pregled bibliografske jedinice broj: 652947, Zbornik radova: Dalmacija u prostoru i vremenu, Zadar i Dugi otok, Hrvatska, 14–16. lipnja 2012.
  4. Proleksis enciklopedija David von Rhonfeld, Emil (Emilian), ažurirano: 25. kolovoza 2015. Pristupljeno 9. svibnja 2016.
  5. (nje.) (autor nije naveden): Eros als Einbildung. Rilke auf den Spuren der Liebe, Deutschlandfunk, 29. ožujka 2004. Pristupljeno 9. svibnja 2016.


Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=14021
koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx
označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0

Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.


Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]