Death Magnetic deveti je studijski albumameričkogthrash metal sastava Metallica. Ovo je prvi album na kojem svira basist Robert Trujillo (producent Bob Rock svirao je bas-gitaru na albumu St. Anger). Producent albuma je Rick Rubin.
Death Magnetic peti je album u nizu grupe koji je odmah po izlasku dospio na prvo mjesto Billboardove top ljestvice albuma, čime je Metallica postala prva skupina kojoj je to uspjelo.[5] U sklopu promidžbe albuma krenuo je na svjetsku turneju nazvanu World Magnetic Tour.
Gitarist Kirk Hammett nadahnuo je naziv albuma donijevši fotografiju preminulog pjevača Alice in Chainsa, Laynea Staleyja, u studio u kojem je Metallica snimala. "Ta je slika ondje bila vrlo dugo", rekao je Hammett. "Mislim da je prodrla u Jamesovu psihu."[6] Pitajući se zašto bi osoba Staleyjeva talenta odlučila toliko zloupotrebljavati drogu i umrijeti tako mlada, Hetfield je počeo pisati pjesmu utemeljenu na svojim pitanjima (skladba u pitanju je "Rebel of Babylon").[6]
Hetfield je 16. srpnja 2008. godine o nazivu albuma izjavio:
„Death Magnetic, barem njegov naziv, za mene je u početku bio neka vrsta posvete ljudima koji su propali u našem poslu, poput Laynea Staleyja i mnogih drugih koji su preminuli, u suštini — nekoj vrsti mučenika rock and rolla. I onda se koncept proširio kad sam počeo razmišljati o smrti… ona privlači neke ljude poput magneta, a druge ljude odbija jer je se oni boje. Usto, o činjenici da ćemo svi umrijeti ponekad se pretjerano govori, a ponekad se uopće ne govori — nitko to ne želi spomenuti; to je veliki bijeli slon u dnevnoj sobi. Ali svi se jednom trebamo suočiti s time.[7]”
Naziv se spominje u skladbi "My Apocalypse". Prema Hammettovim riječima sastav je pri imenovanju albuma osmislio još jedan naziv, Songs of Suicide and Forgiveness ("Pjesme o samoubojstvu i oprostu").[6] Na koncu je od četiri radna naslova bio izabran Death Magnetic nakon što se Hetfield sastao s umjetničkom agencijom Turner Duckworth, koju je skupina unajmila da dizajnira omot albuma, i nakon što je raspravljao o pjesmama "bilo je očito da su sve povezane sa smrću, da se bave prirodom smrti, kao i strahom i privlačnošću koji ju okružuju."[8]
„Death Magnetic, barem njegov naziv, za mene je u početku bio neka vrsta posvete ljudima koji su propali u našem poslu, poput Laynea Staleyja i mnogih drugih koji su preminuli, u suštini — nekoj vrsti mučenika rock and rolla. I onda se koncept proširio kad sam počeo razmišljati o smrti… ona privlači neke ljude poput magneta, a druge ljude odbija jer je se oni boje. Usto, o činjenici da ćemo svi umrijeti ponekad se pretjerano govori, a ponekad se uopće ne govori — nitko to ne želi spomenuti; to je veliki bijeli slon u dnevnoj sobi. Ali svi se jednom trebamo suočiti s time.[7]”