Dehumanizer

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dehumanizer
Crni šabat - Onečovječivač 1992.jpg
Black Sabbath (studijski album)
Žanr heavy metal
Objavljen 30. lipnja 1992.[1]
Snimanje 1991. – 1992.
Studio Rockfield Studios (Rockfield, Monmouthshire, Wales, Ujedinjeno Kraljevstvo)
Trajanje 51:35
Izdavač I.R.S., Reprise
Producent(i) Mack
Recenzije
Kronologija albuma – Black Sabbath
Tyr
(1990.)
Dehumanizer
(1992.)
Cross Purposes
(1994.)
Singlovi s albuma Dehumanizer
  1. "TV Crimes"
    Objavljen: 1992.
  2. "Master of Insanity"
    Objavljen: 1992.

Dehumanizer je šesnaesti studijski album britanskog heavy metal sastava Black Sabbath. Diskografske kuće I.R.S. Records i Reprise Records objavile su ga 30. lipnja 1992. godine.

Bio je to prvi studijski album skupine nakon više od desetljeća na kojem su se pojavili pjevač Ronnie James Dio i bubnjar Vinny Appice,[2] kao i njezin prvi u devet godina na kojem se pojavio izvorni basist Geezer Butler. Tijekom snimanja demo inačica pjesama u studiju Rich Bitch Studios u Birminghamu bubnjeve je svirao Cozy Powell; postoje bootleg snimke tih sesija. Međutim, kad je Cozy slomio kuk, zamijenio ga je Vinny. Vinnyjev je povratak u grupu ponovno ujedinio postavu s albuma Mob Rules.[3] Skupina je dva tjedna skladala pjesme, a potom ih je šest tjedana uvježbavala i snimala njihove demo inačice u studiju Monnow Valley Studios u Walesu.[4]

Postava grupe na uratku – koju su činili Dio, Appice, Butler i gitarist Tony Iommi – ponovo se okupila 2006. godine pod imenom Heaven & Hell za kolekciju najvećih hitova Black Sabbath: The Dio Years i novi studijski album, The Devil You Know, koji je objavljen 2009. godine.

Album je ponovno objavljen 7. veljače 2011. godine; na toj se inačici nalaze bonus skladbe.[5]

O albumu[uredi VE | uredi]

Smatra se da je Dehumanizer s tekstualnog i glazbenog gledišta jedan od najžešćih albuma Black Sabbatha. Pjesme se bave različitim temama; štovanjem računala poput boga ("Computer God"), televanđelistima ("TV Crimes"), individualizmom ("I") i sumnjama u zagrobni život ("After All (The Dead)").

Uradak je snimljen u Walesu, u studiju Rockfield Studios. Na njemu se trebao pojaviti Cozy Powell, tadašnji bubnjar sastava, no dok je jahao konja slomio je zdjeličnu kost, te zbog toga nije mogao svirati bubnjeve. Dio je u početku želio da Powella zamijeni Simon Wright iz AC/DC-ja i njegove skupine, ali Butler i Iommi odbili su taj prijedlog. Umjesto toga u grupu su doveli Vinnyja Appicea, koji je bio bubnjar Black Sabbatha tijekom većeg dijela Dijevog prethodnog razdoblja u sastavu, od 1980. do 1982. godine.

U vrijeme snimanja uratka Tony Martin nakratko se vratio skupini kad ga je ona pozvala da pokuša otpjevati nekoliko pjesama. Ostao je s njom samo par dana, a nakon toga sastav je nastavio raditi s Dijem. Martin je izjavio: "Već sam počeo raditi na svojem prvom samostalnom albumu, Back Where I Belongu – kad su me pozvali da se vratim, u to sam vrijeme bio posvećen tom uratku. To se dogodilo samo par mjeseci nakon što su počeli raditi s Ronniejem Jamesom Dijem. Želio sam dovršiti svoj samostalni projekt i odbio sam njihov prijedlog. Međutim, ostali smo u kontaktu i otišao sam na nekoliko koncerata. Ronnie nije baš bio presretan, ali na koncu im je bilo dosta i kasnije su me zamolili da im se vratim. Bilo je kao da nikad nisam ni otišao. Zapravo, nikad me nisu službeno otpustili; telefon je jednostavno prestao zvoniti. Ian Gillan (pjevač Deep Purplea i bivši pjevač Black Sabbatha) jednom me pitao jesu li me doista otpustili i rekao sam 'Ne.' Odgovorio je 'Nisu niti mene.' Jednostavno bismo se pojavili jednog dana i došli na pozornicu!"[6][7]

Snimanje demo inačica pjesama s Powellom dovelo je do nekoliko snimki, među kojima su dvije neobjavljene pjesme: "The Night Life" (također znana kao "Next Time"), čiji se rif kasnije pojavio u pjesmi "Psychophobia" na albumu Cross Purposes, i "Bad Blood", koja je vrlo slična skladbi "I" na Dehumanizeru. Te se pjesme, uz ostale demo snimke i neimenovane pjesme, mogu pronaći na bootlegu Complete Dehumanizer Sessions. "Computer God" naziv je i neobjavljene pjesme The Geezer Butler Banda iz 1986.; međutim, ta skladba i pjesma na Dehumanizeru povezane su samo imenom. Butlerova je inačica pjesme dostupna za preuzimanje na njegovoj službenoj web-stranici.[8] "Master of Insanity" također je neobjavljena pjesma Geezer Butler Banda, ali je inačica na Dehumanizeru zapravo njezina nova snimka. "Master of Insanity" jedina je pjesma na Dehumanizeru čije stihove nije napisao Dio.[9] Jimi Bell, gitarist u Butlerovoj grupi, zapravo je pravi autor pjesme; i njegova se solodionica pojavila na Dehumanizeru. Geezer mu je obećao da će mu pripisati zasluge i platiti mu, no Jimiju zasluge nikad nisu bile pripisane niti je dobio plaću za njih.[10]

Dio je u emisiji Nasty Habits radiostanice WERS rekao: "Željeli smo da to bude pravi rock 'n' roll, prilično elementaran. Željeli smo stvoriti atmosferu kakvu imamo na nastupima i mislim da smo u tome uspjeli. Nismo radili mnoštvo overdubova ili refrenskih dionica. Smatram da je važno da grupa može i uživo izvesti sve stvari koje čini na albumu, bez ikakvih semplova i takvih sranja – stoga smo to, naravno, i učinili. Snimili smo sve kako i jest: samo gitaru, bas-gitaru, bubnjeve i vokale – tu i tamo par stvari na klavijaturama."[11]

Iako je postava skupine ista kao na uratku Mob Rules iz 1981. godine, glazbeni stil podosta je drugačiji i odmaknuo se od stila prethodnih radova, pogotovo prethodnog albuma Tyr. Kasnija dva albuma Dijeve skupine, Strange Highways (iz 1993.) i Angry Machines (iz 1996.), slijedila su glazbeni stil Dehumanizera. Black Sabbath tim je albumom ponovo postigao komercijalni uspjeh. Našao se na ljestvici top 40 albuma u Ujedinjenom Kraljevstvu,[12] a na ljestvici Billboard 200 zauzeo je 44. mjesto.[13]

Nakon objave[uredi VE | uredi]

Iommi je 1997. godine izjavio: "Bilo je lijepo opet pokušati raditi s Ronniejem… [Ali] zbog toga smo izgubili milijune… zbog sveg tog vremena koje je otišlo na snimanje, letenje u Sjedinjene Države i iz njih sa svom opremom; na vraćanje te opreme; snimanje ovdje [u Ujedinjenom Kraljevstvu]… Dosta smo tratili vrijeme i dosta novca otišlo je u dim… Da to opet pokušamo, drugačije bismo isplanirali cijelu situaciju i bilo bi u redu, ali tad smo morali to pokušati. U početku je Cozy bio uključen u proces, a onda nije."[14]

Ta se postava Black Sabbatha razišla kad je Dijev ugovor sa skupinom istekao nekoliko dana prije povratničkih koncerata u Costa Mesi u studenom 1992. godine. Prema Iommijevim riječima Dio je otišao jer je trebao podržati posljednje koncerte Ozzyja Osbournea u Costa Mesi, a Ozzyja je nazvao "klaunom".[15] Dio nije snimao niti nastupao sa sastavom do 2006. godine.[16] Na dvama koncertima u Costa Mesi Black Sabbath zamijenio je Dija Robom Halfordom, frontmenom Judas Priesta; druge su se noći Iommi, Butler i prvotni Sabbathov bubnjar Bill Ward pridružili Osbourneu i s njim odsvirali četiri pjesme. Halford i Dio bili su prijatelji (Dija je impresionirala Halfordov marljiv rad na projektu 'Stars') i Halford je odlučio održati koncerte u Costa Mesi pod uvjetom da mu Dio da svoj blagoslov, koji je dobio kad mu je telefonirao. Oba nastupa neslužbeno su snimljena u cijelosti i danas postoje njihove bootleg audiosnimke i videosnimke.

Dehumanizer je uvršten u box set The Rules of Hell.[17]

The Rules of Hell ponovno je objavljen 7. veljače 2011. godine. Ta inačica sadrži bonus CD s različitim snimkama nekolicine pjesama ("Master of Insanity", "Letters from Earth" i "Time Machine"; potonja je pjesma dostupna na američkoj inačici albuma kao bonus skladba), ali i nekoliko pjesama snimljenih 25. srpnja 1992. godine na nastupu u Tampi, Floridi.[5]

Recenzije[uredi VE | uredi]

Bradley Torreano, recenzent AllMusica, dodijelio je albumu dvije i pol zvjezdice od njih pet i izjavio je: "Nastup Ronnieja Jamesa Dija [na albumu] posljednji je put tako dobar bio početkom 80-ih, a čuti Geezera Butlera kako svira s Tonyjem Iommijem nakon devet godina stvarno je nadahnjujuće. Ali čini se da nisu uspjeli stvoriti klasične Sabbathove pjesme, što je problem koji progoni taj uradak od prvog trenutka." Zaključio je: "Dehumanizer nije očajan, ali skupini je trebao biti znak da zaključi karijeru."[18] Entertainment Weekly dodijelio mu je ocjenu 4+ (B+) i izjavio da "Sab zvuči kao da ga je ovih dana nadahnuo uspjeh Soundgardena iz Seattlea" i da je "svijet heavy metala vjerojatno jedino mjesto u žanru rocka u kojemu predrasude protiv starijih ne postoje, što je kompliment [Black Sabbathu]".[19]

Popis pjesama[uredi VE | uredi]

Tekstovi i glazba: Geezer Butler, Ronnie James Dio i Tony Iommi, osim pjesme "Master of Insanity", čiju je glazbu skladao Jimi Bell, a tekst napisao Butler. 

Br. Skladba Trajanje
1. "Computer God"   6:10
2. "After All (The Dead)"   5:37
3. "TV Crimes"   3:58
4. "Letters from Earth"   4:12
5. "Master of Insanity"   5:54
6. "Time Machine"   4:10
7. "Sins of the Father"   4:43
8. "Too Late"   6:54
9. "I"   5:10
10. "Buried Alive"   4:47
51:35

Osoblje[uredi VE | uredi]

Black Sabbath
Dodatni glazbenici
Ostalo osoblje
  • Leif Mases – snimanje (pjesme "Time Machine")
  • Darren Galer – tonska obrada
  • Stephen Wissnet – tonska obrada
  • Wil Rees – naslovnica
  • Mark "Weissguy" Weiss – fotografija
  • Mack – produkcija, tonska obrada, miksanje

Ljestvice[uredi VE | uredi]

Ljestvica (1992.) Najviša
Pozicija
Austrija[20] 7
Kanada[21] 36
Nizozemska[22] 63
Njemačka[23] 14
SAD (Billboard 200)[13] 44
Švedska[24] 12
Švicarska[25] 13
Ujedinjeno Kraljevstvo[12] 28

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Black Sabbath - Dehumanizer Pristupljeno 27. prosinca 2019.
  2. Saulnier, Jason (24. ožujka 2012.). Vinny Appice Interview. Music Legends pristupljeno 6. svibnja 2013.
  3. (2017) Experiencing Black Sabbath: A Listener's Companion, str. 154, Lanham: Rowman & Littlefield ISBN 978-1-4422-5691-0
  4. Experiencing Black Sabbath: A Listener's Companion - Nolan Stolz - Google Books. Rowman & Littlefield Publishing Group (2017) pristupljeno 4. studenoga 2019.
  5. 5,0 5,1 Dehumanizer Deluxe Edition Announced. Black Sabbath Online Arhivirano s izvorne stranice 21. prosinca 2010., pristupljeno 28. prosinca 2010.
  6. Interview: Former Black Sabbath Lead Singer Tony Martin (29. ožujka 2012.) pristupljeno 2. studenoga 2019.
  7. Workshop with Tony Martin in Gothenburg. criticalmass.se pristupljeno 29. ožujka 2011.
  8. Audio Rarities | The Official Geezer Butler Website (engleski) pristupljeno 1. lipnja 2019.
  9. (2006) Black Sabbath: Doom Let Loose, str. 273, Tornonto: ECW Press ISBN 978-1550227314
  10. Jimi Bell recalls being finalist in audition for Ozzy’s guitarist spot which went to Zakk Wylde – Sleaze Roxx pristupljeno 2. studenoga 2019.
  11. WERS Nasty Habits, snimljeno u China Clubu u New Yorku, 6. kolovoza 1992.
  12. 12,0 12,1 Black Sabbath Official Charts. Official Charts Company pristupljeno 21. studenoga 2015.
  13. 13,0 13,1 Chart history Dehumanizer. Billboard. Nielsen Business Media, Inc. pristupljeno 26. kolovoza 2009.
  14. Scott, Peter. "", Southern Cross (Sabbathov fanzin) #21, objavljeno svibnja 1998
  15. Iommi, Tony, with T.J. Lammers. Iron Man: My Journey Through Heaven & Hell with Black Sabbath, 2011. Chapter 70: "Bound & Shackled".
  16. Iommi, Tony, with T.J. Lammers. Iron Man: My Journey Through Heaven & Hell with Black Sabbath, 2011. Chapter 86: "Heaven and Hell, tour and band".
  17. Welte, Jim. "Legends align for Metal Masters Tour", MP3.com, objavljeno 22. travnja 2008. pristupljeno 23. travnja 2008. Arhivirano s izvorne stranice dana 24. travnja 2008.
  18. Torreano, Bradley. Dehumanizer review. AllMusic. Rovi Corporation pristupljeno 15. kolovoza 2011.
  19. "Dehumanizer; Mad Hatter Review", Entertainment Weekly, objavljeno 14. kolovoza 1992. pristupljeno 5. lipnja 2012.
  20. Sabbath - Dehumanizer (German). Dutchcharts.nl. Media Control Charts Arhivirano s izvorne stranice 7. studenoga 2015., pristupljeno 21. studenoga 2015.
  21. Top Albums/CDs - Volume 56, No. 5, August 01, 1992. Library and Archives Canada (1. kolovoza 1992.) pristupljeno 21. studenoga 2015.
  22. Black Sabbath - Dehumanizer (Dutch). Dutchcharts.nl. Media Control Charts Arhivirano s izvorne stranice 10. srpnja 2015., pristupljeno 21. studenoga 2015.
  23. Album – Black Sabbath, Dehumanizer (German). Charts.de. Media Control Charts pristupljeno 21. studenoga 2015.
  24. Black Sabbath - Dehumanizer (Album). Swedishcharts.com. Media Control Charts pristupljeno 21. studenoga 2015.
  25. Black Sabbath - Dehumanizer (German). Hitparade.ch. Media Control Charts Arhivirano s izvorne stranice 14. studenoga 2015., pristupljeno 21. studenoga 2015.