Druga Filipinska Republika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Republika Filipini
Repúbliká ng Pilipinas
Marionetska država Japana
Flag of the Philippines (navy blue).svg
1943. – 1945. Flag of the Philippines (navy blue).svg
 
Flag of the United States.svg

Zastava Druge Filipinske Republike

Zastava

Lokacija Druge Filipinske Republike
Glavni grad Manila, Baguio, Tokyo
Vlada Republika
Predsjednik
 - 1943. – 1945. José P. Laurel
Povijest Drugi svjetski rat
 - uspostavljena 14. listopada 1943.
 - ukinuta 17. kolovoza 1945.

Druga Filipinska Republika, pod službenim nazivom Republika Filipinaca (filipinski: Repúbliká ng Pilipinas), bila je država Filipinaca uspostavljena pod japanskom okupacijom 14. listopada 1943. godine.

Filipinski je predsjednik Manuel L. Quezon grad Manilu, glavni grad Filipina, proglasio "slobodnim gradom" i ostavio ga pod zapovjedništvom Jorgea Vargasa, gradonačelnika Manile. Japanska je vojska ušla u grad 2. siječnja 1942. i Manilu proglasila glavnim gradom okupiranih Filipina. Japan je u cijelosti okupirao Filipine 6. svibnja 1942., nakon Bitke za Corregidor.

General Masaharu Homma je raspustio Commonwealth Filipine i uspostavio Filipinsku izvršnu komisiju, čuvarsku vladu s Vargasom na čelu. Sve su političke stranke ukinute, a vlast uzima japanski raspoložena stranka KALIBAPI (Kapisanan sa Paglilingkod sa Bagong Pilipinas, u prijevodu Organizacija u službi Novih Filipina). Generalni je direktor KALIBAPI-a u to vrijeme bio Benigno Q. Aquino.

Ustav je Druge Filipinske Republike sastavila Pripremna komisija za neovisnost, a činilo ju je 20 članova iz KALIBAPI-a.[1] Dne 4. rujna 1943. pripremna je komisija, koju je vodio José P. Laurel,[2] predstavila nacrt Ustava, a Glavna ga je skupština KALIBAPI-a tri dana kasnije i ratificirala.[1]

Do 20. rujna 1943. KALIBAPI-jeve su predstavničke skupine u državnim provincijama i gradovima međusobno izabrale 54 člana Nacionalnoga vijeća, državnog zakonodavnog tijela.

Inaguracija se Nacionalnog vijeća dogodila tri dana nakon njegova osnutka u predratnom Zakonodavnom domu. Aquino je postao glasnogovornikom Nacionalnoga vijeća, a Laurel predsjednik Filipina, čija se inaguracija održala 15. listopada 1943., na dan osnutka Druge Republike.[1]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Jose P. Angelfire pristupljeno 21. listopada 2007.
  2. The Philippine Presidency Project. Manuel L. Quezon III, et al. Arhivirano s izvorne stranice 3. ožujka 2009., pristupljeno 21. listopada 2007.