Druga generacija računala

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Druga generacija računala obuhvaća računala koja su se pojavila vremenu između 1959. i 1964. Ova je generacija računala kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu koristila tranzistore.

Pomaci i razvoj[uredi VE | uredi]

Korištenje tranzistora kao osnovne temeljne jedinice umjesto elektronske cijevi smanjilo je fizičke dimenzije računala, potrošnju energije, količinu topline koje je zračilo i povećalo broj ciklusa koje je računalo moglo izvršiti. Isto tako povećana je pouzdanost stroja, jer su se tranzistori manje kvarili nego elektronske cijevi.

U prosincu 1947. godine Walter Brattain, John Bardeen i William Shockley izumili su novi elektronički element tranzistor i za taj izum su 1956. godine dobili Nobelovu nagradu za fiziku. Glavno načelo rada tranzistora temelji se na svojstvima poluvodiča, tipično silicija. Računala s tranzistorima imala su znatno manje dimenzije i u radu su bila pouzdanija. Razdoblje druge generacije računala trajalo je od 1959. do 1964. godine i u tom su vremenu razvijeni osnovni programski jezici koji olakšavaju uporabu računala i njihovu primjenu u poslovne svrhe.

Računala[uredi VE | uredi]

  • Serija IBM 1400 i IBM 7070
  • DEC PDP-1
  • Honeywel H 400
  • Burroughs B 200
  • NCR 315 i NCR 500

Operacijski sustavi[uredi VE | uredi]