E-demokracija

Izvor: Wikipedija

E-demokracija ili elektronička demokracija znači uporabu novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) u jačanju demokracije, demokratskih institucija i demokratskih procesa. Njezin glavni cilj je elektronička podrška demokraciji. Ona nije povezana s posebnim tipom demokracije i ne vodi u poseban tip demokracije. E-demokracija je dodatni čimbenik u širenju demokratskih vrijednosti i povezana je s tradicionalnim procesima demokracije.
E-demokracija pomoću novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija omogućuje bolju dostupnost informacija, lakši pristup procesu odlučivanja, te smanjenu udaljenosti između vlasti i pojedinaca koji se mogu lakše povezati i organizirati da bi zaštitili svoje interese.
E-demokracija je sastavni dio informacijskog društva koje je uvelo čitav niz tradicionalnih i novih programskih alata koji se mogu korisno primjenjivati u demokratskim procesima i institucijama.

Ciljevi e-demokracije[uredi | uredi kôd]

Ciljevi e-demokracije su transparentnost, razumijevanje, odgovornost, angažiranost, donošenje odluka, uključenost, dostupnost, sudjelovanje, supsidijarnost, povjerenje u demokraciju, demokratske institucije i demokratske procese i socijalna kohezija.
Prevladavajući prostorne i vremenske granice, e-demokracija bi trebala građanima dati mogućnost da dobiju informaciju ili da komuniciraju u realnom vremenu te bi trebala omogućiti građanima i institucijama na različitim lokacijama uspostavu bliskih kontakata u svrhu razmjene mišljenja, kako bi se na taj način ojačale nove demokratske aktivnosti.

Zainteresirane strane[uredi | uredi kôd]

Zainteresirane strane za e-demokraciju su tijela javne vlasti na svim razinama, političari, izabrani predstavnici, političke stranke, državni službenici, građani, glasači, članovi (javnih) korporacija i udruženja, civilno društvo, nevladine organizacije, mediji i poslovni krugovi, zajedno s davateljima infrastrukturnih usluga.

Uvođenje e-demokracije[uredi | uredi kôd]

E-demokraciju može uvesti bilo koja zainteresirana strana. Ona može biti inicirana odozgo prema dolje, naime od strane tijela javne vlasti, na svim razinama vlasti, ili odozdo prema gore, tj. od strane građana. Ona također može biti i vodoravno koncipirana. Svaki pristup ima svoje dobre strane. Inicijativa odozgo prema dolje za cilj ima smanjenje troškova upravljanja, povećanje učinkovitosti i transparentnosti sustava. Inicijativa odozdo prema gore dolazi iz redova građana, aktivista, civilnog društva i namjera joj je uključivanje ovih skupina u procese sudjelovanja i odlučivanja.
U navedenim kategorijama aktivnosti mogu biti:
1. jednosmjeran proces, kao što je davanje sveobuhvatnih informacija građanima
2. dvosmjeran proces, kao što je omogućavanje interaktivne komunikacije

Sektori e-demokracije[uredi | uredi kôd]

Pojam e-demokracije varira ovisno o zemlji i političkom sustavu, no uglavnom je povezan sa širokom uporabom Interneta i ostalih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u politici, zagovaranju, izborima i upravljanju.
E-demokracija posebno obuhvaća e-parlament, e-zakonodavstvo, e-pravosuđe, e-posredovanje, e-okoliš, e-izbore, e-referendum, e-inicijative, e-glasovanje, e-konzultacije, e-peticije, e-kampanje, e-brojanje glasova i e-promatranje; ona koristi e-sudjelovanje, e-raspravljanje i e-forume.

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Pojednostavljeno gledano, e-demokracija se može sagledati kao neka vrsta povratka korijenima demokracije, grčkoj Agori, kao zajednički, javni prostor gdje građani mogu diskutirati o političkim pitanjima, dobivati važne informacije ili glasati o novom zakonu.
Prije nego što se iskristalizirao naziv e-demokracija koristili su se i razni slični nazivi kojima se opisivalo uvođenje modernih komunikacijskih tehnologija u demokraciju: teledemokracija, elektronička republika, virtualna demokracija, digitalna demokracija i slično.

Izvori[uredi | uredi kôd]

1. Elektronička demokracija : preporuka Rec(2009)1 koju je usvojio Odbor ministara Vijeća Europe 18. veljače 2009. godine i obrazloženje. Zagreb : Hrvatska informacijsko-dokumentacijska referalna agencija, 2009. ISBN 978-953-6430-66-6. URL: http://hidra.srce.hr/arhiva/18/5093/e-demokracija.pdf
2. E-democracy and the United Nations: Using Information Communications technologies to Increase Access to Information and Participation within the UN System / Rik Panganiban. Center for United Nations Reform Education, 2004. URL: http://rikomatic.typepad.com/Work/UNe-democracy.pdf
3. Postenote, Number 321, January, 2009. Parliamentary Office of Science and Technology. URL: http://www.parliament.uk/documents/upload/postpn321.pdfArhivirana inačica izvorne stranice od 23. travnja 2010. (Wayback Machine)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Democracies OnlineArhivirana inačica izvorne stranice od 8. ožujka 2010. (Wayback Machine)
Council of Europe activities in the field of e-democracy
World e-Democracy Forum