Eadred Etheling

Eadred Ætheling (oko 993. – umro je do 1013.^[1] (staroengleski: Eadred Æþeling) je bio četvrti od šesti sinova kralja Ethelreda II. Nespremnog iz njegovog braka sa suprugom Aelfgifu od Yorka.^[2] O njegovom se životu zna vrlo malo. Ime mu se pojavljuje na listu br.14 ^v djela Liber Vitae kraljevske benediktinske opatije u New Minsteru.

Braća i sestre su mu bili: Æthelstan Ætheling,^[3] Egbert Ætheling, Edmund II. Željeznoboki, Eadwig Ætheling, Edgar Aetheling Stariji, Edita, Ælfgifu, Wulfhilda i jedna opatica Wherwellske opatije kojoj se ime ne zna.^[4] Polubraća su mu bili Edvard III. Ispovjednik, Alfred Ætheling, a polusestra mu je bila Goda.

Vidi[uredi | uredi kôd]

obiteljsko stablo dinastije Wessex

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

"Eadred 21 (Male)." Prosopography of Anglo-Saxon England^[neaktivna poveznica].(poveznica nije više aktivna)

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ (eng.) Simon Keynes, Æthelstan Ætheling, Oxford Online DNB, 2004.
↑ (eng.) M. K. Lawson, Edmund II, Oxford Online DNB, 2004.
↑ Staroengleski izraz Aetheling, u ondašnjem izgovoru Æþeling, označavao je osobu kraljevske krvi.
↑ (engleski) Frank Barlow, Edward the Confessor, Yale University Press, 1997., str. 28n

[1] (eng.) Simon Keynes, Æthelstan Ætheling, Oxford Online DNB, 2004.

[2] (eng.) M. K. Lawson, Edmund II, Oxford Online DNB, 2004.

[3] Staroengleski izraz Aetheling, u ondašnjem izgovoru Æþeling, označavao je osobu kraljevske krvi.

[4] (engleski) Frank Barlow, Edward the Confessor, Yale University Press, 1997., str. 28n

[1]

[2]

[3]

[4]