Egzocitoza

Izvor: Wikipedija
Neuron A (prenoseći neuron) ka neuronu B (primajući neuron)
1. Mitohondrij
2. Sinaptički mjehurić s neuroprijenosnicima
3. Autoreceptor
4. Sinapsa s otpuštenim neuroprijenosnikom (serotonin)
5. Postsinaptički receptori koje je aktivirao neuroprijenosnik (indukcija postsinaptičkog potencijala)
6. Kalcijev kanal
7. Egzocitoza mjehurića (vezikula)
8. Ponovno uhvaćeni neuroprijenosnik

Egzocitoza je proces u kojem se izbacuje veća količine tvari iz stanice u međustanični prostor. Pri tome se citoplazmatski mjehurići stapaju sa staničnom membranom, a njihov se sadržaj prazni u okolinu.[1]

Vrsta je masovnog prijenosa tvari kroz staničnu membranu. Sredstvo su membranski mjehurići koji se stapaju sa staničnom membranom.[2]

Putem egzocitoze rezidentne stanice proizvode izvanstaničnu matricu u procesu unutar stanice te potom se izlučuje u predviđeni prostor.[3]

Vidi[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ egzocitoza, Struna - Hrvatsko anatomsko i fiziološko nazivlje. Polje: temeljne medicinske znanosti, grana: fiziologija čovjeka , projekt: Hrvatsko anatomsko i fiziološko nazivlje (pristupljeno 25. lipnja 2016.)
  2. ↑ Ilić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemne (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, ISBN 978-953-6904-26-6, str. 34
  3. ↑ Plopper G. 2007. The extracellular matrix and cell adhesion, in Cells (eds Lewin B, Cassimeris L, Lingappa V, Plopper G) (engleski). Jones and Bartlett. Sudbury, MA. ISBN 0-7637-3905-7
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Egzocitoza&oldid=6258970"