Elgigitgin

Elgigitgin (ruski i čukčijski: Élʹgygytgyn) je impaktno jezero u Anadirskom rajnuu, Čukotskog autonomnog okruga u sjeveroistočnom Sibiru, oko 150 km jugoistočno od Čaunskog zaljeva.

Riječ "Elgigitgin" znači "bijelo jezero" na čukotskom jeziku.

Jezero je posebno zanimljivo znanstvenicima jer nikada nije bilo prekriveno ledenjacima. To je omogućilo neprekinutu nagomilavanje 400 m sedimenta na dnu jezera, bilježeći podatke o pretpovijesnim klimatskim promjenama.

Geografija[uredi | uredi kôd]

Jezero Elgigitgin je udarno kratersko jezero smješteno na visoravni Anadir(link?), dijelu Anadirskog visočja. Na jugoistoku iz jezera istječe Enmivaam, pritoka Belaje . Otprilike je 12 km u promjeru i ima najveću dubinu od 174 ± 2 m. Jezero je u središtu udarnog kratera s rubom promjera 18 km koja je nastala prije 3.6 milijuna godina tijekom pliocena. (ref) Prije nego što je pouzdano datirano, preliminarni radovi u kasnim 1970-ima sugerirali su ili Elgygytgyn ^[1] ili Zhamanshin ^[2] kao izvor mladog australskog strewnfielda(???) .

Znanstveno bušenje[uredi | uredi kôd]

Krajem 2008. i početkom 2009. međunarodni tim iz SAD-a (dr. Julie Brigham-Grette ), Njemačke (dr. Martin Melles), Rusije (dr. Pavel Sergeevich Minuyk) i Austrije ( dr. Christian Koeberl ) proveo je program bušenja ciljajući tri rupe u jezeru Elgigitgin. Dobivene jezgre označene su kao ICPD mjesto 5011-1 i 5011-3. ^[3] Susponzorirao ga je Međunarodni kontinentalni znanstveni program bušenja (ICDP), uz financiranje Nacionalne znanstvene zaklade SAD-a (NSF), njemačkog Saveznog ministarstva obrazovanja i istraživanja (BMBF), Instituta Alfred Wegener (AWI) i GeoForschungsZentrum Potsdam (GFZ), Dalekoistočni ogranak Ruske akademije znanosti (RAS FEB), Ruska zaklada za osnovna istraživanja (RFBR) i Austrijsko savezno ministarstvo znanosti i istraživanja (BMWF). ^[3]

Fauna[uredi | uredi kôd]

Uvjeti u jezeru Elgigitgin izuzetno su teški za riblji život, svrstava se u ultra- oligotrofno (link?) jezero, a površina je prekrivena ledom oko 10 mjeseci u godini. Usprkos tome, postoje tri vrste koje stalno nastanjuju surov vodeni okoliš jezera, a sve su to vrste galeba . ^[4] To su Salvelinus boganidae (Boganid Char), S. elgyticus (Smallousti Char) i Salvethymus svetovidovi. ^[5] Dvije posljednje vrste su endemske za jezero Elgigitgin. Sve tri vrste prilagođene su ekstremno hladnim vodama jezera, koje su uglavnom malo iznad točke smrzavanja, te većinu godine provode u potpunom mraku. Ljeti se može početi topiti, ali nekih se godina nikada u potpunosti ne otopi. ^[6] Jezero je također dom za više od desetak endemskih dijatomeja .

Vidi također[uredi | uredi kôd]

Popis jezera Rusije

Reference[uredi | uredi kôd]

vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

↑ R.S. Dietz (1977), Elgygytgyn Crater, Siberia: Probable Source Of Australasian Tektite Field Meteoritics, June 1977, Vol 12, Issue 2, p. 145–157
↑ B.P. Glass (1979), Zhamanshin crater, a possible source of Australasian tektites? Geology, July 1979, v. 7, p. 351-353
↑ ^a ^b Melles; i dr. 2011. The Lake El'gygytgyn Scientific Drilling Project – Conquering Arctic Challenges through Continental Drilling. Scientific Drilling. 11 (10): 29. Bibcode:2011SciDr..11...29M. doi:10.2204/iodp.sd.11.03.2011
↑ Fly Fishing Russia – The Elgygytgyn Lake, Chukotka
↑ Salvethymus svetovidovi
↑ Arctic char (Salvelinus alpinus) in the lake

[1] R.S. Dietz (1977), Elgygytgyn Crater, Siberia: Probable Source Of Australasian Tektite Field Meteoritics, June 1977, Vol 12, Issue 2, p. 145–157

[2] B.P. Glass (1979), Zhamanshin crater, a possible source of Australasian tektites? Geology, July 1979, v. 7, p. 351-353

[:0-3] Melles; i dr. 2011. The Lake El'gygytgyn Scientific Drilling Project – Conquering Arctic Challenges through Continental Drilling. Scientific Drilling. 11 (10): 29. Bibcode:2011SciDr..11...29M. doi:10.2204/iodp.sd.11.03.2011

[4] Fly Fishing Russia – The Elgygytgyn Lake, Chukotka

[5] Salvethymus svetovidovi

[6] Arctic char (Salvelinus alpinus) in the lake

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]