Emmanuelle Béart
| Emmanuelle Béart | |
|---|---|
-.jpg) Emmanuelle Béart u Cannesu 2000. | |
| Rodno ime | Emmanuelle Béhart-Hasson |
| Rođenje | 14. kolovoza 1963.[1]  Gassin, Var, Provence-Alpes-Côte d'Azur, Francuska |
| Zanimanje | glumica |
| Godine rada | 1971. - |
| Suprug | Daniel Auteuil (1993.-1995.) Michaël Cohen (2008.-[1] |
| WWW | |
| Stranica | emmanuelle.beart.actricesdefrance.org |
| Nagrade César | |
| Najbolja sporedna glumica 1987. Manon des Sources | |
| Ostale nagrade | |
| Nagrada za najbolju glumicu Moscow International Film Festivala 1995. Une femme française Nagrada za najbolju glumicu European Film Awards 2002. 8 femmes Srebrni medvjed Berlinskog filmskog festivala za najbolji individualni umjetnički doprinos 2002. 8 femmes | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu | |
Emmanuelle Béart (pravim imenom Emmanuelle Béhart-Hasson, Gassin, 14. kolovoza 1963.) francuska je filmska glumica.
Rođena je u Gassinu, mjestu u neposrednoj blizini Saint Tropeza, kao kćer Genevieve Galéa, bivše manekenke grčko-malteško-hrvatskog porijekla, i Guya Béarta, pjevača i pjesnika iz židovske obitelji španjolskih, švicarskih i ruskih predaka.[2] Djetinstvo je provela u Cogolinu (kraj Sainte-Maximea Provansa-Alpe-Azurna obala) i Beauvallonu (Rona-Alpe) zajedno sa svoje tri sestre i tri brata. Za djecu se brinula majka jer je otac rano napustio obitelj. Od rane je mladosti bila slabo zainteresirana za školu, te je imitirajući svoje školske kolege maštala o glumi.
1971., u dobi od 8 godina, nastupila je filmu Renéa Clementa La Course du lievre a travers les champs,[3] i također 1976. u filmu Jeana Pourtalea Demain les mômes,[4] zajedno sa svojim bratom Olivierom i svom djecom iz mjesta gdje je živjela. 1980., u dobi od 17 godina, odlazi na 15 dana u Montreal, te odlučuje ostati u Kanadi, zemlji koju smatra svojom drugom domovinom. U Kanadi nastavlja svoje školovanje, uči engleski i diplomira na College Marie de France.[5] Tamo sreće redatelja Roberta Altmana koji ju ohrabruje u njenim nastojanjima da postane glumicom.
1983., vraća se u Francusku i pohađa kratki kurs dramske umjetnosti kod Jeana-Laurenta Cocheta[6] u Parizu. Svojom ljepotom je impresionirala fotografa i redatelja Davida Hamiltona koji joj nudi glavnu ulogu u erotskom filmu Premiers désirs.[7] Za ulogu u drami Un amour interdit (1984.) Jean-Pierrea Dougnaca, nominirana je za César za najobećavajuću glumicu, što joj lansira karijeru filmske, televizijske i kazališne glumice.
1986., za svoju prvu važniju ulogu, zajedno s Yvesom Montandom, u filmu Manon des sources osvaja Césara za najbolju sporednu glumicu. 1991. postiže uspjeh ulogom u filmu La Belle noiseuse[8] Jacquesa Rivettea, glumeći mladu ženu koja pozira gola slikaru Édouardu Frenhoferu (Michel Piccoli). 1995. angažira ju produkcija hollywoodskog filma Nemoguća misija u režiji Briana de Palme, gdje glumi zajedno s Tomom Cruiseom i Jeanom Renoom. Unatoč globalnom uspjehu filma, Hollywood ju nije privukao, te se vratila francuskoj kinematografiji i kazalištu.
1984., na snimanju filma L'Amour en douce Edouarda Molinara, sreće svoj prvog supruga Daniela Auteuila, za kojeg se udaje 1993., godinu dana nakon što im se rodila Nelly. Emmanuelle Béart živi u Parizu zajedno s drugim mužem, francuskim glumcem Michaëlom Cohenon i svoje dvoje djece, Nelly i Yohan (rođen 1995., sin skladatelja Davida Moreaua). Također je poznata kao društvena aktivistica. Veleposlanica je UNICEF-a,[9] te se suprotstavlja francuskim antiimigracijskim zakonima. 1996. izaziva senzaciju kada je prilikom javne podrške ilegalnim imigrantima, zajedno s grupom imigranata okupirala crkvu u Parizu, što je izazvalo nasilnu reakciju policije.[10]
- La Course du lièvre à travers les champs (1971.)
- Demain les mômes (1975.)
- Premiers désirs (1983.)
- Un amour interdit (1984.)
- L'Amour en douce (1984.)
- Manon des sources (1986.)
- La Belle Noiseuse (1990.)
- Il viaggio di Capitan Fracassa (1990.)
- Nemoguća misija (1996.)
- Histoire de Marie et Julien (2002.)
- D'Artagnan et les trois mousquetaires (2005.)
- La Répétition ou l'amour puni - Jean Anouilh, redatelj Bernard Murat, Théâtre Edouard VII (1986.)
- Dvostruka nevjera - Marivaux, redatelj Bernard Murat, Théâtre de l'Atelier, Festival d'Anjou (1988.)
- Mizantrop - Molière, redatelj Jacques Weber, Théâtre de Nice, Théâtre de la Porte Saint Martin (1989.)
- On ne badine pas avec l'amour - Musset, redatelj Jean-Pierre Vincent, Théâtre des Amandiers, Nanterre (1993.)
- Jouer avec le feu - August Strindberg, redatelj Luc Bondy, Théâtre des Bouffes du Nord, Théâtre Vidy-Lausanne, Théâtre de Nice (1996.)
- ↑ a b Biography for Emmanuelle Béart. the Internet Movie Database
- ↑ Emmanuelle Beart Biography (1965-). Film Reference. Pristupljeno 11. svibnja 2009.
- ↑ Full cast and crew for La course du lièvre à travers les champs (1972). the Internet Movie Database
- ↑ Demain les mômes (1976). the Internet Movie Database
- ↑ [http:/www.gala.fr/les_stars/leurs_bio/emmanuelle_beart LEURS BIO Emmanuelle Béart] Provjerite vrijednost parametra
|url=(pomoć). gala.fr - ↑ Biographie de Jean-Laurent Cochet. evene.fr
- ↑ Premiers désirs (1984). the Internet Movie Database
- ↑ La belle noiseuse (1991). the Internet Movie Database
- ↑ Biographie Emmanuelle Beart. unicef
- ↑ Fighters Against the Power" - The Struggle Of the "Sans-papiers. ncadc.org.uk
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć)
- emmanuelle.beart.actricesdefrance.org Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. prosinca 2006. (Wayback Machine)
- Emmanuelle Béart u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)
- Yahoo! Movies
- Allmovie Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. lipnja 2009. (Wayback Machine)
- emmanuellebeart.net Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. srpnja 2009. (Wayback Machine)
- hcs.harvard.edu Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. lipnja 2009. (Wayback Machine)
- Foto galerija - geocities.com/emmanuellebeart2