Prijeđi na sadržaj

Preslica (biljni rod)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Equisetum)
Preslica
Poljska preslica (Equisetum arvense)
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Pteridophyta
Razred:Equisetopsida
Red:Equisetales
Porodica:Equisetaceae
Rod:Equisetum
L., 1753
Baze podataka

Preslica (konjski rep, borak, štukavac, lat. Equisetum) jedini su živi rod porodice presličevki. To su sporonosne vaskularne biljke s puzećim podankom, člankovitim zelenim stabljikama, sitnim listovima sraslima u rukavce i strobilima na vrhovima izdanaka.[1]

Velika preslica (Equisetum telmateia)
Plodna stabljika zimske preslice (Equisetum hyemale)
Plodna stabljika poljske preslice

Morfologija

[uredi | uredi kôd]

Equisetum je rod kopnenih vaskularnih biljaka iz porodice presličevki. Biljke imaju podzemni, dugo puzeći i razgranjen podanak. Nadzemne stabljike su uspravne, člankovite i zelene, pa obavljaju gotovo svu fotosintezu biljke. Stabljike su uzdužno izbrazdane, iznutra šuplje, s velikim središnjim kanalom te manjim kanalima u udubinama i rebrima. Na rebrima se nalaze silicijski čvorići, a u udubinama su smještene pruge puči. Stabljike mogu biti jednostavne ili na svakom čvoru nositi pršljen bočnih grana.[2]

Listovi su vrlo sitni i smješteni u pršljenovima oko čvorova. Listovi svakog pršljena bočno su srasli u rukavac koji obavija osnovu članka neposredno iznad čvora. Nadzemne osi mogu biti trajne ili jednogodišnje, a izdanci mogu biti jednaki ili različiti, odnosno monomorfni ili dimorfni.[2]

Sporangiji se razvijaju na donjoj strani štitastih sporangiofora, koji su skupljeni u strobile na vrhu stabljike ili grana. Spore su zelene i nose vrpčaste privjeske, elatere. Elateri se pri suhom zraku šire, a pri vlažnom skupljaju oko spore, čime pomažu njihovu rasprostranjivanju.[2]

Rod obuhvaća oko petnaest vrsta, najčešće vezanih uz vlažna ili povremeno poplavljena staništa. Najraznolikiji je u borealnim i sjevernim umjerenim područjima. Rast u visinu određuje vršni meristem, koji se postupno smanjuje nakon stvaranja svakog novog članka, pa su gornji članci stabljike sve tanji, sve dok rast ne prestane.[2]

Opis biljke

[uredi | uredi kôd]

Preslice imaju sitne listove koji su međusobno srasli u nazubljen rukavac oko stabljike. Na vrhu stabljike i, ponekad, na vrhu ogranaka, nalazi se skupina plodnih listova slična klasu, strobilus. Listovi s donje strane nose trusnike (sporangiji) s truskama (spore). U nekih se preslica razvijaju dvije vrste stabljika: u rano proljeće plodne svijetlosmeđe stabljike koje na vrhu nose sporangije združene u oblik sličan klipu strobilus. Ugibaju nakon rasijavanja spora. Nakon toga razvijaju se neplodne zelene stabljike u oblik sličan boru. Iz spora kliju sitni, do 1 cm dugi, najčešće jednospolni protaliji muški s anteridijima i ženski s arhegonijima.

Rodovi i vrste

[uredi | uredi kôd]

U Hrvatskoj raste desetak vrsta. Najčešća je poljska preslica (Equisetum arvense), s crnim podancima koji prodiru duboko u tlo. Raste kao korov na poljima, uz putove, na željezničkim prugama i sl. Močvarna preslica (Equisetum palustre) česta je biljka močvarnih travnjaka, dok velika preslica (Equisetum telmateia) raste u vlažnim šumama. Zimska preslica (Equisetum hiemale) je rijetka, u Hrvatskoj ubrojena u skupinu osjetljivih (ugroženih) biljaka. Neke su vrste preslica, npr. močvarna preslica (Equisetum palustre), otrovne.

Ljekovitost

[uredi | uredi kôd]

Zelena stabljika poljske preslice (Equisetum arvense) koristi se u medicini kod bolesti bubrega i mjehura (upala mokraćnih puteva, mokraćnog mjehura), kao pomoćna terapija manjih kamenaca bubrega, kod krvarenja, kao diuretik i dr.[3]

Sasvim mlade proljetne plodne stabljike poljske i velike preslice su jestive. Ako se oslobode klipa koji je gorak, mogu se prirediti kao šparoge.[4]

Druge primjene

[uredi | uredi kôd]

Nekada je poljska preslica korištena za čišćenje predmeta od kositra ( do xix st.),o čemu i danas svjedoče nazivi biljke u nekim jezicima - npr.zinnkraut(njem.),pewterwort(engl.).

Vrste

[uredi | uredi kôd]

Equisetum limosum (vodena preslica), sinonim je za Equisetum fluviatile.

Fosilne vrste

[uredi | uredi kôd]
  1. Equisetum braunii (Ung.) Heer[5]
  2. Equisetum cascadensis Lapasha and Miller 1985[6]
  3. Equisetum columnare Brongniart 1828[6]
  4. Equisetum parlatorii (Heer) Schimper[5]
  5. Equisetum lyellii Mantell[6]
  6. Equisetum magnum Hickey 1977[6]
  7. Equisetum mokhotlongensis Ellenberger 1970[6]
  8. Equisetum montanensis Lapasha and Miller 1985[6]

Sinonimi

[uredi | uredi kôd]

Homotipski:

  • Presla Dulac in Fl. Hautes-Pyrénées: 25 (1867), nom. illeg. superfl.

Heterotipski:

  • Allostelites Börner in Fl. Deut. Volk: 59 (1912)
  • Hippochaete Milde in Bot. Zeitung (Berlin) 23: 297 (1865)
  • Paramochaete (Christenh. & Husby) M.Kessler in Phytotaxa 726: 122 (2025)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. World Plants (Complete List) Pristupljeno 12, srpnja 2022.
  2. 1 2 3 4 WFO, pristupljeno 3. srpnja 2026.
  3. Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006., ISBN 953-6036-38-X
  4. Ljubiša Grlić, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  5. 1 2 BioLib
  6. 1 2 3 4 5 6 Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. srpnja 2020. (Wayback Machine) Fossil †Equisetum Linnaeus