Preslica (biljni rod)
| Preslica | |
|---|---|
Poljska preslica (Equisetum arvense) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Pteridophyta |
| Razred: | Equisetopsida |
| Red: | Equisetales |
| Porodica: | Equisetaceae |
| Rod: | Equisetum L., 1753 |
| Baze podataka | |
Preslica (konjski rep, borak, štukavac, lat. Equisetum) jedini su živi rod porodice presličevki. To su sporonosne vaskularne biljke s puzećim podankom, člankovitim zelenim stabljikama, sitnim listovima sraslima u rukavce i strobilima na vrhovima izdanaka.[1]



Equisetum je rod kopnenih vaskularnih biljaka iz porodice presličevki. Biljke imaju podzemni, dugo puzeći i razgranjen podanak. Nadzemne stabljike su uspravne, člankovite i zelene, pa obavljaju gotovo svu fotosintezu biljke. Stabljike su uzdužno izbrazdane, iznutra šuplje, s velikim središnjim kanalom te manjim kanalima u udubinama i rebrima. Na rebrima se nalaze silicijski čvorići, a u udubinama su smještene pruge puči. Stabljike mogu biti jednostavne ili na svakom čvoru nositi pršljen bočnih grana.[2]
Listovi su vrlo sitni i smješteni u pršljenovima oko čvorova. Listovi svakog pršljena bočno su srasli u rukavac koji obavija osnovu članka neposredno iznad čvora. Nadzemne osi mogu biti trajne ili jednogodišnje, a izdanci mogu biti jednaki ili različiti, odnosno monomorfni ili dimorfni.[2]
Sporangiji se razvijaju na donjoj strani štitastih sporangiofora, koji su skupljeni u strobile na vrhu stabljike ili grana. Spore su zelene i nose vrpčaste privjeske, elatere. Elateri se pri suhom zraku šire, a pri vlažnom skupljaju oko spore, čime pomažu njihovu rasprostranjivanju.[2]
Rod obuhvaća oko petnaest vrsta, najčešće vezanih uz vlažna ili povremeno poplavljena staništa. Najraznolikiji je u borealnim i sjevernim umjerenim područjima. Rast u visinu određuje vršni meristem, koji se postupno smanjuje nakon stvaranja svakog novog članka, pa su gornji članci stabljike sve tanji, sve dok rast ne prestane.[2]
Preslice imaju sitne listove koji su međusobno srasli u nazubljen rukavac oko stabljike. Na vrhu stabljike i, ponekad, na vrhu ogranaka, nalazi se skupina plodnih listova slična klasu, strobilus. Listovi s donje strane nose trusnike (sporangiji) s truskama (spore). U nekih se preslica razvijaju dvije vrste stabljika: u rano proljeće plodne svijetlosmeđe stabljike koje na vrhu nose sporangije združene u oblik sličan klipu strobilus. Ugibaju nakon rasijavanja spora. Nakon toga razvijaju se neplodne zelene stabljike u oblik sličan boru. Iz spora kliju sitni, do 1 cm dugi, najčešće jednospolni protaliji muški s anteridijima i ženski s arhegonijima.
U Hrvatskoj raste desetak vrsta. Najčešća je poljska preslica (Equisetum arvense), s crnim podancima koji prodiru duboko u tlo. Raste kao korov na poljima, uz putove, na željezničkim prugama i sl. Močvarna preslica (Equisetum palustre) česta je biljka močvarnih travnjaka, dok velika preslica (Equisetum telmateia) raste u vlažnim šumama. Zimska preslica (Equisetum hiemale) je rijetka, u Hrvatskoj ubrojena u skupinu osjetljivih (ugroženih) biljaka. Neke su vrste preslica, npr. močvarna preslica (Equisetum palustre), otrovne.
Zelena stabljika poljske preslice (Equisetum arvense) koristi se u medicini kod bolesti bubrega i mjehura (upala mokraćnih puteva, mokraćnog mjehura), kao pomoćna terapija manjih kamenaca bubrega, kod krvarenja, kao diuretik i dr.[3]
Sasvim mlade proljetne plodne stabljike poljske i velike preslice su jestive. Ako se oslobode klipa koji je gorak, mogu se prirediti kao šparoge.[4]
Nekada je poljska preslica korištena za čišćenje predmeta od kositra ( do xix st.),o čemu i danas svjedoče nazivi biljke u nekim jezicima - npr.zinnkraut(njem.),pewterwort(engl.).
- Equisetum arvense L., poljska preslica
- Equisetum bogotense Kunth
- Equisetum fluviatile L., riječna preslica
- Equisetum giganteum L.
- Equisetum hyemale L., zimska preslica
- Equisetum laevigatum A. Braun
- Equisetum myriochaetum Cham. & Schltdl.
- Equisetum nelsonii (A. A. Eaton) J. H. Schaffn.
- Equisetum palustre L., močvarna preslica
- Equisetum pratense Ehrh., livadna preslica
- Equisetum ramosissimum Desf., razgranjena preslica
- Equisetum scirpoides Michx.
- Equisetum sylvaticum L., šumska preslica
- Equisetum telmateia Ehrh., velika preslica
- Equisetum variegatum Schleich., šarena preslica
- Equisetum × alsaticum (H. P. Fuchs & Geissert) G. Phil. ex Lubienski & Bennert
- Equisetum × ascendens Lubienski & Bennert
- Equisetum × bowmanii C. N. Page
- Equisetum × dycei C. N. Page
- Equisetum × ferrissii Clute
- Equisetum × font-queri Rothm.
- Equisetum × geissertii Lubienski & Bennert
- Equisetum × haukeanum Mickel & A. R. Sm.
- Equisetum × hybridum Huter
- Equisetum × lapponicum Lubienski & Dörken
- Equisetum × litorale Kühlew. ex Rupr.
- Equisetum × lofotense Lubienski
- Equisetum × mchaffieae C. N. Page
- Equisetum × meridionale (Milde) Chiov.
- Equisetum × mildeanum Rothm.
- Equisetum × montellii Hiitonen
- Equisetum × moorei Newman
- Equisetum × robertsii Dines
- Equisetum × rothmaleri C. Page
- Equisetum × schaffneri Milde
- Equisetum × sergijevskianum C. N. Page & Gureeva
- Equisetum × torgesianum Rothm.
- Equisetum × willmotii C. N. Page
Equisetum limosum (vodena preslica), sinonim je za Equisetum fluviatile.
- Equisetum braunii (Ung.) Heer[5]
- Equisetum cascadensis Lapasha and Miller 1985[6]
- Equisetum columnare Brongniart 1828[6]
- Equisetum parlatorii (Heer) Schimper[5]
- Equisetum lyellii Mantell[6]
- Equisetum magnum Hickey 1977[6]
- Equisetum mokhotlongensis Ellenberger 1970[6]
- Equisetum montanensis Lapasha and Miller 1985[6]
Homotipski:
- Presla Dulac in Fl. Hautes-Pyrénées: 25 (1867), nom. illeg. superfl.
Heterotipski:
- Allostelites Börner in Fl. Deut. Volk: 59 (1912)
- Hippochaete Milde in Bot. Zeitung (Berlin) 23: 297 (1865)
- Paramochaete (Christenh. & Husby) M.Kessler in Phytotaxa 726: 122 (2025)
- ↑ World Plants (Complete List) Pristupljeno 12, srpnja 2022.
- 1 2 3 4 WFO, pristupljeno 3. srpnja 2026.
- ↑ Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006., ISBN 953-6036-38-X
- ↑ Ljubiša Grlić, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
- 1 2 BioLib
- 1 2 3 4 5 6 Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. srpnja 2020. (Wayback Machine) Fossil †Equisetum Linnaeus