EuroVoc

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

EuroVoc je višejezični pojmovnik, izvorno posebno izrađen za obradu dokumentacijskih informacija institucija Europske unije. To je višepodručni pojmovnik koji zahvaća dovoljno široka područja da može obuhvatiti stajališta Unije, ali i ona nacionalna, s određenim naglaskom na parlamentarne aktivnosti. EuroVoc je nadzirani rječnik (u kojemu se koriste isključivo odabrani preporučeni nazivi s ciljem organiziranja znanja) koji se može upotrebljavati i izvan institucija Europske unije, a posebno u parlamentima država članica. Svrha je ovoga pojmovnika osigurati službama za upravljanje informacijama i njihovo širenje koherentan alat za predmetno označivanje, koji omogućuje učinkovito upravljanje dokumentacijskim izvorima, kao i korisnička pretraživanja dokumenata upotrebom nadziranoga rječnika.



Obuhvaćena područja[uredi VE | uredi]

Pojmovnik EuroVoc obuhvaća područja važna za djelatnost institucija Europske unije:

  • politika
  • međunarodni odnosi
  • Europske zajednice
  • pravo
  • ekonomija
  • trgovina
  • financije
  • društvena pitanja
  • obrazovanje i komunikacije
  • znanost
  • poslovanje i konkurencija
  • zapošljavanje i radni uvjeti
  • prijevoz
  • okoliš
  • poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo
  • poljoprivredno-prehrambena industrija
  • proizvodnja, tehnologija i istraživanje
  • energija
  • industrija
  • zemljopis
  • međunarodne organizacije

Neka su područja razvijenija od drugih jer su bliža interesnim žarištima Unije. Tako su, primjerice, u EuroVocu navedena imena pokrajina svake članice Europske unije, ali ne i imena zemalja nečlanica.

Povijest[uredi VE | uredi]

Na temelju poredbene studije dokumentacijskih jezika koji se upotrebljavaju unutar institucija EU-a, Europski parlament i Europska komisija odlučuju 1982. izraditi višejezični pojmovnik koji će obuhvatiti područja kojima se bave institucije EU-a i koji će udovoljavati relevantnim međunarodnim normama. Nakon testiranja u Europskome parlamentu i u Uredu za publikacije, prvo je izdanje EuroVoca objavljeno 1984. godine na sedam jezika (danskom, engleskom, francuskom, grčkom, nizozemskom, njemačkom i talijanskom) i to u dva sveska: kao abecedni pojmovnik i predmetni pojmovnik. Trenutačno izdanje 4.3 EuroVoca dostupno je na internetu od siječnja 2008. i obuhvaća 6 797 pojmova. Najavljeno je izdanje 4.4 koje će biti temeljito revidirano prema Lisabonskome ugovoru (uključivat će 6 883 pojmova od kojih je 85 novih, 142 izmijenjena, a 28 zastarjelih u odnosu na stariju verziju).

Jezične inačice[uredi VE | uredi]

Od izdanja 4.3. EuroVoc je dostupan na internetu na 23 službena jezika EU-a (bugarskom, češkom, danskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, hrvatskom, latvijskom, litavskom, mađarskom, malteškom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, rumunjskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom, talijanskom) te na srpskom.

Svi jezici imaju jednak status: svaki preporučeni naziv u jednome jeziku nužno odgovara određenom preporučenom nazivu u svakome od ostalih jezika. Svaki pojam tako automatski obuhvaća i sve istovrijednice (ekvivalente) preporučenih naziva na svim jezicima. Među nepreporučenim nazivima u različitim jezicima ne uspostavlja se nužno odnos jednakosti. Svaki jezik karakterizira njegovo bogatstvo, kao i semantičke i kulturološke različitosti, pa pojam izražen na jednome jeziku nije uvijek nužno izražen i na svim drugim jezicima.

Prednosti i ograničenja[uredi VE | uredi]

Uporaba EuroVoca ima sljedeće prednosti:

  • terminološko normiranje rječnika za predmetno označivanje koje omogućuje veću preciznost pri pretraživanju dokumenata
  • višejezičnost: uspostavljanje jezične istovrijednosti između identičnih pojmova izraženih različitim jezicima omogućuje predmetno označivanje dokumenata na jeziku dokumentalista i njihovo pretraživanje na jeziku korisnika.

EuroVoc ima i svojih ograničenja:

  • izrađen je kako bi zadovoljio potrebe sustava opće dokumentacije o aktivnostima Europske unije; nije prikladan za predmetno označivanje i pretraživanje specijaliziranih dokumenata
  • ne može se tvrditi da detaljno zahvaća različite nacionalne specifičnosti; usprkos tomu, poduzimaju se napori kako bi se uzele u obzir potrebe korisnika izvan institucija Europske unije.

Izvori[uredi VE | uredi]