Ešinantus

Ešinantus
	A. speciosus
Sistematika
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Tracheophyta;
Razred:	Magnoliopsida;
Red:	Lamiales;
Porodica:	Gesneriaceae;
Potporodica:	Didymocarpoideae;
Tribus:	Trichosporeae;
Podtribus:	Didymocarpinae;
Rod:	Aeschynanthus; Jack
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Ešinantus (lat. Aeschynanthus), rod vazdazelenog bilja iz Kine i tropske Azije. Pripada mu između 170^[1] i 180^[2] vrsta trajnica, polugrmova, grmova, penjačica i puzačica iz porodice gesnerijevki (Gesneriaceae).

Opis[uredi | uredi kôd]

Aeschynanthus je kao rod ustanovio William Jack 1823. godine; liječnik i botaničar, umro je na Sumatri 1822. u dobi od 27 godina, a gotovo sav njegov botanički rad objavljen je posthumno.^[3]

Aeschynanthus je veliki rod koji se sastoji od približno 180 vrsta loze porijeklom iz južne Azije, od Indije na zapadu do Solomonskih otoka na istoku. Sve vrste su epifitne, iako neke vrste mogu biti i litofitne ili puzati po tlu. Grane mogu biti viseće (npr. A. gracilis), puzave (npr. A. pulcher), lučne i viseće (npr. A. fulgens) ili uspravne (npr. A. andersonii). U čvorovima se mogu formirati adventivni korijeni. Listovi su tipično nasuprotni, ali mogu biti zaobljeni kao kod A. augustifolius. Listovi u paru su iste veličine i često su debeli i kožasti. To je zbog velikih stanica u hipodermisu koje skladište vodu, pomažući u sprječavanju isušivanja, na što su epifitske biljke osjetljive.^[3]

Cvatovi rađaju u grozdovima u pazušcima uzduž trsa loze ili pri kraju trsa. Vjenčić ima jednu ravninu simetrije, cjevast je i uvijek zakrivljen, obično najduži na gornjoj površini. Cvjetovi su peterokraki: dva gornja, dva bočna i jedan donji. Boja vjenčića je općenito crvena ili narančasta, ali se rjeđe pojavljuju žuta, ružičasta i zelena. U grlu se često pojavljuju pruge različitih kontrastnih boja. Cvjetovi su snažno protandrozni (prvo sazrijevaju muški dijelovi, uvenu, a zatim sazrijevaju ženski) i nose dva para prašnika. Velika količina proizvedenog nektara s niskim sadržajem saharoze ukazuje na oprašivanje od strane ptica. Svaka čaška sadrži pet čašičnih listića koji su slobodni do baze ili mogu biti gotovo potpuno srasli u cijev. Čaška sazrijeva puno prije vjenčića i može se napuniti vodom kod onih vrsta koje imaju spojenu čašku, što možda služi kao zaštita od insekata.^[3]

Sjemenke se razvijaju u dugačkoj, uskoj čahuri. Sve sjemenke imaju najmanje dva dodatka. Jedan je blizu mjesta gdje se sjeme veže za kapsulu (hilarni kraj), a jedan na suprotnom (apeksnom) kraju. Kod nekih vrsta, kao što je Aeschynanthus radicans, nakupina napuhanih stanica koje se nazivaju mjehuraste stanice pojavljuje se na hilarnom kraju sjemena. Apikalni dodatak može biti dug ili kratak i čvrst. Hilarni dodaci su ili jedan u broju, koji su zatim kratki i čvrsti (npr. A. rhododendron), srednji (npr. A. acuminatus) ili dugi i poput niti. Ovi dodaci pomažu u raspršivanju vjetrom i također mogu pomoći pričvršćivanju sjemena na mokru koru nakon slijetanja.^[3]

Aeschynanthus je podijeljen u šest odjeljaka koji se uglavnom temelje na svojstvima sjemena, iako je odjeljak Xanthanthos (Wang) definiran na temelju svojstava vjenčića i sadrži samo dvije vrste. I SEM studija sjemena i studija nrDNA zaključile su da se Aeschynanthus sastoji od dva kladusa, od kojih svaki sadrži tri dijela. Većina vrsta iz odjeljka Haplotrichium pripada jednom kladusu, ali nekoliko vrsta pripada drugom. Međutim, genetička studija promatrala je samo jedan gen i potrebna su snažnija istraživanja prije nego što se dovrši bilo kakva reorganizacija roda. U ovom trenutku najbolje je jednostavno imati na umu da postoje problemi s rasporedom sekcija i da još treba raditi.^[3]

Aeschynanthus je lako uzgajati u kući jer dobro uspijevaju na tipičnim temperaturama i razinama vlažnosti u kućanstvu. Dobro se snalaze na svijetlom prozoru bez dugih razdoblja izravnog sunca koje ih može opeći. Isušivanje nekoliko dana između zalijevanja nije štetno. Široka lepeza vrsta omogućuje uzgajivačima da odaberu biljke koje mogu biti prilično upadljive kada procvjetaju, a mnoge imaju lišće koje je i arhitektonski privlačno. Neki, poput A. longicaulis, imaju prekrasno išarano lišće, što ih čini zanimljivima čak i kada ne cvatu. Mnoge biljke rastu male veličine, poput A. 'Coral Flame' (otprilike 0,5 metara loze) i A. gracilis. Veće rastuće biljke uključuju A. ‘Thai Pink’, koja brzo naraste do 2 metra, i A. radicans. Obje ove biljke imaju velike cvjetove koji su u lijepom kontrastu s njihovom spojenom čaškom.^[3]