Fagociti

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mikrografija neutrofila u procesu fagocitoze antraks bakterija (narančaste boje).

Fagociti su bijele krvne stanice koja štite tijelo putem konzumiranja (fagocitoze) štetnih stranih čestica, bakterija, i mrtvih ili umirućih stanica.

Njihovo ime potiče od grč. "phagein" - "da jede", i "-cit", biološkog sufiksa koji označava „stanicu“.[1] Oni su esencijalni za borbu protiv infekcija i za imunitet.[2] Fagociti su važni širom životinjskog carstva[3] i visoko su razvijeni kod kralježnjaka.[4] Jedan litra ljudske krvi sadrži oko šest milijardi fagocita.[5] Fagocite je otkrio 1882. Ilja Iljič Mečnikov dok je studirao larve morske zvijezde.[6] Mečnikov je nagrađen za ovo otkriće Nobelovom nagradom za fiziologiju ili medicinu 1908. godine.[7] Fagociti su prisutni kod mnogih vrsta. Neke amebe se ponašaju kao makrofagni fagociti, što sugestira da su se fagociti pojavili rano tijekom evolucije živih bića.[8]

Fagociti kod ljudi i životinja nazivaju se „profesionalnim“ ili „neprofesionalnim“ u ovisnosti od toga koliko su efektivni u izvođenju fagocitoze.[9] U profesionalne fagocite uvrštavaju se: neutrofili, monociti, makrofage, dendritske stanice, i mastociti.[10] Glavna razlika između profesionalnih i neprofesionalnih fagocita je što profesionalni fagociti imaju molekulske receptore na njihovoj površini koji mogu da detektiraju štetne objekte, kao što su bakterije, koji se normalno ne nalaze u tijelu.[11] Fagociti su presudni u borbi protiv infekcija, kao i za održavanje zdravoga tkiva, jer uklanjaju mrtve i umiruće stanice, koje su dosegle kraj njihovog životnog vijeka.[12]

Tijekom infekcije, kemijski signali privlače fagocite do mesta gde su patogeni napali tijelo. Te kemikalije mogu potječi od bakterija ili od drugih fagocita koji su već prisutni. Fagociti se kreću putem metode zvanog hemotaksa. Kad fagociti dođu u kontakt s bakterijama, receptori na površini fagocita vežu se za njih. To vezivanje dovodi do fagocitnoga „gutanja“ bakterija.[13] Neki fagociti ubijaju progutane patogene putem oksidanasa ili dušikova (II) oksida.[14] Nakon fagocitoze, makrofage i dendritske stanice mogu isto tako sudjelovati u prezentaciji antigena. To je proces kojim fagociti premiještaju dijelove razgrađenog amaterijala na svoju površinu. Taj materijal se tim putem prikazuje drugim stanica imunskoga sustava. Neki fagociti zatim putuju u tjelesne limfne čvorove i prikazuju materijal bijelim krvnim zrncima zvanim limfociti. Ovaj proces je važan za nastanak imunosti.[15] Međutim, mnogi patogeni su evoluirali metode za izbjegavanje napada fagocita.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Little, C., Fowler H.W., Coulson J. (1983). The Shorter Oxford English Dictionary, str. 1566–67, Oxford University Press (Guild Publishing).
  2. 2,0 2,1 Mayer Gene (2006). Immunology — Chapter One: Innate (non-specific) Immunity. Microbiology and Immunology On-Line Textbook. USC School of Medicine. pristupljeno 12. studenoga 2008.
  3. Delves et al. 2006
  4. Delves et al. 2006
  5. Hoffbrand, Pettit & Moss 2005
  6. Ilya Mechnikov, retrieved on November 28, 2008. From Nobel Lectures, Physiology or Medicine 1901–1921, Elsevier Publishing Company, Amsterdam, 1967. Predložak:Wayback
  7. FC Schmalstieg, AS Goldman (2008). "Ilya Ilich Metchnikoff (1845–1915) and Paul Ehrlich (1854–1915): the centennial of the 1908 Nobel Prize in Physiology or Medicine". Journal of medical biography 16 (2): 96–103
  8. Janeway, Chapter: Evolution of the innate immune system. see Bibliography, retrieved on March 20, 2009
  9. Ernst & Stendahl 2006
  10. Robinson & Babcock 1998 and Ernst & Stendahl 2006
  11. Ernst & Stendahl 2006
  12. Thompson, CB (1995). "Apoptosis in the pathogenesis and treatment of disease". Science 267 (5203): 1456–62
  13. Janeway, Chapter: Induced innate responses to infection. see Bibliography, retrieved on March 20, 2009
  14. Fang FC (October 2004). "Antimicrobial reactive oxygen and nitrogen species: concepts and controversies". Nat. Rev. Microbiol. 2 (10): 820–32
  15. Janeway, Chapter: Antigen Presentation to T Lymphocytes. see Bibliography, retrieved on March 20, 2009

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Little, C., Fowler H.W., Coulson J. (1983). The Shorter Oxford English Dictionary, str. 1566–67, Oxford University Press (Guild Publishing).
  • Delves P. J., Martin S. J., Burton D. R., Roit I. M. (2006). Roitt's Essential Immunology, 11th, Malden, MA: Blackwell Publishing. ISBN 1-4051-3603-0
  • (2006) Ernst J. D., Stendahl O. Phagocytosis of Bacteria and Bacterial Pathogenicity, New York: Cambridge University Press. ISBN 0-521-84569-6 Website
  • Hoffbrand A. V., Pettit J. E., Moss P. A. H. (2005). Essential Haematology, 4th, London: Blackwell Science. ISBN 0-632-05153-1
  • Janeway C. A., Murphy K. M., Travers P., Walport M. (2001). Immunobiology, 5th, New York: Garland Science. ISBN 0-8153-3642-X
  • (1997) Paoletti R., Notario A., Ricevuti G. Phagocytes: Biology, Physiology, Pathology, and Pharmacotherapeutics, New York: The New York Academy of Sciences. ISBN 1-57331-102-2
  • (1998) Robinson J. P., Babcock G. F. Phagocyte Function — A guide for research and clinical evaluation, New York: Wiley–Liss. ISBN 0-471-12364-1
  • Sompayrac L. (2008). How the Immune System Works, 3rd, Malden, MA: Blackwell Publishing. ISBN 978-1-4051-6221-0

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Fagociti