Felicijanova isprava

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Felicijanova isprava

Felicijanova isprava[1] ili Felicijanova povelja[2] isprava ostrogonskoga nadbiskupa Felicijana iz 26. travnja 1134.[3] u kojoj se iznose pojedinosti o dolasku prvoga zagrebačkoga biskupa Duha u Zagreb.[2] U njoj se također donose podatci o utemeljenju zagrebačke biskupije, zbog čega se često naziva i “krsnim listom Zagrebačke biskupije”,[1] a i prvi se put spominje ime Zagreba[4] i Čazme. Čuva se u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu.[5]

Tekst Felicijanove isprave (povelje) glasi:

Wikicitati »Za kraljevanja vrlo plemenitog kralja Ladislava, dok je ostrogonsku crkvu vodio primas Acha, a bački nadbiskup bio Fabijan, vespremski biskup Kuzma, palatin grof Jula, šomođki župan Grab, rečeni je kralj, nadahnut Božjom milošću i po savjetu ovih i drugih velikaša, ustanovio zagrebačku biskupiju, kako bi se brigom biskupa oni koje je zabluda idolopoklonstva otuđila od štovanja Boga vratili na put istine. Da, dakle, pouči neznanje toga puka, pronašao je prikladnoga Čeha, muža časna života koji se zvao Duh. Njega je po svojem kapelanu Fanciki postavio pastirom iste Crkve, a ovaj je izabrao za njezine djelatnike ljude iz Šomođke i Zaladske županije. Osim toga, dâ drugi dvorski kapelan imenom Kupan, po nalogu istoga kralja istoj crkvi puk dubravski sa zemljom i šumom koja njoj pripada.[6]«

Tekst na latinskom:

Wikicitati »In nomine patris et filii et spiritus sancti. Amen. Regnante nobilissimo rege Ladisclauo, Strigoniensis vero ecclesie primatum Acha gubernante, et Baaciensi archiepiscopo Fabiano existente, besprimiensi episcopo Cosma, Pallatino comite Jula, Semegiensi comite Grab, predictus rex, divina gratia inspirante, horum ceterorumque nobilium consilio Zagrabiensem constituit episcopatum, videlicet ut quos error idolatrie a dei cultura extraneos fecerat, episcopalis cura ad viam veritatis reduceret. Ad instruendam ergo huius plebis ignorantiam quendam boemicum venerabilis vite virum, nomine Duch, idoneum repperit. Quem eidem ecclesie pastorem per suum ca(pel)lanum Fancicam delegavit, qui et illi ecclesie officinarios de Semigiensi et Zalensi comitatu ordinavit. Preterea alter capellanus, Cupan nomine, precepto eiusdem regis dedit eidem ecclesie populum de Dumbroa cum terra et silva sibi appendente. Transacto igitur non parvo tempore regnante rege Stephano, predicto vero Fancica illius ecclesie episcopatum tenente, a quodam viro, nomine Sudengna, de predicta silva ecclesie inniuria illata est. Quod episcopus egre ferens ad regis patrocinium confugit, qui totam causam Feliciano Strigoniensi archiepiscopo discutiendam commisit. Illius ergo ecclesie adversarii, ad iudicium vocati cum ad determinatum diem venire noluissent, nee l. pensas secundum legem terre persolvere potuissent, archiepiscopi iudicio predicta silva per pristaldum, Ysaac nomine, ecclesie restituta est; et quamdiu Fancica illi ecclesie prefuit, nullus ei aliquam iniuriam inferre presumpsit. Defuncto igitur rege Stephano, piissimus Bela, divina gratia largiente pannonie sceptra feliciter gubernanda suscepit, cuius gratia predictus Fancica ad baaciensem archiepiscopatum translatus est, Zagrabiensi vero ecclesie, Macilinius iherosolimitanus Canonicus, episcopus ordinatus est. Tercio igitur episcopatus sui anno Adilbreth, frater kaladini Comitis, Sumigiensis Comes, una cum clanisa et Petro fratre eius et Sudangna, aliisque quam pluribus eiusdem terre melioribus, de predicta silva in cincilio Waradinensi tempore Walterii episcopi ante Felicianum strigoniensem archiepiscopum litigium renovavit. Cuius iudicio II. episcopi, videlicet Fancica  Baaciensis et Macilinus Zagrabiensis, salva episcopali dignitate pro iusticia sancte ecclesie veritatem dixerunt, III. vero de nobilioribus eiusdem ecclesie, scilicet Barkis, Mahal, Dersihna, super sacrum altare Waradiensis ecclesie in presentia canonicorum iuraverunt, Augustino strigoniensis ecclesie canonico existente pristaldo, quod factum est anno dominice incarnacionis MCXXXIIII, epacta XXIII. VI kalendas maii. Archiepiscopus vero volens suum iudicium inmobile permanere, alterum eis pristaldum, nomine Marcellum, filium Gira comitis, dedit, qui  priore pristaldo, silicet predicto Ysaac, premonstrante singulas metas renovavit, et ecclesie silvam ea condicione restituit, ut nullus in ea omnino sine consensu episcopi quiequam agere presumat vel (v)enando vel aliquid de ea auferendo vel intromittendo. Huius rei testes sunt archiepiscopi iudicio assidentes: Nicolaus nitriensis episcopus Euzidinus comes de Saunie, Geuril filius Andree comitis, Laurentis filius Salamonis; canoni (ci waradie)nsis ecclesie, Benedictus custos, Opus decanus, Sebastianus.«

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Felicijanova isprava - Proleksis enciklopedija
  2. a b Felicijanova povelja - Hrvatska enciklopedija
  3. KGZ - Felicijanova isprava
  4. Prvo spominjanje imena Zagreb - ZG Magazin
  5. Muzej grada Zagreba - Prvi spomen Zagreba u povijesti. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. rujna 2015. Pristupljeno 13. lipnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. Biskup Duh, zaslužni i tajnoviti Čeh - prvi biskup Zagrebačke biskupije

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Josip Bratulić i Stjepan Damjanović, Hrvatska pisana kultura, 1. svezak, 8. – 17. stoljeće, str. 77, ISBN 953-96657-3-6

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]