Prijeđi na sadržaj

Fermi-Diracova statistika

Izvor: Wikipedija
Usporedba prosječne popunjenosti osnovnog stanja za 3 statistike: Maxwell-Boltzmannovu (sivo), Fermi-Diracovu (crveno)i Bose-Einsteinovu (zeleno)
Fermi-Diracova distribucija kao funkcija omjera ε/μ ucrtana za 4 različite temperature

Fermi-Diracova statistika kvantna je statistika koja se primjenjuje na sustave koji se sastoje od mnoštva identičnih čestica koje nisu u interakciji i koje se pokoravaju Paulijevom principu isključenja. Nazvana je po fizičarima Enricu Fermiju i Paulu Diracu.

Raspodjela čestica, odnosno prosječan broj čestica u kvantno-energetskom stanju opisuje se matematičkom jednadžbom:

gdje je energija -tog stanja, kemijski potencijal (energija potrebna da se sustavu pridruži dodatna čestica), Boltzmannova konstanta i termodinamička temperatura.

Fermi-Diracova raspodjela približava se Maxwell-Boltzmannovoj raspodjeli u granici visoke temperature i niske gustoće čestica.

Fermi-Diracovu statistiku prvi su put objavili 1926. Enrico Fermi[1] i Paul Dirac.[2] Prema Maxu Bornu, Pascual Jordan razvio je 1925. istu statistiku koju je nazvao Paulijevom statistikom, ali nije objavljena na vrijeme.[3] Prema Diracu, prvi ju je proučavao Fermi, a Dirac ju je nazvao "Fermijeva statistika", a odgovarajuće čestice "fermioni".[4]

Vjerojatno najpoznatiji primjer primjene ove distribucije jest opis vodljivih čestica (kvazielektrona) u metalima, koji je dao Arnold Sommerfeld 1927.

Raspodjela za degenerirana stanja

[uredi | uredi kôd]

Očekivani broj čestica koje se nalaze u stanju s energijom dan je kao:

gdje je:

broj čestica u stanju i
energija stanja i
je degeneracija stanja i (broj stanja s energijom ),
kemijski potencijal, često nazvan Fermijeva energija
Boltzmannova konstanta
apsolutna temperatura

U slučaju kada je Fermijeva energija i nema degeneracije, tj. , funkcija se naziva Fermijeva funkcija:


Mnoštvo fermiona među kojima nema interakcija i slijede Fermi-Diracovu statistiku naziva se Fermionski plin.

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Fermi, Enrico (1926). "Sulla quantizzazione del gas perfetto monoatomico". Rendiconti Lincei (in Italian). 3: 145–9., translated as Zannoni, Alberto (1999-12-14). "On the Quantization of the Monoatomic Ideal Gas". arXiv:cond-mat/9912229.
  2. Dirac, Paul A. M. (1926). "On the Theory of Quantum Mechanics". Proceedings of the Royal Society A. 112 (762): 661–77. Bibcode:1926RSPSA.112..661D. doi:10.1098/rspa.1926.0133. JSTOR 94692.
  3. "History of Science: The Puzzle of the Bohr–Heisenberg Copenhagen Meeting". Science-Week. 4 (20). 2000-05-19. OCLC 43626035. Archived from the original on 2009-04-11. Retrieved 2009-01-20.
  4. Dirac, Paul A. M. (1967). Principles of Quantum Mechanics (revised 4th ed.). London: Oxford University Press. pp. 210–1. ISBN 978-0-19-852011-5.