Vidi kôd stranice Frederick Douglass

{{strojni prijevod}}
{{Infookvir životopis
|ime=Frederick Douglass
|slika=Frederick Douglass (circa 1879).jpg
|rođenje=14. veljače 1817.
|smrt=20. veljače 1895.
|vjera=katolik
|zanimanje=borac za prava afroamerikanaca, 
abolicionist, književnik, govornik
|roditelji=Harriet Bailey
Aaron Anthony(pretpostavlja se)
|opis_slike=Douglass 1879. godine
|supruga=Anna Murray (1838. - 1882.)
Helen Pitts (1884.)}}

'''Frederick Douglass''' (rođen '''Frederick Augustus Washington Bailey)''' ([[14. veljače]] [[1817.]] ili [[1818.]]<ref name ="Preston">{{cite book |author=William S. McFeely |title=Frederick Douglass |url=https://archive.org/details/frederickdouglas00will_0 |url-access=registration |year=1991 |publisher=W.W. Norton & Company |isbn=978-0393634112 |page=[https://archive.org/details/frederickdouglas00will_0/page/8 8]}}</ref><ref name="Birthdate">{{cite book |url=https://archive.org/details/lifeandtimesfre00douggoog/page/n24/mode/2up |title=The Life and Times of Frederick Douglass: From 1817–1882 |page=2 |access-date=15. travnja 2020. |quote=On page 2 of his third and final autobiography, he gives his best guess as 1817: "I suppose myself to have been born in February, 1817."}}</ref> – [[20. veljače]] [[1895.]]) bio je američki socijalni reformator, [[Abolicionisti|abolicionist]], govornik, književnik i državnik. Nakon bijega iz ropstva u [[Maryland]]u, postao je nacionalni vođa abolicionističkog pokreta u [[Massachusetts]]u i New Yorku. Postao je poznat po govorništvu i pronicljivim zapisima [[Abolicionisti|protiv ropstva.]] U skladu s tim, abolicionisti su ga u svoje vrijeme opisivali kao primjer velikog intelektualca, što je bilo protiv mišljenja robovlasnika da robovi nemaju intelektualnu sposobnost da funkcioniraju kao neovisni američki građani.<ref>Stewart, Roderick M. 1999. "The Claims of Frederick Douglass Philosophically Considered." ''Frederick Douglass: A Critical Reader'', B. E. Lawson and F. M. Kirkland, eds., pp 155–56. Wiley-Blackwell. {{ISBN|978-0-631-20578-4}}.

"Moreover, though he does not make the point explicitly, again the very fact that Douglass is ably disputing this argument on this occasion celebrating a select few's intellect and will (or moral character)—this fact constitutes a living counterexample to the narrowness of the pro-slavery definition of humans."</ref>  U isto vrijeme, [[Sjever SAD-a|sjevernjacima je]] u to vrijeme bilo teško povjerovati da je tako sjajan govornik nekada bio rob. 

Douglass je napisao tri [[Autobiografija|autobiografije]], posebno opisujući svoja iskustva u ''[[Pripovijest o životu Fredericka Douglassa, američkog roba|Pripovijesti o životu Fredericka Douglassa, američkog roba]]'' (1845), koja je postala bestseler i koja je uvelike utjecala na [[abolicionizam]], kao i njegova druga knjiga, ''[[Moje ropstvo i moja sloboda]]'' (1855). Nakon [[Američki građanski rat|građanskog rata]], Douglass je nastavio svoju borbu protiv ropstva  i napisao posljednju autobiografiju, ''[[Život i vremena Fredericka Douglassa]]''. Prvi je put objavljena 1881. i revidirana 1892., tri godine prije njegove smrti, knjiga opisuje događaje tijekom i nakon građanskog rata. Douglass je također aktivno podržavao [[Pravo glasa za žene|žensko pravo glasa]] i obnašao nekoliko dužnosti državne uprave. Bez njegove suglasnosti, Douglass je postao prvi [[Afroamerikanci|Afroamerikanac]] nominiran za potpredsjednika Sjedinjenih Država kao kandidat za potpredsjednika kandidatkinje za predsjednika [[Victoria Woodhull|Victorije Woodhull]], uz potporu Stranke jednakih prava.<ref name="VP">{{Citiranje knjige |last=Trotman |first=C. James |title=Frederick Douglass: A Biography |publisher=Penguin Books |year=2011 |isbn=978-0-313-35036-8 |pages=118–119}}</ref>

Douglass je vjerovao u [[dijalog]] i sklapanje saveza bez obzira na rasne i ideološke podjele, kao i u [[Liberalizam|liberalne vrijednosti]] [[Ustav Sjedinjenih Američkih Država|američkog ustava]] .<ref>{{Citiranje knjige |url=https://books.google.com/books?id=nOt7au3N8FUC&q=%22Let+us+have+the+Constitution,+with+its+thirteenth,+fourteenth,+and+fifteenth+amendments,+fairly+interpreted,+faithfully+executed,+and+cheerfully+obeyed.%22&pg=PA629 |title=Frederick Douglass: Selected Speeches and Writings |year=1999 |isbn=1556523491 |editor-last=Foner |editor-first=Philip |page=629 |quote=let us have liberty, law, and justice first. Let us have the Constitution, with its thirteenth, fourteenth, and fifteenth amendments, fairly interpreted, faithfully executed, and cheerfully obeyed in the fullness of their spirit and the completeness of their letter. |accessdate=9. listopada 2020. |editor-last2=Taylor |editor-first2=Yuval |archiveurl=https://web.archive.org/web/20201221122559/https://books.google.com/books?id=nOt7au3N8FUC&q=%22Let+us+have+the+Constitution%2C+with+its+thirteenth%2C+fourteenth%2C+and+fifteenth+amendments%2C+fairly+interpreted%2C+faithfully+executed%2C+and+cheerfully+obeyed.%22&pg=PA629 |archivedate=21. prosinca 2020. |url-status=live}}</ref> Kad su radikalni abolicionisti, pod motom "Nema udruživanja s robovlasnicima", kritizirali Douglassovu spremnost da razgovara s robovlasnicima, odgovorio je: "Ujedinio bih se sa svima kako bih činio dobro, a ni s kim kako bih činio zlo."<ref>{{Citiranje knjige|last=Frederick Douglass|url=https://archive.org/details/antislaverymove00douggoog|title=The Anti-Slavery Movement, A Lecture by Frederick Douglass before the Rochester Ladies' Anti-Slavery Society|publisher=Press of Lee, Mann & Company, Daily American Office|year=1855|page=[https://archive.org/details/antislaverymove00douggoog/page/n36 33]|quote=My point here is, first, the Constitution is, according to its reading, an anti-slavery document; and, secondly, to dissolve the Union, as a means to abolish slavery, is about as wise as it would be to burn up this city, in order to get the thieves out of it. But again, we hear the motto, 'no union with slave-holders;' and I answer it, as the noble champion of liberty, [[Nathaniel Peabody Rogers|N. P. Rogers]], answered it with a more sensible motto, namely—{{'}}''No union with slave-holding''.{{'}} I would unite with anybody to do right; and with nobody to do wrong.|accessdate=October 6, 2010}}</ref>

== Život kao rob ==
Frederick Augustus Washington Bailey rođen je kao rob na istočnoj obali zaljeva Cheasapeake u Marylandu. Plantaža na kojoj je radio bila je između Hillsboroa i Cordove. U svojoj prvoj autobiografiji Douglass navodi: "Ne znam točno koliko sam star, jer nikad nisam vidio vjerodostojnu ispravu s tim podatkom." Međutim, uzevši u obzir zapise Douglassovog prijašnjeg vlasnika, Aarona Anthonyja, povjesničar Dickson J. Preston uspio je odrediti vrijeme Douglassovog rođenja, u veljači 1817. Datum njegovog rođenja nije poznat, ali je Douglass odlučio slaviti svoj rođendan 14. veljače ([[Valentinovo]]), jer ga je majka zvala "My little Valentine". 

=== Obitelj ===
Douglass je bio miješane rase, koja je vjerojatno uključivala indijanske<ref>{{Citiranje knjige |last=Dickson J. Preston |title=Young Frederick Douglass: The Maryland Years |year=1980 |publisher=Johns Hopkins University Press |page=9}}</ref> i afričke, ali također i europske korijene s majčine strane.<ref>{{Citiranje knjige |last=Davis, F. James |url=https://books.google.com/books?id=9d9FC-gcWaAC&q=Who+is+Black |title=Who is Black? One Nation's Definition |date=1. studenoga 2010. |publisher=Penn State Press |isbn=978-0271044637 |page=5 |accessdate=9. listopada 2020. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20201221122638/https://books.google.com/books?id=9d9FC-gcWaAC&q=Who+is+Black |archivedate=21. prosinca 2020. |url-status=live}}</ref> Nasuprot tome, otac mu je bio "gotovo sigurno bijelac", prema povjesničaru Davidu W. Blightu, koji taj podatak spominje u Douglassovoj biografiji iz 2018. godine.<ref>[[Adam Gopnik|Gopnik, Adam]]. October 15, 2018. "American Prophet". ''[[The New Yorker]]''. p. 76.</ref> Douglass je rekao da mu je majka Harriet Bailey dala ime Frederick Augustus Washington Bailey, a nakon bijega na sjever godinama kasnije uzeo je prezime Douglass, jer je već napustio svoja dva srednja imena.<ref>''Narrative of the Life of Frederick Douglass, An American Slave'', ch. XI.</ref>

Kasnije je pisao o svojim najranijim vremenima s majkom:<ref>{{Citiranje knjige |last=Douglass |first=Frederick |url=https://books.google.com/books?id=U69bAAAAQAAJ&pg=PA10 |title=Narrative of the Life of Frederick Douglass, An American Slave. Written by himself. |publisher=H.G. Collins |year=1851 |edition=6 |location=London |page=10 |accessdate=26. listopada 2015. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160510025244/https://books.google.com/books?id=U69bAAAAQAAJ&pg=PA10 |archivedate=10. svibnja 2016. |url-status=live}}</ref><blockquote>Šaptalo se da je moj gospodar moj otac; ali o točnosti ovog mišljenja ne znam ništa. ... Moja majka i ja bili smo razdvojeni kad sam bio tek dijete. ... U dijelu Marylanda iz kojeg sam pobjegao uobičajeno je vrlo rano odvojiti djecu od njihovih majki. ... Ne sjećam se da sam ikad vidio svoju majku tijekom dana. Bila je sa mnom noću. Legla bi sa mnom i uspavala me, ali prije nego što sam se probudio, nje više nije bilo.</blockquote>Nakon odvajanja od majke tijekom djetinjstva, mladi Frederick živio je s [[Djed i baka|bakom]] s majčine strane Betsy Bailey, koja je također bila robinja, i djedom po majci Isaacom, koji je bio slobodan.<ref>McFeely 1991, pp. 3–5.</ref> Betsy je živjela do 1849. Frederickova majka ostala je na plantaži udaljenoj oko 19 km. Prije nego što je umrla kad je imao sedam godina Fredericka je posjetila svega nekoliko puta.

=== Rano učenje i iskustvo ===

==== Obitelj Auld ====
U dobi od 6 godina Frederick se odvojio od bake i djeda i preselio na plantažu kuće Wye, gdje je Aaron Anthony radio kao nadzornik.<ref name=":1">"[https://web.archive.org/web/20161222223221/http://www.hstc.org/museum-gardens/frederick-douglass Frederick Douglass | Museums and Gardens]." ''Talbot Historic Society''. 2016. Archived from the [http://www.hstc.org/museum-gardens/frederick-douglass original] on December 22, 2016. Retrieved December 22, 2016.</ref> Nakon Anthonyjeve smrti 1826. godine, Douglassa je dobila Lucretia Auld, supruga Thomasa Aulda, koja ga je poslala da služi Thomasovom bratu Hughu Auldu u [[Baltimore]]u. Lucretia je bila iznimno važna u Douglassovom odrastanju, jer je oblikovala njegova iskustva i posebno se zanimala za njega od djetinjstva, želeći mu pružiti bolji život.<ref>{{Citiranje knjige |last=Koehn |first=Nancy |title=Forged in Crisis: The Making of Five Courageous Leaders |publisher=Scribner |year=2003 |isbn=978-1-5011-7444-5 |location=New York |page=213}}</ref> Douglass je smatrao da je imao sreće što je bio u gradu, gdje je rekao da su robovi bili gotovo slobodni, u usporedbi s onima na plantažama.

Kad je Douglass imao oko 12 godina, supruga Hugha Aulda, Sophia Auld, počela ga je podučavati [[Abeceda|abecedi]]. Od dana kad je stigao, pobrinula se da se Douglass pravilno hrani i odijeva te da spava u krevetu s plahtama i pokrivačem.<ref name=":0">{{Citiranje knjige |last=Koehn |first=Nancy |title=Forged in Crisis: The Making of Five Courageous Leaders |publisher=Scribner |year=2017 |isbn=978-1-5011-7444-5 |location=NY}}</ref> Douglass ju je opisao kao dragu i nježnu ženu koja se prema njemu ponašala "onako kako je pretpostavljala da se jedno ljudsko biće treba ponašati prema drugom".<ref>Douglass, Frederick. 1845. "[[Narrative of the Life of Frederick Douglass, an American Slave#Chapters 5–7|Chapter VII]]."</ref> Hugh Auld nije odobravao njegovo podučavanje, osjećajući da će [[Pismenost|pismenost]] potaknuti njegovu želju za slobodom; Douglass je to kasnije nazvao "prvom lekcijom protiv ropstva " koju je ikada čuo.  Pod utjecajem svog supruga, Sophia je povjerovala da su obrazovanje i ropstvo nespojivi i jednog je dana otela Douglassu novine.<ref>{{Citiranje knjige |last=Douglass |first=Frederick |url=https://books.google.com/books?id=U69bAAAAQAAJ&pg=PA10 |title=Narrative of the life of Frederick Douglass, an American slave. Written by himself. |publisher=H.G. Collins |year=1851 |edition=6th |location=London |page=39 |accessdate=26. listopada 2015. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160510025244/https://books.google.com/books?id=U69bAAAAQAAJ&pg=PA10 |archivedate=10. svibnja 2016. |url-status=live}}</ref> Prestala ga je posve poučavati i od njega je sakrila sve potencijalne materijale za čitanje, uključujući svoju Bibliju.  U svojoj autobiografiji Douglass je ispričao kako je naučio čitati od bijele djece u susjedstvu te promatrajući spise muškaraca s kojima je radio.<ref>{{Citiranje knjige |last=Douglass |first=Frederick |url=https://books.google.com/books?id=U69bAAAAQAAJ&pg=PA10 |title=Narrative of the life of Frederick Douglass, an American slave. Written by himself. |publisher=H.G. Collins |year=1851 |edition=6 |location=London |pages=43–44 |accessdate=26. listopada 2015. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160510025244/https://books.google.com/books?id=U69bAAAAQAAJ&pg=PA10 |archivedate=10. svibnja 2016. |url-status=live}}</ref>

Douglass je nastavio potajno učiti kako čitati i pisati. Kasnije je često govorio: "Znanje je put od ropstva do slobode."<ref>[[Kwame Anthony Appiah|Appiah, Kwame Anthony]]. [2000] 2004. "Introduction." In ''[[Narrative of the Life of Frederick Douglass, an American Slave|<nowiki/>'Narrative of the Life of Frederick Douglass, an American Slave']] & [[Incidents in the Life of a Slave Girl|'Incidents in the Life of a Slave Girl'<nowiki/>]]''. New York: [[Modern Library]]. pp. xiii, 4.</ref> Kad je Douglass počeo čitati novine, pamflete, političke materijale i knjige svih opisa, ta ga je nova razina obrazovanja navela da preispita i osudi instituciju ropstva. U kasnijim godinama Douglass je ''Kolumbijskom govorniku'', antologiji koju je otkrio s otprilike 12 godina, pripisao pojašnjenje i definiranje njegovih stavova o slobodi i ljudskim pravima. Knjiga je prvi put objavljena 1797. godine, a služila je za čitanje u učionicama i sadrži eseje, govore i dijaloge kako bi pomogla učenicima u čitanju i gramatici. Kasnije je saznao da je i njegova majka bila pismena, o čemu će kasnije izjaviti:<blockquote>Prilično sam voljan, pa čak i sretan, pripisati svaku ljubav prema slovima koju posjedujem - unatoč predrasudama - ne svom priznatom anglosaksonskom očinskom podrijetlu, već urođenom geniju svoje skromne, slabe i neprofinjene majke - žene koja je pripadala rasi čije je mentalno bogatstvo trenutno poželjno omalovažavati i prezirati.<ref>{{Citiranje knjige |last=Douglass |first=Frederick |title=My Bondage and My Freedom |year=1855 |publisher=Miller, Orton & Mulligan |edition=1 |location=New York and Auburn |page=[https://en.wikisource.org/wiki/Page:My_Bondage_and_My_Freedom_(1855).djvu/68 58]}}</ref></blockquote>

==== William Freeland ====
Kad je Douglass radio kod Williama Freelanda, podučavao je druge robove na plantaži da čitaju [[Novi zavjet]] u nedjeljnoj školi. Kako se riječ o njegovim predavanjima širila, interes robova za učenjem se povećao toliko da je svakog tjedna više od 40 robova pohađalo nastavu. Otprilike šest mjeseci njihovo je učenje ostalo relativno nezapaženo. Dok je Freeland i dalje bio zadovoljan njihovim aktivnostima, drugi su se vlasnici plantaža razbjesnili zbog toga što su njihovi robovi dobili dolično obrazovanje. Jedne nedjelje upali su na skup, naoružani palicama i kamenjem, kako bi trajno rastjerali skup.

==== Edward Covey ====
Thomas Auld je uzeo Douglassa natrag od Hugha 1833. godine ("Kako bi kaznio Hugha", Douglass je kasnije napisao). Thomas je poslao Douglassa da radi za Edwarda Coveyja, siromašnog farmera koji je imao reputaciju "razbijača robova". [[Bičevanje|Bičevao]] je Douglassa tako često da mu rane nisu stigle zarasti. Douglass je kasnije rekao da su mu česta bičevanja slamala tijelo, dušu i duh.<ref>{{Citiranje knjige |last=Koehn |first=Nancy |title=Forged in crisis : the power of courageous leadership in turbulent times |date=15. svibnja 2018. |isbn=9781501174452 |page=222}}</ref> Međutim, 16-godišnji Douglass konačno se pobunio protiv konstantnog bičevanja i uzvratio. Nakon što je Douglass pretukao Coveya u fizičkom obračunu, Covey ga više nikada nije pokušao bičevati.  Pričajući o bičevanjima na Coveyjevoj farmi u ''Pripovijesti o životu Fredericka Douglassa, američkog roba'', Douglass je sebe opisao kao "čovjeka preobraženog u divljaka!"<ref>{{Citiranje knjige |last=Douglass |first=Frederick |title=Narrative of the Life of Frederick Douglass, An American Slave |publisher=Anti-Slavery Office |year=1845 |location=Boston |page=63}}</ref> Ipak, Douglass je svoju fizičku borbu s Coveyem shvatio kao životnu preobrazbu i predstavio priču u svojoj autobiografiji kao takvu: "Vidjeli ste kako je čovjek postao robom; sada ćete vidjeti kako je rob postao čovjekom."<ref>{{Citiranje knjige |last=Douglass |first=Frederick |title=Narrative of the Life of Frederick Douglass, An American Slave |publisher=Anti-Slavery Office |year=1845 |location=Boston |pages=65–66}}</ref>

== Iz ropstva u slobodu ==
Douglass je prvo pokušao pobjeći od Freelanda, koji ga je unajmio od njegovog vlasnika, ali nije uspio. Douglass se upoznao i zaljubio u Annu Murray, slobodnu crnkinju u Baltimoreu 1837. godine. Ona je bila otprilike pet godina starija od njega. Njezin slobodni status ojačao je njegovo uvjerenje u mogućnost stjecanja vlastite slobode. Murray ga je ohrabrio i potpomogao njegove napore pomoći i novcem.<ref name="ThompsonConyers2010PA124">{{Citiranje knjige |last=Julius Eric Thompson |url=https://books.google.com/books?id=sTV8OsmDQPcC&pg=PA124 |title=The Frederick Douglass encyclopedia |last2=James L. Conyers |publisher=ABC-CLIO |year=2010 |isbn=978-0-313-31988-4 |page=124 |accessdate=27. veljače 2011. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130612065130/http://books.google.com/books?id=sTV8OsmDQPcC&pg=PA124 |archivedate=12. lipnja 2013. |url-status=live}}</ref>
[[Datoteka:Anna_Murray-Douglass.jpg|lijevo|mini|214x214px| Anna Murray Douglass, Douglassova supruga, portret ca. 1860]]
Dana 3. rujna 1838. Douglass je uspješno pobjegao ukrcavši se na vlak Philadelphia, Wilmington i Baltimore željeznice, koji se kretao prema sjeveru.<ref>{{Citiranje weba |date=14. veljače 2018. |title=Today in African-American Transportation History – 1818: Frederick Douglass Begins His Journey into History |url=https://transportationhistory.org/2018/02/14/today-in-african-american-transportation-history-1818-frederick-douglass-begins-his-journey-into-history/ |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20200731224353/https://transportationhistory.org/2018/02/14/today-in-african-american-transportation-history-1818-frederick-douglass-begins-his-journey-into-history/ |archivedate=31. srpnja 2020. |accessdate=10. veljače 2020. |website=Transportation History |publisher=American Association of State Highway and Transportation Officials}}</ref> Područje u kojem se ukrcao bilo je na kratkoj udaljenosti istočno od željezničkog skladišta, u nedavno razvijenom kvartu između modernih četvrti Harbour East i Male Italije. Skladište se nalazilo na ulicama President i Fleet, istočno od "zaljeva" luke Baltimore, na sjeverozapadnom kraku rijeke Patapsco .

Mladi Douglass stigao je do Havre de Grace, Maryland, u okrugu Harford, u sjeveroistočnom uglu države, uz jugozapadnu obalu rijeke Susquehanna, koja se ulijevala u zaljev Chesapeake. Iako ga je to smjestilo na samo nekih 20 milja (32 km) od državne linije Maryland – Pennsylvania, bilo je lakše nastaviti željeznicom kroz Delaware, drugu robovlasničku državu. Odjeven u mornarsku odoru koju mu je pružila Anna Murray i opremljen dijelom njezine ušteđevine za pokrivanje putnih troškova, nosio je identifikacijske dokumente i zaštitne papire koje je dobio od slobodnog crnog mornara.<ref name="ThompsonConyers2010PA124">{{Citiranje knjige |last=Julius Eric Thompson |url=https://books.google.com/books?id=sTV8OsmDQPcC&pg=PA124 |title=The Frederick Douglass encyclopedia |last2=James L. Conyers |publisher=ABC-CLIO |year=2010 |isbn=978-0-313-31988-4 |page=124 |accessdate=27. veljače 2011. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130612065130/http://books.google.com/books?id=sTV8OsmDQPcC&pg=PA124 |archivedate=12. lipnja 2013. |url-status=live}}</ref><ref>{{Citiranje weba |date=11. veljače 2007. |title=Anna Murray Douglass |url=http://www.blackpast.org/?q=aah/douglass-anna-murray-c-1813-1882 |accessdate=27. veljače 2011. |website=BlackPast.org}}</ref><ref>{{Citiranje knjige |last=Waldo E. Martin |url=https://books.google.com/books?id=bZaZbr2xox8C&pg=PA15 |title=The mind of Frederick Douglass |date=1. ožujka 1986. |publisher=UNC Press Books |isbn=978-0-8078-4148-8 |page=15 |accessdate=7. ožujka 2011. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130613151315/http://books.google.com/books?id=bZaZbr2xox8C&pg=PA15 |archivedate=13. lipnja 2013. |url-status=live}}</ref> Douglass je široku rijekom Susquehanna prešao parnim trajektom kod Havre de Grace do Perryvillea na suprotnoj obali, u okrugu Cecil, a zatim nastavio vlakom preko državne linije do [[Wilmington (Delaware)|Wilmingtona u državi Delaware]], velike luke na čelu zaljeva Delaware. Odatle je išao [[Parobrod|parnim čamcem]] uz rijeku Delaware dalje sjeveroistočno do "Quaker Cityja" iz [[Philadelphia|Philadelphije u]] državi Pennsylvania, uporišta protiv ropstva. Nastavio je do sigurne kuće istaknutog abolicionista Davida Rugglesa u New Yorku. Cijelo njegovo putovanje do slobode trajalo je manje od 24 sata.<ref name="SouthCoast">{{Citiranje novina |date=17. veljače 2008. |title=Discovering Anna Murray Douglass |work=South Coast Today |url=https://www.southcoasttoday.com/apps/pbcs.dll/article?AID=/20080217/NEWS/802170364 |url-status=live |accessdate=27. veljače 2011. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110716112833/http://www.southcoasttoday.com/apps/pbcs.dll/article?AID=%2F20080217%2FNEWS%2F802170364 |archivedate=16. srpnja 2011.}}</ref> Douglass je kasnije napisao o svom dolasku u New York City:
{{Quote box2|quote=Često su me pitali, kako sam se osjećao kada sam postao slobodan. Moji će čitatelji možda također biti znatiželjni što se tiče tog pitanja. Nema ničega u mojem životnom iskustvu za što mogu reći da predstavlja veći užitak. Novi se svijet otvorio pred mojim očima. Živio sam više u jednom danu nego u godini ropstva. To je bilo vrijeme slatke uzbuđenosti koje se ne može opisati riječima. U pismu koje sam uputio prijatelju nakon što sam stigao u New Yorku, opisao sam svoje iskustvo usporedivši ga s osjećajem osobe koja je pobjegla iz jazbine gladnih lavova. Jad i očaj, kao tama i kiša, mogu se s lakoćom opisati, ali sreća i zadovoljstvo ne mogu.}}
Kad je Douglass stigao, poslao je po Annu Murray da ga slijedi prema sjeveru do New Yorka. Donijela je sve što je bilo potrebno kako bi postavili dom. Vjenčao ih je 15. rujna 1838. crni prezbiterijanski ministar, samo jedanaest dana nakon što je Douglass stigao u New Yorka.<ref name="SouthCoast">{{Citiranje novina |date=17. veljače 2008. |title=Discovering Anna Murray Douglass |work=South Coast Today |url=https://www.southcoasttoday.com/apps/pbcs.dll/article?AID=/20080217/NEWS/802170364 |url-status=live |accessdate=27. veljače 2011. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110716112833/http://www.southcoasttoday.com/apps/pbcs.dll/article?AID=%2F20080217%2FNEWS%2F802170364 |archivedate=16. srpnja 2011.}}</ref> Isprva su koristili Johnson kao svoje prezime kako bi skrenuli pažnju.<ref name="ThompsonConyers2010PA124">{{Citiranje knjige |last=Julius Eric Thompson |url=https://books.google.com/books?id=sTV8OsmDQPcC&pg=PA124 |title=The Frederick Douglass encyclopedia |last2=James L. Conyers |publisher=ABC-CLIO |year=2010 |isbn=978-0-313-31988-4 |page=124 |accessdate=27. veljače 2011. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130612065130/http://books.google.com/books?id=sTV8OsmDQPcC&pg=PA124 |archivedate=12. lipnja 2013. |url-status=live}}</ref>

== Aktivizam ==
[[Datoteka:FrederickDouglass-1848.jpg|mini| Frederick Douglass, c. 1840-ih, u srednjim dvadesetim godinama]]
Par se nastanio u New Bedfordu u Massachusettsu (abolicionistički centar, prepun bivših robova) 1838. godine, preselivši se u Lynn, Massachusetts, 1841.<ref name="nps.gov">{{Citiranje weba |title=Frederick Douglass Chronology – Frederick Douglass National Historic Site (U.S. National Park Service) |url=https://www.nps.gov/frdo/learn/historyculture/frederick-douglass-chronology.htm |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20180705150721/https://www.nps.gov/frdo/learn/historyculture/frederick-douglass-chronology.htm |archivedate=5. srpnja 2018. |accessdate=1. lipnja 2018. |website=nps.gov}}</ref> Nakon sastanka i boravka s Nathanom i Mary Johnson, uzeli su Douglass kao svoje prezime:<ref name="ThompsonConyers2010PA124">{{Citiranje knjige |last=Julius Eric Thompson |url=https://books.google.com/books?id=sTV8OsmDQPcC&pg=PA124 |title=The Frederick Douglass encyclopedia |last2=James L. Conyers |publisher=ABC-CLIO |year=2010 |isbn=978-0-313-31988-4 |page=124 |accessdate=27. veljače 2011. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130612065130/http://books.google.com/books?id=sTV8OsmDQPcC&pg=PA124 |archivedate=12. lipnja 2013. |url-status=live}}</ref> Douglass je odrastao koristeći prezime svoje majke Bailey. Svoje prezime promijenio je prvo u Stanley, pa onda u Johnson. U New Bedfordu, potonje je bilo tako često ime da je želio jedno prepoznatljivije, te je zamolio Nathana Johnsona da odabere prikladno prezime. Nathan je predložio " Douglass ",<ref>{{Citiranje knjige |last=Frederick |url=https://books.google.com/books?id=UHInBgAAQBAJ&pg=PT115 |title=Narrative of the Life of Frederick Douglass: An American Slave (Civil War Classics) |last2=Douglass |date=13. siječnja 2015. |publisher=Diversion Books |isbn=978-1-62681-687-9 |page=115}}</ref> nakon što je pročitao pjesmu [[Walter Scott|Waltera Scotta]] '', Lady of the Lake'', u kojoj se dva glavna lika prezivaju " Douglas ".<ref>{{Citiranje knjige |last=Frederick Douglass |url=https://books.google.com/books?id=66EqDQAAQBAJ&pg=PA177 |title=Narrative of the Life of Frederick Douglass, an American Slave: Written by Himself, Critical Edition |date=25. listopada 2016. |publisher=Yale University Press |isbn=978-0-300-22529-7 |page=177 |accessdate=5. srpnja 2018. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20200801200538/https://books.google.com/books?id=66EqDQAAQBAJ&pg=PA177 |archivedate=1. kolovoza 2020. |url-status=live}}</ref>
[[Datoteka:Johnson_Properties,_New_Bedford,_MA.jpg|lijevo|mini| Kuća i mjesto za sastanke Johnsonovih, u kojoj su Douglass i njegova supruga živjeli u New Bedfordu u Massachusettsu]]
Douglass je mislio pristupiti bjelačkoj [[Metodisti|metodističkoj crkvi]], ali je od početka bio razočaran kad je utvrdio da je segregirana. Kasnije se pridružio afričkoj metodističkoj episkopalnoj crkvi Zion, neovisnoj crnačkoj denominaciji koja je prvi put uspostavljena u New Yorku, a koja je među svoje članove ubrajala [[Sojourner Truth]] i [[Harriet Tubman]] .<ref>Lee, Maurice S. 2009. ''The Cambridge Companion to Frederick Douglass''. [[Cambridge University Press]]. p. 63.</ref> Postao je licencirani propovjednik 1839. godine,<ref name="pbs.org">{{Citiranje weba |title=This Far by Faith. Frederick Douglass |url=https://www.pbs.org/thisfarbyfaith/people/frederick_douglass.html |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20150317093340/http://www.pbs.org/thisfarbyfaith/people/frederick_douglass.html |archivedate=17. ožujka 2015. |accessdate=17. ožujka 2015. |publisher=PBS}}</ref> što mu je pomoglo da usavrši svoje govorničko umijeće. Bio je na različitim pozicijama, uključujući i upravitelja i nadzornika nedjeljne škole. 1840. Douglass je održao govor u [[Elmira (New York)|Elmiri u New Yorku]], tada kolodvoru na podzemnoj željeznici, u kojem će se crnačka skupština formirati godinama kasnije, postavši najveća crkva u regiji do 1940. 

Douglass se također pridružio nekim organizacijama u New Bedfordu i redovito je pohađao sastanke o abolicionizmu. Pretplatio se na tjedne novine [[William Lloyd Garrison|Williama Lloyda Garrisona]] ''[[Osloboditelj (novine)|, The Liberator]]''. Kasnije je rekao da me "nijedno lice i oblik nikada nisu impresionirali takvim osjećajima [mržnje prema ropstvu] kao osjećaji Williama Lloyda Garrisona." Taj je utjecaj bio toliko dubok da je u svojoj posljednjoj biografiji Douglass spomenuo da je "njegov rad zauzeo drugo mjesto u mom srcu, odmah iza [[Biblija|Biblije]] ".<ref>Douglass, Frederick. [1881] 2008. ''[[Život i vremena Fredericka Douglassa|Life and Times of Frederick Douglass]]''. Cosimo, Inc. p. 149 {{ISBN|9781605203997}}.</ref> Garrison je također bio impresioniran Douglassom, a o svom antikolonijalističkom stavu ''pisao je u The Liberatoru'' već 1839. godine. Douglass je prvi put čuo Garrisona kako govori 1841. godine, na predavanju koje je Garrison održao u Liberty Hallu u New Bedfordu. Na drugom sastanku Douglass je neočekivano bio pozvan da govori. Nakon što je ispričao svoju životnu priču, Douglass je potaknut da postane predavač protiv ropstva. Nekoliko dana kasnije, Douglass je govorio na godišnjoj konvenciji Društva za borbu protiv ropstva [[Nantucket|u Massachusettsu u Nantucketu]]. Tada 23-godišnjak, Douglass je pobijedio nervozu i održao rječit govor o svom ropskom životu.
[[Datoteka:Garrison-william-lloyd-loc.jpg|lijevo|mini|208x208px| [[William Lloyd Garrison]], abolicionist i jedan od prvih Douglassovih prijatelja na sjeveru]]
Dok je živio u Lynnu, Douglass je sudjelovao u ranom prosvjedu protiv segregiranog prijevoza. U rujnu 1841. godine, na stanici Lynn Central Square, Douglass i njegov prijatelj James N. Buffum izbačeni su iz vlaka Istočne željeznice jer je Douglass odbio sjesti u odvojeni željeznički vagon.<ref name="nps.gov">{{Citiranje weba |title=Frederick Douglass Chronology – Frederick Douglass National Historic Site (U.S. National Park Service) |url=https://www.nps.gov/frdo/learn/historyculture/frederick-douglass-chronology.htm |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20180705150721/https://www.nps.gov/frdo/learn/historyculture/frederick-douglass-chronology.htm |archivedate=5. srpnja 2018. |accessdate=1. lipnja 2018. |website=nps.gov}}</ref><ref>{{Citiranje weba |title=Transportation Protests: 1841 to 1992 |url=https://www.civilrightsteaching.org/desegregation/transportation-protests/ |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20180806054632/https://www.civilrightsteaching.org/desegregation/transportation-protests/ |archivedate=6. kolovoza 2018. |accessdate=1. lipnja 2018. |website=civilrightsteaching.org}}</ref><ref>{{Citiranje weba |date=10. ožujka 2009. |title=Resistance to the Segregation of Public Transportation in the Early 1840s |url=http://primaryresearch.org/resistance-to-the-segregation-of-public-transportation-in-the-early-1840s/ |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20180806031930/http://primaryresearch.org/resistance-to-the-segregation-of-public-transportation-in-the-early-1840s/ |archivedate=6. kolovoza 2018. |accessdate=1. lipnja 2018. |website=primaryresearch.org}}</ref><ref>{{Wikisource-inline|Page:My Bondage and My Freedom (1855).djvu/411|single=true}}</ref>

Douglass se pridružio ostalim govornicima u projektu "Sto konvencija" Američkog društva za borbu protiv ropstva 1841. godine. To je bila šestomjesečna turneja po dvoranama za sastanke diljem istočnog i [[Srednji zapad (SAD)|srednjeg zapada Sjedinjenih Država]]. Tijekom ove turneje pristaše ropstva često su prilazile do Douglassa. Na predavanju u Pendletonu u državi Indiana, bijesna svjetina progonila je i tukla Douglassa prije nego što ga je spasila lokalna kvekerska obitelj Hardy. U napadu mu je slomljena ruka, koja je nepravilno zacijelila i mučila ga je do kraja života.<ref>{{Citiranje knjige |last=Douglass |first=Frederick |url=https://archive.org/details/lifeandtimesfre00douggoog |title=Life and Times of Frederick Douglass |publisher=Christian Age Office |year=1882 |pages=[https://archive.org/details/lifeandtimesfre00douggoog/page/n265 287]–88 |accessdate=15. ožujka 2011.}}</ref> Spomen-kamen u parku Falls u povijesnoj četvrti Pendleton obilježava ovaj događaj.

Frederick Douglass objasnio je Garrisonu 1847. godine: "Nemam ljubavi prema Americi u ovakvom stanju; nemam domoljublja. Nemam zemlju. Koju zemlju imam? Institucije ove zemlje me ne poznaju - ne prepoznaju me kao čovjeka. " 

=== Autobiografije ===
Douglassovo najpoznatije djelo njegova je prva autobiografija, ''Pripovijest o životu Fredericka Douglassa, američkog roba'', napisana za vrijeme njegovog boravka u Lynnu u Massachusettsu<ref>{{Citiranje novina |title=Re-Examining Fredrick Douglass's Time in Lynn |publisher=Lynn Daily Item / itemlive.com |url=https://www.itemlive.com/2018/02/02/re-examining-fredrick-douglasss-time-lynn/ |url-status=live |accessdate=1. lipnja 2018. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20201221122601/https://www.itemlive.com/2018/02/02/re-examining-fredrick-douglasss-time-lynn/ |archivedate=21. prosinca 2020.}}</ref> i objavljena 1845. U to su vrijeme neki skeptici postavljali pitanje je li moguće da crnac može napisati tako elokventno književno djelo? Knjiga je dobila općenito pozitivne kritike i odmah je postala bestseller. U roku od tri godine tiskana je devet puta, a 11 000 primjeraka cirkuliralo je Sjedinjenim Državama. Preveden je i na francuski i [[Nizozemski jezik|nizozemski]] te je bio objavljen i u Europi.

Douglass je tijekom svog života objavio tri verzije svoje autobiografije (i revidirao treću), svaki put nadovezujući se na prethodnu. ''Pripovijest'' iz 1845. bila je njegova najprodavanija knjiga i vjerojatno mu je omogućila da prikupi sredstva kako bi stekao svoju pravnu slobodu sljedeće godine, kao što je objašnjeno u nastavku. 1855. Douglass je objavio knjigu " ''Moje ropstvo i moja sloboda"'' .Nakon američkog građanskog rata, 1881. godine, Douglass je objavio ''Life and Times of Frederick Douglass'', autobiografiju koju je revidirao 1892. godine.

=== Putovanja u Irsku i Veliku Britaniju ===
[[Datoteka:Plaque_to_Frederick_Douglass,_West_Bell_St.,_Dundee,_Scotland.jpg|mini| Spomenik Fredericku Douglassu, West Bell St., Dundee, Škotska]]
[[Datoteka:Unidentified_Artist_-_Frederick_Douglass_-_Google_Art_Project-restore.png|mini| Douglass 1847. godine, star oko 29 godina.]]

Douglassovi prijatelji i mentori bojali su se da će Douglassova slava skrenuti pažnju njegovom bivšem vlasniku Hughu Auldu koji bi mogao pokušati vratiti svoje "vlasništvo". Potaknuli su Douglassa na putovanje po Irskoj, kao što su to činili mnogi bivši robovi. Douglass je isplovio ''Cambrijom'' za [[Liverpool]] u Engleskoj 16. kolovoza 1845. Putovao je Irskom kad je počinjala [[Velika glad u Irskoj|velika glad.]]

Osjećaj slobode od američke rasne diskriminacije zapanjio je Douglassa: <blockquote>Prošlo je jedanaest i pol dana i prešao sam tri tisuće milja opasne dubine. Umjesto demokratske vlade, ja sam pod monarhijskom vladom. Umjesto sjajnog, plavog neba Amerike, pokriven sam mekom, sivom maglom smaragdnog otoka [Irska]. Dišem, i eto! Imovina [rob] postaje čovjek. Uzalud gledam onoga tko će dovesti u pitanje moju ljudskost, smatrati me svojim robom ili me uvrijediti. U kočiji - sjedim pored bijelaca - dolazim do hotela - ulazim na ista vrata - pokazuju me u isti salon - večeram za istim stolom - i nitko se ne osjeća uvrijeđenim ... smatraju me jednakim i na svakom koraku obasipaju dobrotom i poštovanjem, jednakom kao prema bijelcima. Kad odem u crkvu, ne sretnu me uzdignuti nos i prezirna usna da mi kažu: {{'}} ''Ne dopuštamo ovdje crnje!'' {{'}}</blockquote>Također je upoznao i sprijateljio se s irskim nacionalistom [[Daniel O'Connell|Danielom O'Connellom]],<ref>{{Citiranje knjige |last=Douglass |first=Frederick |url=https://archive.org/details/lifeandtimesfre01douggoog |title=Life and Times of Frederick Douglass |publisher=Christian Age Office |year=1882 |page=[https://archive.org/details/lifeandtimesfre01douggoog/page/n235 205] |accessdate=8. prosinca 2010.}}</ref> koji mu je bio velika inspiracija.<ref>{{Citiranje novina |last=Chaffin |first=Tom |date=25. veljače 2011. |title=Frederick Douglass' Irish Liberty |work=[[The New York Times]] |url=http://opinionator.blogs.nytimes.com/2011/02/25/frederick-douglasss-irish-liberty/ |url-status=live |accessdate=26. veljače 2011. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20181009132105/https://opinionator.blogs.nytimes.com/2011/02/25/frederick-douglasss-irish-liberty/ |archivedate=9. listopada 2018.}}</ref>

Douglass je dvije godine proveo u Irskoj i Velikoj Britaniji, održavajući predavanja u crkvama i kapelama. Bio je tako poznat da su neki objekti gdje je održavao predavanja bili "toliko pretrpani da se nije moglo disati". Jedan od primjera bio je njegov izuzetno popularan ''govor na recepciji u Londonu'', koji je Douglass održao u svibnju 1846. u Finsbury kapeli Alexandera Fletchera. Douglass je primijetio da se u Engleskoj s njim nisu postupali "kao s bojom, već kao s čovjekom".<ref name="Ruuth">Marianne Ruuth (1996). [https://books.google.com/books?id=4Lx8nXxmAlcC&pg=PA118#v=onepage&q=Douglass%20-%20england%20-%20not%20%22as%20a%20color%2C%20but%20as%20a%20manFrederick Douglass] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20191217035248/https://books.google.com/books?id=4Lx8nXxmAlcC&pg=PA118#v=onepage&q=Douglass%20-%20england%20-%20not%20%22as%20a%20color%2C%20but%20as%20a%20man}}, pp.&nbsp;117–18. Holloway House Publishing, 1996.</ref>

Douglass se susreo s Thomasom Clarksonom 1846. godine. Clarkson je bio jedan od posljednjih živućih britanskih abolicionista koji su nagovorili Parlament da ukine ropstvo u kolonijama Velike Britanije.<ref>[[Simon Schama]], ''[[Rough Crossings: Britain, the Slaves, and the American Revolution]]'', New York: HarperCollins, 2006, pp. 415–21.</ref> Tijekom ovog putovanja Douglass je postao zakonski slobodan, jer su britanske pristaše njegove borbe protiv institucije ropstva, predvođene Annom Richardson i njezinom šogoricom Ellen iz [[Newcastle upon Tyne|Newcastlea na Tyneu]] prikupljale sredstva za otkup njegove slobode od američkog vlasnika Thomasa Aulda.<ref name="Ruuth">Marianne Ruuth (1996). [https://books.google.com/books?id=4Lx8nXxmAlcC&pg=PA118#v=onepage&q=Douglass%20-%20england%20-%20not%20%22as%20a%20color%2C%20but%20as%20a%20manFrederick Douglass] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20191217035248/https://books.google.com/books?id=4Lx8nXxmAlcC&pg=PA118#v=onepage&q=Douglass%20-%20england%20-%20not%20%22as%20a%20color%2C%20but%20as%20a%20man}}, pp.&nbsp;117–18. Holloway House Publishing, 1996.</ref><ref>{{Citiranje knjige |last=Frances E. Ruffin |url=https://books.google.com/books?id=GWQDuizyvD0C&pg=PA59 |title=Frederick Douglass: Rising Up from Slavery |year=2008 |isbn=978-1-4027-4118-0 |page=59 |accessdate=28. travnja 2011.}}</ref> Mnogi su Douglassovi pristaše pokušali potaknuti Douglassa da ostane u Engleskoj, ali, sa suprugom koja je još uvijek u Massachusettsu i tri milijuna njegove crne braće u ropstvu u Sjedinjenim Državama, vratio se u Ameriku u proljeće 1847. godine,  ubrzo nakon smrti Daniela O'Connell.<ref>{{Citiranje novina |last=Chaffin |first=Tom |title=Frederick Douglass's Irish Liberty |work=Opinionator |url=https://opinionator.blogs.nytimes.com/2011/02/25/frederick-douglasss-irish-liberty/?mcubz=1 |url-status=live |accessdate=21. rujna 2017. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20170922052034/https://opinionator.blogs.nytimes.com/2011/02/25/frederick-douglasss-irish-liberty/?mcubz=1 |archivedate=22. rujna 2017.}}</ref>

U 21. stoljeću povijesne ploče postavljene su na zgrade u [[Cork]]u i [[Waterford]]u u Irskoj i Londonu u znak proslave Douglassovog posjeta: prva je u hotelu Imperial u Corku, a svečano je otkrivena je 31. kolovoza 2012 .; druga je na fasadi gradske vijećnice Waterford, ona je svečano otkrivena 7. listopada 2013. Obilježava njegov govor ondje 9. listopada 1845.<ref>{{Citiranje knjige |last=Fenton |first=Laurence |title=Frederick Douglass in Ireland : the 'black O'Connell' |publisher=Collins Press |year=2014 |isbn=9781848891968 |location=Cork |pages=131, 151 |oclc=869789226}}</ref> Treća ploča krasi kuću Nell Gwynn, koja se nalazi ujužnom Kensingtonu u Londonu, na mjestu kuće u kojoj je Douglass odsjeo s britanskim abolicionistom Georgeom Thompsonom .<ref>Embassy of the United States, London, ''[[Barbara J. Stephenson, Remarks at the unveiling of the Frederick Douglass Plaque
']]'', {{Citiranje časopisa |url=http://london.usembassy.gov/dcm-speeches/stephenson006.html |title=Arhivirana kopija |archive-url=https://web.archive.org/web/20131015095716/http://london.usembassy.gov/dcm-speeches/stephenson006.html |archive-date=15. listopada 2013. |access-date=26. svibnja 2021.}}</ref> Ploča na Gilmore Placeu u [[Edinburgh]]u označava njegov boravak tamo 1846. godine.

=== Povratak u Sjedinjene Države ===
[[Datoteka:Frederick_Douglass_by_Samuel_J_Miller,_1847-52.png|mini| Douglass oko 1847–52, u ranim tridesetim godinama.]]
Nakon povratka u SAD 1847., koristeći 500 funti koju su mu dali engleski pristaše,  Douglass je počeo objavljivati svoje prve abolicionističke novine, ''[[Sjevernjača (novine protiv ropstva)|Sjevernjaču]]'', iz podruma Memorial AME Zion Church u [[Rochester, New York|Rochesteru, New York]] .<ref>{{Citiranje weba |date=19. lipnja 2013. |title=5 religious facts you might not know about Frederick Douglass |url=http://www.religionnews.com/2013/06/19/5-religious-facts-you-might-not-know-about-frederick-douglass |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20150216025656/http://www.religionnews.com/2013/06/19/5-religious-facts-you-might-not-know-about-frederick-douglass/ |archivedate=16. veljače 2015. |accessdate=17. ožujka 2015.}}</ref> Izvorno je novinar iz [[Pittsburgh, Pennsylvania|Pittsburgha]] Martin Delany bio suurednik, ali je Douglass smatrao da nije donio dovoljno pretplata i oni su se razišli.<ref>{{Citiranje knjige |last=Blight |first=David |title=Frederick Douglass: Prophet of Freedom |publisher=Simon & Schuster |year=2018 |isbn=978-1416590316 |location=New York, NY}}</ref> ''Moto Sjevernjače'' bio je "Pravo nema spola - Istina nema boje - Bog je Otac svih nas, a svi smo mi braća". Crkva AME i ''Sjevernjača'' energično su se protivile uglavnom bijelom Američkom društvu za kolonizaciju i njegovom prijedlogu za vraćanje crnaca natrag u Afriku. Douglass se također uskoro razišao s Garrisonom, možda zato što se ''Sjevernjača'' natjecala s Garrisonovim ''Nacionalnim standardom protiv ropstva'' i Marigleom Robinsonom s ''Anti-ropskim glasnikom''. Osim objavljivanja ''zvijezde Sjevernjače'' i održavanja govora, Douglass je također sudjelovao u [[Podzemna željeznica|Podzemnoj željeznici]]. On i njegova supruga osigurali su smještaj i sredstva u svom domu za više od četiri stotine odbjeglih robova.<ref>{{Citiranje knjige |last=Koehn |first=Nancy |title=Forged in Crisis: The Power of Courageous Leadership in Turbulent Times |publisher=Scribner |year=2017 |isbn=978-1501174445 |location=New York, NY |pages=249–250}}</ref>

Douglass se kasnije razišao s Garrisonom. Ranije se Douglass složio s Garrisonovim stavom da je Ustav naklonjen ropstvu, jer su se zbog [[Kompromis od tri petine|klauzule od tri petine]] državni kompromisi s abolicionistima odnosili na raspodjelu kongresnih mjesta, na temelju djelomičnog brojanja populacije robova u odnosu s državnim ukupnim brojem populacije i na zaštitu međunarodne trgovine robljem iz 1807 godine. Garrison je spalio kopije Ustava kako bi izrazio svoje mišljenje. Međutim, Lysander Spooner objavio je knjigu ''[[Neustavnost ropstva|Antiustavnost ropstva]]'' (1846), u kojoj je [[Ustav Sjedinjenih Američkih Država|Ustav Sjedinjenih Država]] ispitan kao dokument protiv ropstva. Douglassova promjena mišljenja o Ustavu i njegovo odvajanje od Garrisona oko 1847. postali su jedna od najznačajnijih podjela abolicionizma. Douglass je razljutio Garrisona rekavši da se Ustav može i treba koristiti kao instrument u borbi protiv ropstva.<ref>Robert Fanuzzi, "Frederick Douglass' 'Colored Newspaper': Identity Politics in Black and White," in ''The Black Press: New Literary and Historical Essays'', Todd Vogel, ed. (New Brunswick: Rutgers University Press, 2001), pp. 65–69.</ref>

U rujnu 1848., na desetu godišnjicu svojeg bijega, Douglass je objavio otvoreno pismo upućeno svom bivšem gospodaru Thomasu Auldu te se oštro osvrnuo na njegovu robovlasničku praksu, vrijeđajući ga zbog ponašanja i raspitujući se za članove njegove obitelji koje Auld još uvijek "posjeduje".<ref name="Finkelman2006-105">{{Citiranje knjige |last=Paul Finkelman |url=https://books.google.com/books?id=-y0OAQAAMAAJ |title=Encyclopedia of African American History, 1619–1895: from the colonial period to the age of Frederick Douglass |publisher=Oxford University Press |year=2006 |isbn=978-0-19-516777-1 |pages=104–05 |accessdate=2. veljače 2011.}}</ref><ref name="Douglass1848">{{Citiranje weba |title=I am your fellow man, but not your slave |url=http://www.lettersofnote.com/2012/02/i-am-your-fellow-man-but-not-your-slave.html |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120227003753/http://www.lettersofnote.com/2012/02/i-am-your-fellow-man-but-not-your-slave.html |archivedate=27. veljače 2012. |accessdate=3. ožujka 2012.}}</ref> Tijekom pisma Douglass vješto prelazi iz formalnog i suzdržanog u familijarni, a zatim u strasni stil. U jednom je trenutku ponosan roditelj i opisuje svoje nove životne okolnosti i napredak svoje četvero male djece. Ali onda dramatično mijenja ton:<blockquote>Oh! Gospodine, robovlasnik mi se čini takvim agentom pakla, kada razmišljam i gledam svoju dragu djecu. Tada se moji osjećaji izdižu iznad moje kontrole. ... Mračne strahote ropstva dižu se u svojem groznom užasu preda mnom,  plač milijuna probada mi srce i ledi krv. Sjećam se lanca, krvavog biča, smrtonosne tame koja je zasjenila slomljeni duh okovanog roba, užasnog osjećaja kada ga otrgnu od žene i djece i prodaju poput zvijeri na tržnici.<ref name="AuldLetter">{{Citiranje weba |last=Douglass |first=Fredrick |title=Letter to Thomas Auld |url=https://glc.yale.edu/letter-thomas-auld-september-3-1848 |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20201029235339/https://glc.yale.edu/letter-thomas-auld-september-3-1848 |archivedate=29. listopada 2020. |accessdate=24. listopada 2020. |website=glc.yale.edu}}</ref></blockquote>U osjećajnom je odlomku Douglass pitao Aulda kako bi se osjećao da je Douglass došao odvesti njegovu kćer Amandu kao ropkinju, ponašajući se prema njoj onako kako se Auld odnosio prema njemu i članovima njegove obitelji.<ref name="Finkelman2006-105">{{Citiranje knjige |last=Paul Finkelman |url=https://books.google.com/books?id=-y0OAQAAMAAJ |title=Encyclopedia of African American History, 1619–1895: from the colonial period to the age of Frederick Douglass |publisher=Oxford University Press |year=2006 |isbn=978-0-19-516777-1 |pages=104–05 |accessdate=2. veljače 2011.}}</ref><ref name="Douglass1848">{{Citiranje weba |title=I am your fellow man, but not your slave |url=http://www.lettersofnote.com/2012/02/i-am-your-fellow-man-but-not-your-slave.html |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120227003753/http://www.lettersofnote.com/2012/02/i-am-your-fellow-man-but-not-your-slave.html |archivedate=27. veljače 2012. |accessdate=3. ožujka 2012.}}</ref> Ipak, u svom zaključku Douglass pokazuje svoju suzdržanost i dobronamjernost, navodeći da on "nema zlobe prema njemu osobno", i tvrdi da, "nema krova pod kojim biste bili sigurniji od mog, a u mojoj kući nema ničega što bi vam možda trebalo, a da vam ja to ne bih omogućio. Uistinu, trebao bih to smatrati privilegijom, da vam pružim primjer kako čovječanstvo treba postupati."<ref name="AuldLetter">{{Citiranje weba |last=Douglass |first=Fredrick |title=Letter to Thomas Auld |url=https://glc.yale.edu/letter-thomas-auld-september-3-1848 |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20201029235339/https://glc.yale.edu/letter-thomas-auld-september-3-1848 |archivedate=29. listopada 2020. |accessdate=24. listopada 2020. |website=glc.yale.edu}}</ref>

=== Ženska prava ===
1848. Douglass je jedini Afroamerikanac koji je prisustvovao Konvenciji kod slapova Senece, prvoj [[Ženska prava|konvenciji o ženskim pravima]], u saveznoj državi New York.<ref>{{Citiranje weba |date=18. kolovoza 1920. |title=Seneca Falls Convention |url=http://www.virginiamemory.com/online_classroom/shaping_the_constitution/doc/seneca_falls |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110717211129/http://www.virginiamemory.com/online_classroom/shaping_the_constitution/doc/seneca_falls |archivedate=17. srpnja 2011. |accessdate=20. travnja 2011. |publisher=Virginia Memory}}</ref><ref>Stanton, 1997, p. 85.</ref> Elizabeth Cady Stanton zamolila je skupštinu da donese rezoluciju kojom traži [[Pravo glasa za žene|žensko pravo glasa]] .<ref>USConstitution.net. [http://www.usconstitution.net/sentiments.html Text of the "Declaration of Sentiments", and the Resolutions] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090221131819/http://usconstitution.net/sentiments.html}}. Retrieved April 24, 2009.</ref> Mnogi od prisutnih usprotivili su se toj ideji, uključujući utjecajne kvekere [[James Mott|Jamesa]] i [[Lucretia Mott|Lucreciju Mott]].  Douglass je stajao i rječito govorio u korist ženskog prava glasa ; rekao je da ne može omogućiti pravo glasa crncima ako žene također ne mogu imati isto pravo. Sugerirao je da bi svijet bio bolji kad bi žene bile uključene u političku sferu .

Nakon konvencije kod slapova Senece, Douglass je upotrijebio uvodnik u časopisu ''The North Star'' kako bi pokrenuo borbu za ženska prava. Podsjetio je na "iskazanu sposobnost i dostojanstvo" članova konvencije i ukratko je prenio nekoliko argumenata tadašnje konvencije i feminističke misli.

Na prvi pogled, Douglass je prihvatio mišljenje sudionika suočenih s neslaganjem. U ostatku je razgovarao o primarnom dokumentu koji je proizašao s konferencije, Deklaraciji o osjećajima i feminističkom cilju. Douglass je takođerizrazio uvjerenje da će se "u današnja vremena rasprava o pravima životinja smatrati važnijom ... nego raspravom o pravima žena", napomenuvši vezu između abolicionizma i feminizma i preklapanje između njihovih zajednica.

Njegovo mišljenje kao urednika uglednih novina imalo je težinu i izričito je iznio stav ''Sjevernjače'' : "Držimo da žena ima svako pravo na sve blagodati za koje se borimo." Ovo pismo, napisano tjedan dana nakon konvencije, potvrdilo je prvi dio slogana lista, "pravo nema spola".

Nakon [[Američki građanski rat|građanskog rata]], kada se raspravljalo o 15. amandmanu koji daje crncima pravo glasa, Douglass se razišao s frakcijom pokreta za ženska prava pod vodstvom [[Elizabeth Cady Stanton]]. Douglass je podržao amandman koji će crncima dati pravo glasa. Međutim, Stanton se protivila 15. amandmanu jer je ograničio širenje biračkog prava na crnce; predviđao je da će njegovo usvajanje desetljećima odgađati njihovo nastojanje da se i ženama omogući pravo glasa. Stanton je tvrdila da bi se američke žene i crnci trebali udružiti u borbi za opće pravo glasa i usprotivio se bilo kojem zakonu koji dijeli njihove pokrete.<ref name="DouglassO'Meally2003">{{Citiranje knjige |last=Frederick Douglass |url=https://books.google.com/books?id=IVIwdPfWvjMC&pg=PR11 |title=Narrative of the life of Frederick Douglass, an American slave |last2=Robert G. O'Meally |date=30. studenoga 2003. |publisher=Spark Educational Publishing |isbn=978-1-59308-041-9 |page=xi |accessdate=1. veljače 2011.}}</ref> I Douglass i Stanton znali su da još uvijek nema dovoljno muške potpore za žensko pravo glasa, ali da bi amandman kojim se crncima daje glas mogao donijeti krajem 1860-ih. Stanton je želio pridodati žensko biračko pravo crnačkim muškarcima kako bi njegov pokret uspjela.<ref name="Foner, p.600">Foner, p. 600.</ref>

Douglass je smatrao da je takva strategija prerizična, da jedva ima dovoljno podrške za pravo glasa crnaca. Bojao se da će povezivanje borbe za žensko pravo glasa s crnačkim muškarcima rezultirati neuspjehom obje skupine. Douglass je tvrdio da su bijele žene, već osnažene svojim socijalnim vezama s očevima, muževima i braćom, barem posredno imale glas. Afroamerikanke bi, vjerovao je, imale jednak stupanj utjecaja na unutarnju politiku kao i bjelkinje kad bi Afroamerikanci glasovali.<ref name="Foner, p.600">Foner, p. 600.</ref> Douglass je uvjeravao Amerikanke da se niti u jednom trenutku nikada nije založio protiv prava žena.<ref>{{Citiranje knjige |last=Watkins |first=Valetha |title=The Frederick Douglass Encyclopedia |publisher=Greenwood/ABC_CLIO |year=2009 |isbn=9780313385599 |editor-last=Julius E. Thompson |page=138 |chapter=National American Woman Suffrage Association (NAWSA) |editor-last2=James L. Conyers Jr. |editor-last3=Nancy Dawson |chapter-url=https://books.google.com/books?id=sTV8OsmDQPcC&pg=PA138}}</ref>

=== Ideološka dorada ===
[[Datoteka:Motto_frederick_douglass_2.jpg|mini| Frederick Douglass 1856., oko 38 godina star.]]
U međuvremenu je 1851. Douglass spojio ''zvijezdu Sjevernjaču'' s ''Liberty Party'' Paperom Gerrita Smitha da bi formirao ''Paper Fredericka Douglassa'', koji je izlazio do 1860.

Dana 5. srpnja 1852., Douglass je uputio govor damama Rochesterskog abolicionističkog društva za šivanje. Ovaj je govor na kraju postao poznat pod nazivom " Što je robu četvrti srpanj? ". Jedan ga je biograf nazvao "najvećim govorom o ropstvu".<ref>McFeely 1991, p. 189.</ref> Na radikalnoj abolicionističkoj Nacionalnoj Afričko-Američkoj konvenciji u Rochesteru 1853. godine, bio je istaknuti sudionik. Douglassovo ime bilo je jedno od pet imena priloženih uz dokument konvencije građanima Sjedinjenih Država, koji je bio objavljen pod naslovom ''Tvrdnje o našem zajedničkom pokretu'', zajedno s [[Amos Noë Freeman|Amosom Noëom Freemanom]], [[James Monroe Whitfield|Jamesom Monroeom Whitfieldom]], [[Henry O. Wagoner|Henryjem O. Wagonerom]] i [[George Boyer Vashon|Georgeom Boyer Vashonom]] .<ref>Douglass, Frederick. Frederick Douglass: Selected speeches and writings. Chicago Review Press, 2000. pp. 260–71.</ref>

Poput mnogih abolicionista, Douglass je vjerovao da će obrazovanje biti presudno za Afroamerikance u nastojanju da poboljšaju svoj život; bio je rani zagovornik desegregacije u školama. U 1850-ima Douglass je primijetio da su njujorški edukativni sadržaji za afroameričku djecu znatno lošiji od onih za bijelce. Douglass je nastojao zakonski omogućiti jednako obrazovanje svakom američkom djetetu. Izjavio je da je puna uključenost Afroamerikanaca u obrazovni sustav važnija od političkih pitanja poput glasačkog prava.

=== John Brown ===
[[Datoteka:Douglass_argued_against_John_Brown's_plan_to_attack_the_arsenal_at_Harpers_Ferry_-_NARA_-_559102.jpg|mini| ''Douglass se izjasnio protiv plana Johna Browna da napadne arsenal na Harpers Ferryju'', slika Jacoba Lawrencea]]
Dana 12. ožujka 1859. Douglass se sastao s radikalnim abolicionistima [[John Brown (abolicionist)|Johnom Brownom]], [[George DeBaptiste|Georgeom DeBaptistom]] i drugima u kući Williama Webba u Detroitu kako bi diskutirali o emancipaciji.<ref>Underground Railroad, US Department of Interior, National Park Service, Denver Service Center. Diane Publishing, February 1, 1995, p. 168.</ref> Douglass se ponovno susreo s Brownom kad je Brown posjetio njegov dom dva mjeseca prije nego što je on poveo [[Pobuna u Harpers Ferryju|pobunu u Harpers Ferryju]]. Brown je napisao svoj privremeni ustav tijekom dvotjednog boravka s Douglassom. S Douglassom je također boravio Shields Green, odbjegli rob kojem je Douglass pomagao, kao što je to često činio sa svima kojima je mogao ponuditi pomoć.

==== Tajni sastanak u kamenolomu Chambersburg ====
Netom prije pobune, Douglass je, povevši Greena sa sobom, putovao od Rochestera, preko New Yorka, do Chambersburga u Pennsylvaniji, sjedišta Johna Browna. Tamo su ga prepoznali mnogi afroamerikanci, koji su ga zamolili za predavanje. Douglass je udovoljio njihovom zahtjevu, ali je rekao da je jedina tema o kojoj može govoriti ropstvo. John Brown je [[wiktionary:incognito|anonimno]] sjedio u publici; Na pozornici, Douglassu se pridružio Shields Green. Novinar, koji je bio bijelac, pozivajući se na "Crnu demokraciju", nazvao je Douglassovo predavanje "žestokim govorom" "notornog crnačkog govornika".<ref>{{Citiranje novina |date=24. kolovoza 1859. |title=High Treason! |page=5 |work=Franklin Repository (Chambersburg, Pennsylvania) |url=https://www.newspapers.com/clip/74855203/lecture-by-frederick-douglass/ |via=[[newspapers.com]]}}</ref>

Ondje su se u napuštenom kamenolomu radi tajnosti Douglass i Green sastali s Brownom i [[John Henry Kagi|Johnom Henrijem Kagijem]] kako bi razgovarali o [[Pobuna u Harpers Ferryju|napadu na Harpers Ferry]]. Nakon dugotrajnih rasprava razočarao je Browna tako što mu se odbio pridružiti, smatrajući misiju samoubilačkom. Na Douglassovo iznenađenje, Green je otišao s Brownom umjesto da se s Douglassom vrati u Rochester.

Gotovo sve što se zna o ovom događaju dolazi od Douglassa. Jasno je da su mu implikacije ovog sastanka bile od neizmjerne važnosti, zato što su predstavljale prekretnicu u njegovom životu - odbijanje da prati Johna Browna - i važnost tog odbijanja u oblikovanju Douglassovog javnog imidža. Douglass nije spomenuo spomenuti sastanak 20 godina. Prvi ga je put spomenuo u svom govoru o Johnu Brownu na Storer Collegeu 1881. godine, pokušavajući bezuspješno prikupiti novac za profesorsku stipendiju Johna Browna u Storeru, koja je bila namijenjena crncima. Ponovno se na to osvrnuo u svojoj posljednjoj ''autobiografiji.''

Nakon [[Pobuna u Harpers Ferryju|pobune u Harpers Ferryju]], koja je trajala od 16. do 18. listopada 1859., javnost je optužila Douglassa i za podršku Brownu i za nedovoljnu podršku njegova pokreta.  Gotovo je uhićen nakon što mu je izdana tjeralica u Virginiji<ref>{{Citiranje novina |last=Douglass |first=Frederick |author-link=Frederick Douglass |date=11. studenoga 1859. |title=Letter from Frederick Douglass |page=1 |work=The Liberator (Boston, Massachusetts) |url=https://www.newspapers.com/clip/73678456/letter-from-frederick-douglass/ |via=[[newspapers.com]]}}</ref><ref>{{Citiranje novina |date=27. listopada 1859. |title=Supposed Search for Fred. Douglass |page=8 |work=[[New York Times]] |url=https://www.newspapers.com/clip/73841684/search-for-fredeick-douglass/ |via=[[newspapers.com]]}}</ref><ref>{{Citiranje novina |last=Douglass |first=Frederick |author-link=Frederick Douglass |date=7. ožujka 1874. |title=John Brown |page=1 |work=Shepherdstown Register (Shepherdstown, West Virginia) |url=https://virginiachronicle.com/?a=d&d=SR18740307 |via=[[VirginiaChronicle]]}}</ref> te je na kratko pobjegao u Kanadu prije nego što je nastavio dalje u Englesku na prethodno planiranoj turneji s predavanjima, stigavši krajem studenoga.  Tijekom svoje predavačke turneje po Velikoj Britaniji, 26. ožujka 1860., Douglass je održao govor pred Škotskim društvom za borbu protiv ropstva u [[Glasgow]]u, "Ustav Sjedinjenih Država: je li to ropstvo ili antiropstvo?", time izrazivši svoje stavove o američkom ustavu.<ref>(1860) Frederick Douglass, "The Constitution of the United States: Is It Pro-Slavery or Anti-Slavery?" <span> Archived] August 30, 2020, at the </span>[[Wayback Machine]]
[[Category:Webarchive template wayback links]]
 Retrieved August 29, 2020</ref> Istog mjeseca, 13. ožujka, najmlađa Douglassova kći Annie umrla je u [[Rochester, New York|Rochesteru u New Yorku]], samo nekoliko dana prije svog 11. rođendana. Douglass je sljedećeg mjeseca otplovio iz Engleske, putujući Kanadom kako bi izbjegao američke patrole.

==== Govor u Storer koledžu (1881) ====
Godinama kasnije, 1881. godine, Douglass je dijelio pozornicu na Storer koledžu u Harpers Ferryju s [[Andrew Hunter (odvjetnik)|Andrewom Hunterom]], javnim tužiteljem koji je sudjelovao na Brownovu suđenju, na kojem je Brown osuđen na smrt. Hunter je čestitao Douglassu.<ref>{{Citiranje knjige |last=Douglass |first=Frederick |url=https://archive.org/details/johnbrownaddress00doug/page/n1/mode/2up |title=John Brown. An address by Frederick Douglass, at the fourteenth anniversary of Storer College, Harper's Ferry, West Virginia, May 30, 1881 |year=1881 |location=Dover, New Hampshire |pages=3–4 |author-link=Frederick Douglass}}</ref>

=== Fotografija ===
Douglass je fotografiju smatrao vrlo važnom u zaustavljanju ropstva i rasizma te je bio uvjeren da kamera ne laže, čak ni u rukama rasističkog bijelca, jer su fotografije izvrstan način suprotstavljanja mnogim rasističkim karikaturama, posebno u ilustracijama s crnim licima. On drži rekod za najviše fotografiranog amerikanca iz 19. st. Fotografijom se svjesno služio kako bi predstavljao svoje političke stavove.<ref>{{Citiranje knjige |last=John Stauffer |url=http://books.wwnorton.com/books/picturing-frederick-douglass/ |title=Picturing Frederick Douglass: An Illustrated Biography of the Nineteenth Century's Most Photographed American |last2=Zoe Trodd |last3=Celeste-Marie Bernier |last4=Henry Louis Gates Jr. |last5=Kenneth B. Morris Jr. |date=2. studenoga 2015. |publisher=Liveright (imprint of Norton) |isbn=978-0871404688 |edition=revised |page=320 |format=hardcover |accessdate=2. kolovoza 2016. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160806065824/http://books.wwnorton.com/books/picturing-frederick-douglass/ |archivedate=6. kolovoza 2016. |url-status=dead}}</ref><ref>{{Citiranje novina |last=David Brooks |author-link=David Brooks (journalist) |date=2. kolovoza 2016. |title=How Artists Change the World |work=The New York Times |url=https://www.nytimes.com/2016/08/02/opinion/how-artists-change-the-world.html |url-status=live |accessdate=2. kolovoza 2016. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160803200728/https://www.nytimes.com/2016/08/02/opinion/how-artists-change-the-world.html |archivedate=3. kolovoza 2016.}}</ref> Na svojim fotografijama nikad se nije nasmiješio, kako njegova fotografija ne bi postala rasistička karikatura sretnog roba. Nastojao je gledati izravno u kameru kako bi se suočio s gledateljem, svojim karakterističnim strogim pogledom.<ref>{{Citiranje weba |last=Gregory |first=Jennifer Beeson |date=15. ožujka 2016. |title=Who's the most photographed American man of the 19th Century? Hint: It's not Lincoln |url=https://www.washingtonpost.com/news/in-sight/wp/2016/03/15/douglass/ |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160822122637/https://www.washingtonpost.com/news/in-sight/wp/2016/03/15/douglass/ |archivedate=22. kolovoza 2016. |accessdate=3. kolovoza 2016. |website=[[The Washington Post]]}}</ref><ref>{{Citiranje weba |date=13. prosinca 2015. |title=Picture This: Frederick Douglass Was The Most Photographed Man Of His Time – interview by Michel Martin of John Stauffer, author of ''Picturing Frederick Douglass'' |url=https://www.npr.org/2015/12/13/459593474/picture-this-frederick-douglass-was-the-most-photographed-man-of-his-time |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160504082153/http://www.npr.org/2015/12/13/459593474/picture-this-frederick-douglass-was-the-most-photographed-man-of-his-time |archivedate=4. svibnja 2016. |accessdate=11. svibnja 2016. |publisher=NPR}}</ref>

== Religioznost ==
Douglass je bio izložen brojnim vjerskim propovijedima kao dijete, a u mladosti je često čuo kako Sophia Auld čita Bibliju. S vremenom se počeo zanimati za književnost; počeo je čitati i kopirati biblijske stihove, što ga je na kraju potaknulo da prijeđe na kršćanstvo .<ref>Thomson, Conyers & Dawson (2009). ''The Frederick Douglass Encyclopedia''. ABC-CLIO. pp. 34–35.</ref><ref>Finkelman, Paul. 2006. ''Encyclopedia of African American History, 1619–1895: From the Colonial Period to the Age of Frederick Douglass Three-volume Set''. Oxford University Press. p. 129.</ref> Svoj prijelaz na kršćanstvo opisao je u svojoj posljednjoj biografiji, ''Life and Times of Frederick Douglass'' :<blockquote>Nisam imao više od trinaest godina, kad sam u svojoj samoći i neimaštini čeznuo za nekim kome bih mogao ići, kao za ocem i zaštitnikom. Propovijedanje bijelog metodističkog ministra, zvanog Hanson, bilo je sredstvo koje me natjeralo da osjetim da u Bogu imam takvog prijatelja. Smatrao je da su svi ljudi, veliki i mali, robovi i slobodnjaci, bili grešnici pred Bogom: da su po prirodi bili pobunjeni protiv Njegove vlasti i da se moraju pokajati za svoje grijehe i pomiriti se s Bogom po Kristu. Ne mogu reći da sam imao vrlo jasnu predodžbu o tome što se od mene traži, ali jedno sam dobro znao: bio sam grješan i nisam se mogao drugačije ponašati.Konzultirao sam dobrog starog Charlesa Lawsona i u tonovima svete naklonosti rekao mi je da se molim i da "svu svoju brigu prebacim na Boga". Ovo sam nastojao učiniti; i premda sam tjednima bio siromah, slomljenog srca, ožalošćen, putujući kroz sumnje i strahove, Bog je olakšao moj teret. Volio sam cijelo čovječanstvo, čak i robovlasnike, iako sam se gnušao ropstva više nego ikad. Vidio sam svijet u novom svjetlu i htio sam da se svi obrate. Moja se želja za učenjem povećala, a posebno sam želio temeljito se upoznati sa sadržajem Biblije.<ref>Douglass, Frederick (1882); ''The Life and Times of Frederick Douglass: From 1817–1882''. 3rd edition by John Lobb. Christian Age Office. p. 63.</ref></blockquote>Douglassu je mentor bio vlč. Charles Lawson. Od samih početaka svoje aktivističke karijere često je u svoje govore uvodio biblijske aluzije i religijske metafore. Iako je bio vjernik, oštro je kritizirao vjersko licemjerje<ref name="lib.rochester.edu">{{Citiranje weba |date=4. veljače 2011. |title=Frederick Douglass Project: "Fourth of July" Speech |url=http://www.lib.rochester.edu/index.cfm?page=2945 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110204070311/http://www.lib.rochester.edu/index.cfm?page=2945 |archivedate=4. veljače 2011. |accessdate=15. ožujka 2019.}}</ref> i optužio robovlasnike za opakost, nedostatak morala i odbijanje da slijede [[Zlatno pravilo]]. U tom je smislu Douglass razlikovao "Kristovo kršćanstvo" i "Američko kršćanstvo" i vjerske robovlasnike i duhovnike koji su branili ropstvo smatrao je najbrutalnijim, najgrešnijim i najciničnijim od svih koji predstavljaju "vukove u ovčjoj odjeći".<ref>Finkelman, 2006. p. 129.</ref><ref>See his lecture: ''Love of God, Love of Man, Love of Country''. Delivered at Market Hall, New York City October 22, 1847.</ref>

Istaknuto je da je u poznatom govoru održanom u Korintskoj dvorani u Rochestru,<ref>{{Citiranje weba |title=What to the Slave Is the Fourth of July? |url=https://teachingamericanhistory.org/library/document/what-to-the-slave-is-the-fourth-of-july/ |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20200705134303/https://teachingamericanhistory.org/library/document/what-to-the-slave-is-the-fourth-of-july/ |archivedate=5. srpnja 2020. |accessdate=5. srpnja 2020. |website=Teaching American History}}</ref> oštro kritizirao stav religioznih ljudi koji su šutjeli o ropstvu i smatrao da su vjerski službenici počinili ''[[bogohuljenje]]'' kad su ga učili da je ropstvo sankcionirano vjerom. Smatrao je da je zakon namijenjen poticanju ropstva "jedno od najgrubljih kršenja kršćanske slobode" i rekao je da su svećenici koji slave ropstvo u Američkoj crkvi "oduzeli svu ljepotu Božjoj ljubavi i ostavili prijestolje religije u užasnom, odbojnom obliku" i smatrao je da je institucija ropstva "gadost pred Bogom". O ministrima poput Johna Chasea Lorda, Leonarda Elije Lathropa, [[Ichabod Spencer|Ichaboda Spencera]] i [[Orville Dewey|Orvillea Deweya]], rekao je da su, protiv Svetog pisma, učili da "trebamo poštovati čovjekov zakon pred Božjim zakonom". Dalje je ustvrdio, "međutim, govoreći o američkoj crkvi, neka se jasno razumije da mislim na veliku masu vjerskih organizacija naše zemlje. Postoje iznimke i zahvaljujem Bogu da postoje. Mogu se naći plemeniti ljudi, raštrkani po svim tim sjevernim državama. [[Henry Ward Beecher]] iz Brooklyna, [[Samuel J. svibnja|Samuel J. May]] iz Sirakuze i moj cijenjeni prijatelj [Robert R. Raymonde] ". Tvrdio je da "na tim ljudima leži dužnost nadahnuti naše pratioce visokim vjerskim žarom i bodriti nas u velikoj misiji oslobođenja robova iz njihovih lanaca". Uz to, pozvao je religiozne ljude da prihvate abolicionizam, rekavši, "neka vjerski tisak, propovjedaonica, nedjeljna škola, skupovi i konferencije, velike crkvene, misionarske i biblijske udruge u cijeloj zemlji koriste svoje ogromne moći protiv ropstva i robovlasništva. Tada bi se čitav sustav krvavog zločina iznimno brzo raspao. "<ref name="lib.rochester.edu">{{Citiranje weba |date=4. veljače 2011. |title=Frederick Douglass Project: "Fourth of July" Speech |url=http://www.lib.rochester.edu/index.cfm?page=2945 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110204070311/http://www.lib.rochester.edu/index.cfm?page=2945 |archivedate=4. veljače 2011. |accessdate=15. ožujka 2019.}}</ref>

Tijekom posjeta Ujedinjenom Kraljevstvu između 1846. i 1848. godine, Douglass je zamolio britanske kršćane da ne podržavaju američke crkve koje su dopuštale ropstvo,<ref>Thomson, Conyers & Dawson (2009). The Frederick Douglass Encyclopedia. ABC-CLIO. p. 2.</ref> i izrazio je sreću što zna da je skupina ministara u Belfastu odbila prihvatiti robovlasnike kao članove Crkve.

Po povratku u Sjedinjene Države Douglass je osnovao ''zvijezdu Sjevernjaču'', tjednu publikaciju s motom "Pravo nema spola, istina nema boju, Bog je otac svih nas, a svi smo mi braća". Douglass je kasnije napisao pismo svom bivšem robovlasniku, u kojem ga je kritizirao što je Douglassovu obitelj ostavio nepismenom. U pismu je naveo tezu da je zabrana obrazovanja okrutnija od fizičkog nasilja, zato što predstavlja uvredu ljudskome duhu, koji je jednak u svim ljudima pred Bogom.

Ponekad smatran pretečom ne-denominacijske [[Teologija oslobođenja|teologije oslobođenja]],<ref>Maurice S. Lee (2009), p. 69.</ref><ref>Reginald F. Davis (2005). ''Frederick Douglass: A Precursor of Liberation Theology''. Voices of the African diaspora. Mercer University Press. {{ISBN|9780865549258}}.</ref> Douglass je bio duboko duhovan čovjek, kako to i dalje pokazuje interijer njegovog doma. Na plaštu kamina nalaze se biste dvojice njegovih omiljenih filozofa, [[David Strauss|Davida Friedricha Straussa]], autora "Isusova života", i [[Ludwig Feuerbach|Ludwiga Feuerbacha]], autora "Suštine kršćanstva". Uz nekoliko Biblija i knjiga o raznim religijama u knjižnici, prikazane su slike anđela i Isusa, kao i fotografije unutrašnjosti i eksterijera metropolitanske afričke metodičke biskupije u Washingtonu.  Tijekom svog života Douglass je to pojedinačno iskustvo povezivao sa socijalnom reformom, a poput ostalih kršćanskih abolicionista, slijedio je prakse poput suzdržavanja od duhana, alkohola i drugih supstanci za koje je vjerovao da oštećuju tijelo i dušu.<ref>{{Citiranje novina |last=Stauffer |first=John |date=8. siječnja 2013. |title=What Every American Should Know About Frederick Douglass, Abolitionist Prophet |work=HuffPost |url=http://www.huffingtonpost.com/john-stauffer/frederick-douglass-the-prophet_b_2425712.html |url-status=live |accessdate=20. veljače 2014. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140227175851/http://www.huffingtonpost.com/john-stauffer/frederick-douglass-the-prophet_b_2425712.html |archivedate=27. veljače 2014.}}</ref>

== Godine građanskog rata ==

=== Prije građanskog rata ===
Do građanskog rata Douglass je bio jedan od najpoznatijih crnaca u zemlji, poznat po svojim govorima o stanju crne rase i po drugim pitanjima kao što su [[ženska prava]]. Njegova rječitost okupljala je mnoštvo ljudi na svakom mjestu. Njegov prijem kod čelnika u Engleskoj i Irskoj dodao je njegovom imidžu.

=== Borba za emancipaciju i biračko pravo ===
[[Datoteka:Men_of_Color_Civil_War_Recruitment_Broadside_1863.png|mini| 1863. Broadside navodi Douglassa kao govornika koji poziva afroamerikance u boj.]]
Douglass i abolicionisti tvrdili su da bi afroamerikancima, budući da je cilj građanskog rata bio zaustaviti ropstvo, trebalo omogućiti da se uključe u borbu za svoju slobodu. Douglass je to mišljenje objavio u svojim novinama i nekoliko govora. U kolovozu 1861. objavio je opis [[Prva bitka kod Bull Runa|Prve bitke kod Bull Runa]], napominjući da su neki crnci već bili u redovima Konfederacije. Nekoliko tjedana kasnije, Douglass je ponovno spomenuo sudjelovanje crnaca u borbi za njihovu slobodu, citirajući svjedoka bitke koji je rekao da su vidjeli crne konfederate "s [[mušketa]]ma na ramenima i mecima u džepovima".<ref>{{Citiranje weba |date=Rujan 2011. |title=Black Confederates |url=http://news.harvard.edu/gazette/story/2011/09/black-confederates/ |url-status=live |archiveurl=https://archive.today/20150127130628/http://news.harvard.edu/gazette/story/2011/09/black-confederates/ |archivedate=27. siječnja 2015. |accessdate=4. srpnja 2015. |website=News.harvard.edu}}</ref> Douglass je 1863. razgovarao s predsjednikom [[Abraham Lincoln|Abrahamom Lincolnom]] o postupanju s afroameričkim vojnicima<ref>McFeely 1991, p. 229.</ref> i s predsjednikom [[Andrew Johnson|Andrewom Johnsonom]] na temu crnog [[Biračko pravo|biračkog prava]] .<ref>McFeely 1991, p. 247.</ref>

Proglas predsjednika Lincolna o emancipaciji, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1863., proglasio je slobodu svih robova na teritoriju pod kontrolom Konfederacije. (Robovi na područjima pod nadzorom Unije nisu obuhvaćeni ovim zakonom o ratnim mjerama; robovi na područjima pod nadzorom Unije i sjevernim državama oslobođeni su usvajanjem 13. amandmana 6. prosinca 1865. godine.) Douglass je opisao ozračje u redovima onih koji su čekali proglašenje: "Čekali smo i osluškivali kada će udariti grom s neba ... promatrali smo ... pri slaboj svjetlosti zvijezda zoru novog dana ... žudili smo za odgovorom na mučne molitve ovih dugih stoljeća ".<ref>{{Citiranje weba |title=The Fight For Emancipation |url=http://www.history.rochester.edu/class/douglass/part4.html |url-status=dead |archiveurl=http://arquivo.pt/wayback/20090708000612/http://www.history.rochester.edu/class/douglass/part4.html |archivedate=8. srpnja 2009. |accessdate=19. travnja 2007.}}</ref>

Tijekom američkih predsjedničkih izbora 1864. Douglass je podržao Johna C. Frémonta, koji je bio kandidat abolicionističke Stranke radikalne demokracije. Douglass je bio razočaran što predsjednik Lincoln nije javno odobrio [[Biračko pravo|pravo glasa]] za oslobođene afroamerikance. Douglass je vjerovao da su afroamerički muškarci zaslužili pravo glasa, budući da su se borili za Uniju tijekom građanskog rata.<ref>Stauffer (2008), ''Giants'', p. 280.</ref>

Budući da Sjever više nije bio obvezan vraćati robove vlasnicima na Jugu, Douglass se borio za jednakost svog naroda. S Lincolnom je stvorio planove za premještanje oslobođenih robova s Juga. Tijekom rata Douglass je također pomogao Uniji tako što je regrutirao vojnike za [[54. pješačka pukovnija Massachusettsa|54. pješačku pukovniju Massachusetts]]. Njegov najstariji sin, Charles Douglass, pridružio se 54. Massachusetts pukovniji, ali bio je bolestan većinu svoje službe.<ref name="pbs.org">{{Citiranje weba |title=This Far by Faith. Frederick Douglass |url=https://www.pbs.org/thisfarbyfaith/people/frederick_douglass.html |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20150317093340/http://www.pbs.org/thisfarbyfaith/people/frederick_douglass.html |archivedate=17. ožujka 2015. |accessdate=17. ožujka 2015. |publisher=PBS}}</ref> Lewis Douglass borio se u bitci kod Fort Wagnera .<ref>William S. McFeely, ''Frederick Douglass'' (New York: W. W. Norton, 1991), p. 226.</ref> Treći sin, Frederick Douglass mlađi, također je služio kao časnik za regrutiranje.

=== Nakon Lincolnove smrti ===
Poslijeratna (1865.) ratifikacija 13. amandmana zabranila je ropstvo. 14. amandman predviđao je državljanstvo i jednaku zakonsku zaštitu za afroamerikance. 15. amandman zaštitio je sve građane od diskriminacije u glasanju zbog rase.<ref name="DouglassO'Meally2003">{{Citiranje knjige |last=Frederick Douglass |url=https://books.google.com/books?id=IVIwdPfWvjMC&pg=PR11 |title=Narrative of the life of Frederick Douglass, an American slave |last2=Robert G. O'Meally |date=30. studenoga 2003. |publisher=Spark Educational Publishing |isbn=978-1-59308-041-9 |page=xi |accessdate=1. veljače 2011.}}</ref>

Dana 14. travnja 1876. Douglass je održao glavni govor na otkrivanju Spomen obilježja emancipaciji u Washingtonu, u Lincoln Parku. Iskreno je govorio o Lincolnu, napominjući ono što je smatrao i pozitivnim i negativnim svojstvima pokojnog predsjednika. Nazvavši Lincolna "predsjednikom za bijelog čovjeka", Douglass je kritizirao Lincolnovu neodlučnost u pridruživanju pokretu emancipacije, napominjući da se Lincoln isprva protivio širenju ropstva, ali nije podržao njegovo uklanjanje. Ali Douglass je također pitao: "Može li bilo koji obojeni muškarac ili bilo koji bijelac koji je prijatelj slobode za sve ljude, zaboraviti noć koja je uslijedila nakon prvog dana u siječnju 1863. godine, kada je svijet trebao vidjeti hoće li se Abraham Lincoln pokazati tako dobar kao njegova riječ? "<ref>{{Citiranje weba |date=n.d. |title=Oration in Memory of Abraham Lincoln by Frederick Douglass |url=http://www.teachingamericanhistory.org/library/index.asp?documentprint=39 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110427050628/http://www.teachingamericanhistory.org/library/index.asp?documentprint=39 |archivedate=27. travnja 2011. |accessdate=4. rujna 2008. |publisher=Teaching American History}}</ref> Također je rekao: "Iako je gospodin Lincoln dijelio predrasude svojih bijelih sugrađana protiv crnaca, nije ni potrebno reći da je u svom srcu prezirao i mrzio ropstvo. "

Gomila, potaknuta njegovim govorom, dala je Douglassu gromoglasan pljesak. Lincolnova udovica Mary Lincoln navodno je poklonila Douglasu omiljeni Lincolnov štap za hodanje. Taj štap i dalje počiva u njegovom konačnom prebivalištu "Cedar Hill", koji se danas koristi kao nacionalno povijesno mjesto Frederick Douglass .

Nakon održavanja govora, Frederick Douglass odmah je pisao novinama National Republican u Washingtonu (koje su izašle pet dana kasnije, 19. travnja), kritizirajući dizajn lincolnovog kipa i sugerirajući da bi park mogli poboljšati dostojanstveniji spomenici slobodnih Crnaca. "Crnac ovdje, iako se diže, i dalje je na koljenima i gol", napisao je Douglass. "Ono što želim vidjeti prije smrti je spomenik koji predstavlja crnca, ne na koljenima poput četveronožne životinje, već na nogama poput čovjeka."<ref>{{Citiranje novina |last=Mann |first=Ted |date=4. srpnja 2020. |title=How a Lincoln-Douglass Debate Led to Historic Discovery: Texting exchange by two professors led to Frederick Douglass letter on Emancipation Memorial |work=wsj.com |publisher=Wall Street Journal |url=https://www.wsj.com/articles/how-a-lincoln-douglass-debate-led-to-historic-discovery-11593869400 |url-status=live |accessdate=4. srpnja 2020. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20200704155204/https://www.wsj.com/articles/how-a-lincoln-douglass-debate-led-to-historic-discovery-11593869400 |archivedate=4. srpnja 2020.}}</ref>

== Doba rekonstrukcije ==
[[Datoteka:George_Kendall_Warren_-_Frederick_Douglass_-_Google_Art_Project.jpg|mini| Frederick Douglass 1876. godine, oko 58 godina star.]]
Nakon građanskog rata, Douglass je nastavio raditi na jednakosti Afroamerikanaca i žena. Zbog svoje istaknutosti i aktivizma tijekom rata, Douglass je bio zaposlen u političkoj administraciji. On je služio kao Predsjednik Freedmanove štedionice za vrijeme rekonstrukcije.<ref>McFeely 1991, p. 283.</ref>

U međuvremenu, bijeli pobunjenici brzo su se pojavili na Jugu nakon rata, organizirajući se prvo kao tajne skupine nezadovoljnih građana, uključujući [[Ku Klux Klan]]. Oružana pobuna poprimila je različite oblike. Moćne paravojne skupine uključivale su [[Bijela liga|Bijelu ligu]] i [[Crvene košulje (jug SAD-a)|Crvene košulje]], obje aktivne tijekom 1870-ih na dubokom jugu. Djelovale su kao "vojna ruka Demokratske stranke", izazivajući republikanske vladine dužnosnike i remeteći izbore.<ref>George C. Rable, ''But There Was No Peace: The Role of Violence in the Politics of Reconstruction'', Athens, GA: University of Georgia Press, 1984, p. 132.</ref> Deset godina nakon rata, demokrati su vratili političku moć u svim državama bivše Konfederacije i počeli su ponovno uspostavljati prevlast bijelaca. To su provodili kombinacijom nasilja, zakonima s kraja 19. stoljeća koji su nametali segregaciju i zajedničkim naporima za obespravljivanje afroamerikanaca. Novi radni i kazneni zakoni također su ograničili slobodu afroamerikanaca.<ref>Richard H. Pildes, [https://ssrn.com/abstract=224731 "Democracy, Anti-Democracy, and the Canon"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181121211213/https://ssrn.com/abstract=224731|date=November 21, 2018}}, ''Constitutional Commentary'', Vol. 17, 2000, pp. 12–13. Retrieved March 10, 2008.</ref>

Da bi se borio protiv političkih promjena na jugu, Douglass je podržao predsjedničku kampanju [[Ulysses S. Grant|Ulyssesa S. Granta]] 1868. godine .Douglass je pokrenuo svoje posljednje novine - ''New National Era'', 1870. godine, u nastojanju da podsjeti svoju državu na važnost jednakosti.<ref name="pbs.org">{{Citiranje weba |title=This Far by Faith. Frederick Douglass |url=https://www.pbs.org/thisfarbyfaith/people/frederick_douglass.html |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20150317093340/http://www.pbs.org/thisfarbyfaith/people/frederick_douglass.html |archivedate=17. ožujka 2015. |accessdate=17. ožujka 2015. |publisher=PBS}}</ref> Predsjednik Grant poslao je povjerenstvo pod pokroviteljstvom Kongresa, u pratnji Douglassa, na misiju u Zapadnoj Indiji da istraži bi li aneksija Santo Dominga bila dobra za Sjedinjene Države. Grant je vjerovao da će aneksija pomoći u ublažavanju nasilne situacije na jugu dopuštajući Afroamerikancima vlastitu državu. Douglass i komisija podržavali su aneksiju, ali se Kongres i dalje protivio. Douglass je kritizirao senatora Charlesa Sumnera, koji se usprotivio aneksiji, izjavivši da će Sumnera "smatrati najgorim neprijateljem obojene rase na ovom kontinentu" ako se nastavi protiviti aneksiji.<ref>Brands (2012), ''The Man Who Saved the Union : Ulysses S Grant in War and Peace'', p. 462.</ref>
[[Datoteka:2000-2008_17th_Street,_NW.JPG|lijevo|mini| Douglassova bivša kuća u U Street Coridoru u Washingtonu, DC. ]]
Nakon izbora, Grant je potpisao Zakon o građanskim pravima iz 1871. godine (poznat i kao Zakon o Klanu), te drugi i treći Ovršni zakon. Grant je energično koristio njihove odredbe, suspendirajući ''[[habeas corpus]]'' u Južnoj Karolini i poslavši trupe tamo i u druge savezne države. Pod njegovim vodstvom izvršeno je preko 5000 uhićenja. Grantova sposobnost u ograničavanju djelovanja Klana učinila ga je nepopularnim među mnogim bijelcima, ali ga je Douglass posebno pohvalio. Suradnik Douglassa napisao je da će se Afroamerikanci "uvijek zahvalno prisjećati [Grantovog] imena, slave i sjajnih zasluga".

Douglass je postao prvi Afroamerikanac nominiran za potpredsjednika Sjedinjenih Država 1872. godine, kao kandidat [[Victoria Woodhull|Victorije Woodhull]] na listi Stranke jednakih prava. Nominiran je bez njegovog znanja. Douglass nije ni vodio kampanju za položaj niti je pokazao da zna da je nominiran.<ref name="VP">{{Citiranje knjige |last=Trotman |first=C. James |title=Frederick Douglass: A Biography |publisher=Penguin Books |year=2011 |isbn=978-0-313-35036-8 |pages=118–119}}</ref> Te je godine bio predsjednički izbornik u [[New York (savezna država)|državi New York]] i glasove te države je odnio u Washington, DC 

Međutim, početkom lipnja te godine izgorio je Douglassov treći dom u Rochesteru, na Južnoj aveniji; sumnjalo se da je požar bio podmetnut.<ref>''Democrat and Chronicle'' (Rochester, New York), June 3, 1872.</ref><ref>''Rochester Daily Union and Advertiser'' (Rochester, New York), June 3, 1872.</ref> Nanesena je značajna šteta na kući, njezinom namještaju i na posjedu; uz to je izgubljeno šesnaest svezaka ''Sjevernjače'' i ''Papira Fredericka Douglassa.''<ref>''Rochester Daily Union and Advertiser'' (Rochester, New York), June 17, 1872.</ref> Douglass se potom preselio u Washington, D.C.

Tijekom razdoblja rekonstrukcije Douglass je nastavio s govorima i predavanjima, ističući važnost rada, glasačkih prava i iskorištavanja biračkog prava. Njegovi govori tijekom dvadeset i pet godina nakon rata naglašavali su nastojanja da se suzbije rasizam koji je tada bio raširen u radničkim sindikatima.<ref>Olasky, Marvin. "History turned right side up". ''World magazine''. February 13, 2010. p. 22.</ref> U govoru od 15. studenoga 1867. rekao je: "Čovjekova prava počivaju u tri kutije: glasačkoj kutiji, porotničkoj kutiji i patroni municije. Neka nikoga ne udalje od glasačke kutije zbog njegove boje. Neka nijedna žena ne bude udaljena od glasačkih kutija zbog svog spola. "<ref>{{Citiranje knjige |last=Robin Van Auken |url=https://books.google.com/books?id=zFclDyk2LTEC&pg=PA57 |title=Williamsport: Boomtown on the Susquehanna |last2=Louis E Hunsinger |publisher=Arcadia Publishing |year=2003 |isbn=978-0-7385-2438-2 |page=57 |accessdate=26. listopada 2015. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160501101215/https://books.google.com/books?id=zFclDyk2LTEC&pg=PA57 |archivedate=1. svibnja 2016. |url-status=live}}</ref><ref>This early version resembled the [[four boxes of liberty]] concept later used by conservatives opposed to gun control.</ref> Douglass je 1873. godine govorio na mnogim koledžima u zemlji, uključujući Bates College u Lewistonu, Maine.

== Obiteljski život ==
[[Datoteka:Frederick_Douglass_-_Helen_Pitts_Douglass_(right)_her_sister_Eva_Pitts_(center).png|mini| Frederick Douglass nakon 1884. sa svojom drugom suprugom Helen Pitts Douglass (sjedi). Žena koja stoji je njezina sestra Eva Pitts.]]
Douglass i Anna Murray imali su petero djece: Rosettu Douglass, Lewisa Henrya Douglassa, Fredericka Douglassa mlađeg, Charlesa Remonda Douglassa i Annie Douglass (umrli u dobi od deset godina). Charles i Rosetta pomogli su mu tiskati novine.

Anna Douglass ostala je odana pobornica muževa javnog rada. Njegova veza s Julijom Griffiths i Ottilie Assing, dvjema ženama s kojima je imao profesionalne povezanosti, izazvala je česta nagađanja i skandale.<ref>{{Citiranje knjige |last=Julius Eric Thompson |url=https://books.google.com/books?id=sTV8OsmDQPcC&pg=PA125 |title=The Frederick Douglass encyclopedia |last2=James L. Conyers |publisher=ABC-CLIO |year=2010 |isbn=978-0-313-31988-4 |page=125 |accessdate=27. veljače 2011. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130613193211/http://books.google.com/books?id=sTV8OsmDQPcC&pg=PA125 |archivedate=13. lipnja 2013. |url-status=live}}</ref> Assing je bila novinarka nedavno doseljena iz Njemačke, koja je prvi put posjetila Douglassa 1856. godine tražeći dozvolu da prevede ''Moje ropstvo i moju slobodu'' na njemački jezik. Do 1872. godine često je boravila u njegovoj kući "po nekoliko mjeseci", kao njegov "intelektualni i emocionalni suputnik". Ottillie Assing je Annu Douglass prezirala i uzalud se nadala da će se Douglass odvojiti od nje. Douglassov biograf David W. Blight zaključuje da su Assing i Douglass "vjerojatno bili ljubavnici".<ref>David W. Blight, Frederick Douglass: Prophet of Freedom. New York 2018, p. 387, cf. pp. 290–291.</ref>

Nakon što je Anna umrla 1882. godine, 1884. Douglass se ponovno vjenčao s Helen Pitts, bijelom sufražetkinjom i abolicionisticom iz Honeoyea u New Yorku .Helen Pitts je bila kći Gideona Pittsa mlađeg, abolicionističkog kolege i Douglassovog prijatelja. Diplomirala je na koledžu Mount Holyoke (tada se zvalo Žensko sjemenište Mount Holyoke). Radila je na radikalnoj feminističkoj publikaciji pod nazivom ''Alpha'' dok je živjela u Washingtonu, DC. Kasnije je radila kao Douglassova tajnica.<ref>Adam Gopnik, "American Prophet: The gifts of Frederick Douglass", ''The New Yorker'', October 15, 2018, pp. 81–82</ref> Ottillie Assing je počinila samoubojstvo 1884. godine, nakon što je čula za brak.

Njihov je brak izazvao česte kontroverze, jer je Helen Pitts bila i bjelkinja i gotovo 20 godina mlađa. Njezina obitelj je prestala pričati s njom; njegova su djeca brak smatrala odbacivanjem svoje majke. No, feministkinja Elizabeth Cady Stanton čestitala je paru.  Douglass je na kritike odgovorio rekavši da je njegov prvi brak bio s nekime boje njegove majke, a drugi s nekim boje njegovog oca.<ref>{{Citiranje knjige |last=Julius Eric Thompson |url=https://books.google.com/books?id=sTV8OsmDQPcC&pg=PA46 |title=The Frederick Douglass encyclopedia |last2=James L. Conyers |publisher=ABC-CLIO |year=2010 |isbn=978-0-313-31988-4 |page=46 |accessdate=27. veljače 2011.}}</ref>

== Posljednje godine u Washingtonu, DC ==
Freedmanova štedionica bankrotirala je 29. lipnja 1874., samo nekoliko mjeseci nakon što je Douglass krajem ožujka postao njezin predsjednik.<ref>{{Citiranje weba |date=3. ožujka 2015. |title=The Freedman's Savings Bank: Good Intentions Were Not Enough; A Noble Experiment Goes Awry |url=https://www.occ.gov/about/what-we-do/history/freedman-savings-bank.html |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20201221122602/https://www.occ.gov/about/who-we-are/history/1863-1865/1863-1865-freedmans-savings-bank.html |archivedate=21. prosinca 2020. |accessdate=21. rujna 2017. |website=occ.gov}}</ref> Tijekom te ekonomske krize, njegove posljednje novine, ''The New National Era'', propale su u rujnu.<ref>{{Citiranje weba |title=Frederick Douglass Chronology – Frederick Douglass National Historic Site (U.S. National Park Service) |url=https://www.nps.gov/frdo/learn/historyculture/frederick-douglass-chronology.htm |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20170922101349/https://www.nps.gov/frdo/learn/historyculture/frederick-douglass-chronology.htm |archivedate=22. rujna 2017. |accessdate=21. rujna 2017. |website=nps.gov}}</ref> Kad je republikanac [[Rutherford B. Hayes]] izabran za predsjednika, imenovao je Douglassa maršalom Sjedinjenih Država za [[Washington|okrug Columbia]], prvim afroamerikancem koji je dobio tu počasnu titulu. Douglass je prihvatio imenovanje, što je pomoglo osigurati financijsku sigurnost njegove obitelji.<ref name="pbs.org">{{Citiranje weba |title=This Far by Faith. Frederick Douglass |url=https://www.pbs.org/thisfarbyfaith/people/frederick_douglass.html |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20150317093340/http://www.pbs.org/thisfarbyfaith/people/frederick_douglass.html |archivedate=17. ožujka 2015. |accessdate=17. ožujka 2015. |publisher=PBS}}</ref> Tijekom njegova mandata, njegove pristaše su ga pozivale da podnese ostavku, budući da od njega nikada nije bilo traženo da predsjedniku predstavi gostujuće strane uglednike, što je jedna od uobičajenih dužnosti tog zaduženja. Međutim, Douglass je vjerovao da vladin propust nije implicirao nikakav prikriveni rasizam, te je izjavio da su ga uvijek toplo dočekali u predsjedničkim krugovima.<ref>{{Citiranje weba |last=Frederick S. Calhoun |title=History – Loyal to their Communities |url=https://www.usmarshals.gov/history/loyal_community.htm |accessdate=18. ožujka 2021. |website=US Marshals Service}}</ref><ref>{{Citiranje weba |title=Frederick Douglass |url=https://www.whitehousehistory.org/frederick-douglass |accessdate=18. ožujka 2021. |website=The White House Historical Association}}</ref>
[[Datoteka:Frederick_Douglass_House.jpg|lijevo|mini| ''Cedar Hill'', Douglassova kuća u četvrti Anacostia u Washingtonu, sačuvana je kao nacionalno povijesno mjesto .]]
Douglass je posjetio svojeg prijašnjeg vlasnika Thomasa Aulda na samrti 1877. godine, što je dovelo do njihovog pomirenja. Douglass je nekoliko godina prije upoznao Auldovu kćer Amandu Auld Sears, koja je zatražila sastanak, a nakon toga prisustvovala je jednom od Douglassovih govora. Otac ju je pohvalio što je razgovarala s Douglassom. Čini se da je posjet Douglassu omogućio da zaključi neugodno poglavlje svog života, iako su neki kritizirali njegova nastojanja da se poveže s bivšim vlasnikom.<ref name="Finkelman2006-105">{{Citiranje knjige |last=Paul Finkelman |url=https://books.google.com/books?id=-y0OAQAAMAAJ |title=Encyclopedia of African American History, 1619–1895: from the colonial period to the age of Frederick Douglass |publisher=Oxford University Press |year=2006 |isbn=978-0-19-516777-1 |pages=104–05 |accessdate=2. veljače 2011.}}</ref>

Iste je godine Douglass kupio kuću koja je trebala biti konačni dom njegove obitelji u Washingtonu, na brdu iznad rijeke Anacostia. On i Anna ''dali su mu'' ''ime Cedar Hill'' (također se piše CedarHill). Proširili su kuću s 14 na 21 sobu i uključili porculanski ormar. Godinu dana kasnije, Douglass je kupio susjedne parcele i proširio imanje na 15 hektara (61.000 m <sup>2</sup>). Dom je danas sačuvan kao nacionalno povijesno mjesto Fredericka Douglassa .

Douglass je objavio posljednje izdanje svoje autobiografije ''"Život i vremena Fredericka Douglassa"''  1881. godine. Te godine imenovan je zapisničarom aktova za Distrikt Columbije. Njegova supruga Anna Murray Douglass umrla je 1882. godine, a Frederick je ostao shrvan. Nakon razdoblja žalosti, Douglass je pronašao novo značenje u suradnji s aktivisticom [[Ida B. Wells|Idi B. Wells]]. Ponovno se oženio 1884., kao što je gore spomenuto.

Douglass je također nastavio s govorima i putovanjima, kako u Sjedinjenim Državama, tako i u inozemstvu. S novom suprugom Helenom Douglass je putovao u Englesku, Irsku, Francusku, Italiju, Egipat i Grčku od 1886. do 1887. godine. Postao je poznat po tome što je zagovarao [[Irska autonomija|irsku autonomiju]] i podržavao [[Charles Stewart Parnell|Charlesa Stewarta Parnella]] u Irskoj.

Uz putovanja u inozemstvo tih godina, držao je predavanja u malim gradovima u Sjedinjenim Državama. 28. prosinca 1885. ostarjeli govornik razgovarao je s književnim društvom u Rising Sunu, gradu na sjeveroistoku Marylanda ispod linije Mason – Dixon.<ref>{{Citiranje weba |date=28. prosinca 2010. |title=Frederick Douglass Visited Port Deposit and Rising Sun in 1885 |url=http://cecilcountyhistory.com/frederick-douglass-visits-port-deposit-and-rising-sun-in-1885/ |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20190219130122/http://cecilcountyhistory.com/frederick-douglass-visits-port-deposit-and-rising-sun-in-1885/ |archivedate=19. veljače 2019. |accessdate=18. veljače 2019. |website=Window on Cecil County's Past}}</ref> Program govora - "Self-Made Man" privukao je veliku publiku, uključujući studente sa Sveučilišta Lincoln u okrugu Chester, PA, izvijestio je Oxford Press. "Gospodin Douglass stari i izgubio je velik dio svoje vatrenosti i snage uma, kao i tijela, ali još uvijek može zainteresirati publiku. Izvanredan je čovjek i sjajan je primjer sposobnosti obojene rase, čak i pod jakim utjecajem ropstva, iz kojeg je izašao i postao jedan od uglednih građana zemlje ", primijetile su novine u okrugu Chester.<ref>{{Citiranje novina |date=2. siječnja 1886. |title=Local Items |publisher=Oxford Press}}</ref>
[[Datoteka:Frederick_Douglass_gravestone_(2018).jpg|mini| Nadgrobni spomenik Fredericka Douglassa smješten na groblju Mount Hope u Rochesteru]]
Na Republikanskoj nacionalnoj konvenciji 1888. godine Douglass je postao prvi Afroamerikanac koji je dobio glas za predsjednika Sjedinjenih Država na prozivci velike stranke .<ref>[https://web.archive.org/web/20031027031604/http://www.cnn.com/ELECTION/2000/conventions/republican/features/convention.history Past Convention Highlights]. Republican Convention 2000. [[CNN]]/AllPolitics.com. Retrieved July 1, 2008.</ref><ref>{{Citiranje knjige |last=National Convention |first=Republican Party (U.S. : 1854– ) |url=https://archive.org/details/officialproceed00convgoog |title=Official Proceedings of the Republican National Convention Held at Chicago, June 19, 20, 21, 22, 23 and 25, 1888 |publisher=C.W. Johnson |year=1903}}</ref><ref>{{Citiranje novina |date=26. kolovoza 2008. |title=Think you know your Democratic convention trivia? |publisher=CNN |url=http://www.cnn.com/2008/POLITICS/08/25/dems.convention.trivia/index.html |url-status=live |accessdate=2. svibnja 2010. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20100601080858/http://www.cnn.com/2008/POLITICS/08/25/dems.convention.trivia/index.html |archivedate=1. lipnja 2010.}}</ref> Te je godine Douglass govorio na koledžu Claflin, crnačkom koledžu u Orangeburgu u Južnoj Karolini i najstarijoj takvoj instituciji u državi. 

Mnogi su Afroamerikanci, zvani Egzodusteri, pobjegli od klana i rasno diskriminirajućih zakona na Jugu preselivši se u [[Kansas]], gdje su neki formirali gradove sačinjene isključivo od crnaca kako bi imali veću razinu slobode i autonomije. Douglass nije favorizirao njihove gradove, kao ni povratak u Afriku. Smatrao je da potonje sliči na Američko kolonizacijsko društvo kojem se suprotstavio u mladosti. 1892. godine, na konferenciji u Indianapolisu, koju je sazvao biskup Henry McNeal Turner, Douglass se izjasnio protiv separatističkih pokreta, pozivajući crnce da to odbiju.<ref name="pbs.org">{{Citiranje weba |title=This Far by Faith. Frederick Douglass |url=https://www.pbs.org/thisfarbyfaith/people/frederick_douglass.html |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20150317093340/http://www.pbs.org/thisfarbyfaith/people/frederick_douglass.html |archivedate=17. ožujka 2015. |accessdate=17. ožujka 2015. |publisher=PBS}}</ref> Slične je govore održao još i 1879. godine, a kritizirali su ga kolege i dio publike, koji su ga čak i izviždali zbog njegovog stajališta.<ref>McFeely 1991, p. 300.</ref> Govoreći u Baltimoreu 1894. godine, Douglass je rekao, "Nadam se i vjerujem da će sve na kraju izaći na vidjelo, ali neposredna budućnost izgleda mračna i uznemirena. Ne mogu zatvoriti oči pred ružnim činjenicama koje su preda mnom. "<ref>[[Wilkerson, Isabel]], ''[[The Warmth of Other Suns]]'' (2010), p. 40.</ref>

Predsjednik [[Benjamin Harrison|Harrison]] imenovao je Douglassa za ministra Sjedinjenih Država i kao [[Konzul (predstavnik)|generalnog konzula]] [[Haiti|Republike Haiti]] i [[Otpravnik poslova|otpravnika poslova]] [[Dominikanska Republika|Santo Dominga]] 1889. godine<ref name="sears">
{{Citiranje časopisa |last=Louis Martin Sears |date=Svibanj 1941. |title=Frederick Douglass and the Mission to Haiti, 1889–1891 |journal=The Hispanic American Historical Review |volume=21 |pages=222–238 |doi=10.2307/2507394 |jstor=2507394}}
</ref> ali Douglass je dao ostavku u povjerenstvu u srpnju 1891. godine kada je postalo očito da je američki predsjednik namjeravao dobiti trajni pristup teritoriju Haitija bez obzira na želje te zemlje.<ref>{{Citiranje weba |last=Brandon Byrd |date=11. veljače 2017. |title=Frederick Douglass, Haiti, and Diplomacy |url=https://www.aaihs.org/frederick-douglass-haiti-and-diplomacy/ |accessdate=18. ožujka 2021. |website=Black Perspectives}}</ref>Haiti je Douglassa imenovao supovjerenikom njegova paviljona na Svjetskoj kolumbijskoj izložbi u Chicagu 1892. godine.<ref>{{Citiranje knjige |last=David B. Chesebrough |url=https://books.google.com/books?id=BHZKP9jEd2EC&q=haiti%20douglass%20columbian&pg=PA78 |title=Frederick Douglass: Oratory from Slavery |year=1998 |publisher=Greenwood Publishing Group |isbn=9780313302879 |page=78 |accessdate=25. travnja 2016. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20201221122601/https://books.google.com/books?id=BHZKP9jEd2EC&q=haiti+douglass+columbian&pg=PA78 |archivedate=21. prosinca 2020. |url-status=live}}</ref>

Douglass je izgradio stambeni kompleks za crnce 1892. godine. Sada je taj kompleks poznat kao Douglass Place, u području Fells Pointa u Baltimoreu. Kompleks još uvijek postoji, a 2003. godine uvršten je u Nacionalni registar povijesnih mjesta .<ref>{{Citiranje weba|date=November 21, 2008|title=Maryland Historical Trust|url={{MHT url|id=764}}|website=Douglass Place, Baltimore City|publisher=Maryland Historical Trust}}</ref>

== Smrt ==
Dana 20. veljače 1895. Douglass je prisustvovao sastanku Nacionalnog vijeća žena u Washingtonu, DC. Ubrzo nakon što se vratio kući, Douglass je umro od srčanog udara.<ref name="frederick-douglass-heritage.org">{{Citiranje weba |title=Later Years and Death |url=http://www.frederick-douglass-heritage.org/later-years-death/ |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20201221122559/http://www.frederick-douglass-heritage.org/later-years-death/ |archivedate=21. prosinca 2020. |accessdate=21. rujna 2017. |website=Frederick Douglass Heritage}}</ref> Imao je 77 godina.

Pogreb mu je održan u metropolitanskoj afričkoj metodističkoj biskupskoj crkvi. Tisuće ljudi prolazile su kraj njegovog lijesa kako bi iskazale svoje poštovanje. Iako je Douglass posjećivao nekoliko crkava u glavnom gradu države, ovdje je imao klupu i darovao je dva stalna svijećnjaka kad se ova crkva preselila u novu zgradu 1886. godine. Tamo je također održao mnoga predavanja, uključujući i svoj posljednji veći govor, "Lekciju sata".<ref name="religionnews.com">[http://www.religionnews.com/2013/06/19/5-religious-facts-you-might-not-know-about-frederick-douglass/ "Religious Facts You Might Not Know about Frederick Douglass"] {{Webarchive}}, ''Religion News'', June 19, 2013.</ref>

Douglassov lijes prevezen je u [[Rochester, New York]], gdje je živio 25 godina, duže nego bilo gdje drugdje u svom životu. Pokopan je pored Ane na obiteljskom posjedu Douglassovih na groblju Mount Hope. Helen je također tamo pokopana 1903.<ref>{{Citiranje weba |title=The Freethought Trail |url=http://www.freethought-trail.org/site.php?By=SiteType&Page=3&Site=50 |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20150924015517/http://www.freethought-trail.org/site.php?By=SiteType&Page=3&Site=50 |archivedate=24. rujna 2015. |accessdate=17. ožujka 2015. |website=Freethought-trail.org}}</ref>

== Djela ==

=== Spisi ===

* 1845. ''Pripovijest o životu Fredericka Douglassa, američkog roba'' (prva autobiografija).
* 1853. godine. " Herojski rob ". Str.&nbsp;174–239 u ''Autogrami za slobodu'', ur. Julia Griffiths. Boston: Jewett i tvrtka .
* 1855. ''Moje ropstvo i moja sloboda'' (druga autobiografija).
* 1881. (revidirano 1892.). ''Život i vremena Fredericka Douglassa'' (treća i posljednja autobiografija).
* 1847–1851. ''Sjevernjača'', abolicionističke novine koje je osnovao i uređivao Douglass. Spojio je papir s drugim, stvarajući rad ''Fredericka Douglassa'' .
* 2012. godine ''[https://books.google.ca/books?id=A_2tDwAAQBAJ U Riječi Fredericka Douglassa: Citati iz Liberty's Champion]'', urednici John R. McKivigan i Heather L. Kaufman. Ithaca: Sveučilišna tisak Cornell .{{ISBN|978-0-8014-4790-7}} .

=== Govori ===

* 1841. godine. "Crkva i predrasude"<ref>{{Citiranje weba |date=15. ožujka 2012. |title=(1841) Frederick Douglass, "The Church and Prejudice" |url=https://www.blackpast.org/african-american-history/1841-frederick-douglass-church-and-prejudice/ |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20190812125220/https://www.blackpast.org/african-american-history/1841-frederick-douglass-church-and-prejudice/ |archivedate=12. kolovoza 2019. |accessdate=12. kolovoza 2019. |website=blackpast.org}}</ref>
* 1852. godine. " Što je robovu četvrti srpanj? "<ref>{{Citiranje weba |title=Frederick Douglass Project: "Fourth of July" Speech – RBSCP |url=http://www.lib.rochester.edu/index.cfm?page=2945 |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20201125025557/https://rbscp.lib.rochester.edu/2945 |archivedate=25. studenoga 2020. |accessdate=27. studenoga 2010. |website=Lib.rochester.edu}}</ref> Godine 2020. Nacionalni javni radio proizveo je videozapis potomaka Douglassa kako čitaju izvatke iz govora.<ref>{{Citiranje weba |title='What To The Slave Is The Fourth Of July?': Descendants Read Frederick Douglass' Speech &#124; NPR – YouTube |url=https://www.youtube.com/watch?v=NBe5qbnkqoM |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20200707001641/https://www.youtube.com/watch?v=NBe5qbnkqoM |archivedate=7. srpnja 2020. |accessdate=7. srpnja 2020. |website=www.youtube.com}}</ref>
* 1859. ''Self-Made Men'' .
* 1863., 6. srpnja. "Govor u Nacionalnoj dvorani za promociju regrutiranja afroamerikanaca."<ref>{{Citiranje weba |year=1863 |title=Addresses of the Hon. W. D. Kelley, Miss Anna E. Dickinson, and Mr. Frederick Douglass : at a mass meeting, held at National Hall, Philadelphia, July 6, 1863, for the promotion of colored enlistments |url=https://archive.org/stream/addressesofhonwd00kell#page/n3/mode/2up |accessdate=17. ožujka 2015. |website=Archive.org |publisher=Philadelphia, Pa. : s.n.}}</ref>
* 1881. godine.<cite class="citation book cs1">[[iarchive:johnbrownaddress00doug/page/n1/mode/2up|''John Brown.'']]</cite> <cite class="citation book cs1">[[iarchive:johnbrownaddress00doug/page/n1/mode/2up|''Obraćanje Fredericka Douglassa, na četrnaestoj godišnjici Storer Collegea, Harper's Ferry, zapadna Virginia, 30. svibnja 1881. godine'']] .</cite> <cite class="citation book cs1">Dover, New Hampshire. 1881. godine.</cite>

== Ostavština i zasluge ==
[[Datoteka:FREDERICK_DOUGLASS_-_STATESMAN,_ABOLITIONIST,_CHAMPION_OF_THE_PEOPLE_-_NARA_-_535673.jpg|mini| Plakat iz Ureda za ratne informacije. Podružnica domaćih operacija. Novinski ured, 1943]]
[[Datoteka:Frederickdouglass.jpg|mini| Američka poštanska marka iz 1965. godine, objavljena za vrijeme uspona [[Pokret za ljudska prava u SAD-u|pokreta za građanska prava]]]]
Roy Finkenbine tvrdi:<ref>Finkenbine, Roy E. 2000. "[http://www.anb.org/articles/15/15-00186.html Douglass, Frederick] {{Webarchive|url=https://archive.today/20161224044829/http://www.anb.org/articles/15/15-00186.html|date=December 24, 2016}}." ''[[Američka nacionalna biografija|American National Biography]]''. Retrieved on March 16, 2016.</ref><blockquote>Kao najutjecajniji Afroamerikanac devetnaestog stoljeća, Douglass je postao poznat uznemirujući američku savjest. Govorio je i pisao u ime različitih reformacijskih razloga: ženska prava, umjerenost, mir, zemljišna reforma, besplatno javno obrazovanje i ukidanje smrtne kazne. Ali glavninu svog vremena, neizmjernog talenta i bezgranične energije posvetio je okončanju ropstva i stjecanju jednakih prava za Afroamerikance. To su bile središnje brige njegove duge reformacijske karijere. Douglass je shvatio da borba za emancipaciju i jednakost zahtijeva snažnu, ustrajnu i nepopustljivu usredotočenost i volju. I prepoznao je da Afroamerikanci moraju igrati vidljivu ulogu u toj borbi. Manje od mjesec dana prije smrti, kada je mladi crnac zatražio savjet od njega, Douglass je bez oklijevanja odgovorio: ″ Uznemiruj! Uznemiruj! Uznemiruj! ″</blockquote>Biskupska crkva prisjeća se Douglassa slaveći<ref>{{Citiranje weba |title=Lesser Feasts and Fasts 2018 |url=https://extranet.generalconvention.org/staff/files/download/21034 |url-status=live |publisher=General Convention of the Episcopal Church}}</ref><ref>{{Citiranje weba |title=Frederick Douglass |url=http://satucket.com/lectionary/frederick_douglass.htm |accessdate=7. svibnja 2021. |website=satucket.com}}</ref> svake godine u svom liturgijskom kalendaru tijekom 20. veljače,<ref>{{Citiranje weba |title=Holy Women, Holy Men: Celebrating the Saints |url=https://diobeth.typepad.com/files/holy-women-holy-men.pdf |url-status=live}}</ref> obljetnice njegove smrti. Mnoge javne škole imenovane su po Fredericku Douglassu. Douglass i danas ima žive potomke, poput Kena Morrisa, koji je također potomak [[Booker T. Washington]]a .<ref>{{Citiranje weba |last=Axelrod, Jim |date=19. lipnja 2013. |title=Family of abolitionist Frederick Douglass continues his legacy |url=http://www.cbsnews.com/news/family-of-abolitionist-frederick-douglass-continues-his-legacy/ |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20170527073343/http://www.cbsnews.com/news/family-of-abolitionist-frederick-douglass-continues-his-legacy/ |archivedate=27. svibnja 2017. |accessdate=23. svibnja 2017. |website=CBS News}}</ref> 

*

== U pop kulturi ==

=== Film i televizija ===

* Robert Guillaume glumi Douglassa tijekom govora o američkoj trgovini robljem u miniseriji ''[[Sjever i jug|Sjever i Jug]]'' 1985. (1. sezona, epizoda 3).
* Douglass se pojavljuje u seriji Glory (1989), a glumi ga Raymond St. Jacques, prikazuje se kao prijatelj Francisa Georgea Shawa.
* U dokumentarcu Kena Burnsa ''"Građanski rat'' " iz 1990. godine Douglassu je dao glas glumac [[Morgan Freeman]] .
* Mockumentarni film ''CSA: Konfederacijske države Amerike'' iz 2004. godine prikazuje lik Douglassa u alternativnoj povijesti.
* U ''knjizi Akeelah i pčela'' (2006.) likovi raspravljaju o Douglassu kraj njegove brončane biste kiparice Tine Allen .<ref>{{Citiranje novina |last=Rourke |first=Mary |date=12. rujna 2008. |title=L.A. sculptor whose subject was African Americans |work=Los Angeles Times |url=http://articles.latimes.com/2008/sep/12/local/me-allen12 |url-status=live |accessdate=29. siječnja 2016. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20121015133000/http://articles.latimes.com/2008/sep/12/local/me-allen12 |archivedate=15. listopada 2012.}}</ref>
* Dokumentarni film ''Frederick Douglass i bijeli crnac iz 2008. godine'' govori o Douglassu u Irskoj i odnosu [[Afroamerikanci|afričkih]] i irskih Amerikanaca tijekom [[Američki građanski rat|američkog građanskog rata]] .
* Douglass se pojavljuje u ''Slobodi'' .
* U dokumentarnom filmu ''The Gettysburg Address'' iz 2015. godine ulogu Fredericka Douglassa izražava glumac [[Laurence Fishburne]] .
* Ograničene serija temeljene na romanu Jamesa McBridea, ''dobri Bog ptica'' <u>,</u> objavljen je, uz Daveeda Diggsa koji glumi Douglassa.<ref>{{Citiranje weba |last=Sippell |first=Margeaux |date=2. kolovoza 2019. |title=Daveed Diggs to Play Frederick Douglass in Ethan Hawke's Showtime Limited Series 'The Good Lord Bird' |url=https://www.thewrap.com/daveed-diggs-to-play-frederick-douglass-in-ethan-hawkes-showtime-limited-series-the-good-lord-bird/ |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20191205062131/https://www.thewrap.com/daveed-diggs-to-play-frederick-douglass-in-ethan-hawkes-showtime-limited-series-the-good-lord-bird/ |archivedate=5. prosinca 2019. |accessdate=3. prosinca 2019. |website=TheWrap}}</ref>

=== Glazba ===

* U pjesmi The Fugeesa "How Many Mics" s njihovog albuma iz 1996. godine ''The Score'' spominje se Frederick Douglass.

* Douglassa glumi JB Smoove ''u epizodi Epic Rap Battles of History'' iz 2016. godine, u kojoj se bori protiv [[Thomas Jefferson|Thomasa Jeffersona]], kako ga je prikazao Peter Shukoff .

=== Književnost ===

* Roman Edmunda Fullera ''"Zvijezda uperena u sjever"'' iz 1946. godine predstavlja prikaz Douglassovog života.<ref>Carson, Saul. November 3, 1946. "Negro's Apotheosis." ''[[The New York Times Book Review|New York Times Book Review]]''. pp. 7, 36.</ref>
* Terry Bisson 's ''Fire on the Mountain'' (1988.) [[Alternativna povijest|roman je alternativne povijesti,]] u kojem [[Pobuna u Harpers Ferryju|je juriš Johna Browna na Harpers Ferry]] uspio i, umjesto građanskog rata, Robovi Crnaca emancipirali su se u masovnoj pobuni robova. U ovoj je povijesti Frederick Douglass (zajedno s [[Harriet Tubman]] ) osnivač države crnaca stvorene na dubokom jugu .
* Douglass je glavni lik u romanu ''How Few Remain'' (1997) Harryja Turtledovea, prikazanom u [[Alternativna povijest|alternativnoj povijesti]] u kojoj je [[Konfederacija Američkih Država|Konfederacija]] pobijedila u [[Američki građanski rat|građanskom ratu,]] a Douglass mora nastaviti svoju kampanju protiv ropstva do 1880-ih.
* Douglass se pojavljuje u ''filmu Flashman i anđeo Gospodnji'' (1994) Georgea MacDonalda Frasera .
* Douglass, njegova supruga i njegova navodna ljubavnica, Ottilie Assing, glavni su likovi u filmu " ''Douglass 'Women"'' Jewell Parker Rhodes (New York: Atria Books, 2002).
* Douglass je glavni junak romana Richarda Bradburyja ''Riversmeet'' (Muswell Press, 2007.), izmišljenog izvještaja o Douglassovoj turneji iz 1845. na [[Britanski otoci|Britanskom otočju]] .<ref>Olende, Ken. December 1, 2007. "[http://www.socialistworker.co.uk/art.php?id=13625 Frederick Douglass and 'Riversmeet': connecting 19th century struggles] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080816102310/http://www.socialistworker.co.uk/art.php?id=13625|date=August 16, 2008}}." ''[[Socijalistički radnik|Socialist Worker]]''.</ref>
* Douglassovo vrijeme provedeno u Irskoj fikcionalizirano je u časopisu TransAtlantic (2013) ''Columa McCanna.''<ref>{{Citiranje novina |last=Wagner, Erica |date=20. lipnja 2013. |title=Cross Over 'TransAtlantic,' by Colum McCann |work=[[The New York Times]] |url=https://www.nytimes.com/2013/06/23/books/review/transatlantic-by-colum-mccann.html |url-status=live |accessdate=5. rujna 2013. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130627073150/http://www.nytimes.com/2013/06/23/books/review/transatlantic-by-colum-mccann.html |archivedate=27. lipnja 2013.}}</ref>
* Komična predstava Douglassa nastala je u romanu Jamesa McBridea iz 2013. godine '', Ptica dobri lord'' .<ref>{{Citiranje novina |last=Lyons, Joel |date=21. kolovoza 2013. |title=James McBride on 'The Good Lord Bird' |work=Daily News |location=New York |url=http://www.nydailynews.com/blogs/pageviews/2013/08/james-mcbride-on-the-good-lord-bird |url-status=live |accessdate=5. rujna 2013. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130825031345/http://www.nydailynews.com/blogs/pageviews/2013/08/james-mcbride-on-the-good-lord-bird |archivedate=25. kolovoza 2013.}}</ref>
* Godine 2019. autor David W. Blight dobio je Pulitzerovu nagradu za povijest za knjigu ''Fredericka Douglassa: Prorok slobode'' .

=== Likovna umjetnost ===

* 1938–39. Afroamerički umjetnik Jacob Lawrence stvorio je seriju narativnih slika ''Frederick Douglass.'' Bile su dio povijesne serije koju je Lawrence započeo 1937. godine, koja je uključivala oslikane ploče o istaknutim crnim povijesnim ličnostima kao što su Toussaint Louverture i [[Harriet Tubman|Harriett Tubman]]. Tijekom svog pripremnog rada, Lawrence je provodio istraživanje u Schomburškom centru za istraživanje kulture crnaca, crpeći prvenstveno autobiografije Fredericka Douglassa: ''Pripovijest o životu Fredericka Douglassa, američkog roba'' (1845) i ''Život i vrijeme Fredericka Douglassa'' (1881) ).<ref>{{Citiranje knjige |last=Herkins Wheat |first=Ellen |title=Jacob Lawrence: The Frederick Douglass and Harriet Tubman Series of 1938–40 |year=1991 |publisher=University of Washington Press |page=20}}</ref> Za ovu seriju umjetnik je koristio format s više ploča plus natpise koji su mu omogućili da razvije serijsku narativu koju nije bilo moguće prenijeti tradicionalnim portretom ili povijesnim slikarstvom .<ref>{{Citiranje knjige |last=Dickerman |first=Leah |title=Jacob Lawrence: The Migration Series |last2=Smithgall |first2=Elsa |year=2015 |publisher=The Museum of Modern Art |page=18}}</ref> Umjesto da doslovno reproducira Douglassove izvorne pripovijesti, Lawrence je konstruirao vlastitu vizualnu i tekstualnu narativu u obliku 32 ploče obojene [[tempera]]ma i popraćene vlastitim Lawrenceovim natpisima. Struktura serije slika linearna je i sastoji se od tri dijela (rob, bjegunac, slobodan čovjek) koji nude epsku kroniku Douglassove transformacije iz roba u vođu u borbi za oslobođenje Crnaca.<ref>{{Citiranje knjige |last=Dickerman |first=Leah |title=Jacob Lawrence: The Migration Series |last2=Smithgall |first2=Elsa |year=2015 |publisher=The Museum of Modern Art |page=20}}</ref> ''Serija Frederick Douglass'' trenutno se nalazi u sveučilišnom muzeju Hampton .

=== Ostali mediji ===

* Frederick Douglass pojavljuje se kao veliki humanitarac u strateškoj videoigri iz 2008. godine ''Civilization Revolution'' .<ref>[http://www.civfanatics.com/civrev/great_people Civilization Revolution: Great People] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110317031836/http://www.civfanatics.com/civrev/great_people|date=March 17, 2011}} "CivFanatics" Retrieved September 3, 2009.</ref>
* U 2019. godini Douglass je bio u središtu izložbe ''Lekcije sata - Frederick Douglass'', britanskog umjetnika Isaaca Juliena, u njujorškoj galeriji Metro Pictures i Memorial Art Gallery .<ref>{{Citiranje weba |last=Sayej |first=Nadja |date=15. ožujka 2019. |title=Isaac Julien on Frederick Douglass: 'It's an extraordinary story' |url=https://www.theguardian.com/culture/2019/mar/15/isaac-julien-frederick-douglass-lessons-of-the-hour |url-status=live |archiveurl=https://web.archive.org/web/20190315081229/https://www.theguardian.com/culture/2019/mar/15/isaac-julien-frederick-douglass-lessons-of-the-hour |archivedate=15. ožujka 2019. |accessdate=15. ožujka 2019. |website=The Guardian}}</ref>

== Izvori ==
{{izvori|30em}} 
[[Kategorija:Stranice s nepregledanim prijevodima]]