Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Fridrik II.

Fridrik II. (26. prosinca 1194.13. prosinca 1250. iz dinastije Hohenstaufen bio je od 1212. godine pretendent na naslov kralja Rimljana (lat. rex Romanorum), a taj je naslov bez suparnika nosio od 1215. godine. Istovremeno, on je bio Švapski vojvoda (kao Fridrik VII.) kralj Italije i Burgundije, a po majčinom nasljednom pravu i kralj Sicilija gdje je vladao kao Fridrik I. Nakon što ga je papa 1220. godine okrunio, nosio je do svoje smrti i naslov cara Svetog Rimskog Carstva. Ovim naslovima valja pribrojiti i naslove kralja Cipra i Jeruzalema, što ih je dobio ženidbom i sudjelovanjem u križarskim ratovima.

Veći dio svoga života Fridrik je proveo na Siciliji, jer je njegova majka Konstanca Sicilska bila kći tamošnjega kralja Rogera II. Često je bio u ratu s Papinskom državom, te je dvaput bio ekskomuniciran. Papa Grgur IX. čak ga je nazvao i antikristom. Nakon njegove smrti proširila se legenda da će se vratiti i vladati tisućljetnim kraljevstvom.

Za Fridrika se govorilo da je poznavao devet jezika, a pismeno se mogao izražavati na sedam jezika. Prema tadašnjim prilikama, Fridrik je kao vladar bio daleko ispred svoga vremena kao zaštitnik znanosti i umjetnosti.