GLAAD

Izvor: Wikipedija

GLAAD je američka nevladina organizacija za praćenje medija, osnovana kao protest protiv klevetničkog izvještavanja o LGBT osobama. Nihov se program od tada proširio na industriju zabave i prikaz ovih grupa. Pokret je sada poznat samo pod inicijalima, jer bi se pod njegovim nekadašnjim punim imenom (Gay & Lesbian Alliance Against Defamation) moglo smatrati da isključuje biseksualna i transrodna pitanja.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Organizacija je osnovana 1985. godine u New Yorku, u znak prosvjeda protiv, kako su oni smatrali, klevetničkog i senzacionalističkog pokrivanja teme AIDS-a od strane New York Posta. GLAAD je izvršio pritisak na medijske organizacije da bi ih natjrao da prestanu s, po njima, homofobnim izvješćivanjem. Početni sastanci održani su u domovima nekoliko njujorških aktivista, kao i izvan radnog vremena u Vijeću za umjetnost države New York. U osnivačkoj grupi bio je povjesničar filma Vito Russo; Gregory Kolovakos, tada u zaposlen u Vijeću za umjetnost, a koji je kasnije postao prvi izvršni direktor; Darryl Yates Rist; Allen Barnett;[1] Jewelle Gomez, prva blagajnica organizacije; i filmska kritičarka Marcia Pally, koja je kasnije obnašala dužnost predsjedavajuće uprave.[2] Neki članovi GLAAD-a postali su rani članovi ACT UP-a.

Godine 1987., nakon sastanka s GLAAD-om, The New York Times je promijenio svoju uredničku politiku tako da koristi riječ "gay" umjesto oštrijih izraza koji se odnose na homoseksualnost.[3] GLAAD se zalagao da Associated Press i drugi izvori vijesti s televizije i tiska slijede. Utjecaj GLAAD-a ubrzo se proširio na Los Angeles, gdje su organizatori počeli surađivati s industrijom zabave kako bi promijenili način prikazivanja LGBT osoba na ekranu.[4]

Entertainment Weekly proglasio je GLAAD jednim od najmoćnijih holivudskih entiteta[5] a Los Angeles Times opisao je GLAAD kao "možda jednu od najuspješnijih organizacija koja kod medija lobira za uključivost".[6]

U prvih pet godina svog osnivanja u New Yorku kao Gej i lezbijska liga protiv klevete (ubrzo nakon toga promijenjena u "Gej i lezbijsko savezništvo protiv klevete" nakon pravnog pritiska Lige protiv klevete), osnovane su područnice GLAAD u Los Angeles i drugi gradovi, pri čemu podružnica u LA postaje posebno utjecajna zbog blizine kalifornijske industrije zabave. GLAAD / NY i GLAAD / LA na kraju bi izglasali spajanje 1994. godine, a ubrzo nakon toga pridružila bi se i druge gradske podružnice; međutim, podružnice i dalje postoje, a ceremonije dodjele GLAAD-ovih nagrada za medije podijeljene su svake godine u tri svečanosti održane u New Yorku, Los Angelesu i San Franciscu.

Nakon ostavke Jarretta Barriosa iz predsjedništva GLAAD-a 2011. godine, Mike Thompson obnašao je dužnost privremenog predsjednika do preuzimanja dužnosti od strane Herdona Graddicka, ranijeg potpredsjednika GLAAD-a za programe i komunikacije, 15. travnja 2012.

Godine 2013. Jennifer Finney Boylan izabrana je za prvu otvoreno transrodnu supredsjedateljicu nacionalnog odbora direktora GLAAD-a.[7]

Promjena imena[uredi | uredi kôd]

Dana 24. ožujka 2013., GLAAD je objavio da je formalno izbacio "Savez homoseksualaca i lezbijki protiv klevete" iz svog imena i da će sada biti poznat samo pod nazivom GLAAD kako bi točnije odražavao njihov rad; promjena imena bila je obveza uključivanja biseksualnih i transrodnih osoba u njihove napore da u cijelosti podrže LGBT zajednicu.[8]

Rukovodstvo[uredi | uredi kôd]

Trenutačna predsjednica i izvršna direktorica GLAAD-a je Sarah Kate Ellis.[9] Ellis je preuzela funkciju 2014. godine i pod njezinim je vodstvom prihod GLAAD-a narastao za 38%. 2015. Ellis je angažirao Nicka Adamsa za direktora transrodnog medijskog programa.[9]

Izvršni direktori GLAAD/NY (1985–1994)[uredi | uredi kôd]

  • Gregory Kolovakos (1985. – 1987)
  • Craig Davidson (1987. – 1990.)
  • Ellen Carton (1991. – 1995.)

Rani članovi odbora / službenici[uredi | uredi kôd]

  • Christopher Borden Paine (1985–? )
  • Marcia Pally (1985–? )
  • Amy Bauer (1986–? )

Izvršni direktori GLAAD / LA (prije 1994.)[uredi | uredi kôd]

  • Richard Jennings i Jehan Agrama (1989. – 1992.)
  • Peter M. Nardi (1992–1993)
  • Lee Werbel (1993–1994)

Nakon spajanja (1994.-danas)[uredi | uredi kôd]

  • William Waybourn (kao nacionalni izvršni direktor; 1995 - 1997.)
  • Joan M. Garry (1997 - lipanj 2005.)
  • Neil Giuliano (rujan 2005 - lipanj 2009.)
  • J. Michael Durnil (privremeni; lipanj - rujan 2009.)
  • Jarrett Barrios (rujan 2009 - lipanj 2011.)
  • Mike Thompson (glumac) (lipanj 2011 - 2012.)
  • Herndon Graddick (travanj 2012. - svibanj 2013.)
  • Dave Montez (svibanj 2013. - studeni 2013.)
  • Sarah Kate Ellis (2013 - danas)[10]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Barnett, Allen (1955–1991). glbtq.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2012. Pristupljeno 25. ožujka 2013.
  2. Politics of Ego: GLAAD Saga Unravelled, in Gay Community News, p.3 (March 1-7, 1987)
  3. GLAAD for Clay Aiken. Claynewsnetwork.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. svibnja 2013. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  4. Anderson, Tre'vell. 2. svibnja 2016. Here is why Hollywood also has an LGBT diversity issue. Los Angeles Times. Pristupljeno 13. lipnja 2020.
  5. Entertainment Weekly's 101 Most Influential People (1992). Amiannoying.com. 25. studenoga 1976. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. travnja 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  6. Myers and Cress 2004: 200
  7. Reynolds, Daniel. 8. studenoga 2013. GLAAD Appoints First Transgender Cochair. Advocate.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. studenoga 2013. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  8. Peeples, Jase. 24. ožujka 2013. GLAAD Affirms Commitment To Trans and Bi People, Alters Name. The Advocate. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. ožujka 2013. Pristupljeno 25. ožujka 2013.
  9. a b The woman who saved GLAAD: how Sarah Kate Ellis brought the faltering nonprofit into the 21st century. Author: Setoodeh Journal: Variety ISSN: 0042-2738 Date: 09/27/2016 Volume: 333 Issue: 12 Page: 50
  10. Reynolds, Daniel. 25. studenoga 2013. GLAAD Announces Sarah Kate Ellis as President. The Advocate. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2013. Pristupljeno 18. siječnja 2014.