Georges Danton
.jpg)
Georges-Jacques Danton (Arcis-sur-Aube, 26. listopada 1759. – Pariz, 5. travnja 1794.), francuski revolucionar.
Rođen je u Arcis-sur-Aube.[1] Potječe iz obitelji srednjeg sloja. Studirao je pravo u Reimsu, diplomirao 1784.[1] te bio odvjetnik u Parizu.[2]
U Francuskoj revoluciji sudjeluje od samih početaka 1789.[3] Suosnivač je radikalno demokratskog kluba kordeljera 1790. uz Marata i Desmoulinsa.[2][3] Danton je za vrijeme ustavne monarhije radio na radikalizaciji revolucije.[2] Bio je obaviješten o pokolju na Marsovu polju (17. srpnja 1791.) te je na vrijeme pobjegao iz Pariza u London. Vrativši se u Pariz zbog izbora za Zakonodavnu skupštinu, dana 13. rujna je uhićen, no nešto kasnije amenstiran i oslobođen.[2] U prosincu 1791. je izabran za drugog zamjenika javnog tužitelja pariške općine.[1] Aktivno je sudjelovao u pripremi ustanka 10. kolovoza 1792.[2]
Godine 1792. je ministar pravde[3] u novoj žirondinskoj vladi. Na toj dužnosti pokušao je sklopiti trajno primirje s Velikom Britanijom i Pruskom.[2] Njegovi pokušaji općeg izmirenja propali su zbog neprijateljstva žirondinaca.[2] Oni su ga napadali i na osobnoj razini optuživši ga za pronevjeru novca ministarstva.[2]
Dne 10. srpnja napustio je vladu.[2] Tim činom je počela njegova faza u kojoj se postupno udaljavao od revolucionarne struje da bi postao vođa umjerene opozicije. Nakon eliminacije hebertista je još više zaoštrio svoj otpor. 5. travnja je giljotiniran zajedno sa skupinom popustljivaca.[2]
- 1 2 3 Albert M. Soboul, Georges Danton, Britannica, zadnja revizija 15. studenog 2017. (pristupljeno 18. studenog 2017.)
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Povijest, 12. svezak , hrvatsko izdanje, Europapress holding, ISBN 978 953 300 046 6, stranica 573
- 1 2 3 Danton, Georges. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 18. studenoga 2017.
