Georgijevski ugovor

Izvor: Wikipedija

Georgijevski ugovor (rus. Георгиевский трактат, gruz. გეორგიევსკის ტრაქტატი, transliterirano georgievskis trakt'at'i) bio je bilateralni ugovor sklopljen između Ruskog Carstva i istočnog gruzijskog kraljevstva Kartlije i Kahetije dana 24. srpnja 1783. godine.[1] Ugovorom je istočna Gruzija uspostavljena kao protektorat Rusije, koja jamči njenu teritorijalnu cjelovitost i nastavak vladavine dinastije Bagrationi, a zauzvrat će od Gruzije preuzeti vođenje vanjskih poslova.[2] Time se istočna Gruzija odrekla bilo kakve ovisnosti o Perziji, čiji je suzeren bila stoljećima, ili pak o nekoj drugoj sili. No, svaki novi gruzijski vladar Kartlije i Katehije zahtijevao bi potvrdu i investituru ruskog cara.

Članci[uredi | uredi kôd]

Fotografija gruzijske verzije Georgijevskog ugovora s potpisom i pečatom Erekla II.

Prema člancima I, II, IV, VI i VII ugovora, ruska carica postala je službena i jedina suzerena vladarica Kartlije i Kahetije, jamčeći Gruzijcima unutarnji suverenitet i teritorijalni integritet, i obećavajući da će "njihove neprijatelje smatrati svojim neprijateljima".[3] Svaki od careva gruzijskog kraljevstva od sada će biti dužan prisegnuti na vjernost ruskim carevima, podržavati Rusiju u ratu i ne komunicirati diplomatskim putem s drugim narodima bez prethodnog pristanka Rusije.

S obzirom povijest invazija na Gruziju s juga, savez s Rusijom možda se smatrao jedinim načinom da se obeshrabri ili odupre perzijskoj i osmanskoj agresiji, a da se pritom uspostavi veza sa zapadnom Europom.[2] U prošlosti, gruzijski vladari ne samo da su prihvaćali formalnu dominaciju turskih i perzijskih careva, već su također često prelazili na islam i boravili u njihovim prijestolnicama.

Ugovor je u ime Rusije pregovarao general-pukovnik Pavel Potemkin, zapovjednik ruskih trupa u Astrahanu i delegat i rođak generala kneza Grigorija Aleksandroviča Potemkina, koji je bio službeni ruski opunomoćenik. Službeno izaslanstvo Kartlije i Kahetije predvodili su Ivan, princ od Mukhranija, i general-pobočnik Garsevan Čavčavadze. Ti su emisari službeno potpisali ugovor u tvrđavi Georgievsk na Sjevernom Kavkazu 24. srpnja 1783. godine. Gruzijski kralj Eraklo II. i carica Katarina Velika su ga, zatim, službeno ratificirali 1784. godine.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Art. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. ožujka 2018. Pristupljeno 8. studenoga 2021.
  2. a b Ančabadze, George, Ph.D. Povijest Gruzije (en.). Georgia in the Beginning of Feudal Decomposition. (XVIII cen.). Pristupljeno 8. studenog 2021.
  3. Ugovor iz Georgievska, 1783Inačica izvorne stranice arhivirana 16. ožujka 2018.. PSRZ, vol. 22 (1830.), str. 1013.–1017. S ruskog na engleski preveo Russell E. Martin, Ph.D., Westminster College.