Vidi kôd stranice Giovanni Domenico Tiepolo

{{Likovni umjetnik
|ime        = Giovanni Domenico Tiepolo
|period           = [[rokoko]] 
|slika             = Scene Carnival Tiepolo1750.jpg
|veličina              = 260px
|opis              = ''Scena karnevala (Muzej [[Louvre]])''
|rođenje      = [[30. kolovoza]] [[1727.]]<br>Zianigo pored [[Mirano|Mirana]] okolica [[Venecija|Venecije]], [[Mletačka Republika]]
|smrt             = [[3. ožujka]] [[1804.]]<br>[[Venecija]], [[Republika Italija (napoleonska)|Republika Italija]]
|vrsta            = [[slikarstvo]] - [[grafika]]
|praksa       = [[Venecija]], [[Würzburg]], [[Madrid]]
|utjecao       = 
|utjecali= [[Giovanni Battista Tiepolo]], [[Francesco Guardi]]
|djela  = ''Freske za obiteljsku vilu Zianigo'', [[Freska]] ''Zasluge i slava''
}}
'''Giovanni Domenico (Giandomenico) Tiepolo''' (* Zianigo pored [[Mirano|Mirana]] okolica [[Venecija|Venecije]], [[30. kolovoza]] [[1727.]] -† [[Venecija]], [[3. ožujka]] [[1804.]]<ref name="brit">[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/595371/Giovanni-Domenico-Tiepolo Giovanni Domenico Tiepolo s portala Encyclopædia Britannica (pristupljeno 23. 04. 2011.)] {{eng oznaka}}</ref> ) bio je [[venecija]]nski [[rokoko]] [[slikar]] i [[Grafika|grafičar]], sin puno poznatijeg oca [[Giovanni Battista Tiepolo|Giovannija Battiste Tiepola]].

==Životopis==
''Giandomenico'' je rođen i odrastao u pravoj slikarskoj obitelji, ne samo da mu je otac bio poznati slikar [[Giovanni Battista Tiepolo]], koji se do bogatsva i plemićkog naslova uzdigao radom, već je i preko majke - Marije Cecilije Guardi, imao slavne rođake slikare. Ona je bila sestra od slavnog [[Francesco Guardi]]ja i slabije poznatog [[Gianantonio Guardi|Gianantonija Guardija]].<ref name="brit"/> I njegov mlađi brat mlađi brat [[Lorenzo Tiepolo (slikar)|Lorenzo]] bio je cijenjeni slikar.
''Giandomenico'' se već s 13 godina uključio u rad slikarske bottege svoga oca, a s 19 je dobio narudžbu za oslikavanje oratorija u crkvi [[San Polo, Venecija|San Polo]], prizorima [[Isus]]ovog križnog puta.<ref name="brit"/>  Tih 14 slika je između [[1748.]] i [[1749.]] izveo kao [[bakropis]]e. [[1748.]] naslikao je ''Ozdravljenje opsjednutog'' za crkvu San Francesco di Paola u Veneciji.

Od proljeća [[1750.]] do [[1753.]] radi s ocem na oslikavanju dvorca [[würzburg]]škog [[knez]]a [[biskup]]a Karla Filipa Greiffenklaua u [[Bavarska|Bavarskoj]].<ref name="brit"/>  Otac je ''Giandomenicu'' dao slobodu da samostalno izvede freske; ''Justinijan zakonodavac'', ''Konstantin branitelj vjere'' i ''Ambrozije odbija cara Teodozija''. Za kneza je izveo grafičku mapu od 24 ilustracije na temu Bijega u Egipat.
Po povratku u Veneciju radi u radionici [[Pietra Longhi]]ja i ujaka [[Francesco Guardi|Francesca Guardija]] između [[1753.]] – [[1754.]] naslikao je ''Scenu karnevala (Menuet)'', a po skicama oca izveo je freske u prezbiteriju crkve Santi Giovita e Faustino u [[Brescia|Bresci]].
Zajedno s ocem izveo je freske u ''Vili Valmarana'' ([[Vicenza]]) [[1757.]] godine. On se osobno specijalizirao za slikanje pozadinskih prizora (šuma i polja) koje je slikao novim modernim načinom koji je donijelo [[prosvjetiteljstvo]] - brzim potezima kistom, bez puno detalja, što je bio dotadašnji manir.

Od [[1759.]] počeo je oslikavati obiteljnz vilu u Zianigu pored Mirana, to je nakratko prekinuo zbog odlaska u [[Udine]], gdje je oslikao oratorij crkve della Purità. Ponovno zajedno s ocem [[1761.]], oslikava ''Vilu Pisani'' u mjestu [[Stra]], pored Venecije.

Zajedno s ocem i bratom odlazi u [[Madrid]] [[1762.]] na poziv [[Španjolska|španjolskog]] [[kralj]]a [[Karlo III., španjolski kralj|Karla III]], da oslika veliku stropnu fresku ''Slava Španjolske'' za prijestolnu dvoranu kraljevske palače u [[Madrid]]u., i scene Križnog puta u crkvi ''San Filippo Neri''.<ref name="brit"/>  Nakon smrti svoga oca [[1770.]], Giandomenico se vraća u Veneciju, ostavljajući brata [[Lorenzo Tiepolo (slikar)|Lorenza]] u Madridu.
Od [[1772.]] radi kao profesor na venecijanskoj [[Gallerie dell'Accademia|Umjetničkoj Akademiji]], a od [[1783.]] je i predsjednik Akademije.

Posljednja veća narudžba koju je izveo bila je oslikavanje freskama [[Palazzo Contarini]] u Veneciji [[1789.]] u maniri svog oca.
Posljednje godine života, od [[1791.]] posvetio je dovršetku ciklusa fresaka u obiteljskoj vili u Zianigu. One su danas izložene u palači [[Ca 'Rezzonico]] u Veneciji, nakon što su gotovo propale [[1906.]] Tih posljednjih godina nacrtao je seriju ilustracija za djecu (''Divertimento per li ragazzi carte n.104'') s Pulcinellom iz Commedie dell'arte, ismijavajući pomalo venecijansko društvo svoga doba. Giandomenico Tiepolo je umro u Veneciji [[3. ožujka]] [[1804.]]<ref name="brit"/>

==Djela==
Od njegova velika opusa vrijedi istaći;
=== Freske za obiteljsku vilu u Zianigu ===
Njegov otac [[Giovanni Battista Tiepolo]] kupio je [[24. prosinca]] [[1757.]] u Zianigu, predgrađu [[Mirano|Mirana]] (šira okolica [[Venecija|Venecije]]) obiteljsku vilu. Giandomenico je između [[1759.]] i [[1797.]], naslikao čitav niz vrlo interesantnih fresaka da ukrasi vilu, iz tog ciklusa najbolje su;
* ''Novi svijet'' (Il mondo nuovo);
* ''Šetnja'' (la passeggiata);
* ''Manuet'' (Pulcinella i akrobati)

===Freska ''Zasluge i slava''===
Tu fresku naslikao je za za palaču Caragiani u Veneciji krajem 18. stoljeća, ona se danas nalazi u vili Bianchini di Zianigo u Miranu.

==Galerija slika==
<gallery mode=packed   heights="140px">
datoteka:Dominico Tiepolo Fresco Villa Valmarana 02.JPG|<center>''Odmor seljaka'', freska iz kuće za goste, ''Vila Valmarana'', [[1757.]]
datoteka:Tiepolo il pifferaio.jpg|''Frulaš'' iz [[Trst|tršćanskog]] muzeja Sartorio, [[1770.]]
(Venice) The Three Angels appearing to Abraham by Giandomenico Tiepolo - Gallerie Accademia.jpg|Abraham i tri anđela 1773/74
Ca' Rezzonico - Il casotto dei saltimbanchi by Giandomenico Tiepolo.jpg|Pulcinella i akrobati (likovi iz Commedia dell'arte) [[1790.]]
</gallery>

==Literatura==
*Giovanni Muneratti, Mario Esposito, Luca Luise: ''Mirano Terra dei Tiepolo. I Tiepolo nel territorio di Mirano'', Centro Studi Documentazione Tiepolo, Comune di Mirano, 2007
*Sebastiano Bonnini: ''Giandomenico Tiepolo e l'Histoire de la République de Venise di Pierre Daru'', in "Archivio Veneto", a. CXXXXI, V serie, n. 210, 2010, str. 61-122.
==Izvori==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
*[http://arengario.net/momenti/momenti38.html Giandomenico Tiepolo a Vicenza] {{it icon}}
*[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/595371/Giovanni-Domenico-Tiepolo Giovanni Domenico Tiepolo s portala Encyclopædia Britannica] {{eng oznaka}}
*[http://www.treccani.it/enciclopedia/giandomenico-tiepolo/ Giandomenico Tiepolo na portalu Enciclopedia Treccani] {{it icon}}
{{commons|Giovanni Domenico Tiepolo}}

[[Kategorija:Talijanski slikari|Tiepolo, Giovanni Domenico]]
[[Kategorija:Rokoko slikari|Tiepolo, Giovanni Domenico]]