Prijeđi na sadržaj

Glaciologija

Izvor: Wikipedija
Lateralna ili bočna morena na ledenjaku koji se spaja s ledenjakom Gornerom, Zermatt, Švicarska. Morena je visoki obronak nanosa prikazan na slici u gornjem lijevom kutu. Za više objašnjenja kliknuti na sliku.

Glaciologija je znanost o ledenjacima ili općenitije znanost o ledu i prirodnim pojavama vezanima uz led. Riječ ledenjak, tj. glečer dolazi iz latinskog glacies što označava led ili mraz.

Glaciologija je interdisciplinarna geo znanost koja povezuje geologiju, klimatologiju, meteorologiju, hidrologiju, biologiju i ekologiju. Disciplina također oblikuje dio fizičke geografije. Prisutnost leda na Marsu i Europi pridonosi ekstraterestričku komponentu njenom području.

Pregled

[uredi | uredi kôd]

Područja proučavanja unutar glaciologije uključuju glacijalnu povijest i rekonstrukciju prošlih uzoraka glacijacije, učinke ledenjaka na klimu i obratno, dinamiku kretanja leda, doprinose ledenjaka eroziji i geomorfologiji, životne oblike koji žive u ledu i tako dalje.

Glaciologija je očekivano jedno od ključnih područja podržanih polarnim istraživanjima.

Ledenjak(eng.glacier) nastaje dugogodišnjim nakupljanjem i metamorfozom snijega, pod uvjetom da ablacija (isparavanje i topljenje snijega i leda) nije veća od akumulacije. Prvi snijeg ima malu gustoću. Daljnjom akumulacijom snijega, novi snijeg djeluje s većim tlakom na stariji snijeg, povećavajući mu gustoću i obujam. Pahulje donjeg snijega se pod utjecajem tlaka tope i penju u gornji sloj gdje se oko kristalnih pahulja lede i postaju firn - kuglasta zrna. Mijenjanjem godišnjih doba, firn se tali i opet ledi u veća zrna i tako povećava gustoću i smanjuje obujam. Stvaranjem firna i akumulacijom i metamorfozom novog snijega, gustoća se povećava, a zrnati snijeg se pretvara u glacijalni led. Kada se donji dio ledenjaka počinje ponašati plastično (kada je debljina oko 100 metara), to nazivom nastankom aktivnog ledenjaka.

Gledajući cijeli ledenjak, jako je važno znati gdje je crdta ravnoteže. Crta ravnoteže dijeli ledenjak na gornji dio i donji dio. Gornji dio ledenjaka ima veću akumulaciju snijega, donji dio ima veću ablaciju (topljenje) snijega.

Kretanje

[uredi | uredi kôd]

Gledajući na vanjske uvjete, brzina kretanja ledenjaka ovisi o :

-debljini leda, povećavanjem debljine povećava se brzina

-nagibu padine, povećavanjem nagiba povećava se brzina

-veličini doline, što je manja dolina to je veća brzina

-obliku doline, što je dolina ravnija, to je veća brzina

-temperature, povećavanjem temperature povećava se brzina

-udaljenosti od mjesta gdje je nastao, što je bliže to je brzina veća

-hrapavosti, čim manja hrapavost, veća je brzina

-litološkom sastavu podloge, što je litologija manje otporna, to je brzina veća.

Gledajući na profil ledenjaka, brzina je najveća u gornjem središnjem dijelu ledenjaka radi najmanjeg trenja doline.

Budući da se ledenjak ne ponaša kao tekuća voda, nego plastično, radi hrapavosti podloge ili cijele doline te radi raznih udubljenja ili izbočenja preko kojih ledenjak prelazi, nastaju pukotine (eng. crevasse). One mogu nastati na rubu ledenjaka - rubne pukotine, na sredini ledenjaka - poprečne i na kraju ledenjaka - uzdužne. Rubne pukotine nastaju zbog trenja ledenjaka u rub doline. Poprečne pukotine nastaju radi prelaska ledenjaka preko hrapave i vijugave doline. Uzdužne nastaju na kraju(čelu) ledenjaka zbog brzog širenja ledenjaka pri izlasku iz doline.

Tipovi

[uredi | uredi kôd]

Postoje dvije opće kategorije glacijacije koje glaciolozi razlikuju: alpska glacijacija, akumulacije ili "rijeke leda" ograničene dolinama; i kontinentska glacijacija, neograničene akumulacije koje su nekoć pokrivale većinu sjevernih kontinenata.

  • Alpski - led se kreće niz doline planinskih područja i oblikuje pregaču pokretnog leda na ravnima ispod sebe. Alpski ledenjaci teže stvaranju neravne topografije.
  • Kontinentski - ledena navlaka koja se pronalazi samo na višim geografskim širinama (Grenland/Antarktika), široka tisuće kvadratnih kilometara i debela tisuće metara. Ledene navlake teže izglađivanju krajobraza.

Zone ledenjaka

[uredi | uredi kôd]
  • Akumulacija
  • Rasipavanje

Pokreti

[uredi | uredi kôd]
Ablacija
rasipavanje kroz isparavanje i topljenje
Bergshrund
pukotina oblikovana na čelu ledenjaka gdje se odlomljuje od planinske površine.
Fraktura (debljine 30-60m)
slabo lomljenje stvara pukotine zahvaljujući središnjem dijelu ledenjaka koji se kreće brže od strana/poda.
Tok
plastičan zahvaljujući golemom tlaku.
Otkidanje/Lomljenje
pokretni ledenjak uzima velike blokove stijena i prenosi ih ponekad čak i do dva kilometra.
Cirkovi
kružno oblikovana depresija gdje se ledenjak započeo otapati i na kraju se otopio.
Tarn
jezero koje se oblikuje na dnu cirka.
Rog
šiljak stijene oblikovan prednjom erozijom prstena cirkova uokolo jedne planine
Arěte
broj cirkova izglodanih sa suprotnih strana u hrbat (postaje nazupčen)

Glacijalne naslage

[uredi | uredi kôd]

Slojevite

[uredi | uredi kôd]
Isprani pijesak/šljunak
na prednjoj strani ledenjaka, pronalazi se na ravnima
Kotao
gromada stagnirajućeg leda ostavlja depresiju ili jamu
Eskeri
hrptovi šljunka/pijeska strmih strana vjerojatno uzrokovanih tokovima koji se kreću ispod stagnirajućeg leda
Kamovi
slojevit nanos gradi brežuljke blagih padina
Varfovi
tanka sedimentna podloga (grubo isprekidana), ljeto nanosi više materijala dok zima manje.

Neslojevite

[uredi | uredi kôd]
Glina-nerazvrstana
(ledenjački pod od oblutaka) nanesen povlačećim/napredujućim ledenjacima, oblikujući morene i drumline
Morene
(Čeone ili terminalne) materijal nanesen na kraju; (Podinske ili temeljne) materijal nanesen dok se ledenjak otapa; (Bočne ili lateralne) materijal nanesen uzduž strana.
Drumlini
glatki izduženi brežuljci sastavljeni od gline.

Više informacija

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Strahler, A.H., Strahler, A.N. Modern physical geography, 4.izd, John Wiley & Sons, Inc., New York, 1992. ISBN 0-471-53392-0

Tandarić, N. Opća geomorfologija, Zagreb, 2010.