Golema pečurka

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Golema pečurka
Agaricus augustus 2011 G1.jpg
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Podrazred: Homobasidiomycetidae
Red: Agaricales
Porodica: Agaricaceae
Rod: Agaricus
Vrsta: A. augustus
Fries
Dvojno ime
Agaricus augustus
Sinonimi
Psalliota augusta (Fr.) Quél.

Golema pečurka (lat. Agaricus augustus) je jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).

Opis[uredi | uredi kôd]

  • Klobuk goleme pečurke je širok od 10 do 25 centimetara, u mladosti okruglast, odozdo malo stisnut, zatim konveksan i na kraju otvoren, smeđast, pokriven smeđim vlaknastim čehicama koje su priljubljene za bjelkastožućkastu podlogu; rub je krpasto resast od ostataka zastorka (lat. vellum partiale), na pritisak ili dodir požuti, može narasti izuzetno velika.
  • Listići su gusti, slobodni, uski, u mladosti bijeli zatim ružičasti, na kraju tamnosmeđi ili gotovo crni.
  • Stručak je visok do 12 centimetara i do 3 centimetra debljine, čvrst, valjkast, najprije pun zatim cjevasto šupalj, dno često zadebljano i duboko zakopano u zemlju; u mladosti bijel, kasnije prljavobijel i dlakavo čahast; na pritisak požuti, nosi bijeli širok, trajan, viseći i gladak vjenčić sa žućkastim odsjajem čiji je rub često istrgan.
  • Meso je bijelo, debelo, na presjeku ne crveni, jedino na donjem dijelu stručka lagano požuti i naposljetku postane smeđe; miriše na bademe, okus ugodan.
  • Spore su ovalne, 7 - 9 x 5 – 6 μm, otrusina je čokoladnosmeđe boje.

Stanište[uredi | uredi kôd]

Raste skupno u listopadnim i crnogoričnim šumama ljeti i u jesen.

Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]

Golema pečurka je jestiva. [1]

Sličnosti[uredi | uredi kôd]

Moguća je zamjena s vilovnjačom (lat. Agaricus perrarus), koja je također jestiva. Razlikuje se po tome što je klobuk žućkastosmeđ te što ima mnogo manje čehice, a meso na presjeku ima težnju da požuti. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.

Slike[uredi | uredi kôd]

Agaricus augustus 47964 cropped.jpg 2012-06-23 Agaricus augustus Fr 230176 crop.jpg The prince in situ (underside).JPG IKAl 20110818 Agaricus augustus.JPG Agaricus augustus young 20070817w.JPG

Vilovnjača[uredi | uredi kôd]

Vilovnjača
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Podrazred: Homobasidiomycetidae
Red: Agaricales
Porodica: Agaricaceae
Rod: Agaricus
Vrsta: A. perrarus
Schulzer
Dvojno ime
Agaricus perrarus
Sinonimi
Agaricus augustus var. perrarus (Schulzer) Bon & Cappelli[2]

Vilovnjača (lat. Agaricus perrarus) je jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).

Opis[uredi | uredi kôd]

  • Klobuk vilovnjače je širok od 10 do 20 centimetara ili više, u mladosti okruglast, zatim polukuglast i naposljetku raširen, žutooker, prilično mesnat, prekriven mnogobrojnim sitnim čehicama smeđkaste boje, u središtu su čehice mnogo gušće, samo sredina je glatka i smeđe boje.
  • Listići su gusti, tanki, uski, odvojeni od stručka, najprije blijedoružičasti, zatim čokoladnosmeđi, gotovo tamni.
  • Stručak je visok od 9 do 152 centimetara, valjkast, zatim šupalj, manje-više prekriven žućkastim čehicama koje na dodir ili pritisak najprije požute, zatim postanu oker; na osnovi je zadebljan ili produženo korjenast, nosi trajan bijeli i gladak vjenčić koji je s donje strane čehast.
  • Meso je bjelkasto, na presjeku postane žućkasto, miriše na anis; okus slatkast.
  • Spore su ovalne, 8 - 10 x 4 – 5 μm, otrusina je purpurnosmeđe boje.

Kemijske reakcije[uredi | uredi kôd]

Listići u dodiru s 1-naftolom se oboje crveno.

Stanište[uredi | uredi kôd]

Raste ljeti i početkom jeseni u crnogoričnim šumama.

Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]

Vilovnjača je jestiva.

Sličnosti[uredi | uredi kôd]

Zbog izvanredno velikih izmjera koje postiže, moguća je zamjena s golemom pečurkom, od koje se razlikuje po žutooker boji klobuka i mnogo sitnijim čehicama. Osim toga, raste samo po crnogoričnim šumama. Ako pazite na navedene značajke, ne postoji nikakva opasnost da je zamijenite s kakvom otrovnicom. Možda neiskusni gljivari moraju pripaziti da je ne zamijene s otrovnom pečurkom (lat. Agaricus xanthoderma) koja je mnogo manja, na presjeku stručka snažno žuti i miriše po tinti.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
  2. "Agaricus augustus taxon record details at Index Fungorum". Index Fungorum. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. lipnja 2011.. http://www.indexfungorum.org/Names/SynSpecies.asp?RecordID=205947 Pristupljeno 14. siječnja 2010. 

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Golema pečurka.