Golema pečurka

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Golema pečurka
Agaricus augustus 2011 G1.jpg
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Podrazred: Homobasidiomycetidae
Red: Agaricales
Porodica: Agaricaceae
Rod: Agaricus
Vrsta: A. augustus
Fries
Dvojno ime
Agaricus augustus
Sinonimi
Psalliota augusta (Fr.) Quél.

Golema pečurka (lat. Agaricus augustus) je jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).

Opis[uredi | uredi kôd]

  • Klobuk goleme pečurke je širok od 10 do 25 centimetara, u mladosti okruglast, odozdo malo stisnut, zatim konveksan i na kraju otvoren, smeđast, pokriven smeđim vlaknastim čehicama koje su priljubljene za bjelkastožućkastu podlogu; rub je krpasto resast od ostataka zastorka (lat. vellum partiale), na pritisak ili dodir požuti, može narasti izuzetno velika.
  • Listići su gusti, slobodni, uski, u mladosti bijeli zatim ružičasti, na kraju tamnosmeđi ili gotovo crni.
  • Stručak je visok do 12 centimetara i do 3 centimetra debljine, čvrst, valjkast, najprije pun zatim cjevasto šupalj, dno često zadebljano i duboko zakopano u zemlju; u mladosti bijel, kasnije prljavobijel i dlakavo čahast; na pritisak požuti, nosi bijeli širok, trajan, viseći i gladak vjenčić sa žućkastim odsjajem čiji je rub često istrgan.
  • Meso je bijelo, debelo, na presjeku ne crveni, jedino na donjem dijelu stručka lagano požuti i naposljetku postane smeđe; miriše na bademe, okus ugodan.
  • Spore su ovalne, 7 - 9 x 5 – 6 μm, otrusina je čokoladnosmeđe boje.

Stanište[uredi | uredi kôd]

Raste skupno u listopadnim i crnogoričnim šumama ljeti i u jesen.

Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]

Golema pečurka je jestiva. [1]

Sličnosti[uredi | uredi kôd]

Moguća je zamjena s vilovnjačom (lat. Agaricus perrarus), koja je također jestiva. Razlikuje se po tome što je klobuk žućkastosmeđ te što ima mnogo manje čehice, a meso na presjeku ima težnju da požuti. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.

Slike[uredi | uredi kôd]

Agaricus augustus 47964 cropped.jpg 2012-06-23 Agaricus augustus Fr 230176 crop.jpg The prince in situ (underside).JPG IKAl 20110818 Agaricus augustus.JPG Agaricus augustus young 20070817w.JPG

Vilovnjača[uredi | uredi kôd]

Vilovnjača
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Podrazred: Homobasidiomycetidae
Red: Agaricales
Porodica: Agaricaceae
Rod: Agaricus
Vrsta: A. perrarus
Schulzer
Dvojno ime
Agaricus perrarus
Sinonimi
Agaricus augustus var. perrarus (Schulzer) Bon & Cappelli[2]

Vilovnjača (lat. Agaricus perrarus) je jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).

Opis[uredi | uredi kôd]

  • Klobuk vilovnjače je širok od 10 do 20 centimetara ili više, u mladosti okruglast, zatim polukuglast i naposljetku raširen, žutooker, prilično mesnat, prekriven mnogobrojnim sitnim čehicama smeđkaste boje, u središtu su čehice mnogo gušće, samo sredina je glatka i smeđe boje.
  • Listići su gusti, tanki, uski, odvojeni od stručka, najprije blijedoružičasti, zatim čokoladnosmeđi, gotovo tamni.
  • Stručak je visok od 9 do 152 centimetara, valjkast, zatim šupalj, manje-više prekriven žućkastim čehicama koje na dodir ili pritisak najprije požute, zatim postanu oker; na osnovi je zadebljan ili produženo korjenast, nosi trajan bijeli i gladak vjenčić koji je s donje strane čehast.
  • Meso je bjelkasto, na presjeku postane žućkasto, miriše na anis; okus slatkast.
  • Spore su ovalne, 8 - 10 x 4 – 5 μm, otrusina je purpurnosmeđe boje.

Kemijske reakcije[uredi | uredi kôd]

Listići u dodiru s 1-naftolom se oboje crveno.

Stanište[uredi | uredi kôd]

Raste ljeti i početkom jeseni u crnogoričnim šumama.

Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]

Vilovnjača je jestiva.

Sličnosti[uredi | uredi kôd]

Zbog izvanredno velikih izmjera koje postiže, moguća je zamjena s golemom pečurkom, od koje se razlikuje po žutooker boji klobuka i mnogo sitnijim čehicama. Osim toga, raste samo po crnogoričnim šumama. Ako pazite na navedene značajke, ne postoji nikakva opasnost da je zamijenite s kakvom otrovnicom. Možda neiskusni gljivari moraju pripaziti da je ne zamijene s otrovnom pečurkom (lat. Agaricus xanthoderma) koja je mnogo manja, na presjeku stručka snažno žuti i miriše po tinti.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
  2. Agaricus augustus taxon record details at Index Fungorum. Index Fungorum. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. lipnja 2011. Pristupljeno 14. siječnja 2010.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Golema pečurka.