Prijeđi na sadržaj

Gorski očist

Izvor: Wikipedija
Gorski očist
Sideritis montana
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Lamiales
Porodica:Lamiaceae
Rod:Sideritis
Vrsta:S. montana
Dvojno ime
Sideritis montana
L.
Baze podataka

Gorski očist (planinska očist, lat. Sideritis montana), ljekovita biljka iz porodice medićevki, a koja raste i kod nas. Kao čaj i ljekovita biljka koristi se u Turskoj, po ruskim izvorima može se koristiti kao čaj i začin, te posjeduje antioksidativna svojstva; preporučuje ju se za poboljšanje probave, jačanje imuniteta, kod alergija,zaduhe,sinusitisa, kod prehlade, Alzheimerove bolesti.[1][2] Kod nas njezina primjena nije poznata. Osim ove vrste kod nas rastu i sredozemni očist (S. romana) i njezina podvrsta grimizni očist (S. romana subsp. purpurea, sin. Sideritis purpurea) i S. hyssopifolia.[3]

Jednogodišnja, zeljasta biljka, doseže visinu od 10 do 35 centimetara. Stabljike su jednostavne ili slabo razgranate.Na biljci nalazimo 2 vrste listove kopljaste i elipsoidne. Cvjetovi blijedo žuti.Plod sitna koštunica.

Sastav

[uredi | uredi kôd]

Biljka sadrži eterično ulje, iridoide, fenolkarboksilne kiseline i njihove derivate flavonoide.

Raširenost

[uredi | uredi kôd]

Gorski očist raste po cijelom mediteranu, a na istok seže preko Anatolije sve do sjeverozapadne Kine.U sjevernoj Africi raste u Maroku,Alžiru i Tunisu. U Italiji je česta vrsta na sjeveru i u srednoj Italiji. Dolazi i u Francuskoj (pokrajine Alpes-de-Haute-Provence, Hautes-Alpes i Alpes-Maritimes ), u Švicarskoj (kanton Valais ) i u Austriji. Ima je i u Pirinejima, te Karpatima. Također raste i u Rusiji, u Zakavkazju, u Anatoliji, Magrebu ,u Kini i jugozapadnoj Aziji.

Kod nas raste najviše u Dalmaciji,no javlja se i na par lokaliteta u unutrašnjosti.[4]

Tipično su stanište biljke suhe livade,do najviše 1000 metara nadmorske visine.

Podvrste

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Domac,R. Flora,Zagreb 1950.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Dikorastuše polezni rastenija Rosiji,Sankt Peterburg 2001.,str.353
  2. http://www.prirodlekar.ru/archives/4320Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. ožujka 2019. (Wayback Machine) Pristupljeno 24.03.2019.
  3. FCD Pristupljeno 24. ožujka 2019.
  4. https://hirc.botanic.hr/fcd/ShowResults.aspx?hash=-1681504494 Pristupljeno 12.04.2019.