Gramofonska ploča
Gramofonska ploča, vinil (kada je izrađena od polivinilnog klorida), ili ploča je vrsta analogne pohrane zvuka, koje je zapisano moduliranjem spiralne brazde koje započinju na rubu ploče i završavaju blizu središta ploče. Kroz razvoj ove tehnike zapisa razvijene su različite veličine ploča i obično se izražavaju u colima, tako imamo veličine 12 cola (12-inch), 10, 7, itd. Isto tako postoji podjela u odnosu na rotacijsku brzinu ploče u minuti: 33 1/3, 45, 78, kapaciteta (Long play - dugo sviranje), reprodukcijske kvalitete, te po broju audio kanala ("Mono", "Stereo", "Quardophonic", itd).
Podjela[uredi | uredi kôd]
- Long Play
Dugosvirajuća gramofonska ploča promjera 30 centimetara ili 12 inča. Okreće se na brzini 33 1/3 okretaja u minuti. Do pojave CD-a LP bio je vodeći diskografski format za pohranu kompleksnijih glazbenih dijela.
- Singl
Gramofonska ploča promjera 17 centimetara koja se okreće na brzini od 45 okretaja u minuti. Na svakoj strani sadrži po jednu skladbu. Izlaskom CD na tržište nastaje inačica CD singla kao zamjena za vinilno izdanje.
- Extended play
Maksi singl promjera je 30 centimetara i okreće se pri brzini od 45 okretaja u minuti. Veći je od singla formata, to jest isti kao LP format te u pravilu sadrži četiri skladbe.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Zlatko Gall, "Pojmovnik popularne glazbe", Šareni dućan, biblioteka "Mali mrav", Koprivnica, str. 56, 103, 161, siječanj 2001., ISBN 953-6683-09-1
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Audio CD izumire, a gramofonska ploča sve popularnija - Večernji list
Nedovršeni članak Gramofonska ploča koji govori o glazbi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.