Gramofonska ploča

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Gramofonska ploča

Gramofonska ploča, vinil (kada je izrađena od polivinilnog klorida), ili ploča je vrsta analogne pohrane zvuka, koje je zapisano moduliranjem spiralne brazde koje započinju na rubu ploče i završavaju blizu središta ploče. Kroz razvoj ove tehnike zapisa razvijene su različite veličine ploča i obično se izražavaju u colima, tako imamo veličine 12 cola (12-inch), 10, 7, itd. Isto tako postoji podjela u odnosu na rotacijsku brzinu ploče u minuti: 33 1/3, 45, 78, kapaciteta (Long play - dugo sviranje), reprodukcijske kvalitete, te po broju audio kanala ("Mono", "Stereo", "Quardophonic", itd).

Podjela[uredi VE | uredi]

Long Play

Dugosvirajuća gramofonska ploča promjera 30 centimetara ili 12 inča. Okreće se na brzini 33 1/3 okretaja u minuti. Do pojave CD-a LP bio je vodeći diskografski format za pohranu kompleksnijih glazbenih dijela.

Singl

Gramofonska ploča promjera 17 centimetara koja se okreće na brzini od 45 okretaja u minuti. Na svakoj strani sadrži po jednu skladbu. Izlaskom CD na tržište nastaje inačica CD singla kao zamjena za vinilino izdanje.

Extended play

Maksi singl promjera je 17 centimetara i okreće se pri brzini od 45 okretaja u minuti. Veći je od singla, a manji od LP formata te u pravilu sadrži četiri skladbe.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Gramofonska ploča


Musical notes.svg Nedovršeni članak Gramofonska ploča koji govori o glazbi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.