Grgur Bučić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Grgur Bučić (1829.-1911.) je bio hrvatski prirodoslovac: ihtiolog, oceanograf, meteorolog, voditelj meteorološke postaje, konstruktor meteoroloških uređaja, entomolog.[1], a bavio se i klimatologijom, paleontologijom, mineralogijom i arheologijom. Šurjak je Ivana Krstitelja Machieda mlađeg, za čiju je sestru bio oženjen.[2]

U ondašnjoj ga se literaturi može naći i pod imenom Gregorio Buccich.[3]

Radio je u Hvaru na brzojavnom uređaju. Prvi je voditelj hvarske meteorološke postaje.

Arheologija[uredi VE | uredi]

Prvi je na Hvaru i u cijeloj Hrvatskoj započeo s istraživanjima prapovijesnih nalaza.

Oceanografski rad[uredi VE | uredi]

Fizičkoj oceanografiji pridonio je bilježenjem visine morske razine, visine tlaka zraka te jačine i smjera vjetra u Hvaru svibnja i lipnja 1860. godine.

Pridonio je deskriptivnoj oceanografiji analizom utjecaja atmosferskih čimbenika na morsku razinu u Hvaru. To je bilo kad je radio za Stalnu komisiju za Jadran. U tom je razdoblju mjerio temperaturu i gustoću mora na raznim dubinama u raznim razdobljima, prozirnost mora, jačinu i smjer morskih struja.

Prirodoslovni rad[uredi VE | uredi]

Znatan je njegov prinos umjetnom uzgoju spužava (usporedi radove zemljaka i suvremenika Jakova Boglića) .

1862. je njemački znanstvenik Eduard Oscar Schmidt pokazao da će se odresci spužava prikačiti i rasti. Ideju je sproveo Grgur Bučić u pokusima na otoku Hvaru 1863.-1872, ali s ovim se je pokusima prestalo zbog neprijateljskog stava mjesnih ribara: [4][5] ribarske su mreže nekoliko puta omele, a ustanovica je bila nekoliko puta opljačkana.[6]

Muzej hvarske baštine[uredi VE | uredi]

U ljetnikovcu Hanibala Lucića na Hvaru nalazi se prirodoslovni kabinet koji nosi naslov po dru Grguru Bučiću. Dijelom je Muzeja hvarske baštine. U njemu je zbirka s više od 350 predmeta: razni instrumenti, okamine, preparati, stara prirodoslovna tiskana izdanja, herbarij i ostalo.

Priznanja[uredi VE | uredi]

Bio je član brojnih međunarodnih udruženja, a za svoj je rad dobio brojne tuzemne i inozemne nagrade. Ističe se počasni doktorat Sveučilišta u Grazu.

Riba glavoč bjelčić naziva se još i Bučićev glamoč/glamac, njemu u čast. Latinsko je ime Gobius bucchichi.[7] Osim nje, njemu u čast ove vrste nose njegovo ime: kukac Orellia bucchichi, amfipod Nicea bucchichi, spućve Tethya bucchichi, Anphoriscus bucchichi i A. gregorii te polihet Myzostoma bucchichi.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Hrvatska znanstvena bibliografija Grgur Bučić - svestrani prirodoslovac (1829-1911), autor Jakov Dulčić, Annales : anali za istrske in mediteranske študije. Series historia naturalis (1408-533X) 10 (2001), 2; 307-312
  2. Joško Kovačić: Rod Machiedo s Hvara. Posvećeno 50. obljetnici smrti dr. Jerka Machieda (1962.- 2012.), Prilozi povijesti otoka Hvara, Vol.XII br.1 studeni 2014., str. 233.
  3. Josef Erber: TJeter die auf der Seestrandskiefer: Pìnus halepensis Mich, lebenden schädlichen.'. Insekten, 8. studenoga 1865.
  4. Ovaj članak uključuje prijevod teksta iz jedanaestog izdanja Encyclopædije Britannice, objavljenog 1911. godine, koje je javno dobro.
    [1]
  5. Prirodoslovni kabinet "Dr. Grgur Bučić", Muzej hvarske baštine
  6. XXI.~—THE RAISING OF SPONGES FROM OUTTINGS, autor DR. EMIL von Marenzelleer
  7. (hrv.) Glavoči (riblje-oko.hr)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]