Grgur Bučić

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "znanstvenik".
(Primjeri uporabe predloška)

Grgur Bučić (1829.1911.) bio je hrvatski prirodoslovac: ihtiolog, oceanograf, meteorolog, voditelj meteorološke postaje, konstruktor meteoroloških uređaja, entomolog.,[1] a bavio se i klimatologijom, paleontologijom, mineralogijom i arheologijom. Šurjak je Ivana Krstitelja Machieda mlađeg, za čiju je sestru bio oženjen.[2]

U ondašnjoj ga se literaturi može naći i pod imenom Gregorio Buccich.[3]

Radio je u Hvaru na brzojavnom uređaju. Prvi je voditelj hvarske meteorološke postaje.

Arheologija[uredi | uredi kôd]

Prvi je na Hvaru i u cijeloj Hrvatskoj započeo s istraživanjima prapovijesnih nalaza.

Oceanografski rad[uredi | uredi kôd]

Fizičkoj oceanografiji pridonio je bilježenjem visine morske razine, visine tlaka zraka te jačine i smjera vjetra u Hvaru svibnja i lipnja 1860. godine.

Pridonio je deskriptivnoj oceanografiji analizom utjecaja atmosferskih čimbenika na morsku razinu u Hvaru. To je bilo kad je radio za Stalnu komisiju za Jadran. U tom je razdoblju mjerio temperaturu i gustoću mora na raznim dubinama u raznim razdobljima, prozirnost mora, jačinu i smjer morskih struja.

Prirodoslovni rad[uredi | uredi kôd]

Znatan je njegov prinos umjetnom uzgoju spužava (usporedi radove zemljaka i suvremenika Jakova Boglića) .

1862. je njemački znanstvenik Eduard Oscar Schmidt pokazao da će se odresci spužava prikačiti i rasti. Ideju je sproveo Grgur Bučić u pokusima na otoku Hvaru 1863. – 1872, ali s ovim se je pokusima prestalo zbog neprijateljskog stava mjesnih ribara:[4][5] ribarske su mreže nekoliko puta omele, a ustanovica je bila nekoliko puta opljačkana.[6]

Muzej hvarske baštine[uredi | uredi kôd]

U ljetnikovcu Hanibala Lucića na Hvaru nalazi se prirodoslovni kabinet koji nosi naslov po dru Grguru Bučiću. Dijelom je Muzeja hvarske baštine. U njemu je zbirka s više od 350 predmeta: razni instrumenti, okamine, preparati, stara prirodoslovna tiskana izdanja, herbarij i ostalo.

Priznanja[uredi | uredi kôd]

Bio je član brojnih međunarodnih udruženja, a za svoj je rad dobio brojne tuzemne i inozemne nagrade. Ističe se počasni doktorat Sveučilišta u Grazu.

Riba glavoč bjelčić naziva se još i Bučićev glamoč/glamac, njemu u čast. Latinsko je ime Gobius bucchichi.[7] Osim nje, njemu u čast ove vrste nose njegovo ime: kukac Orellia bucchichi, amfipod Nicea bucchichi, spućve Tethya bucchichi, Anphoriscus bucchichi i A. gregorii te polihet Myzostoma bucchichi.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Hrvatska znanstvena bibliografija[neaktivna poveznica] Grgur Bučić – svestrani prirodoslovac (1829. – 1911.), autor Jakov Dulčić, Annales : anali za istrske in mediteranske študije. Series historia naturalis (1408-533X) 10 (2001), 2; 307–312
  2. Joško Kovačić: Rod Machiedo s Hvara. Posvećeno 50. obljetnici smrti dr. Jerka Machieda (1962. – 2012.), Prilozi povijesti otoka Hvara, Vol.XII br.1 studeni 2014., str. 233.
  3. Josef Erber: TJeter die auf der Seestrandskiefer: Pìnus halepensis Mich, lebenden schädlichen.'. Insekten, 8. studenoga 1865.
  4. Ovaj članak uključuje prijevod teksta iz jedanaestog izdanja Encyclopædije Britannice, urednik Hugh Chisholm, objavljenog 1911. godine, nakladnik Cambridge University Press, koje je javno dobro.
    [1]
  5. Prirodoslovni kabinet "Dr. Grgur Bučić"Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. ožujka 2013. (Wayback Machine), Muzej hvarske baštine
  6. XXI.~—THE RAISING OF SPONGES FROM OUTTINGS, autor DR. EMIL von Marenzelleer
  7. (hrv.) Glavoči[neaktivna poveznica] (riblje-oko.hr)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]