Hans-Peter Fischer (teolog)

Izvor: Wikipedija

Hans-Peter Fischer (Freiburg im Breisgau, 10. srpnja 1961.) njemački je katolički teolog, kanonist i crkveni povjesničar.

Život[uredi | uredi kôd]

Hans-Peter Fischer odrastao je sa šestero braće i sestara u Freiburgu.[1] Nakon studija teologije i filozofije u Freiburgu i Rimu, 1989. je zaređen za svećenika. Neko vrijeme proveo je u pastoralu, a potom je 1995. godine na Sveučilištu u Freiburgu na crkveno-povijesnu temu "Die Freiburger Erzbischofswahlen 1898 und der Episkopat von Thomas Nörber" ("Izbori za nadbiskupa u Freiburgu 1898. i biskupstvo Thomasa Nörbera"). Bio je vikar u Gottmadingenu i župni upravitelj u Bollschweilu i Söldenu u Schwarzwaldu. Godine 2001. završio je licencu iz kanonskog prava na Institutu za kanonsko pravo Sveučilišta u Münchenu. Alumnus je bogoslovije Herzogliches Georgianum u Münchenu. 2002. je postao župnik u Donaueschingenu i voditelj tamošnje pastoralne jedinice te je bio dijecezanski sudac od 2001. do 2010. u Nadbiskupiji München i Freising te od 2004. do 2010. dijecezanski sudac u Nadbiskupiji Freiburg.

Na inicijativu Roberta Zollitscha, Fischer je od strane Njemačke biskupske konferencije, 8. prosinca 2010. godine, imenovan za rektora u Campo Santo Teutonico u Vatikanu i pridruženog njemačkog svećeničkog zavoda (Pontificio Collegio Teutonico), naslijedivši Erwina Gatza.[2] Postao je i rektor Nadbratovštine svete Marije milosne na Teutonsko-flamanskom groblju (Arciconfraternità di Santa Maria della Pietà in Campo Santo Teutonico). Od 1. travnja 2012. do 1. studenog 2013. Fischer je preuzeo i vođenje pastorala njemačkih hodočasnika u Rimu.[2] Od lipnja 2013. također je predavač pastoralne teologije i crkvene povijesti na Papinskom sveučilištu Gregoriana.

Campo Santo Teutonico je na svojoj internetskoj stranici objavio da je 1. veljače 2017. Fischer ponovno imenovan rektorom. Nije donesena nikakva odluka o njegovom nasljedniku kada je u srpnju 2017. prešao u Rotu.[3]

Papa Franjo imenovao ga je 20. srpnja 2017. auditorom (sucem u rangu prelata) Rimske Rote.[4] Poput Josefa Hubera (1992.-2010.) i Markusa Graulicha (2011.-2014.) prije njega, on predstavlja njemačko govorno područje na drugom najvišem katoličkom crkvenom sudu, koji se prvenstveno bavi bračnim pitanjima.[3] Fischer je položio prisegu 4. listopada 2017. i prvi je teolog iz nadbiskupije Freiburg na nekom vatikanskom sudu.[5]

Kardinal veliki meštar Carlo Furno imenovao je Fischera 2000. godine vitezom Reda Svetog groba u Jeruzalemu, a veliki prior Reda Anton Schlembach uveo ga je službeno u Aachenskoj katedrali 20. svibnja 2000. godine. 2013. je postao časnik a 2016. veliki časnik Reda.

Godine 2013. imenovan je kapelanom Malteškog reda. Član je rimskog bratstva Santa Maria dell'Anima od 2012. godine. Godine 2015. primljen je u Arciconfraternità Vaticana di Sant'Anna de' Parafrenieri. Od studentskih dana član je i katoličkog studentskog bratstva KDStV Aenania München.

Od 2012. Fischer je suurednik rimskog tromjesečnika za kršćansku antiku i crkvenu povijest.

Član je savjetodavnog odbora KNA-Promedia-Stiftung u Bonnu od 2016. godine.[6]

Publikacije (izbor)[uredi | uredi kôd]

  • Die Freiburger Erzbischofswahlen 1898 und der Episkopat von Thomas Nörber. Ein Beitrag zu Diözesangeschichte (= Forschungen zur oberrheinischen Landesgeschichte Bd. 41). Alber Verlag, Freiburg/München 1997, ISBN 3-495-49941-5 (Dissertation).
  • mit Albrecht Weiland (Hrsg.): Der Campo Santo Teutonico – eine deutschsprachige Exklave im Vatikan. Schnell und Steiner, Regensburg 2016, ISBN 978-3-7954-3149-5.

Weblinks[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hans-Peter Fischer (teolog)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Robin Szuttor: Der Hirte. In: Stuttgarter Zeitung, 2. November 2015, abgerufen am 22. Januar 2019.
  2. a b Neuer Rektor am Campo Santo Teutonico heisst Dr. Hans-Peter Fischer. In: Zenit, 27. Juli 2010, abgerufen am 22. Januar 2019.
  3. a b Campo-Santo-Chef wird Rota-Richter. In: Domradio, 21. Juli 2017, abgerufen am 22. Januar 2019.
  4. Predložak:Internetquelle
  5. Predložak:Internetquelle
  6. Stiftungsorgane KNA-Promedia.Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. lipnja 2021. (Wayback Machine) Information auf der Webseite der KNA-Promedia-Stiftung, abgerufen am 21. Juli 2017.