Hladni krov
Hladni krov ili ventilirani krov je naziv za vrstu krovne konstrukcije koja primjenjujući najosnovnije zakone fizike omogućuje neprekinuto strujanje zraka u sloju između crijepa i krovne konstrukcije. Ovom stalnom izmjenom zraka odvodi se vodena para iz objekta i smanjuje temperatura zraka koja od zagrijavanja crijepa može poprimiti iznose i do 70 ºC, čime se bitno povećava učinak toplinske izolacije i postižu mnogo ugodniji uvjeti života u potkrovlju.[1]
Prosječna količina vodene pare koja se dnevno stvara u četveročlanom domaćinstvu iznosi preko 12 kg - sam boravak ljudi, kupanje, kuhanje, pranje i sušenje rublja, te biljke, veliki su izvori vlage koja u sve kvalitetnije izoliranim objektima teško pronalazi izlaz prema van. Sitne molekule vodene pare difuzijom će naći svoj put kroz zidove i strop te će, ako pritom naiđu na hladni i paronepropusni materijal, doći do kondenzacije i taloženja vode u izolaciji i drvenoj konstrukciji krovišta. Zato krovovi, pogotovo oni s uređenim stambenim potkrovljem, moraju biti ventilirani.[2]
Za hladni krov izuzetno je važno da vanjska boja krova bude što svjetlija, kako bi se dobar dio Sunčeve svjetlosti reflektirao. Tamni krovovi mogu biti za sunčanih dana i preko 20 ºC topliji od svjetlijih.
Kako se izvodi hladan krov[uredi | uredi kôd]
Uz gotove elemente krovne opreme specijalno namijenjene ventiliranju krovišta koje danas nude najveći proizvođači pokrova, hladan krov nameće se sam od sebe kao najlogičnije i za vlasnika uvijek najpovoljnije rješenje.
Postavljeni rogovi prekrivaju se paropropusnom folijom koja uz to i dodatno štiti potkrovlje svojom vodonepropusnošću. Najkvalitetnije izvedbe folija se zbog svojih svojstava mogu postaviti i na daščanu oplatu ili izravno na rogove i toplinsku izolaciju. Visoke tehničke vrijednosti koje postižu takve folije kako što se tiče difuzije vodene pare, vodonepropusnosti, mehaničke otpornosti i ostalog jamac su zdravog i sigurnog krova, a zbog jednostavne manipulacije olakšava se posao krovopokrivačima. Tzv. kontraletve, dimenzija 5 x 5 cm postavljaju se preko folije uzdužno po rogovima i po njima se izvodi uobičajeno letvanje za polaganje crijepa.
Elementi krovne opreme omogućuju ulazak i izlazak zraka u sloj za prozračivanje (crijep zračnik, traka zračnik), a elementi za suhu izvedbu sljemena osiguravaju dodatno prozračivanje ovog dijela krovne konstrukcije koji se tradicionalno postavljao u mort ili maltu. Na taj se način upotrebom krovne opreme za ventiliranje krovišta vrlo jednostavno i brzo može izgradili hladni krov i time fizikalne zakone, koji su do tada bili naš neprijatelj okrenuli u svoju korist, a stanaru omogućili ugodan boravak.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ [1] Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. ožujka 2012. (Wayback Machine) "Načela gradnje pasivne kuće", Poticanje energetske efikasnosti u Hrvatskoj, www.energetska-efikasnost.undp.hr, 2011.
- ↑ [2] "Toplinska zaštita zgrada", Tečaj za energetske savjetnike, www.pvc-stolarija.hr, 2011.
- ↑ [3] Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. prosinca 2011. (Wayback Machine) "Ventilirani krovovi", Hrvatska udruga krovopokrivača, www.huk.hr, 2011.