Vidi kôd stranice Hrvati u Vojvodini

{{izdvojeni članak|travanj 2012.}}
{{Etnička grupa
| ime        = Hrvati u Vojvodini
| slika      = [[Datoteka:Subotica, Trg žrtava fašizma, katedrála svaté Terezie avilské.jpg|200px|Katedrala sv. Terezije Avilske u Subotici]]
| opis slike = [[Subotica]], kulturno središte Hrvata Vojvodine
| populacija = 78.422
| regije     = 
| regija1  = [[Subotica]]
| pop1     = 32.623
| ref1     = 
| regija2  = [[Sombor]]
| pop2     = 10.832
| ref2     = 
| regija3  = [[Novi Sad]]
| pop3    = 5657
| ref3     = 
| regija4  = [[Apatin]]
| pop4     = 3736
| ref4     = 
| regija5  =  [[Srijemska Mitrovica]]
| pop5     =    2547
| ref5     = 
| regija6  =  [[Šid]]
| pop6    = 2083
| ref6    = 
| regija7  = [[Ruma]]
| pop7     = 1987
| ref7     =
| regija8  = [[Inđija]]
| pop8     = 1911
| ref8     =
| regija9  = [[Stara Pazova]]
| pop9    = 1615
| ref9     =
| regija10  = [[Bač]]
| pop10    = 1392
| ref10     =
| regija11  = [[Pančevo]]
| pop11     = 1188
| ref11     =
| jezik      = [[hrvatski jezik]]
| vjera      = pretežno [[katolicizam|rimokatolička]]
| srodne     = [[Slaveni]]<br/>[[Južni Slaveni]]
}}
'''Hrvati u Vojvodini''' su jedna od nacionalnih manjina u autonomnoj pokrajini [[Vojvodina|Vojvodini]] u [[Republika Srbija|Republici Srbiji]].

== Naseljenost ==

Danas su većina Hrvata na području Vojvodine iz hrvatskih skupina [[Bunjevci|Bunjevaca]] i [[Šokci|Šokaca]].

Bunjevci su većinom koncentrirani na sjeveru Bačke, u [[Subotica|Subotici]], [[Bikovo|Bikovu]], [[Gornji Tavankut|Gornjem]] i [[Donji Tavankut|Donjem Tavankutu]], [[Đurđin]]u, [[Mala Bosna|Maloj Bosni]] i [[Stari Žednik|Starom Žedniku]].

Šokci su većinom koncentrirani u zapadnoj Bačkoj, u [[Sonta|Sonti]], u [[Apatin]]u, [[Bereg]]u i [[Monoštor]]u te u [[Srijem]]u.
[[File:1881ProcesijaPetrovaradina.jpg|mini|350px|desno|Procesija prijenosa slike Majke Božje Snježne iz [[Crkva sv. Jurja u Petrovaradinu|crkve sv. Jurja]] na Tekije, na prvu nedjelju poslije Uskrsa, 1881. godine]]
Dio Šokaca je doselio u Banat, u sela [[Opovo]], [[Starčevo]] te u grad [[Pančevo]]. Doseljeni su prije 230 godina radi ojačanja granice s Turskim Carstvom, a doseljeni šokački Hrvati, njih oko 4000, došli su iz središnje Slavonije. Svi su štokavci. U ove su se krajeve doselili zbog teških životnih uvjeta života u Bosni te pojačane islamizacije kršćana. Ovamo su ih doveli franjevci.<ref name="Tomislav Žigmanov">{{Citiranje časopisa |url=http://www.zkvh.org.rs/index.php/vijesti/6-hrvati-danas/6-hrvati-u-vojvodini-danas |title=Hrvati u Vojvodini danas – Tomislav Žigmanov |archive-url=https://web.archive.org/web/20120410205119/http://www.zkvh.org.rs/index.php/vijesti/6-hrvati-danas/6-hrvati-u-vojvodini-danas |archive-date=10. travnja 2012. |access-date=27. svibnja 2012.}}</ref>

Doselili su se u Podunavlje Kraljevine Ugarske (jugozapadnu i zapadnu Bačku) te u zapadni dio Srijema.<ref name="Tomislav Žigmanov"/> 

Treća skupina Hrvata u Vojvodini ne pripada ni Šokcima ni Bunjevcima.

U Srijemu je postojao stari sloj Hrvata. Najautohtoniji su od svih Hrvata u Vojvodini. Prisutni su od dolaska Južnih Slavena.<ref name="Tomislav Žigmanov"/>

Nakon prvih sukoba s Bugarima a kasnije i turski prodori u Europu prouzročili su velike političke i društvene promjene uključujući prisilno iseljavanje Hrvata, istodobno i prelazak u druge vjere a i samu asimilaciju. I u takvim teškim uvjetima opstanka, u Srijemu su se ipak očuvale velike skupine Hrvata posebno na područjima Srijemske Mitrovice, Šida, Rume, Hrtkovaca, Nikinaca, Platičeva, Beške, Slankamena, Petrovaradina, Zemuna, Golubinaca.<ref name="Izlaganje Mirka Paulića na tribini">Izlaganje Mirka Paulića na tribini „Hrvati u Srbiji": [http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/19759-mala-potpora-za-ocuvanje-hrvatskog-identiteta-i-povijesti-na-prostoru-srijema.html M. Paulić: Mala potpora za očuvanje hrvatskog identiteta i povijesti na prostoru Srijema], hkv.hr, Objavljeno: Nedjelja, 1. ožujka 2015. {{hakave}}</ref>

Dio Hrvata u srijemskim selima [[Hrtkovci]]ma i [[Nikinci]]ma, u općini [[Ruma]], vuku podrijetlo od katoličkih [[Albanci u Vojvodini|Albanaca]] (t.zv. [[Klimenti]]) koji su se ondje naselili [[1737.]]

U [[Banat]]u postoje hrvatske zajednice koje su doseljene za vrijeme [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]], odnosno nakon oslobođenja tih krajeva od Turaka. Oni su iz nekoliko skupina doseljenih u nekoliko valova. Po narječju se razlikuju štokavsko-ikavska (Šokci) koji su u južnom Banatu i kajkavska u srednjem Banatu.<ref name="Đanić, Bačić">Đanić, M. i Bačić, S., Banat, u: Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 2 B-Baž, Subotica: Hrvatsko akademsko društvo, 2004., str. 59-60</ref> Među najstarije su oni iz [[Novi Bečej|Novog Bečeja]] nekad važnog središta žitne trgovine gdje je bila glavna skela na Tisu u srednjem Banatu. Bavili su se brodogradnjom. Prolaskom željeznice gradić je izgubio na važnosti, pa su se tamošnji Hrvati raselili ili pomađarili.<ref name="Krpan 1990">[http://hrcak.srce.hr/68961 Arhivski vjesnik, No.34. studenoga 1990..] [[Stjepan Krpan]]: Hrvati u Banatu</ref> U sklopu preuređenja vojnograničarskih teritorija u Hrvatskoj, 1760. – 1770. iz Ličke i Modruške županije i iz okolice Petrinje i Gline Hrvati su u banatsko Podunavlje došli u Perlez, Opovo, Starčevo, Glogonju, Omoljicu i Borču (štokavska skupina).<ref name="Đanić, Bačić"/>
Od 1788. od vremena biskupa Galjufa pa sve do 1801. godine na poticaj zagrebačkog biskupa M. Vrhovca zbiva se [[Seoba Hrvata iz Pokuplja, Turopolja i Banovine u Banat|seoba]] Hrvata u Banat. To su [[turopoljsko plemstvo|turopoljski plemići]] koji su se odselili u srednjobanatska naselja.<ref>[http://www.matica.hr/HRRevija/revija2008_4.nsf/AllWebDocs/Hrvatska_nacionalna_manjina_u_Rumunjskoj Hrvatska revija br.4/2008.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120112075157/http://www.matica.hr/HRRevija/revija2008_4.nsf/AllWebDocs/Hrvatska_nacionalna_manjina_u_Rumunjskoj |date=12. siječnja 2012. }} Castilia Manea–Grgin: Hrvatska nacionalna_manjina u Rumunjskoj</ref><ref>Đanić, M. i Bačić, S., Banat, u: Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 2 B-Baž, Subotica: Hrvatsko akademsko društvo, 2004., str. 59-60</ref><ref name="Đanić, Bačić"/>
Dakle, grafovci ili potomci grofova, statusa predijalaca-plemića, koji su u Banatu imali posjede, te su ondje naselili svoje sunarodnike koji su došli iz [[Pokuplje|Pokuplja]] u 18. st., njih oko 5000. To je bilo na posjede grofova Berkovića, Čekonića, Fekovića, Jagodića, Matanovića, [[Pozojević]]a i dr. u sela [[Hrvatska Boka|Hrvatsku Boku]] (danas Boka, u čiji sastav ulazi nekadašnja [[Srpska Boka]]<ref name="Đanić, Bačić"/>), [[Hrvatska Klarija|Hrvatsku Klariju]] (današnje [[Radojevo]], nastalo 1947. spajanjem sa [[Srpska Klarija|Srpskom Klarijom]]<ref name="Đanić, Bačić"/>), [[Hrvatska Neuzina|Hrvatsku Neuzinu]], [[Perlez]],<ref name="Tomislav Žigmanov"/>  [[Veliki Bečkerek]] (Zrenjanin). Jedan dio završio je u današnjoj Rumunjskoj, u [[Hrvatska Keča|Hrvatsku Keču]] (danas [[Keča]], u čijem je sastavu nekadašnja [[Rumunjska Keča]]<ref name="Đanić, Bačić"/>) i [[Hrvatski Čenej]] (Čenija) i [[Biled]].<ref name="Đanić, Bačić"/> Svi su kajkavci. Hrvati iz tih triju naselja su mnogo odseljavali, najviše u bliže banatske gradove, zatim put Beograda i Novog Sada, a dio ih se vratio u Hrvatsku, ponajviše Zagreb.<ref name="Krpan 1990"/> Dio tih Hrvata nalazi se u [[Bela Crkva|Beloj Crkvi]] i [[Ivanovo|Ivanovu]].<ref name="Krpan 1990"/>

[[Karaševski Hrvati]] su većinom u Rumunjskoj, oko Karaševa. Ondje ih je oko 10.000, dok je manji dio završio u [[Vršac|Vršcu]] ([[Banatski Karlovac]]),<ref name="Krpan 1990"/> [[Zrenjanin]]u i [[Pančevo|Pančevu]], njih oko 500. Podrijetlom su iz središnje Bosne. Izvorni im se govor izmiješao s torlačkim govorom rumunjskih Srba i Bugara.

Dio banatskih Hrvata podrijetlom je iz Ličke (oko Gospića) i Modruške županije te prostora oko Slunja, Gline i Petrinje. Žive u selima [[Perlez]]u, [[Opovo|Opovu]] i [[Starčevo|Starčevu]] u nešto većoj koncentraciji, a nešto su manje zastupljeni u [[Borča|Borči]], [[Glogonj]]u i [[Omoljica|Omoljici]]. U Opovu se dio Nijemaca pohrvatio.<ref name="Krpan 1990"/>

U Bačkoj postoje Hrvati koje su vlasti [[Kolonizacija Hrvata u Vojvodinu|doselile]] za vrijeme [[kolonizacija Vojvodine|kolonizacije Vojvodine]], a diljem Vojvodine postoje i Hrvati koji su došli u Vojvodinu unutarnjim migracijama (poslom, bračno) za vrijeme Austro-Ugarske i obaju Jugoslavija (u Subotici je danas prema procjeni zavičajnog udruženja, nekoliko stotinjaka njih iz Dalmacije<ref>[http://www.radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=5&pid=13674 Radio Subotica, program na hrvatskom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210301162926/https://www.google.com/afs/ads/i/iframe.html |date=1. ožujka 2021. }} Uskoro... Prva zavičajna večer Dalmatinaca u Subotici 3. ožujka 2012.</ref>). Organiziranom kolonizacijom 1945. – 1948. je od Hrvata najviše doseljeno dalmatinskih Hrvata, s područja [[Metković]]a, [[Sinj]]a, Vrlike, [[Drniš]]a, Benkovca, [[Split]]a, [[Šibenik]]a, [[Trogir]]a, Zadra, iz zaleđa Dalmacije i otoka. Po procjenama ih je ukupno bilo oko 4000.<ref name="Bara">[http://www.zkvh.org.rs/index.php/batina/povijest/69-pregled-povijesti-hrvata-u-vojvodini?start=7 ZKVH] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120126040652/http://www.zkvh.org.rs/index.php/batina/povijest/69-pregled-povijesti-hrvata-u-vojvodini?start=7 |date=26. siječnja 2012. }} Mario Bara: Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini, preuzeto 10. ožujka 2011.</ref>Doseljeno je i iz ostalih dijelova Hrvatske, uglavnom Gorskog kotara te [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvata iz Bosne i Hercegovine]]. Dalmatinski Hrvati su uglavnom naseljeni u [[Stanišić]] i [[Riđica|Riđicu]], u manjem broju u [[Sivac]], [[Gudurica|Guduricu]] i veće vojvođanske gradove.<ref name="Bara"/> Pripadnici vojnih postrojba su naseljeni u Srijem.<ref>[http://www.zkvh.org.rs/index.php/batina/povijest/69-pregled-povijesti-hrvata-u-vojvodini?start=7 ZKVH] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120126040652/http://www.zkvh.org.rs/index.php/batina/povijest/69-pregled-povijesti-hrvata-u-vojvodini?start=7 |date=26. siječnja 2012. }} Mario Bara: Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini, preuzeto 10. ožujka 2011.</ref> Hrvati iz Bosne, Gorskog kotara i Hercegovine su naseljeni u [[Beška|Bešku]], [[Lemeš (Sombor, Srbija)|Lemeš]] i [[Petrovaradin]].<ref name="Bara"/>
Dio Hrvata koji je doselio u Banat nakon Drugoga svjetskog rata za kolonizacije Vojvodine doselilo je oko 200 Hrvata iz [[Ljubuški|ljubuškog]] kraja u [[Ravni Topolovac]] kod Žitišta blizu Zrenjanina. Još oko 300 Hrvata iz ostalih dijelova Hercegovine završilo je po cijelom Banatu, uglavnom većim naseljima. Pretpostavlja se da danas u srbijanskom dijelu Banata živi 8000 Hrvata. 

Kroz povijest se veliki broj Hrvata asimilirao u druge narode, što prirodno, što kao posljedica agresivne državne politike. Najčešće se to događalo u krajevima gdje su Hrvati bili izrazita manjina prema nekom drugom znatno brojnijem narodu, ali i među višim slojevima koji su se vezivali uz dominantni narod da bi stekli ili sačuvali povlastice, visoki društveni položaj i dobar imovinski status. Tako su se brojni Hrvati mađarizirali, ponijemčili, a dio ih se i posrbio. Neki od tih su se kasnije politički angažirali, otvoreno radeći protiv interesa hrvatske zajednice iz koje su potjecali. Također se dio njih vezao uz te narode iz romantičnog zanosa, kao što je bio slučaj kod Hrvata koji su stali uz mađarstvo i mađarski preporod, odnosno uz južnoslavensko jedinstvo, pa preko toga uz jugoslavenstvo, a malobrojni su se tako i odmaknuli time od hrvatstva završivši naposljetku uz srpstvo. Proces je išao i u suprotnom pravcu, pa su se tako dio ili cijela zajednica nekih naroda koji su bili manjinom u hrvatskom okružju pohrvatili pa osim albanskih Klimenata, zabilježeno je pohrvaćivanje [[Nijemci u Vojvodini|Nijemaca]] u somborskoj okolici, Tavankutu, Mitrovici, Opovu, Petrovaradinu i drugdje, [[Slovaci u Vojvodini|Slovaka]] u somborskoj okolici i Tavankutu, [[Mađari u Vojvodini|Mađara]] u Tavankutu i Rumi itd.<ref name="HNVBara">[http://www.hnv.org.rs/hrvati_u_vojvodini.php HNV Republike Srbije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111113012430/http://www.hnv.org.rs/hrvati_u_vojvodini.php |date=13. studenoga 2011. }} [[Mario Bara]]: Hrvati u Vojvodini - Naseljavanja i integracijski procesi u Bačkoj i Srijemu, preuzeto 10. ožujka 2011.</ref> Nakon Drugog svjetskog rata su se preostali Nijemci zbog pritisaka prikrivali svoju nacionalnost izjašnjavanjem pod Hrvate ili Mađare, s tim što je jedno vrijeme probitačnije bilo biti Hrvatima, koji su im bili bliski kao katolici. Kad je sustav bio represivno okrenut prema Hrvatima, kao nakon hrvatskog proljeća i za uspona velikosrpskog režima 1980-ih i kasnije, probitačnije je bilo biti Mađarom, Jugoslavenom ili Srbinom. Slično je bilo i s dijelom Mađara koji su u Titovoj Jugoslaviji stali uz hrvatsko ime, jer su im Hrvati bliži po vjeri, kulturi, obiteljskim svezama, a i mađarska sjećanja na srpsku osvetu<ref>[http://www.hungarianhistory.com/lib/cseres/cseres01.htm Hungarian History] Tibor Cseres: Serbian Vendetta in Bacska, preuzeto 10. ožujka 2011. </ref> i živu osvetoljubivost u srpskim redovima je bila presnažna.

Ženidbom, udajom i stvaranjem rodbinskih veza drugi su se narodi asimilirali u Hrvate u mjestima gdje su Hrvati bili većina, a u mjestima gdje su Hrvati bili manjina, asimilirali su se u Mađare ili Nijemce. Prvo se asimilirao visoki društveni sloj, poput plemstva, činovništva, svećenstva i ostale intelektualne elite. Usponom ili radi uspona na društvenoj ljestvici prihvaćali su jezik i kulturu dominantnog naroda. Hrvati su manje asimilirali druge narode, nego što su sami bili asimilirani. Uz već spomenuto albanskog pleme Klimenata u Hrtkovcima i Nikincima, Hrvati su asimilirali Slovake i Nijemce sa salašarskih naselja u okolici Sombora, u Tavankutu malobrojne Mađare, Nijemce i Slovake, dio zajednice Nijemaca u Mitrovici i Petrovaradinu, Mađare iz Rume, u Opovu Nijemce itd. Slom mađarske revolucije zaustavio je mađarizacijske procese na neko vrijeme. Uvedeno je [[Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat]] (1849. – 1860.) u kojem je službeni jezik bio njemački i "ilirički", pa su tako u hrvatskim mjestima u Bačkoj zapisnici vođeni na hrvatskom na lokalnoj ikavici, dok umjesto dotad uobičajenih naziva Dalmatinac ili Ilir sve se više službeno uporabljuje naziv Bunjevac. Nakon austro-ugarske i hrvatsko-ugarske nagodbe, mađarizacijski procesi slavenskog stanovništva se nesmiljeno nastavljaju, osobito u krajevima pod upravom Ugarske.<ref>[http://web.ffos.hr/download/Essehist-IV-net.pdf Essehist, časopis studenata povijesti i drugih društveno-humanističkih znanosti broj 4, godina 4., prosinca 2012., FFOS, Tema broja: Kolonizacija; Bagić, Marko; Kolonizacija Vojvodine, str. 47.]</ref>

== Povijest ==
=== Srednji vijek ===
Hrvati se pojavljuju na području današnje autonomne pokrajine Vojvodine još u srednjem vijeku. Pojava nije jednaka na svim područjima. Hrvati se pojavljuju pod jednim okolnostima na području Srijema, pod drugim okolnostima na području Bačke, a pod trećim okolnostima na području Banata.

Po najsmjelijim tezama Hrvati na prostor Srbije, točnije Banata, Bačke i Srijema dolaze najkasnije krajem 6. stoljeća kao jedan od brojnih naroda koji u savezu s predvodničkim Avarima stvara Avarski Kaganat, tada jednu od najvećih i najjačih država koja ima i svoju prijestolnicu u ovim krajevima. Brojni ostaci nekropola od 8. – 12. stoljeća govore o Avarima, ali i o Hrvatima. O tome govori i spominjanje srijemskog bana u Supetarskom kartularu kao jednog od sedam hrvatskih banova. Za to najranije razdoblje Hrvata, kao i današnje, osobito je važan i značajan Srijem. Iz toga vremena Hrvati nam se spominju ili kao Dalmatinci ili kao Iliri, što će za one koji pišu o Hrvatima kao bilo kojim drugima ostati do danas rado korištena frazeologija. Za njega se otimaju i bore prvo Bizant i Bugari, a potom i Madžari, dok nam je za ostali prostor malo izvora do dolaska Madžara u Banat i Bačku i Srba u peripanonski dio južno od Dunava.<ref name="Stipo Pilić">Prof. Stipo Pilić o povijesti Hrvata u današnjoj Republici Srbiji: [http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/19741-prof-stipo-pilic-o-povijesti-hrvata-u-danasnjoj-republici-srbiji.html Hrvati u Srbiji – dolasci, odlasci, stradanja, umiranja, protjerivanja i vazdašnja ostajanja i bivstvovanja], hkv.hr, Objavljeno:  Četvrtak, 26. veljače 2015. {{hakave}}</ref>

Hrvatska nit i kontinuitet nastavljaju se i u daljnjem periodu, osobito za dio Srijema koji se nalazi u gusto naseljenoj Vukovskoj županiji, koja se prostirala prilično istočnije nego danas Vukovarsko srijemska županija. Postojanje Hrvata potvrđeno je i u prostoru Bačke za Arpadovića, a već od 13. stoljeća imamo prva naseljavanja Hrvata iz Bosne i Dalmacije, od kojih će osobito trag ostaviti skupina doseljenih Hrvata iz Usore i Soli u područje oko današnjeg Bača. Tako će uz Mađare Hrvati biti glavno stanovništvo na ovim prostorima tijekom srednjeg vijeka do dolaska Turaka Osmanlija.<ref name="Stipo Pilić"/>

Najranije pojave Šokaca na području Vojvodine još od 8. stoljeća, a Bunjevci dolaze u Vojvodinu u nekoliko valova, od 16. stoljeća i kasnije. U valu iz [[1573.]] bunjevačke [[seoba Hrvata u Bačku 1587.|Hrvate u Bačku]] doveli su [[bosanski franjevci]].<ref name="Backabezgranica">[https://web.archive.org/web/20041225084628/http://www.tippnet.co.yu/Media/Miroljub/4.14/Mir03.html Miroljub br.14/2001.] [[Stipan Pekanović]]: Iz naše povisti - Bačka bez granica - Crtice iz tisućljetne povijesti sela Santova</ref> [[Matija Evetović|Evetović]] smatra da su predci bunjevačkih Hrvata doselili u šest navrata unutar pet stoljeća, između 1241. i 1686. godine.<ref name="vrilo">[http://www.vrilo-mudrosti.hr/razno/razno-povijest.htm ZAVIČAJNA UDRUGA LIČANA "VRILO MUDROSTI" SLAVONSKI BROD Vrilo mudrosti - Bunjevačko plemstvo]</ref> Dio migracija organizirali su vladari Bačke radi naseljavanja svojih opustjelih zemalja.<ref name="vrilo"/> Drugi dio doseljavanja bio je posljedica posljedica zbijega pred represijom osmanskih begova nad kršćanima.<ref name="vrilo"/>

Zbog pritisaka u Turskom Carstvu su se Šokci u drugom valu doselili u Bačku.

Izvori bilježe [[1633.]] da na području Bačke ima 30 katoličkih sela i da u njima žive Hrvati (''catholicos Dalmatico sive Illyrico”'').<ref name="Backabezgranica"/>

=== Turska vlast ===
Hrvati će se kao vojnici za obranu od Osmanlija naseliti tijekom 15. stoljeća na lijevu obalu Dunava, od Beograda do Smedereva i na lijevu obalu Save na vojno organizirani prostor Mačvanske banovine. U to doba pred Turcima se povlači i dio srpskog stanovništva koji se dijelom nastanjuje prije svega u Srijem i Slavoniju, a potom i u Banat i Bačku. S druge pak strane dio se starog, autohtonog hrvatskog stanovništva povlači na zapad prema habsburgškim zemljama, čime se prvi puta, poslije nekoliko stoljeća, mijenja etnička i narodnosna slika ovih prostora.<ref name="Stipo Pilić"/>

Za vrijeme turskih osvajanja su brojna područja u Bačkoj opustjela, a kršćansko stanovništvo je bilo obespravljeno pod turskom vlašću. Ipak, i u takvo [[Tursko Carstvo]] su doselili bunjevački Hrvati, a pretpostavlja se da su došli iz krajeva gdje su bili puno nepravedniji lokalni turski moćnici u ove krajeve, gdje su turski feudalci manje tlačili svoje podanike. Kao drugi razlog se navodi iznimno velika bijeda u kojoj su živjeli bunjevački Hrvati u svojim krajevima, tako da im je odlazak u Bačku nosio barem bolje životne uvjete.

Poslije [[mohačka bitka|mohačke bitke]] [[1526.]] su i sami Turci naseljavali Hrvate u Podunavlju u tom razdoblju<ref name="Mjestopisi">Ante Sekulić: Hrvatski bački mjestopisi: povijest hrvatskih imena mjesta u Bačko-bordoškoj županiji, Školska knjiga, Zagreb, 1994. str. 95.</ref>

Nakon što su Turci [[stogodišnji hrvatsko-turski rat|osvojili istočnohrvatska područja]] u Srijemu tijekom prve polovice 16. stoljeća, u kojem su u ono vrijeme živjeli Hrvati, Mađari i Srbi, dolazi do još jednog vala demografskih promjena. Dio srijemskih Hrvata se preselio na zapad ili na sjever, u krajeve izvan dosega izravne ratne ugroze. Drugi dio Hrvata nije ostao odan kršćanstvu, nego je prešao na islam tijekom stoljeća vladanja turske vlasti. Dio tih Hrvata koji se nisu poslije rekristijanizirali, poslije je oblikovao novi etnicitet kojeg je formirao vjerski identitet. Treći dio srijemskih Hrvata je ostao i uspio se očuvati, odoljevši svim vjerskim i [[asimilacija|asimilacijskim]] pritiscima. Oni su se nalazili oko današnjih naselja: [[Erdevik]]a, [[Golubinci|Golubinaca]], [[Srijemska Kamenica|Kamenice]], [[Srijemski Karlovci|Karlovaca]], [[Srijemska Mitrovica|Mitrovice]], [[Morović]]a, [[Petrovaradin]]a, [[Ruma|Rume]] i [[Slankamen]]a. Četvrti i peti dio Hrvata čini onaj dio Hrvata koji je uspio opstati, a da se pritom nije [[islamiziranje|islamizirao]] i da je ostao vjeran kršćanstvu, ali nije ostao uz katoličanstvo, male su zajednice koje su [[kalvinizacija|prešle]] na [[kalvinizam]]: u [[Grgurevci]]ma, [[Srijemski Karlovci|Karlovcima]] i  [[Petrovaradin]]u odnosno zajednice Hrvata koje su [[popravoslavljenje|prešle]] na [[pravoslavlje]]: u [[Dobrinci]]ma, [[Golubinci]]ma, [[Manđelos]]u,  [[Velika Remeta|Velikoj Remeti]] i [[Voganj|Vognju]]. Za ove dvije zadnje kršćanske zajednice situacija je bila povoljnija, jer nisu pripadale vjeri neposrednih susjednih država s kojima je Osmansko Carstvo često bilo u ratu: katoličanstvu ([[Hrvatsko-Ugarska]], [[Habsburška Monarhija]], [[Mletačka Republika]], [[Kraljevina Poljska|Poljska]]), a pripadale su državama i narodima koje su bile osmanski saveznici, jer su te države bile neprijatelji njihovih neprijatelja.<ref name="HNS-Bara">[http://www.hnv.org.rs/hrvati_u_vojvodini.php HNV RS] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111113012430/http://www.hnv.org.rs/hrvati_u_vojvodini.php |date=13. studenoga 2011. }} Mario Bara: Hrvati u Vojvodini</ref>

U franjevačkoj su organizaciji [[seoba Hrvata u Bačku 1610.|Hrvati u Bačku doselili]] su [[1610.]] godine.<ref name="vrilo"/> Radi naseljavanja krajeva, svećenik Ivan Matković 1612. godine zvao je [[isusovci|isusovce]] u Bačku da bi tu djelovali.<ref name="vrilo"/> [[1687.]] je godine uslijedila [[seoba Hrvata u Bačku 1687.|druga velika seoba Hrvata]] u Bačku u organizaciji [[franjevci|franjevaca]].<ref name="vrilo"/>

=== Pod habsburškom vlašću ===
[[Datoteka:Ivan Zasche, Portret bana Josipa Jelacica.jpg|mini|desno|180px|[[Ban Josip Jelačić]]]]
Do polovice 19. st. su Hrvati u Podunavlju mogli bez problema istovremeno biti etnokulturološki Hrvati i politički Mađari. Štaviše, hrvatsko školstvo je cvjetalo, posebice zahvaljujući [[franjevci]]ma i njihovom [[budimski kulturni krug|budimskom kulturnom krugu]]. Postojala je velika jezična tolerancija u Ugarskoj: hrvatski je bio u uporabi u školama i crkvama gdjegod je bilo ugarskih Hrvata, a koristio se i u upravnim ustanovama. U nekim gradovima je čak bilo i uvjetom da zna hrvatski ako je želio raditi u javnoj službi, a čak je i [[Ugarski urbar|Ugarski]] [[urbar]] iz [[1767.]] u brojnim ugarskim županijama bio objavljen i na hrvatskom jeziku.<ref name="slavonskifranjevci"> [http://hrcak.srce.hr/file/11264 Scrinia Slavonica br.6/2006.] Robert Skenderović: Sudjelovanje slavonskih franjevaca u nacionalnom pokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. st. i početkom 20. st.</ref> Tada su, rastom mađarskog nacionalnog pokreta Hrvati s područja južne Ugarske, ali i u Trojednici, bili izloženi [[mađarizacija|mađarizacijskim]] [[asimilacija|asimilatorskim]] pritiscima. Nositelji tog pokreta su zahtijevali da se sve manjine odreknu svojeg etno-kulturnog identiteta. Počelo se s rafiniranim metodama progona i istiskivanja jezika iz škola (na kraju su gašene odnosno onemogućavano otvaranje privatnih škola na hrvatskom jeziku), državnih ustanova pa na koncu i crkve. U tomu su ulogu imali i odnarođeni Hrvati; tako je [[kalačko-bačka nadbiskupija|kalačko-bački nadbiskup]] [[Gabrijel Patačić]] bio naredio kažnjavanje djece koja bi progovorila hrvatski u školi. 

Budući da su se Hrvati u Bačkoj i drugim dijelovima južne Ugarske doselili prije nego što se dovršila oblikovati suvremena hrvatska nacija, ostali su izvan hrvatskih nacionalno-osvjestiteljskih i integracijskih tokova. Tako su ih svi ti kulturno-društveni procesi koji su koncem 18. i početkom 19. st. oblikovali suvremenu hrvatsku naciju zaobišli bačke Hrvate ili ih djelimice dotakli i to ne svi procesi, tako da je samo mali dio nacionalne elite bačkih Hrvata u potpunosti upio sve te procese. Zbog toga veliki dio tog dijela hrvatskog naroda zapravo je i danas u prednacionalnom razdoblju,<ref name="Vuković">[http://www.radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=6727 Radio Subotica, program na hrvatskom jeziku]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} Siniša Jurić: Josip Buljovčić o bunjevačkoj povijesti bez dlake na jeziku (predavanja Petra Vukovića na znanstvenom kolokviju), 9. prosinca 2011.</ref> čemu su mnogo kumovali kasniji opstrukcijski procesi koji su prekinuli njihovo kasno osvještavanje u nekoliko navrata.

Situacija se iznimno pogoršala nakon [[mađarska revolucija 1848.|mađarske revolucije 1848.]], kada su mađarske vlasti imale stav ''"da su svi oni koji govore mađarski Mađari (dotad su to bili samo povlašteni) i da svaki Mađar mora govoriti mađarski."''.<ref name="slavonskifranjevci"/> Uvidjevši što će se dogoditi, inteligencija tamošnjih Hrvata je ustrajno radila na [[hrvatski preporod|narodnom buđenju]] ([[Ivan Antunović]], [[Blaško Rajić]], [[Pajo Kujundžić]], [[Mijo Mandić]], [[Lajčo Budanović]], [[Stipan Vojnić Tunić]], [[Vranje Sudarević]], [[Petar Pekić]]). 

Ipak, iz raznih su razloga bunjevački Hrvati (uznapredovala mađarizacija inteligencije, vjerska bliskost, ideje "slobode i jednakosti") u Bačkoj stali uz mađarsku revoluciju, a protiv Srbima, i time i ostalim Hrvatima, unatoč stavu uglednika hrvatske zajednice u Bačkoj, što je rezultiralo u velikom krvoproliću u [[bitka kod Kaponje|bitci kod Kaponje]].<ref>[[Matija Poljaković]]: Pregled povijesti Hrvata Bunjevaca</ref>

Nakon mađarske revolucije ukinut je ustavni poredak, koji je vraćen tek 1860. godine. Vremenom su se isprofilirale dvije političke opcije, [[Deákova stranka]] koja je bila tolerantna prema manjinama, i [[Neovisna četrdesetosmaška stranka]], koja se sve šovinističkije odnosila prema manjinama. 1868. je prijelomna godina za nacionalne manjine u Ugarskoj. Te je godine Ugarski sabor izglasovao Zakon o narodnostima. Za bačke je Hrvate ovo bio iznimno važan dokument kojim su se služili kao osnovicom svoje političke borbe sve raspada Austro-Ugarske. Unatoč svemu tome, Hrvati u Bačkoj držali su se neorganizirano, postrance, neprepoznatljivo. Takve ih je zatekao rastući mađarski i srpski nacionalizam. Mađarstvo i srpstvo ih je stavilo pred vrata istine, jer je kraj zakašnjele infantilne faze nacionalne (ne)samosvijesti koja je kod bunjevačkih Hrvata još bila u predmodernoj fazi.<ref name="#1">[http://hrcak.srce.hr/file/124149 Robert Skenderović: Oblikovanje bunjevačkog političkog identiteta u Bačkoj tijekom druge polovine XIX. stoljeća, ČSP, br. 1., 137.-160. (2012)]</ref> Revolucionarna 1848. pokazala je snagu Hrvata (Jelačić) i Srba (stvaranje Srpske Vojvodine). Da se ne bi zamjerio rastućem agresivnom mađarskom nacionalizmu, ali i Srbima, vodeći je preporoditelj bunjevačkih Hrvata Ivan Antunović još uvijek njegovao regionalne, subetničke atribute bunjevačkog. Pa i takav je bio problem za Mađare, jer je i bunjevačko ime bilo problem, zbog čega [[Pučka kasina]] nije smjela biti osnovana pod prvotno predviđenim imenom Bunjevačke pučke kasine. Zbog svega tog, ni mađarske vlasti ni mađarska javnost nikako nisu odobravale ikakvo jačanje sveza bačkih Bunjevaca i Šokaca s Hrvatskom. Svaki pokušaj kojim bi se istaklo hrvatsko ime smatran je činom izdaje mađarske države.<ref name="#1"/> Svaka inicijativa bila je proglašavana panslavenskom, pojam od čega su se Mađari paranoično bojali (zbog proročanstva njemačkog filozofa o utapanju Mađara u slavensko more).

Aristokratski sloj bačkih Hrvata je u korijenima športa u Bačkoj. Početkom 19. stoljeća [[hrt]]ovi su bili popularni u Bačkoj, i već tada u Subotici na trgu ispred Gradske kuće puštali su iz zabave hrta na zeca. Već 1840-ih konjičke utrke organizirano se odvijaju u Subotici, a 1860-ih doživjela veliki uspon konjarstva, a tome se priključio lov kao šport, odnosno [[trke hrtova|trke hrtova]]. Ova je disciplina uzela maha kod bogatog sloja, tako i Hrvata, među kojima su Ištvan Sarić, Šimon Mukić, Jožef Mačković, Mikloš Đelmiš, Ištvan Kulunčić, Franjo Zomborčević, Karolj Pilasanović i Krištof Stipić. 1862. godine molbu za dozvolu Subotičkom senatu za osnivanje Konjičkog udruženja i udruženja vlasnika hrtova Bačke podnijeli su Šandor Vojnić od Bajše, Karolj Sarić, Mate Antunović i Imre Mađar mlađi. Tijekom druge polovine 19. stoljeća postojala je godišnja manifestacija – [[lov s hrtovima]] na Čantavirskoj plagi.<ref>[https://agroplus.rs/serijal-lovstvo-u-vojvodini-162/ Agroplus: Poljoprivredni portal] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210219015528/https://agroplus.rs/serijal-lovstvo-u-vojvodini-162/ |date=19. veljače 2021. }} Olga Kovačev Ninkov: ''Serijal: Lovstvo u Vojvodini (162)  - Lovačka udruženja (11) - Iz istorije lovstva Subotice (2) - Lov sa hrtovima'' (srp.)</ref> 

[[datoteka:Linguistic_map_of_Vojvodina,_Serbia_(based_on_1910_census).png|mini|desno|300px|Etnički zemljovid. Stanje prema mađarskom popisu 1910.. Zemljovid ne prikazuje najveću zajednicu u Subotici, Hrvate, jer je statističkim igrama broj Hrvata usitnjen.]]

U desetljećima na prijelazu 19. u 20. st., financijski je sektor ovdašnjih Hrvata predstavljala [[Zemljodilska štedionica]] koja je poslije postala [[Hrvatska zemaljska banka]] - podružnica u Subotici.

=== Prvi svjetski rat ===
Početkom rata je uvedena cenzura na tisak.

Područje Srijema je bilo mjestom grupiranja austro-ugarskih snaga koje su se spremale za invaziju na Srbiju. U Srijemu je trebala 2. Armija koja je trebala doći iz [[Galicija (srednja Europa)|Galicije]].

Kasnije je pod pritiskom Antante Kraljevina Srbija izvela ograničeni napad preko Save i upala u Srijem s [[1. armija (Kraljevina Srbija)|1. armijom]]. U isto vrijeme je 1. timočka divizija 2. Armije pretrpila teške gubitke pri prelasku rijeke, izgubivši oko 6000 vojnika, dok je Austro-Ugarskoj uspjela izbaciti iz stroja samo 2000 vojnika.

Pretkraj rata su se intenzivirale veze Zagreba i matice hrvatskog naroda s Hrvatima u Bačkoj.<ref name="Cvijin">[http://www.hrvatskarijec.rs/arhiva.php?zg=636&no=38 Hrvatska riječ] Zvonimir Cvijin: Promjena statusa dijela nacije, 20. listopada 2003.</ref>

Krajem rata i nakon potpisivanja [[Beogradski mir|primirja u Beogradu]], došlo se do teme osamostaljivanja naroda u skladu s [[14 točaka]] američkog predsjednika [[Woodrow Wilson|Wilsona]]. 

Nakon dugog pritiska tamošnjih Slavena, [[Jovan Cvijić]] je u Somboru sastavio memorandum koji je bio naslovljena na [[pariška mirovna konferencija|Mirovnu konferenciju u Parizu]], u kojem je tražio da se [[Bajski trokut]] te [[Baranja]] s [[Mohač]]em pripoji novoj južnoslavenskoj državi. Memorandum je odnijelo izaslanstvo u kojem su od Hrvata bili [[Martin Matić]] (vođa izaslanstva), Josip Velin, [[Petar Pekić]], [[Josip Đido Vuković]], Šimun Rudić i [[Franjo Pijuković]]. Kasnije su u Pariz išli i [[Blaško Rajić]], a bio je pozvan i [[Lajčo Budanović]].

=== U Kraljevini Jugoslaviji ===
[[Datoteka:Novi Sad, Petrovaradin, kostel svatého Jurija, deska krále Tomislava.jpg|thumb|desno|250px|Spomen ploča [[Kralj Tomislav|Kralju Tomislavu]] u Petrovaradinu]]
Padom Austro-Ugarske, Hrvati su dočekali neka od svojih prava i prvih godina postojanja Kraljevine SHS su doživljavali kulturni procvat. Subotički [[Srbi u Vojvodini|Srbi]] su priznali realnost hrvatske većine u svom gradu te su mjesnim Hrvatima neposredno nakon rata prepustili čelne gradske funkcije. 
Bunjevački Hrvati su nastankom Kraljevine SHS su prvih godina te države doživjeli nacionalnu emancipaciju i afirmaciju. Prve su mjesece bili jedinstveni, no uskoro su se podijelili na dvije struje: većinsku, koja se izjašnjavala Hrvatima te na manjinu koja se je držala samo Bunjevcima. Ove druge su podupirali srpski vladajući krugovi.<ref name="CPI">[http://www.cpi.hr/download/links/hr/7074.pdf CPI] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131102134652/http://www.cpi.hr/download/links/hr/7074.pdf |date=2. studenoga 2013. }} Kalman Kuntić: Uticaj političkih promena na položaj i nacionalno izjašnjavanje Hrvata-Bunjevaca u Bačkoj tokom 20. veka]</ref>

No, sve iluzije o zajedničkim interesima su se počele razbivati kada se na [[pariška mirovna konferencija|pariškoj mirovnoj konferenciji]] pokazalo da Kraljevina Srbija uopće ne rade na tome da obuhvati sav "bratski hrvatski narod" iz cijele Bačke odnosno [[Bajski trokut|Bajskog trokuta]] i cijele Baranje u novu južnoslavensku državu, nego im je bilo bitno, cjenkajući se s Rumunjskom, uhvatiti što veći dio Banata, koji je imao brojne Srbe (što je bio južnoslavenski interes), ali se tome toliko površno pristupilo da su Pašićevi pregovarači u državu svojom [[politička trgovina|političkom trgovinom]] uveli i područje koje je imalo većinske i brojne Mađare, južno [[Potisje]]. Težinu svemu daje što su bačkim Hrvatima do zadnjeg trenutka davali lažne nade i nisu dali niti naslutiti (iako su srpski pregovarači što će biti) da će biti podijeljeni i izdani i ostavljen na milost i nemilost, a i pokušaj [[1919.]] [[Plebiscit u Bajskom trokutu 1919.|plebiscita]] kojim bi se moglo spasiti ostavljene Hrvate su srpski političari osujetili.

Nažalost, Karađorđevićevski režim i klika oko njega je uskoro pokazala svoju velikosrpsku hegemonističku narav. Već [[1920.]] su nasilnim putem, ukazima preuzeli vlast u Subotici: smijenili su Hrvate s položaja velikog župana i subotičkih gradskih čelnika, a namjesto njih stavili Srbe ili odnarođene bunjevačke Hrvate, čak i one koji su prije bili ugarski režimlije. Ovdje je režimski poduprta umjetna podjela hrvatskog naroda ostavila posljedicu. Kadgod su bili izbori, gdjegod da su bilo koja od te dvije struje imale nekakav bitniji utjecaj, te su političke stranke imale slabe rezultate baš zbog te podjele.<ref name="CPI"/>
[[Šestosiječanjska diktatura]] je tu podjelu privremeno skrila jer je velikosrpski režim nasilno gušio svako isticanje nacionalnih razlika i sve meo pod tapet integralnog jugoslavenstva. Čim je nasilje popustilo, sve je izbilo nazad.<ref name="CPI"/>

Novi su pritisci na Hrvate uslijedili nakon što su se priklonili [[Stjepan Radić|Radićevom]] [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-u, stranci koja je dok je djelovala i postojala po Bačkoj uvelike pridonijela očitovanju Bunjevaca i Šokaca kao Hrvata. U početku je HSS djelovala na kulturnom planu nego na političkom, a od [[1935.]] uspjeva ostaviti konkretnije rezultate. Pri tome valja naglasiti da HSS nije bila ta koja je donijela hrvatsko ime u Bačku, jer ono je postojalo prije, nego ga je samo učvrstila. Posebice je to bilo važno kod osoba koje nisu bile sigurni u svoje podrijetlo, kod kojih je HSS utjecao da se te osobe javno izjasne kao Hrvati.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4111 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160307151843/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?func=viewpub&module=pagesetter&pid=4111&tid=3 |date=7. ožujka 2016. }} Utjecaj HSS pridonio nacionalnoj osviještenosti Hrvata u Bačkoj, 24. kolovoza 2009.</ref>

Do pojave HSS-a kao najutjecajnije stranke, interese tamošnjih Hrvata su zastupale [[Bunjevačko-šokačka stranka]] i [[Vojvođanska pučka stranka]]. Dio bunjevačkih Hrvata se priklonio [[Zemljodilska stranka|Zemljodilskoj stranci]], kasnije ogranku Radikalne stranke, no ta je polučila nekakve rezultate samo u Subotici. Okretanje tog dijela Hrvata toj stranci se objašnjava dobrim prijeratnim odnosima Hrvata i Srba u Subotici. Tijekom vremena su se bački Hrvati sve više politički okretali nacionalnoj i socijalnoj politici HSS-a.<ref name="Cvijin"/> 

Slabljenjem režima nakon atentata u Marseilleu 1934., ojačala je oporba koja se na području Vojvodine okupila oko Vojvođanskog pokreta, u kojem su bili [[Samostalna demokratska stranka]] na čelu s [[Duda Bošković|Dudom Boškovićem]], [[Hrvatska seljačka stranka]] koju je vodio [[Josip Đido Vuković]], Mađari koje je predvodio [[Imre Nagy]] te Slovaci koje je [[Janko Bulík]].<ref name="kolikosepoznajemo">[http://www.sluzba.vojvodina.sr.gov.yu/SEKRETARIJATI-V/MANJINE/manjine-koliko-se-poznajemo/web-tekst/Brosura-ceo-tekst.htm#IZ_PROŠLOSTI_VOJVODINE Služba za zajedničke odnose pokrajinskih organa AP Vojvodine] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090713062421/http://www.sluzba.vojvodina.sr.gov.yu/SEKRETARIJATI-V/MANJINE/manjine-koliko-se-poznajemo/web-tekst/Brosura-ceo-tekst.htm#IZ_PROŠLOSTI_VOJVODINE |date=13. srpnja 2009. }} Koliko se poznajemo</ref> Ista je postigla veliki uspjeh na izborima 1938.

[[26. kolovoza]] [[1939.]] je potpisan sporazum o formiranju [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]], koji je imao nezadovoljnike i među srpskim i hrvatskim političarima, smatrajući da je druga strana "dobila previše". Većina hrvatskih političara smatrala je da je Banovina dobila premalo, jer u svom sastavu nije imala Boku kotorsku i sjeverozapadnu Bačku sa Suboticom. Ovaj sporazum je bio i početkom kraja [[Vojvođanski pokret|Vojvođanskog pokreta]], jer su ga napustili samostalni demokrati, a drugi veliki član, HSS, se podijelio po tom pitanju: na somborsko ([[Grgo Vuković]]) i subotičko krilo ([[Josip Đido Vuković]]). Somborsko je bilo za vojvođansku autonomiju i cjelovitost,<ref name="bijelickivukovic">[http://www.biblioso.org.rs/digitalna_izdanja.php?id_grupa=3&lng=sr Gradska biblioteka Karlo Bijelicki] Naše novine, preuzeto 13. ožujka 2011.</ref> a subotičko se htjelo priključiti Banovini Hrvatskoj,<ref name="kolikosepoznajemo"/> odnosno da se taj dio Bačke odvoji.<ref name="bijelickivukovic"/>

Kulturološki su se bački Hrvati u razdoblju između dva svjetska rata sve više vezali na Zagreb, tako da je mnoštvo bačkih Hrvata se školovalo i studiralo u Zagrebu. Isti su osnovali u Zagrebu Društvo bačkih Hrvata da bi se okupljali i surađivali s hrvatskim organizacijama u Bačkoj.<ref name="Cvijin"/>

U tom razdoblju je na području Bačke utemeljeno mnotštvo kulturnih, prosvjetnih, športskih i vjerskih udruga i ustanova s hrvatskim predznakom,<ref name="Cvijin"/> središtem kulturnog i društvenog života bačkih Hrvata su bili [[Subotica]] i [[Sombor]].<ref name="Cvijin"/>

Iako se većina bunjevačkih i šokačkih Hrvata kroz dvadeset godina Kraljevine Jugoslavije jasno opredijelila za hrvatstvo, do pred sam rat su srpski hegemonisti radili na podvajanju hrvatskog nacionalnog tkiva u Bačkoj. Još 1939. je ministar promet [[Nikola Bešlić]] 12. rujna 1939. se povodeći politikom "kad ne možemo Bunjevce [[posrbljavanje|posrbiti]], ajde da ih bar [[dekroatizacija Bunjevaca|otuđimo od Hrvata]]"<ref name="Nastojanja">[http://hrcak.srce.hr/file/101850 Studia ethnologica Croatica, Zagreb, sv. 6] Milana Černelić: Nastojanja da se bačkim Bunjevcima ospori pripadnost hrvatskom narodu, str.95</ref> izjavio da "Bunjevci nisu ni Srbi, ni Hrvati već su kao Bunjevci Jugoslaveni...Bunjevci neka samo i dalje ostanu Bunjevci",<ref name="#2">[https://web.archive.org/web/20080309165542/http://www.zvonik.org.yu/771/ZV22.html Zvonik POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić. Godina: VIII. Broj: 03(77) Subotica, ožujak 2001. ] Što su ugledni Bunjevci govorili o svojoj narodnosti?</ref> na što su brzojavkom premijeru Cvetkoviću sutradan odmah reagirali uglednici bunjevačkih Hrvata [[Blaško Rajić]] i [[Josip Đido Vuković]]: "Protiv ove njegove izjave odlučno prosvjedujemo, jer Bunjevci su bili i ostaju ono što jesu, samo Hrvati!".<ref name="#2"/> Isti ministar Nikola Bešlić, član Jugoslavenske radikalske zajednice, 17. je studenoga 1939. agitirao prema šokačkim Hrvatima izjavama "Šokci nisu nikad bili Hrvati, pa tako nikad i ne mogu biti Hrvati. Oni moraju ostati samo Šokci", a godinu dana poslije izjavljivao je da u Bačkoj i Baranji ne postoje Hrvati i "da su Bunjevci i Šokci uvijek bili Srbi negoli Hrvati",<ref name="HSSBara">[http://hrcak.srce.hr/file/81814 Pro Tempore] Mario Bara: HSS u narodnom preporodu bačkih Hrvata</ref>{{is|str. 13}}, ignorirajući plebiscitarnu opredijeljenost bunjevačkih i šokačkih Hrvata za hrvatstvo.<ref name="Nastojanja"/> Potporu je nalazio samo u prorežimskim radikalskim "Bunjevačkim novinama"<ref name="HSSBara"/>{{is|str. 13}} koje su bile organom Zemljodilske i Radikalske stranke,<ref name="Nastojanja"/> u kojima je djelovao onaj krug Bunjevaca koji je predstavljao samo same sebe.

=== Drugi svjetski rat ===

Drugi svjetski rat je donio trojaku sudbinu. Hrvati su se našli podijeljeni među četirima državama: bački Hrvati su došli pod Mađarsku, srijemski pod [[NDH]], banatski pod Srbiju, a zapravo pod njemačku upravu, a istočnosrijemski formalno pod NDH, a stvarnu su vlast obnašale vojne vlasti Trećeg Reicha zbog važnog strateškog položaja, pa je uspostavljena oblast [[Ostsyrmien]]. Hrvati čine velik udio poginulih boraca [[8. vojvođanska udarna brigada|8. vojvođanske udarne brigade]]<ref>[https://www.znaci.org/00001/184_9.pdf DEO VIII Spisak poginulih i nestalih boraca i rukovodilaca Osme vojvođanske udarne brigade, str. 675-722.]</ref>

==== Bačka ====
U Bačkoj se mađarska okupacija donijela nove pritiske i progone, a revanšizam se usmjerio na Slavene. Kolonizirani Srbi protjerani su u Srbiju i u NDH, domaći Hrvate i Srbe se odnarođivalo školstvom, mađariziranjem osobnih imena te pisanjem njihovih prezimena mađarskim pravopisom.<ref name="CPI"/>  S obzirom na te okolnosti, čelništvo somborskog HSS-a se pasiviziralo.<ref name="bijelickivukovic"/><ref name="CPI"/> Mađarske vlasti su internirali u samostane<ref name="CPI"/> duhovne vođe bačkih Hrvata [[Lajčo Budanović|Lajču Budanovića]] i [[Blaško Rajić|Blaška Rajića]].<ref name="Bara"/> Ljeta 1941. su vlasti uhitile i Grgu Vukovića "zbog održavanje veza s NDH", no to je bilo inscenirano radi zavaravanja hrvatske zajednice.<ref name="bijelickivukovic"/> S obzirom na sve te pritiske, dio se hrvatske intelektualne elite (studenti i dr.) preselio u Hrvatsku odakle nastavljaju s kulturnom djelatnošću, organizirajući društva, tisak i sl. Prosrpski režimski Hrvati su emigrirali u Srbiju: [[Albe Kuntić]], [[Martin Matić]] i još neki.<ref name="Bara"/> Hrvatska kulturna aktivnost nije zamrla, ali je značajno smanjena. Dobra je strana bila što su Hrvati s dviju strana granice došli pod istu državu, pa su obnovljeni dodiri s Hrvatima iz mađarskog dijela Bačke, što je bilo znatno otežano u međuratno vrijeme kad je postojala tvrda granica. Mađarske su pak vlasti nastavile politiku Kraljevine Ugarske koja je promicala usitnjavanje hrvatskog naroda kroz etničke skupine. Tako su promicale i favorizirale bunjevačku posebnost na štetu hrvatstva,<ref name="bijelickivukovic"/> kako na svjetovnoj, tako i na crkvenoj razini (poznat je [[Bernardin Unyi]] koji je poricao da su Bunjevci i Šokci Hrvati). Iz tog datira osnivanje promađarskog Bunjevačko-šokačkog kulturnog saveza kojemu je na čelu bio [[Grgo Vuković]]. Isti je u Somboru izdavao [[Naše novine (Sombor)|Naše novine]] i dodatak tih novina Naš kalendar; odhrvaćivanje su uspješno opstruirali nacionalno svjesni Hrvati ([[Antun Matarić]], Grga Bogdan)<ref name="bijelickivukovic"/> kojima je bazom bio [[HKD Miroljub]] iz Sombora.<ref name="Bara"/> Vuković je isključen iz Miroljuba u travnju 1942., a proljeća 1943. su mađarske vlasti zabranile rad Hrvatskom kulturnom društvu Miroljub.<ref name="bijelickivukovic"/> Po pitanju vojnog angažmana, dio bačkih HSS-ovaca se je pridružio [[partizani]]ma. Velik dio je poginuo u zadnjim borbama u tim krajevima.<ref name="Bara"/>
Učinak mađarske okupacije bio je taj što je hrvatska nacionalno integracijska ideja prekinuta.<ref name="CPI"/> Hrvati su bili neravnopravni, no ipak im je kroz bunjevačko ime bilo dopušteno imati kulturna društva te izvoditi kazališne predstave na materinjem jeziku. To je potrajalo sve do kraja mađarske okupacije 1944. godine.<ref name="CPI"/>

Dio Hrvata se dao u oružani otpor i sabotaže novim mađarskim vlastima. No, rujna 1941. vlasti su razoktrile tu organizaciju. Tad su nakon mučenja ubijeni u subotičkoj [[Žuta kuća u Subotici|Žutoj kući]] domoljubi i njihovi sljedbenici, a od poznatijih Hrvata bio je [[Matko Vuković]]. 1943. je godine protuobavještajni odjel mađarske okupacijske vlasti uhvatio dvije skupine pripadnika pokreta otpora. U prvoj su uhitili [[Vladimir Đanić|Vladimira Đanića]], a drugu su skupinu pripadnika pokreta otpora zarobili nešto poslije, a od Hrvata među zarobljenim omladincima bio je [[Vladislav Kopunović]]; zatvoreni su i pri povlačenju 1944. prisilno odvedeni u Njemačku. Zimi iste godine je u Suboticu došao [[Geza Tikvicki]] (poslije rata najpoznatiji vojvođanski dužnosnik Hrvat) gdje je kod bivšeg državnog tužitelja [[Lazar Vuković|Lazara Vukovića]] (također Hrvata) kod kojeg je organizirao osobe koje su htjele pristupiti [[NOP|NOP-u]].<ref name="Purčar 1945">[[Ante Vojnić Purčar]]: Oslobođenje Subotice, izdanje [[Hrvatska riječ (Subotica)|Hrvatske riječi]], ur. Dragutin Franković, Subotica, 1945.</ref>{{is|str. 5.-7.}} Ožujka 1944. je u dogovoru s [[Lajos Jo|Lajosom Joom]], Hrvat [[Grgo Lulić]] ostao u Subotici organizirati narodnooslobodilački pokret po gradu, iako je htio otići na oslobođeni teritorij, jer su ga mađarske vlasti dvaput internirale (1941. i 1943.; nije mogao stanovati kod kuće, pa je noći kod Hrvata [[Antun Vuković|Antuna Vukovića]], kod kojeg se nalazio s drugim suborcima<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 10.-11.}}, a koji je i sam bio komunikacijski posrednik NOP-ovaca<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 21.}}).<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 8.}}

NOP je značajnu potporu imao u hrvatskim selima subotičke okolice. Na [[Čikerija|Čekeriji]] je [[Ladislav Gros]] organizirao NOP, u Zlatnom Kraju ([[Đurđin]]) se organiziralo širenje tiska NOP-a i držalo bjegunce ("drug Mijo"). Agitacija kod Đurđina da se ne ide na rad niti u okupatorsku vojsku polučila je veliki uspjeh. [[Antun Prćić]] je držao partizansku bazu ("Drvar").<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 9.}} Tavankutski Hrvati su mnogo pridonijeli [[NOB|antifašističkoj borbi]]; na Skenderovu se za vrijeme mađarske okupacije nalazila velika [[partizani|partizanska]] baza.<ref>[[Blaško Vojnić Hajduk|Blaško H. Vojnić]]: Subotica juče i danas, 1950., str. 30</ref> Kurir među partizanskim bazama na Skenderovu i [[Šebešić]]u bio je [[Ivan Jakšić]], koji je pred oslobođenje Subotice čuvao ključne objekte po gradu, da ih mađarski okupatori ne bi uništili u povlačenju.<ref>  Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 11 J, Subotica:Hrvatsko akademsko društvo, 2011., T. Žigmanov: Jakšić, Ivan, s. 24</ref> [[Marica Gros-Matijević]] je kad je došao partizanski odred postala ''sekretarom štaba'' odreda BB operativne zone. Grgo Lulić je uspostavio veze sa subotičkim hrvatskim intelektualcima koji su "i dušom i tijelom bili vezani za Hrvatsku, za bijeli Zagreb", ali koji su odbili suradnju s ustaškim pokretom i koji su odbili pokorničko držanje pred mađarskim vlastima: [[Marko Bačlija|Markom Bačlijom]], [[Grgo Skenderović|Grgom Skenderovićem]], [[Lozan Mihaljčević|Lozanom Mihaljčevićem]], [[Grgo Prćić|Grgom Prćićem]] te skupinu hrvatskih omladinaca s [[Blaško Stražarković|Blaškom Stražarkovićem]] (poslije sekretar prvog subotičkog NOO-a i politički komesar nakon oslobođenja<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 10., 86.}}).

Za širenje čitateljskih skupina koje će širiti NOP-ov tisak Grgo Lulić je došao u vezu s ovim subotičkim Hrvatima: [[Ivan Jurić (NOP)|Ivanom Jurićem]], [[Ivan Tonković|Ivanom Tonkovićem]], [[Antun Kopilović|Antunom Kopilovićem]], [[Ivan Vuković-Slikar|Ivanom Vukovićem-Slikarom]] (poslije organizator čitateljskih skupina), [[Ernest Gubičak|Ernestom Gubičkom]] i inima.<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 12.}} Predsjednik prvog subotičkog NOO-a (II. kvart) bio je Hrvat [[Pajo Rudinski]], za I. kvart Ivan Jurić, blagajnik Lojzija Matković. [[Stevan Tonković]] je također imao veliku ulogu u formiranju NOO-a za cijeli grad Suboticu; Hrvati su u njemu imali sekretara Grgu Lulića i blagajnika Stevana Tonkovića. Veleposjednik [[Lajčo Jaramazović]] iz [[Tavankut]]a je skrivao ilegalce te materijalno i politički pomagao NOP.<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 20.-21.}}
Nekoliko Hrvata komunista bilo je dijelom ''Balade vješanih'' domoljuba. 18. su studenoga 1941. vlasti pod optužbom za komunizam, sabotažu i obavještajni rad u korist SSSR-a objesili u Subotici 15 osoba, među njima Hrvate Šimu Tikvickog, Lazara Bačića, Antuna Suturovića i Rókusa Simokovicha.<ref>(mađarski) [http://adattar.vmmi.org/cikkek/4993/szabadkarol_13_milan_dubajic.pdf Milan Dubajić: A SZABADKAI MUNKÁSMOZGALOM FEJLŐDÉSE 1870—1941-IG]</ref><ref>(srpski) [http://www.komunistisubotice.org.rs/press.php Janos Kiss: Komunisti Subotice - Balada vješanih] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101120220929/http://www.komunistisubotice.org.rs/press.php |date=20. studenoga 2010. }}</ref> Brojni su subotički Hrvati NOP-ovci bili osuđeni na smrt u odsutnosti. [[Josip Merković]] nije uspio pobjeći; zimi 1942. ubili su ga žandari dok se krio po slamama.<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 22.}} [[Franjo Vojnić-Purčar]]-''Žvako'' je također bitno ime u antifašističkoj borbi. On i brat [[Ante Vojnić-Purčar|Ante]] su agitirali u narodu da se ne ide u vojsku, neka ne idu na prisilni rad, neka ne predaje hranu, organizirao je baze po subotičkoj okolici na salašima i pustarama, vodio antifašističko obrazovanje mladeži (preko [[Antun Vojnić|Antuna Vojnića]] itd.
Na njegov nagovor Ive Nimčević je prvi dezertirao i napravio sklonište, a njegovim primjerom su se poveli i drugi; na njihov nagovor hrvatski pjesnik [[Blaško Vojnić Hajduk]] se nije vratio u vojsku s dopusta.<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 22.-24.}}

U antifašističkoj borbi su se istakli i hrvatski književnici. Pored spomenutog Blaška Vojnića Hajduka, [[Balint Vujkov]] je održavao veze s partizanskim ilegalcima. Preko odvjetničkog ureda Ice Malagurskog Ćurčića je agitirao među seljacima.<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 24.-25.}}

Partizanske baza su se nalazile u Subotici i okolici:; kod ud. Marije Nimčević u Subotici, kod ud. Matilke Vuković na salašu kod Aleksandrova,<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 37., 52.}} Vece Milodanovića na Đurđinu, oko Blaška i Stipana Vojnića Hajduka na Pavlovcu, pod Žednikom oko Stipana Kovačića i Bartula Vojnića Purčara, cijele mreže na Bikovu oko Lazara Mikovića i Marka Buljovčića Karasa, na salašu kod Jose Mikovića, u Maloj Bosni kod svećenika Ivana Lebovića, oko Moravice, oko Pačira, na Tavankutu oko Estere Dević, na Verušiću oko Neste i Franje Kujundžića, kod Baći Nimčevića.<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 24.-25., 63., 64.}} Ico Tomić -''Jašo'' je bio ilegalac koji je 1944. pristupio partizanima.<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 33.}}

Župnik [[Blaško Rajić]], iako pod okupatorovom policijskom primotrom, nakon razgovora s Grgom Lulićem i Antom Vojnićem Purčarom pridružio NOP-u; u njegovoj su se plebaniji otad održavali sastanci partizanskih dužnosnika, ondje je sastavljen proglas pred oslobođenje, a uskoro su ga predložila za predsjednika sreskog NOO-a.<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 56.-58.}} U noći 10. na 11. listopada 1944., subotički su Hrvati činili većinu među mladeži koja je uzvicima manifestirala NOV-u, Titu i sovjetskim saveznicima.<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 72.}} 

Na svečanoj sjednici subotičkog GNOO-a nakon oslobođenja, a kojoj je predsjedao Blaško Rajić, Ladislav Gros je istakao oduševljeni prijam na sjeveru Bačke među bunjevačkim Hrvatima na koji su naišli partizani, čijom predanošću se subotički odred očuvao i održao.<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 77.}}

Velebnom pogrebu legendarnih partizanskih zapovjednika [[Jovan Mikić|Jovana Mikića Spartaka]], također Hrvata, iz Opova, te Tivadara Felegija te četvorice crvenoarmejaca nazočili su, od hrvatskih organizacija, i članovi hrvatskog pjevačkog društva Neven, Pučke kasine i Hrvatskog doma.<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 80.}} Crkveni obred izvršio je rimokatolički svećenik Stipan Vujković, a srpski pravoslavni svećenik je opjevao poginule borce.<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 82.}}

==== Banat ====
U Banatu su tamošnji Hrvati imali upravu Trećeg Reicha, iako je formalno bio dijelom Kraljevine Srbije.

==== Srijem ====
Jedini su nekakvi predah od pritisaka dočekali Hrvati u Srijemu, koji je bio dijelom [[NDH]]. No, i ti Hrvati su bili sigurni samo donekle, jer su vlasti NDH proganjale političke protivnike, a u sjeveroistočnim rubnim predjelima Srijema su Hrvati bili izloženi pritiscima Srba iz susjedstva<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/12222 Scrinia Slavonica, Vol.5 br.1. rujna 2005..] Davor Kovačić: Osnivanje župskih redarstvenih oblasti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i djelovanje Višeg redarstvenog povjerenstva u Srijemu 1942.</ref> koji su tako "izravnavali" račune za "izdaju Jugoslavije". Istočni Srijem je bio formalno dijelom NDH, no pod izravnom okupacijom Trećeg Reicha ( Okupationsgebiet Ostsyrmien), jer je bio važnom strateškom točkom, što je opet nosilo nove pritiske, jer se ipak radilo o nehrvatskim vlastima. U tom su razdoblju vlasti NDH protjerale srpske dobrovoljce koje je Kraljevina Jugoslavija naselila u Srijemu, a na njihova je mjesta naselila Hrvate iz siromašnih krajeva. Nakon što je NDH pokazala još grublje lice, proganjajući Srbe, Židove, komuniste, HSS-ovce, početna potpora se okrenula u otpor, počevši od napuštanja domobranskih postrojba do otvorenog suprotstavljanja vlastima odlaskom u partizane.<ref name="Bara"/> Krajem rata i nakon rata su jugoslavenske vlasti protjerale naseljene Hrvate, a brojni nedužni obični i viđeni srijemski Hrvati su stradali pod raznoraznim konstruiranim optužbama da su "surađivali s okupatorom".<ref name="Bara"/>

=== Socijalistička Jugoslavija ===
Rat je u Vojvodini završio jeseni 1944. godine. Novi režim, jugoslavenski komunisti, uveli su vojnu vlast koja je djelovala do rujna 1945. godine. Novi režim je donio nekoliko odluka koje su znatno djelovale na okružje vojvođanskih Hrvata. Obračunao se s političkim protivnicima i kulturno organizirati stanovništvo. 6. travnja 1945. glavni NOO Vojvodine je donio odluku kojom se Vojvodina priključuje Federalnoj Srbiji. Poslije je na skupštini Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Srbije ista potvrđena. Među vojvođanskim izaslanicima toj su skupštini nazočili [[Blaško Rajić]], naslovni bački biskup i [[Lazo Jaramazović]]. Druga odluka koju se je potvrdilo na toj skupštini je pridonijela uklanjanju Hrvatima i Mađarima vjerski i kulturno bliskih Nijemaca, kojima se je oduzelo građanska i ljudska prava.<ref name="CPI"/>

Barem u prvim fazama, novi je režim odlučio prekinuti politiku režima mađarskih hegemonista Austro-Ugarske, velikosrpskih hegemonista Kraljevine Jugoslavije te Horthyjeve Mađarske koji su negirali hrvatsku pripadnost bunjevačkim i šokačkim Hrvatima. Stoga je GNOOV okružnim NOO-ima uputio naputak kojim se sve osobe koje se izjasne kao Bunjevci ili Šokci također treba voditi kao Hrvate.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/94880 Pro tempore - časopis studenata povijesti, No.4. listopada 2007..] Mario Bara: Đilasova komisija i sudbina bačkih Hrvata</ref> Sama mjera nije bila toliko potrebna, s obzirom na to da su se uoči Drugog svjetskog rata i osobe iz redova Bunjevaca koje su se nekad najtvrđe protivile hrvatstvu Bunjevaca, otvoreno u medijima priznale neizbježnu istinu. Primjerice, novinar [[Joso Šokčić]] je krajem 1939. objavio u [[Subotičke novine|Subotičkim novinama]] otvoreno pismo naslova [[:s:Kraj jedne zablude|Kraj jedne zablude]]. U njemu je javno priznao da je živio u zabludi "da su Bunjevci neka četvrta nacija" te je predao uređivanje i vlasništvo nad listom [[Neven]]om svećeniku [[Blaško Rajić|Blašku Rajiću]], dok su propagatori nacionalne posebnosti bunjevaštva i šokaštva (liferant vojske Kraljevine SHS [[Marko Jurić (političar)|Marko Jurić]], [[Albe M. Kuntić]] te supruga časnika Kraljevine Jugoslavije [[Mara Đorđević Malagurski]]) bili malobrojni<ref name="HSS-Bara">[http://hrcak.srce.hr/file/81814 Pro Tempore, Godina 5. br 5, 2006.] Mario Bara: Hrvatska seljačka stranka u narodnom preporodu bačkih Hrvata</ref> i prepoznati u redovima tamošnjih Hrvata kao režimski pristaše, a dosta ih je bilo promađarski orijentiranih. O tome je Joso Šokčić raspravljao s profesorom [[Dušan Popović|Dušanom Popovićem]] na stranicama [[Neven]]a. Prof. Popović je u broju od 10. studenoga 1939. zaključio za Bunjevce rekao "Svi ste, brate, Hrvati! A što ste, do đavola, ako niste to?", a za one iz redova Bunjevaca što su poricali hrvatstvo Bunjevaca rekao je "Pred historijom vi ćete biti smiješni, a bit ćete u isto vrijeme ljudi koji su iz partijskih razloga htjeli spriječiti jednu neminovnu stvar. Ovaj historijski proces niko ne može da zaustavi. I dobro je tako".<ref>[https://web.archive.org/web/20080309165542/http://www.zvonik.org.yu/771/ZV22.html Zvonik. Godina: VIII. Broj: 03(77), Subotica, ožujak 2001.] Povijesni kutak – Piše: Stjepan Beretić. Što je Dušan Popović rekao za Bunjevce?</ref>  [[Datoteka:GNOOV 1040-1945.png|mini|desno|100px|Uredba Glavnog narodno oslobodilačkog odbora Vojvodine izdata 14. svibnja 1945. godine, kojom se traži da se osobe koje se izjasne kao Bunjevci i Šokci smatra Hrvatima.{{fusg|1}}]]

Nakon kraja drugog svjetskog rata, uslijedio je kulturni procvat za hrvatsku zajednicu u Vojvodini, ali i političku emancipaciju. Nakon oslobođenja Subotice 10. listopada 1944. skoro svi u gradskoj upravi su bili Hrvati.<ref name="CPI"/> Crkveni obred pokopa partizanskog velikana hrvatske nacionalnosti [[Jovan Mikić|Jovana Mikića Spartaka]] vodio je rimokatolički svećenik Hrvat Stipan Vujković.<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. str. 82.}} Pokrenut je dnevni list Slobodna Bačka, poslije Radio Vijesti, kojima je glavni suradnik bio novinar [[Josip Šokčić]].<ref name="Purčar 1945"/>{{is|str. 86.}} U Subotici je proradilo [[Hrvatsko narodno kazalište u Subotici|Hrv. nar. kazalište]], 1953. pokrenute su osn. škole na hrv. jeziku i hrv. razredi u gimnazijama. Tavankut je dobio hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo, u Somboru je otvoren [[Hrvatski prosvjetni dom u Somboru|Hrvatski prosvjetni dom]].<ref name="CPI"/> Na papiru su bili državotvorni narod u socijalističkoj Jugoslaviji s po svim ustavima jednakim pravima kao i Srbima. No, s druge strane je to skrivalo okrutnu zbilju: u isto vrijeme su se zbivali progoni i likvidacije mjesnih Hrvata koji nisu bili u partizanima, a vršili su ih samovoljni "narodni" sudovi i oni koji su se prikazivali kao partizanski osloboditelji, a koji su na svoju ruku smicali Hrvate (vidi kao u Srijemskoj Kamenici u listopadu 1944.), odnosno, u istom razdoblju su se događali procesi koji su razarali hrvatski kulturni prostor: 1946. se ukinulo Hrvatsku riječ kao dnevnik i preobrazilo ga u bezlični sovjetski tjednik (''Subotičke novine''),<ref name="CPI"/> 1947. udar na pisce, nastavnike, profesore, duhovnike, crkvu, studente kaznama od par mjeseca do 15 godina robije, 1948. je ugašen književni časopis [[Njiva (časopis)|Njiva]] nakon 1. broja, sve hrv. ustanove i sve s hrvatskim predznakom je ugašeno, 1950. je subotičko Hrvatsko narodnog kazalište rastočeno i submitirano pod Srpskohrvatsku dramu, a te iste 1953. se maklo najglasnije osobe koje su zagovarale neka postoje hrvatske škole i izbacilo ih se s posla.;<ref name="suvremenaknjizevnost">[https://web.archive.org/web/20070716094531/http://www.maticahr-klasje.co.yu/1-2/1.htm Klasje naših ravni] Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela</ref> nastava na hrvatskom je ugašena te se izvodila samo na srpskom jeziku pod imenom ''srpskohrvatskog''. Hrvatska je drama potrajala do 1958. godine, nakon čega mijenja ime i karakter - postala je ''Drama na srpskohrvatskom jeziku''.<ref name="CPI"/> Nakon tog udara na hrvatsku kulturu, hrvatski jezik se u kulturi u Vojvodini mogao naći samo u djelima hrvatskih pisaca iz Vojvodine.<ref name="CPI"/>

Pored tih "revanšističkih" nedjela, Hrvate je pritisnula nova nevolja: komunistička politika koja je nepravedno sprovela [[agrarna reforma|agrarnu reformu]] i kolonizaciju. Hrvati su uglavnom bili poljodjelci, pa su "''surovije od drugih platili nepravde agrarne reforme i kolonizacije, jer su stari i novi kolonisti iz pasivnih krajeva imali apsolutnu prednost''"<ref name="Glasila">[http://www.matis.hr/zbornici/2004/hr/dij5.htm Hrvatski iseljenički zbornik 2004.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070927005611/http://www.matis.hr/zbornici/2004/hr/dij5.htm |date=27. rujna 2007. }} Glasila - novine u bačkih Hrvata</ref> (uglavnom Srbi iz Hrvatske i BiH),<ref name="CPI"/> dok su domaći (među njima i brojni Hrvati) samo iznimno.<ref name="CPI"/> Nove mjere [[kolektivizacija|kolektivizacije]], urbanizacije, [[agrarna reforma|agrarne reforme]] su osobito pogodile bunjevačke Hrvate, a ponajviše velike zemljoposjednike među njima; no s druge strane, dio siromašnih Hrvata bezemljaša je prvi put došao do ikakve zemlje.<ref name="HNVBara"/>
Drugi krak agrarne reforme koji je nanio štetu hrvatskoj zajednici su bili novostvorene [[zadruga|zadruge]]. Kako su one stvarane, tako su opustili [[salaš]]i kojima su stanovnici uglavnom bili bunjevački Hrvati.<ref name="CPI"/>

U prvim godinama poraća se organiziralo i [[kolonizacija Vojvodine|kolonizaciju Vojvodine]] iz pasivnih krajeva bivše SFRJ. Stanovnike se doseljavalo u domove iseljenih Nijemaca, ali i na nove prostore. Tako je u SAP Vojvodinu doseljeni uglavnom Srbi, nešto Crnogoraca i Muslimana iz istočne Hercegovine, ali i nekoliko tisuća Hrvata, uglavnom s juga SR Hrvatske, ali i iz Gorskog kotara, Hercegovine i Bosne.<ref name="HNVBara"/> Zbog neprilagođenosti na znatno drukčiju klimu, nesrazmjer obećanog u odnosu na stvarne životne uvjete, veliki se dio kolonista primorskih Hrvata vratio u rodni kraj vrlo brzo nakon dolaska.<ref name="HNVBara"/> Procesi urbanizacije i slabijeg ulaganja u sela su kasnijih desetljeća rezultitrali depopulacijom sela, neki su salaši zamrli, veća sela su zabilježila rast kao i gradovi. Sela koja su preživjela su doživjela razvitak zbog izgradnje infrastrukture.

Krajem rata i u poraću rata su se nove vlasti pošle obračunavati s Crkvom i zaostatcima križarskih skupina. U [[Donji Tavankut|Donjem Tavankutu]] su partizani 1944. strijeljali župnika Antuna Bergera.<ref>Zvonik br.6-7/2010., str. 8.</ref>Ožujka 1948. je u Subotici osudilo 3 skupine od ukupno 27 katoličkih svećenika i aktivista, a optuženi su da su pripadali "ustaškoj i križarskoj terorističkoj organizaciji".<ref name="HNVBara"/> 17. ožujka 1948. je osuđen [[Vojislav Pešut]] i još 9 osoba, od čega troje svećenika, 24. ožujka 1948. [[Mara Čović]] (Marija Čović) i još 8 osoba, od čega troje svećenika te 25. ožujka 1948. [[Tome Vukmanov]] i još 6 osoba.,<ref name="HNVBara"/><ref>[http://www.tomislavjonjic.iz.hr/JONJIC_Resistance_Review.pdf Review of Croatian History 3/2007, no.1, 109 - 145, Tomislav Jonjić] Organised Resistance To The Yugoslav Communist Regime in Croatia 1945-1943<br>Usporedi Marija Dulić, "Da se ne zaboravi: subotički proces 1946.", Politički zatvorenik, (9) 1999., br. 87: 47; Ante Sekulić, "Dvije subotičke presude (1948. i 1972.)", Politički zatvorenik, (10) 2000., br. 102: 37-40</ref> [[Ivan Kujundžić]], [[Alojzije Poljaković]] i ostali. Zabilježena je križarska aktivnost i kod Srijemske Mitrovice.<ref>[http://www.tomislavjonjic.iz.hr/JONJIC_Resistance_Review.pdf Review of Croatian History 3/2007, no.1, 109 - 145, Tomislav Jonjić] Organised Resistance To The Yugoslav Communist Regime in Croatia 1945-1943<br>Zdenko Radelić, Križari: gerila u Hrvatskoj 1945.-1950. (Zagreb, 2002.),str. 427.</ref> Pritisci zbog istrage su obuhvatili dvjesta ljudi.<ref>[http://www.tomislavjonjic.iz.hr/JONJIC_Resistance_Review.pdf Review of Croatian History 3/2007, no.1, 109 - 145, Tomislav Jonjić] Organised Resistance To The Yugoslav Communist Regime in Croatia 1945-1943<br>Mara Čović: Sjećanje – svjedočenje: Zvuči kao priča, a bila je istina! (Rijeka, 1996)</ref>

Nakon što su prošle prve godine poraća progoni mjesnih Hrvata su izgubili na intenzitetu, no već polovicom '50-ih su komunističke vlasti počele sa sustavnim potiskivanjem, uništavanjem, negiranjem i prešućivanjem svega što je hrvatsko. Počelo se uklanjati pridjeve "hrvatski" iz kulturnih i drugih ustanova, društava, kao subotičko [[Hrvatsko narodno kazalište u Subotici|HNK]] koje je postalo Narodno pozorište, [[Hrvatska riječ (Subotica)|Hrvatska riječ]] prestaje izlaziti pod tim imenom, [[NK Bačka 1901 Subotica|HAD Bačka]], hrv. školstvo je 1958. ugašeno, a brojna hrv. društva su ukinuta i slično. Nacionalna politika komunističkog sustava je pokazala svoje lice: nastojali su zatomiti nacionalne osjećaje svima narodima, a posebice kod Hrvata, a da bi se stvorila nekakva jugoslavenska nacija. Hrvati izvan Hrvatske su bili izloženi snažnom odnarođivanju. Svako naglašavanje hrvatstva se proglašavalo nacionalizmom.<ref name="Cvijin"/> 

Stvari su se počele micati padom [[Aleksandar Ranković|Ranković]]a i daljnjim liberalizacijama 1960-ih i početkom 1970-ih, odnosno za vrijeme [[hrvatsko proljeće|hrvatskog proljeća]]. No i tada u teškim uvjetima. 
1960. su se sukobili pisci suradnici časopisa Rukoveti oko Miroslava Krleže, Marka Ristića i Oskara Daviča. Ishod je bio još jači dogmatizam, a hrvatske pisce se postupno uklonilo iz Uredništva, a suradnju su uskratili i onima koji su osnovali Rukovet.<ref name="suvremenaknjizevnost"/> 1960-e je tako hrvatsko kulturno djelovanje ostalo ograničeno unutar okvira Katoličke crkve, malom broju društava kao što su somborski [[HKUD Vladimir Nazor, Sombor|"Vladimir Nazor"]] i tavankutski "Matija Gubec". Vojvođanski hrvatski pisci su velikim dijelom djelovanje prebacili u Hrvatsku. U Vojvodini su ostali na hrvatskom pisati [[Ante Jakšić]], [[Jakov Kopilović]], [[Juraj Lončarević]], [[Miroslav Slavko Mađer]], [[Lazar Merković]], [[Matija Poljaković]], [[Ante Sekulić]], [[Mara Švel-Garmišek]], [[Balint Vujkov]] i još neki.<ref name="HNVBara"/> No, zbog gospodarskog prosperiteta i obrazovnih mogućnosti 1950-ih i 1960-ih, Vojvodina je privukla hrvatske ekonomske migrante iz siromašnijih krajeva, najviše iz BiH, što je zbog činjenice da je to bilo stanovništvo u reproduktivnoj dobi, povoljno utjecalo na porast broja Hrvata, tako da je 1961. Vojvodina imala najveći postotak Hrvata nego ikad prije i poslije. Hrvatsko kulturno djelovanje je bilo otežano i ulaskom u 1970-e. Liberalizacije se osjetila u obnovljenoj [[Dužijanca|Dužijanci]] 1968. u kojoj je sudjelovalo 3000 sudionika, a pratilo više od 100.000 gledatelja. Pokrenut je godišnjak [[Subotička Danica|Danica]].<ref name="CPI"/>Ipak, netom rođena ideja osnivanja pododbora [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] je osujećeno, pa je osnovano par društava s hrvatskim predznakom. Tako su primjerice 1970. raznorazni pritisci utjecali na to da se umjesto planiranog osnivanja ogranka Matice hrvatske u Subotici osnuje [[Hrvatsko kulturno umjetničko društvo Bunjevačko kolo]]: beogradski tisak je to javnosti unaprijed prikazivao negativnim, a onda je uslijedila osuda od strane jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita.<ref name="Bara"/>"Sječom u Karađorđevu" [[1971.]] je uslijedio novi progon i zatvaranje vojvođanskih Hrvata, posebice inteligencije, od čega se tamošnja hrvatska zajednica nikad nije oporavila. Iz javnog života vlasti su uklonile više od 120 članova<ref name="suvremenaknjizevnost"/> Pododbora Matice hrvatske koji se trebao osnovati. Radilo se o brojnim javnim djelatnicima, publicistima, pravnicima, inženjerima, liječnicima, novinarima, spisateljima, znanstvenicima, političarima te osoblju iz medija: suradnicima i urednicima radija, novina i časopisa<ref name="suvremenaknjizevnost"/> koji su uhićeni, zatvoreni ili otpušteni s posla.<ref name="CPI"/> Hrv. društvima je opet uklonjen predznak "hrvatski", a uslijedila su "''proganjanja i ukidanja svega što je hrvatsko, iseljavanja, sudski procesi, nasilna asimilacija i represija''" koja je potrajala narednih 20 godina, učinivši to razdoblje jednim od najtežih u povijesti za bačke Hrvate.<ref name="Glasila"/> Slomom proljeća se dio hrvatskih aktivista preselio u SR Hrvatsku.<ref name="Cvijin"/> Indikativno je da je jugoslavenskom režimu bilo nepodobno ikakvo spominjanje neravnopravnosti Hrvata u Vojvodini. Tako je šesti broj [[Hrvatski književni list|Hrvatskog književnog lista]] bio zabranjen jer je sadržavao pismo čitatelja koji je pisao o neravnopravnosti Hrvata u Vojvodini. Objašnjenje koje su vlasti dale je glasilo da je to bilo "protuustavno pisanje" "jer se objavljivanjem tog pisma taj list pača u unutarnje stvari druge republike, na što taj list nema pravo".<ref>[http://www.tomislavjonjic.iz.hr/IV_tomcic.html Tomislav Jonjić] Razgovor sa Zlatkom Tomičićem, pristupljeno 10. prosinca 2011.</ref>
Ni 1973. ta histerija talibanskih razmjera nije prestala: proskribiranim hrvatskim autorima se uništavalo djela, pa makar se radilo o zbirkama hrvatskih narodnih pjesama i pripovijedaka, velikom broju hrvatskih autora su njihove knjige izbacili iz knjižnog fonda subotičke Gradske knjižnice, pri čemu se neke izravno uklanjalo bacanjem u otpad, a knjige koje su bile klasične vrijednosti su kriomice rasprodavane po antikvarijatima; fonoteka i dokumentacija Radio Subotice je uništena, "da bi se uklonilo nepoćudne".<ref name="suvremenaknjizevnost"/>

Kroz cijelo vrijeme od 1945. do raspada SFRJ su veze bačkih Hrvata s Hrvatskom bile slabije nego u razdoblju Kraljevine Jugoslavije, iako su Hrvati bili školovanjem, kulturom, gospodarski, rodbinski i na druge načine vezani za SR Hrvatsku.<ref name="Cvijin"/> U tom dobu je jedina povezujuća snaga među Hrvatima u Vojvodini bila [[katoličanstvo|Katolička Crkva]].<ref name="Cvijin"/>

=== Pred i nakon raspada SFRJ ===
[[Datoteka:Subotica ethnic mun.png|desno|mini|250px|Subotica: razmještaj Srba, Mađara i Hrvata po općinskom teritoriju grada (Hrvati su označeni crvenom i ružičastom bojom)]]
Novo liberaliziranje je uslijedilo pred [[raspad SFRJ]], kada se dopušta višestranačje i u SR Srbiji i počinju se osnivati političke stranke i dopušta slobodnije nošenje nacionalnih oznaka, no to je bilo zapravo u sve otežanijim i naposljetku vrlo teškim okolnostima. 

Krajem 1980-ih godina se pojavio politički projekt [[dekroatizacija Bunjevaca|podvajanja hrvatskoga identiteta]] na sjeveru Bačke kroz stvaranje zasebne bunjevačke nacije. Srbijanske vlasti su u tome imale jednu od glavnih uloga, jer su ga od onda neprestano politički i materijalno poticale te mu davale punu stručnu potporu (jezikoslovnu, prosvjetnu, političko-pravno i sl.), a radi razbijanja slaborazvijenih identitetskih resursa vojvođanskih Hrvata.<ref name="Bušić">Hrvatsko slovo, Razgovor: Tomislav Žigmanov, književnik, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (razgovor vodio Krešimir Bušić), str. 3., 4., 9. 28. listopada 2011.  </ref> Isto se pokušalo kod šokačkih Hrvata, no praktično bez uspjeha.<ref name="Bušić"/> Ishodište tog projekta je bila temeljem subetničke osnove i regionalnih imena za Hrvate umjetno stvoriti nove nacije kojima je glavna ideologijska sastvnica [[antihrvatstvo]].<ref name="Bušić"/>Kroz 20 godina se pokazalo da pripadnici elite bunjevačko-nehrvatske opcije ne bi mogli niti pokrenuti niti provoditi taj projekt.<ref name="nastavakpolitike">[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=169 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100314071347/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=169 |date=14. ožujka 2010. }} Slaven Bačić: Nastavak politike drugim snagama, 15. veljače 2010.</ref> Od onda je veći dio pripadnika bunjevačko-nehrvatske opcije, ponajviše njihovo vodstvo se politički priklonilo uz čvrstorukaše beogradske političke pozornice (neki su postali ministri: [[Ivan Sedlak]], ministar u Vladi Srbije za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te ministar bez portfelja),<ref>[http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=102&arc=102 Radio Subotica na hrvatskom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171214072205/http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=102&arc=102 |date=14. prosinca 2017. }} [[Slaven Bačić]]: Kvaziznanstveni temelji bunjevačke „nacije“, 26. kolovoza 2007.</ref> prvo u [[Socijalistička partija Srbije|SPS]] Slobodana Miloševića (te [[Mira Marković|Mire Marković]] i [[Vojislav Šešelj|Vojislava Šešelja]] s kojim su se grlili na subotičkom trgu<ref name="Večernji">[https://web.archive.org/web/20060706115345/http://www.vecernji-list.hr/newsroom/news/international/568407/index.do Večernji list] Robert Bubalo, [[Zdenko Jurilj]]: Prijepodne su Hrvati, a poslijepodne Bunjevci. 9. lipnja 2006.</ref>), kojima se kasnije [[SRS]] i [[JUL]] te uz koalicijske vlade Vojislava Koštunice i njegove stranke DSS. Pri tome je bitno navesti da je projekt umjetne bunjevačke nacije u tom razdoblju jedno vrijeme bio  "na ledu" od listopada 2000. do kraja 2003. zbog toga što je bio savezništvu sa svrgnutim Miloševićevim režimom<ref name="nastavakpolitike"/> koji je 24. rujna 2000. odbio priznati poraz na predsjedničkim izborima u SR Jugoslaviji i sići s vlasti, što je kulminiralo [[Prosvjedi u Beogradu 5. listopada 2000.|masovnim beogradskim prosvjedom 5. listopada]], nakon čega je Milošević pao s vlasti te je bunjevačko-nehrvatskoj opciji bilo očigledno politički neoportuno i riskantno ostati uz njegovu stranku.

[[Velika Srbija|Velikosrpski]] krugovi oko [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] i [[Vojislav Šešelj|Vojislava Šešelja]] su spremali napad na Hrvatsku i [[etničko čišćenje]] Hrvata iz Srbije, a huškačka retorika protiv Hrvata je bila sve jača. Prijetnje su se potom počele izvršavati, a iste se vršilo ubitstvima, progonima,<ref name="KiceniSrijem">[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdvojeno.html?news_ID=1389 Glas Koncila] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080222194004/http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdvojeno.html?news_ID=1389 |date=22. veljače 2008. }} Divan je kićeni Srijem</ref> pritiscima kojima se dovodilo mjesne Hrvate do odluke da napuste Srbiju po svaku cijenu, kao i nepriznavanjem postojanja Hrvata. 

Tako je Ministrica za ljudska prava i manjine u SRJ [[Margit Savović]] izjavila [[10. lipnja]] [[1994.]] da Hrvati u SRJ ne postoje; po ondašnjem zakonu, tamošnji Hrvati nisu bili ni narod ni manjina.<ref>{{sr icon}} [http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/19-02-2003/Strane/spec.htm Dnevnik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080211104555/http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/19-02-2003/Strane/spec.htm |date=11. veljače 2008. }} Teror glasan, država nema, 19. veljače 2003.</ref>

Vlasti su izmišljale i promicale nove nacije "koje nisu Hrvati" (Bunjevci i Šokci) i promicanjem i pomaganjem ustanova i udruga tih novih nacija, kojima bi se usitnilo hrvatsko tkivo u Vojvodini. To je bilo osobito pojačano od Miloševićeva dolaska na vlast, kao i nakon raspada SFRJ. Osim proguravanja te teze, obećanja beogradskih političara o statusu posebnih naroda<ref name="Miroljub_br_14">[https://web.archive.org/web/20041225080748/http://www.tippnet.co.yu/Media/Miroljub/4.14/Mir01.html Miroljub br. 14/2001.] Umisto uvodnika - Popis stanovništva</ref>za te dvije hrvatske etničke skupine su se i ispunila. 

Promicale su tezu da su "Bunjevci poseban narod ili da su katolički Srbi", unatoč činjenici da su hrvatski preporoditelji iz Bačke [[Blaško Rajić]], [[Lajčo Budanović]], braća Kujundžići, [[Đeno Dulić]], Zomborčević i brojni drugi u hrvatskom kulturno-nacionalnom identitetu prepoznali svoj bunjevački identitet.<ref name="Istrazivanje">[http://www.hrvatskarijec.rs/arhiva.php?zg=1719562&no=65 Hrvatska riječ] [[Krešimir Bušić]]: Istraživanje identiteta bačkih Hrvata - osobni i profesionalni izazov, 10. svibnja 2004.</ref> Dio odnarođenih bunjevačkih Hrvata je kao i u doba Kraljevine Ugarske i Kraljevine Jugoslavije služio vlastima te je želio steći identitet jačih i vladajućih naroda u susjedstvu.<ref name="Istrazivanje"/>

Ova je kampanja krenula pred popis stanovništva 1991., a potom i 2001. Kao i svakoj takvoj kampanji, cilj joj je bila asimilacija ciljanog naroda, u ovom slučaju, hrvatskog. Tako je na popisu 1991. su ondašnje vlasti Hrvatima široke ruke ponudile i mogućnost izjasniti se kao Bunjevci, Šokci, Jugoslaveni, a u tom je pravcu pred sami popis 1991. formirana t.zv. ''Bunjevačka i šokačka stranka'' koja je promicala dekroatizatorske interese tih dekroatiziranih Hrvata.<ref name="CPI"/> Ubrzo se pokazalo kako je ta politika bila štetna i za te dekroatizirane Hrvate. Posljedica je bila da se ti Hrvati, koji su se izjasnili na tom popisu kao Bunjevci i Šokci, uopće nisu pojavili kao posebna cjelina na rezultatima popisa, nego su nestali, a u stvari su ostali "sakriveni" u rubrici "Ostali". S druge strane, broj izjašnjenih Hrvata se u konačnim tablicama znatno smanjio, tako da je ispalo da su Hrvati u brojnim naseljima samo nekakva nebitna nacionalna zajednica. Sukladno takvim rezultatima režim u Srbiji je imao izlike da Hrvatima ne daje niti status nacionalne manjine.<ref name="Miroljub_br_14"/> Nadalje, etnička elita Hrvata izjašnjenih kao Bunjevci identitet svoje zajednice potvrđuje animozitetom ili antihrvatskom retorikom<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4609 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160307022212/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?func=viewpub&module=pagesetter&pid=4609&tid=3 |date=7. ožujka 2016. }} Okrugli stol «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini»: Fenomen razdvajanja i problem spajanja, 28. siječnja 2010., pristupljeno 30. siječnja 2010.</ref> iz više razloga: zbog toga što se palo pod utjecaj velikosrpske propagande, radi dodvoravanja vlastima (da bi se ostvarila nekakva korist ili ostvarila sigurnost života i imovine) ili iskazivanjem animoziteta prema svom stvarnom identitetu da bi se dokazali ekstremnim velikosrbima, a radi izbjegavanja progona. Nekima nije ni to odhrvaćenje pomoglo: pojedini su javno poricali da su Hrvati i stavljali se iza identiteta "Bunjevac, Subotičanin", no unatoč tome su i takvi dobijali ultimatume "'' da za 24 sata napuste Srbiju''",<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac397.nsf/AllWebDocs/Pripovijetke_o_odlascima_bez_povratka Vijenac br.397, 21. svibnja 2009.] Strahimir Primorac: Pripovijetke o odlascima bez povratka, preuzeto 12. lipnja 2011.. Pisac Neven Ušumović opisao je takve stvari u svojoj pripovijetci Otac i sin.</ref> jer su velikosrpski ekstremisti znali da se iza tih anacionalnih imena "kriju" Hrvati.

Slika se nije izmijenila ni u desetljeću koje je uslijedilo. Srbijanska državna tijela i ustanove su i dalje poticala podvajanje u hrvatskoj zajednici, s time što je logistički pomagale sve skupine koje su se odmetale od hrvatstva, pa su logistički podupirale kvaziznanstvene, politički anakrona nastojanja radi stvaranja umjetne podjele hrvatskog autohtonog stanovništva na sjeveru Bačke, a sve radi lakše asimilacije vojvođanskih Hrvata. U tom pravcu su i potpore koje su dolazile od srpskih ekstremnijih političkih stranaka.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=5812&arc=5812 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160306232656/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?arc=5812&func=viewpub&module=pagesetter&pid=5812&tid=3 |date=6. ožujka 2016. }} GrO SPO-a daje punu potporu, 18. veljače 2011., preuzeto 17. ožujka 2011.</ref>Suprotno tome, sve prohrvatske opcije su bile izložene pritiscima, zanemarivanjima ili opstruiranjima. To je dovelo do toga da hrvatska zajednica do proljeća 2011. još nije uspjela dovršiti formiranje posebnog popisa birača niti u velikim sredinama kao što su Novi Sad i Beograd, gdje živi više od 25.000 Hrvata, a sve zbog straha, velikog animoziteta spram Hrvata u Srbiji, neprepoznatljivosti u urbanim sredinama (posebice u Novom Sadu i Beogradu) itd.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=5809&arc=5809 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160308095337/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?arc=5809&func=viewpub&module=pagesetter&pid=5809&tid=3 |date=8. ožujka 2016. }} Kuntić: Evidentni propusti u radu Ministarstva za ljudska i manjinska prava, 17. veljače 2011., preuzeto 17. ožujka 2011.</ref>

Računa se da je za doba Miloševićeve vlasti iz Vojvodine otišlo odnosno bilo prisiljeno otići 20.000 do 40.000 Hrvata,<ref>[http://www.mvpei.hr/hmiu/tekst.asp?q=hnm007 MPVEI RH] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090311170041/http://www.mvpei.hr/hmiu/tekst.asp?q=hnm007 |date=11. ožujka 2009. }} Hrvatska nacionalna manjina u Srbiji</ref> od čega je iz Srijema pod prijetnjama protjerano više od 20.000, pri čemu su Hrvati prisilno i uz prijetnje i nasilje morali zamijeniti svoje kuće u Srijemu.<ref name="prognano20tisuca">[http://www.radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=6412 Radio Subotica na hrvatskom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210301162926/https://www.google.com/afs/ads/i/iframe.html |date=1. ožujka 2021. }} Đuro Gašparović: Iz Srijema prognano 20 tisuća Hrvata, pristup stranici: 1. rujna 2011.</ref> Indikativan je slučaj sela [[Kukujevci|Kukujevaca]], gdje su mjesni Hrvati bili izloženi strašnim prijetnjama, otpuštanjem s posla, brutalnim premlaćivanjima i ubojstvima, pri čemu su u tim zločinima u prvim fazama sudjelovale redovne policijske snage Srbije, dok su paravojne formacije činile ubojstva.<ref name="prognano20tisuca"/> Po navodima Memoranduma Udruge Hrvata izbjeglih iz Vojvodine, iselilo je 30.000 Hrvata, dok je ministrica SRJ [[Margit Savović]] u izjavi od 28. listopada 1993. to opovrgavala i priznavala isključivo brojku od 6.000 obitelji.<ref>[http://www.hic.hr/dom/397/dom06.htm DIS 397] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130518215152/http://www.hic.hr/dom/397/dom06.htm |date=18. svibnja 2013. }} Kalendar</ref> <br>
Sveukupno vlasti u srpsko-crnogorskoj federaciji sve do 2002. nisu Hrvatima u Srbiji priznavale ni status ni prava nacionalne manjine.<ref name="Glasila"/><br>

Tih su desetljeća Hrvati sudjelovali u upravnim tijelima samo u Subotici i to u koaliciji zajedno s Mađarima.<ref name="Večernji"/>
Situaciju je Hrvatima u Vojvodini jako pomogao - uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije na svjetskom prvenstvu 1998. godine. Nakon što je reprezentacija srpsko-crnogorske federacije ispala, Srbi su navijali za Hrvatsku te je uspjeh Hrvatske Hrvatima podigao rejting kod Srba. Kod nehrvatske opcije Bunjevaca se pokazao suprotno obrazac ponašanja,<ref>[https://web.archive.org/web/20060706115345/http://www.vecernji-list.hr/newsroom/news/international/568407/index.do Večernji list]  [[Petar Kuntić]] u razgovoru za Večernji list. 9. lipnja 2006.</ref> obrazac svojstven [[konvertitstvo|konvertitima]] (animozitet prema stvarnom identitetu).

Dolaskom [[DOS]]-a na vlast u Srbiji, državna se politika uvelike poboljšala prema tamošnjim Hrvatima. Ipak, i nakon pada Miloševićevog režima, stvari su ljudska i manjinska prava Hrvata u Srbiji su bila teška. Unatoč započinjanja demokratizacije društva u Srbiji, vrlo su se malo micale stvari oko zaštite prava Hrvata, koji su i nadalje bili prepušteni sebi i svojim skromnim resursima.<ref name="Bušić"/>

Situacija je 2004. bila takva da su Hrvati u Vojvodini i Srbiji bili prepušteni sami sebi izboriti se za svoja prava, pri čemu nisu mogli računati niti na [[Europska unija|Europsku uniju]] koja "''favorizira nacionalne manjine u svakoj državi''", kako je to slikovito opisao kulturni djelatnik bačkih Hrvata [[Lazar Ivan Krmpotić]].<ref name="indextribina">[http://www.index.hr/vijesti/clanak/tribina-polozaj-i-perspektive-hrvata-u-srbiji-i-crnoj-gori/209794.aspx Index] (HINA) Tribina "Položaj i perspektive Hrvata u Srbiji i Crnoj, 24. lipnja 2004. </ref> Informativni prostor je pružao slabu ili iskrivljenu sliku o tamošnjim Hrvatima, jer su objektivna glasila bila ugašena, preživjela su pisala kako im je bilo naređeno, a povrh svega su hrvatska glasila iz RH prenosila te iskrivljene informacije.<ref name="indextribina"/> U to su vrijeme Hrvati bili zapostavljeni i u strukturama vlasti velikih gradova, čak i u onima gdje su bili vrlo velika zajednica. Tako su u Subotici Hrvati sudjelovali u vlasti s tek 3-4%, iako su po procjenama činili 50% stanovništva.<ref name="indextribina"/>

2005. je zabilježen zanimljivi paradoks. Kad je predsjednik [[DSHV]]-a na svečanoj sjednici pred hrvatskim predsjednikom Mesićem i srbijanskim predsjednikom Tadićem povodom 15. obljetnice utemeljenja DSHV-a pozvao srbijanske vlasti neka više ne dijeli umjetno hrvatski narod na Hrvate i "Bunjevce", bio je kazneno prijavljen. Tog su ga popodneva prijavili predstavnici iz 11 bunjevačkih institucija nehrvatske opcije, a jutra tog istoga dana su bili pred hrvatskim konzulatom u Subotici u redu čekali i tražili hrvatske dokumente: domovnice i putovnice. Paradoks i [[dvoličnost]] su se sastojali u tome što se za dobivanje tih isprava treba donijeti dokument da su se izjasnili kao Hrvati.<ref name="Večernji"/> Izjavu predsjednika DSHV-a su potvrdili iz hrvatskog konzulata.<ref>[http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=1839&arc=1839 Radio Subotica, program na hrvatskom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210301162928/https://www.google.com/afs/ads/i/iframe.html |date=1. ožujka 2021. }} Josip Stantić: Bunjevci nisu Hrvati, a imaju hrvatske dokumente?, 26. rujna 2007.</ref>

=== Stanje danas ===
Po stanju uoči popisa stanovništva 2011. godine, Hrvati su bili izloženi identitetskim nijekanjima, osobito bunjevački Hrvati u Bačkoj. Taj projekt nije našao potporu kod šokačkih Hrvata, za razliku od dijela bunjevačkih Hrvata.<ref name="Bušić"/> 
Što se tiče zastupljenosti u prestižnim strukturama društva, Hrvati su podzastupljeni. Institucionalna izgrađenost je krhka, socijalne veze nisu razvijene, među članovima je malobrojna interakcije, unutar manjinskog polja ne postoji sfera civilnog društva. Unutar same zajednice nisu razvijene demokratske institucije, što je inače boljka kod drugih manjina u Srbiji, pa često nema dijaloških oblika susretanja, kad se pojave sukobi interesa, nisu uvijek pozitivno razriješeni, nisu jasno definirane procedure donošenja odluka i slično. Nazočna je česta monolitna javnost unutar hrvatske manjine, a često je u situaciji da je pod snažnom kontrolom određenih skupina. Uz sve to, zbog toga što ne postoji planski odnos prema vlastitim snagama, potencijali hrvatskog kadra nisu najbolje iskorišteni. Neke pute tu situaciju vojvođanski Hrvati ne mogu sami riješiti, jer ih srbijanske državne vlasti opstruiraju, a da pri tome vanjskopolitičke institucije RH su slabo reagirale po tom pitanju.<ref name="Bušić"/>
Slika suradnje najvažnije znanstveno-kulturne institucije vojvođanskih Hrvata, ZKVH-a, sa znanstvenim i kulturnim institucijama u RH se je popravila od osnutka ZKVH 2008., no to je ponajviše zbog inicijative sa strane ZKVH, a ne ustanova iz RH.<ref name="Bušić"/>

Situacija vojvođanskih Hrvata danas nije jednaka kod sviju, nego je vrlo različita, ponajviše zbog svih 1990-ih.<ref name="Bušić"/> Istočnosrijemski Hrvati su najgore prošli, pretrpivši velike demografske gubitke, zbog pretrpljena nasilja kojem je motiv bio njihova nacionalnost, tako da je taj kraj ostao bez 30.000 Hrvata, dok je više od 20 ubijeno, a manjinska prava su znatno manja. Strah je stoga tu najjači, pa je broj ustanova i organizacija neznatan u usporedbi s drugima. Stanje se malo popravilo druge polovice 2000-ih, pa tako u Srijemu danas djeluje 11 kulturnih udruga, hrvatski se jezik predaje u Srijemskoj Mitrovici u pet škola te je službenim u još nekoliko naselja. Nasuprot njima, na sjeveru Bačke, gdje je veća koncentracija i brojnost Hrvata, stanje je povoljnije. Tako u Subotici postoji cjelovito obrazovanje na hrvatskom u peterima osnovnim školama te u dvjema srednjima. Postoje radijske postaje i tiskani mediji koji informiraju na hrvatskom, a sve najvažnije ustanove vojvođanskih Hrvata su u Subotici. Ipak, Hrvati u tim krajevima malo koriste svoja manjinska prava, zbog naslijeđenih strahova iz 1990-ih, manje od 10% hrvatske djece se školuje na materinskom (hrvatskom) jeziku, znatno manje od prosjeka inih manjina.<ref name="Bušić"/>

Pored tih, postoje manje poznate skupine Hrvata u Banatu te velikim gradovima kao Novi Sad ili izvan Vojvodine, Beograd. Hrvati u Banatu kao i oni u užoj Srbiji nemaju nikakvu udrugu te jedino kako eventualno djeluju je unutar Katoličke Crkve. Nacionalnomanjinsko organiziranje je izostalo i kod Hrvata u Novom Sadu, iako ih ondje živi skoro 6000. Sveukupno, između svih tih zajednica je slaba integriranost, veze između njih su male, slabe, površne i vrlo mali udio Hrvata (manje od 5%) sudjeluje u radu manjinskih tijela, što profesionalnih, što neprofesionalnih udruga.<ref name="Bušić"/>

Prema istraživanjima političkih preferencija koje je za svoj doktorat sprovela [[Jasminka Dulić]], Hrvati iz Vojvodine većinski su priklonjeni demokratsko-liberalnom političkom bloku, po čemu se velikim dijelom slažu s [[Mađari u Vojvodini|Mađarima]] iz Vojvodine.<ref name="političkepreferencije">[http://www.radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=6742 Radio Subotica, program na hrvatskom jeziku] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210301162926/https://www.google.com/afs/ads/i/iframe.html |date=1. ožujka 2021. }} Siniša Jurić: Liberalni konzervativizam karakterističan za hrvatsku zajednicu, 15. prosinca 2011.</ref> Iz tog razloga su skloni strankama kao što su DS, LSV, LDP i nacionalno manjinske stranke - za Hrvate DSHV, a za Mađare SVM. Ono što temelji takav stav tih dvaju naroda je [[moral]]ni [[konzervativizam]] utemeljen na kršćanskim vrjednotama i proeuropske naklonostima, odnosno kulturni konzervativizam. Po tomu se ta dva naroda razlikuju od [[Srbi u Vojvodini|Srba]] iz Vojvodine te [[dekroatizacija Bunjevaca|nehrvatske opcije]] bunjevačkih Hrvata, koji su priklonjeni nacionalno-radikalskoj opciji temeljenom na [[tradicionalizam|tradicionalizmu]] i konzervativizmu, no ne onom konzervativizmu one vrste koji je kod Hrvata i Mađara, nego konzervativizmu iz modela iz  [[socrealizam|socrealističkog]] sustava.<ref name="političkepreferencije"/> Hrvati u Vojvodini se ističu među drugim narodima po tome što im je izražena tradicionalost religioznosti, no ne u smislu protumodernosti ili protureformskosti.<ref name="političkepreferencije"/>

Sadašnje stanje ne uliva veliki optimizam glede očuvanja hrvatskog identiteta u Srijemu, čemu su doprinos tome dale su i devedesete godine prošlog stoljeća tijekom kojih je došlo do masovnijeg protjerivanja hrvata iz Srijema. Hrvatska manjina u Srijemu nema zakonom riješen status kao što ga imaju manjine u Hrvatskoj kojima je osigurano mjesto zastupnika u Saboru Republike Hrvatske. Osiguranjem mjesta zastupnika dalo bi se na važnosti za ukazivanje problema zajednice i popravljanja njenog položaja. Hrvatima pripadaju garantirana mjesta u općinskim i gradskim skupštinama kao i u skupštini Vojvodine. Pogađa ih i problem nezaposlenosti. Hrvatske tvrtke koje danas ulažu u Srbiji premalo zapošljavaju hrvatsku mladež u Srijemu. Zapošljavanjem bi im dali materijalne preduvjete da se zadrže u Srijemu čime bi ta mladež nastavila očuvanje kulturne baštine srijemskih Hrvata.<ref name="Izlaganje Mirka Paulića na tribini"/>

== Hrvatski jezik u upravi, medijima i školstvu ==
Na cijelome teritoriju grada Subotice od 1993. hrvatski je bio službenim, no to je značajnije zaživjelo tek kada je ustanovljena općinska Služba za prevodilačke poslove na hrvatskom jeziku, što je bilo 2004. godine.<ref name="HNV-službenijezik">[http://www.hnv.org.rs/sluzbena_uporaba_hrvatskog_jezika.php Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120317205109/http://www.hnv.org.rs/sluzbena_uporaba_hrvatskog_jezika.php |date=17. ožujka 2012. }} Službena uporaba hrvatskog jezika</ref> 

Nastava hrvatskog jezika u Republici Srbiji izvodi se od školske godine 2002./2003., a nastava u srednjim školama izvodi se od 2006./2007., i to u pet osnovnih škola (Subotica, Monoštor, Đurđin, Mala Bosna i Donji Tavankut), i tri srednje škole na području Grada Subotice. Predškolsko obrazovanje na hrvatskom jeziku izvodi se u četiri vrtića, u Subotici, Donjem Tavankutu,  Maloj Bosni, te u predškolskoj ustanovi „Naša radost“. Od visokoškolskih ustanova jedino Teološko-katehetski institut, kao viša školska ustanova Subotičke biskupije u Subotici, izvodi nastavu i na hrvatskom jeziku. Intenzivno se radi na osnivanju Katedre za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.<ref name="najzakinutiji">[http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/gledsita/24651-srijemski-hrvati-najzakinjeniji Hrvatski fokus] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190510203407/http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/gledsita/24651-srijemski-hrvati-najzakinjeniji |date=10. svibnja 2019. }} Branimir Miroslav Tomlekin: ''Srijemski Hrvati najzakinutiji - Na novosadskom Filozofskom fakultetu treba osnovati Katedru za hrvatski jezik i književnost'', 1. veljače 2019. (pristupljeno 10. svibnja 2019.)</ref>

Odlukom Skupštine općine Srijemska Mitrovica od kraja 2005., hrvatski je služben u [[Stara Bingula|Staroj Binguli]]. [[Apatin]]ska općina proglasila je 2006. hrvatski jezik i pismo službenim u [[Sonta|Sonti]]. [[Sombor]]ski statut iz 2008. je uveo hrvatski kao službeni u [[Monoštor]] i [[Bereg]].<ref name="HNV-službenijezik"/>

Po stanju od studenog 2009., hrvatski jezik je službenim jezikom na području [[Subotica|Subotice]], [[Sombor]]a, [[Srijemska Mitrovica|Srijemske Mitrovice]], [[Šid]]a<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4385 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160307152052/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?func=viewpub&module=pagesetter&pid=4385&tid=3 |date=7. ožujka 2016. }} DSHV: Dvostruka mjerila za emitiranje susjednih TV programa, 16. studenog 2009., pristupljeno 17. studenoga 2009.</ref> i [[Apatin]]a.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4402 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110726121515/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4402 |date=26. srpnja 2011. }} Tradicijski nazivi naselja vraćaju mještanima osjećaj sigurnosti, 20. studenoga 2009., pristupljeno 23. studenoga 2009.</ref> Od jeseni 2009., hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture se uči u osnovnim školama u [[Plavna|Plavni]] i [[Vajska|Vajskoj]].<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4378 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160306165328/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?func=viewpub&module=pagesetter&pid=4378&tid=3 |date=6. ožujka 2016.}} Kratke vijesti, 13. studenoga 2009., pristupljeno 17. studenoga 2009.</ref> U Srijemskoj Mitrovici se hrvatski jezik uči u školama od jeseni 2009. kao fakultativni predmet.<ref>{{sr icon}} [http://www.vesti.rs/Drustvo/Mitrovacki-djaci-uce-hrvatski-jezik.html Vesti] Mitrovački đaci uče hrvatski jezik, 4. listopada 2009., pristupljeno 6. prosinca 2009.</ref> Prema dogovoru od 8. prosinca 2010., u [[Bač]]u će se od drugog polugodišta u školama započeti s provođenjem izučavanja hrvatskog jezika i nacionalne kulture.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=5587 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141211031847/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=5587 |date=11. prosinca 2014. }} Hrvatski u školama i u Baču, 8. prosinca 2010.</ref>

Od 2009. je [[Radio Sombor]] počeo emitirati jednosatnu tjednu emisiju na hrvatskom jeziku «Glas Hrvata».<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=5853 Radio Subotica, uredništvo na hrvatskom jeziku] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160310142156/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?func=viewpub&module=pagesetter&pid=5853&tid=3 |date=10. ožujka 2016. }} Ivana Petrekanić Sič: Hoće li i kada Radio Sombor nastaviti s emitiranjem programa?, 3. ožujka 2011., preuzeto 8. ožujka 2011.</ref> 

U osnovne škole u [[Srijemska Mitrovica|Srijemskoj Mitrovici]] rujna 2009. godine uveden je predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Odaziv djece bio je velik pa je predmet uveden u sve osnovne škole u Srijemskoj Mitrovici za sve uzraste.<ref name="hrvatskiumitrovici">[http://www.zkvh.org.rs/index.php/vijesti/vijesti-iz-zajednice/4880-prenosimo-dario-spanovic-nastavnik-hrvatskog-jezika-s-elementima-nacionalne-kulture-u-srijemskoj-mitrovici Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata] Suzana Darabašić/Hrvatska riječ: ''PRENOSIMO: Dario Španović, nastavnik Hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture u Srijemskoj Mitrovici'', 23. srpnja 2018. (pristupljeno 10. svibnja 2019.)</ref> Nakon što se to dugo najavljivalo, 1. ožujka 2010. je drugi program [[Radiotelevizija Vojvodine|Radiotelevizije Vojvodine]] započeo emitirati redoviti program na hrvatskom jeziku. Prvo će se svakog dana od 17.45 emitirati informativne sadržaje iz Vojvodine u svezi s hrvatskom manjinom. Planira se raditi emisije političkog, društvenog i kulturnog sadržaja, a do konca lipnja 2010. se očekuje da će se oformiti i Uredništvo na hrvatskom jeziku na RTV Vojvodine. Veliku ulogu u ovom događaju je imala promjena rukovodstva na RTV Vojvodine koje je bilo "recidivom 1990-ih", a drugi čimbenik je bio donošenje Statuta Vojvodine koji je uveo i hrvatski jezik kao službeni jezik u Vojvodini.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4723 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160306135621/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?func=viewpub&module=pagesetter&pid=4723&tid=3 |date=6. ožujka 2016. }} Na RTV-u napokon program i na hrvatskom jeziku, 3. ožujka 2010.</ref> 4. ožujka 2011. je najavljeno formiranje uredništva, raspisivanje natječaja za urednika i usvajanje programske sheme programa na hrvatskom jeziku [[Radio Novi Sad|Radio Novog Sada]], a procedure bi trebale biti gotove do travnja 2011.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=5861 Radio Subotica, uredništvo na hrvatskom jeziku] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160308135448/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?func=viewpub&module=pagesetter&pid=5861&tid=3 |date=8. ožujka 2016. }} Siniša Jurić: Program na hrvatskom jeziku proširit će se i na Radio Novi Sad do sredine godine, 7. ožujka 2011., preuzeto 8. ožujka 2011.</ref> 30. svibnja 2011. je najavljeno da će se donijeti odluka o promjeni statuta općine Šid, čime će se omogućiti uvođenje hrvatskog jezika i latiničnog pisma u službenu uporabu u naselju [[Sot]]u (40,07% Hrvata na popisu 2002.).<ref>[http://suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=6119 Radio Subotica, program na hrvatskom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160310164944/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?func=viewpub&module=pagesetter&pid=6119&tid=3 |date=10. ožujka 2016. }} Siniša Jurić: Službena uporaba hrvatskog u naselju Sot napokon izvjesna, 30. svibnja 2011., preuzeto 9. lipnja 2011. (zamjenik Pokrajinskog tajnika za propise, upravu i nacionalne manjine Mato Groznica u razgovoru za Radio Suboticu)</ref> Prvog tjedna lipnja 2011. godine je [[Hrvatsko narodno vijeće Republike Srbije|Hrvatsko narodno vijeće R. Srbije]] uputilo zahtjev lokalnoj vlasti u [[Šid]]u neka se hrvatski jezik uvede kao službeni u [[Batrovci]]ma, jer to mjesto s 28,44% Hrvata ispunjava propisane uvjete.<ref>[http://www.hrvatskarijec.rs/vest/412/HNV-uputio-zahtjev-lokalnoj-vlasti-u-Sidu:-Hrvatski-jezik-uvesti-u-sluzbenu-uporabu-u-Batrovcima/ Hrvatska riječ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110615051843/http://www.hrvatskarijec.rs/vest/412/HNV-uputio-zahtjev-lokalnoj-vlasti-u-Sidu:-Hrvatski-jezik-uvesti-u-sluzbenu-uporabu-u-Batrovcima/ |date=15. lipnja 2011. }} HNV uputio zahtjev lokalnoj vlasti u Šidu: Hrvatski jezik uvesti u službenu uporabu u Batrovcima, 8. lipnja 2011.</ref>
2012. su postignuti novi pomaci te su osigurani sve bolji uvjeti za obrazovanje na hrvatskom jeziku: novi odjeli na hrvatskom jeziku u [[Kemijsko-tehnološka srednja škola Lazar Nešić, Subotica|Kemijsko-tehnološkoj srednjoj školi]] (npr. hrvatski odjel dizajnera odjeće), planira se otvoriti predškolske skupine na hrvatskom u [[Šandor]]u (da bi se pomoglo nastavi na hrvatskom u Osnovnoj školi 'Sveti Sava'), povećani obujam prijevoza učenika uz jednako poboljšanu kakvoću, a od naredne godine očekuje se četiri odjela u Gimnaziji i Politehničkoj srednjoj školi te jedan dakle Kemijskoj srednjoj školi.<ref name="uvjeti">[http://www.radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=7893 Osiguravaju se sve bolji uvjeti za obrazovanje na hrvatskom jeziku] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130101020517/http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=7893 |date=1. siječnja 2013. }} Siniša Jurić, 28.prosinca 2012. Radio Subotica:: Uredništvo programa na hrvatskom jeziku</ref> Zasad je problem što se đaci prvaci upisuju u srpske odjele iako su išli u predškolske skupine na hrvatskom.<ref name="uvjeti"/> Danas postoje predškolske skupine na hrvatskom u dječjem vrtiću '[[Marija Petković]]' u [[Ker (Subotica)|Keru]], te u [[Tavankut]]u i [[Đurđin]]u.<ref name="uvjeti"/> Iako postoji dovoljan broj zainteresiranih i dovoljan broj djece, u [[Sombor]]u i [[Apatin]]u nema nastave na hrvatskom niti predmeta 'Hrvatski s elementi nacionalne kulture'.<ref name="uvjeti"/> Počevši od školske godine 2013./14., djeci će u osnovnoj školi u [[Bezdan (Sombor, Srbija)|Bezdanu]] biti omogućeno fakultativno pohađati predmet 'Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture', s obzirom na veliki interes.<ref name="HR04072013">[http://www.hrvatskarijec.rs/vest/1970/Za-nastavu-se-izjasnilo-dvadesetak-ucenika/ Dopisnici.  Od jeseni u Bezdanu hrvatski jezik kao izborni predmet - Za nastavu se izjasnilo dvadesetak učenika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304202444/http://www.hrvatskarijec.rs/vest/1970/Za-nastavu-se-izjasnilo-dvadesetak-ucenika/ |date=4. ožujka 2016. }}, [[Hrvatska riječ (Subotica)]], Z.V., 4. srpnja 2013.</ref> Očekuje se da će to potaknuti da se i u [[Bereg]]u i [[Sombor]]u uvede fakultativna nastava hrvatskog, jer u tim dvama naseljima živi znatno veći broj Hrvata od onoga u Bezdanu.<ref name="HR04072013"/> Od 2017. u [[Petrovaradin]]u se jednom tjedno održava nastava hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture u župnoj dvorani župe Uzvišenja svetoga Križa u Petrovaradinu.<ref>[http://www.zkvh.org.rs/index.php/vijesti/vijesti-iz-zajednice/3894-hrvatski-jezik-u-petrovaradinu Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190510201105/http://www.zkvh.org.rs/index.php/vijesti/vijesti-iz-zajednice/3894-hrvatski-jezik-u-petrovaradinu |date=10. svibnja 2019. }} S.D./Hrvatska riječ: ''Hrvatski jezik u Petrovaradinu'', 21. ožujka 2017. (pristupljeno 10. svibnja 2019.)</ref> Broj zainteresiranih je porastao. Ograničenje rada hrvatskoj nastavi je slaba potpora Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.<ref name="hrvatskiumitrovici"/>

Napretku hrvatske zajednice šteti pogubna koncentracija svega što je hrvatsko u Subotici, ponajviše u ruke bunjevačkih Hrvata. Zbog takve centralizacije, Hrvati u ostalim dijelovima Vojvodine i drugdje po Srbiji su potisnuti, po čemu su srijemski Hrvati najzakinutiji.<ref name="najzakinutiji"/>

== Narječja ==
[[Datoteka:Shtokavian Subdialect en.png|mini|desno|300px|Narječja. Bunjevački Hrvati su na zapadu i sjeveru Bačke.]]
Bunjevački Hrvati govore zapadnom novoštokavskom ikavicom, istim narječjem hrvatskog jezika kojim govore Hrvati u Zagori, Lici, zapadnoj Hercegovini, srednjoj Bosni i Bosanskoj Krajini. U te govore spadaju autohtoni mjesni govori Bikova, Lemeša, Đurđina, Male Bosne, Tavankuta, Žednika, zatim u Bajmaku, na Kelebiji i Verušiću, govori Hrvata u gradu Subotici, u Mirgešu, na Pavlovcu, a još samo u tragovima i u Somboru.<ref>[http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=95&arc=95 Radio Subotica, program na hrvatskom jeziku] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210301162934/http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=95&arc=95 |date=1. ožujka 2021. }} dr Sanja Vulić: Odnos dijalekta i standardnoga jezika s posebnim osvrtom na Hrvate u Bačkoj, 28. srpnja 2007.</ref>

Govori šokačkih Hrvata u Vojvodini, a to su primjerice autohtoni mjesni šokački govori Bača, Berega, Monoštora, Plavne, Sonte, Vajske te govori srijemskih Hrvata se temelje na slavonskom staroštokavskom ikavicom hrvatskoga jezika,<ref>[http://www.hrvatskarijec.rs/source/index.php/Nas-divan-monostoracki.html Hrvatska riječ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090609065844/http://www.hrvatskarijec.rs/source/index.php/Nas-divan-monostoracki.html |date=9. lipnja 2009. }} [[Milovan Miković]]: Naš divan - monoštorački - Nova knjiga: Antun Kovač, »Na dvoru Pašinog Tune«, NIU »Hrvatska riječ«, Subotica 2009., 24. travnja 2009., preuzeto 10. ožujka 2011.</ref> narječjem hrvatskoga jezika kojim govore Hrvati u Slavoniji, Baranji, Posavini, rumunjskom Rekašu, mađarskom Santovu i manjim oazama u Podravini i Bačkoj. Šokački govori iz Bođana odudaraju od drugih šokačkih govora po tome što je to jedino selo sa značajnom zajednicom šokačkih Hrvata gdje prevladava ekavski refleks među šokačkim Hrvatima, što je posljedica toga što u tom selu od davna žive izmiješani sa Srbima<ref> Josip Andrić: Deset godina među narodnim pjevačima bačkih Hrvata 1948.-1958., Klasje naših ravni br. 1-2/2003., str. 42.</ref> 

Smanjena uporaba staroštokavskih govora kod mlađih naraštaja je posljedica utjecaja standarda i novoštokavskih govora, brojnih socioloških i političkih čimbenika, a najveći utjecaj imaju mediji i škola.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=5&pid=12173 Radio Subotica, program na hrvatskom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160306175206/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?func=viewpub&module=pagesetter&pid=12173&tid=5 |date=6. ožujka 2016. }} najave: "Znanstveni kolokvij na temu „Šokački govori u Bačkoj“, 7. lipnja 2011.</ref><ref name="bit_narodnog">[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=5&pid=6150 Radio Subotica, program na hrvatskom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081018203752/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=5&pid=6150 |date=18. listopada 2008. }} Siniša Jurić: Jezik u bîti narodnog bića (Marina Balažev o stanju na terenu), 7. lipnja 2011., preuzeto 9. lipnja 2011.</ref>Budući da je govor šokačkih Hrvata uvijek bio samo govorom obitelji, a nikad nije bio dobro primljen u javnom životu, došlo je do situacije da najmlađi iz obitelji šokačkih Hrvata niti kod kuće ne koriste govor svojih predaka, nego su prešli na govor okružja, na srpski standard.<ref name="bit_narodnog"/>

Govori doseljenih Hrvata u Vojvodinu nakon 1945. variraju ovisno o dobi. Stariji govore narječjem rodnog zavičaja, dok su mlađi Hrvati usvojili narječje sela ili grada u kojem su se rodili i žive. Usvajanje hrvatskoga standardnog jezika u Bačkoj u zadnjih 2000-ih je i 2010-ih godina izrazito poraslo, što se posebice odrazilo i dalo izvrsne rezultate u znanosti i u kulturnom životu uopće.<ref name="Vijenac13092012">[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac490.nsf/AllWebDocs/Hrvatski_govori_u_Vojvodini Hrvatski govori u Vojvodini] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210219015603/https://www.matica.hr/vijenac/490/Hrvatski%20govori%20u%20Vojvodini/ |date=19. veljače 2021. }} [[Josip Lisac]], Vijenac, Broj 490-491, 13. prosinca 2012.</ref> Nasuprot tome, u Vojvodini su danas hrvatski organski idiomi izrazito ugroženi.<ref name="Vijenac13092012"/>

<!--OSVRT NA ISTRAŽIVANJE HRVATSKOG JEZIKA U VOJVODINI  	

[[Mijo Lončarić]]			

	Jezični pejzaž Vojvodine općenito je poznat: Vojvodina je nacionalno veoma heterogena – 26 naroda, manjina i etničkih skupina.  Većina su Srbi,  a oko 40% su pripadnici drugih naroda:  Mađari, Slovaci, Hrvati, Rumuni, Rusini, Romi… Značajke su multietničnost, multikulturalizam, multikonfesionalizam i multijezičnost. Mješoviti brakovi česti su.  Konfesionalne, jezičke i etničke razlike pretežno se poklapaju, ali i preklapaju. Pojedinci su gotovo svakodnevno u kontaktu sa sugrađanima druge etničke ili vjerske pripadnosti. Različite kulture prožimaju se i utječu jedna na drugu. U javoj je upotrebi 12 jezika (srpski, hrvatski, mađarski, slovački, rumunski, rusinski, ukrajinski, bugarski, češki, makedonski, njemački i romski. Dosta je o tome pisano. 
	 
	Skupine su hrvatskoga jezika u Vojvodini:
I.	govori u Srijemu, autohtoni, novoštokavski ekavski,  
II.	šokački zabadnobački hrvatski govori, staroštokavski ikavski slavonskoga dijalekta, nastavak Srijema i Slavonije
III.	bunjevački
IV.	štokavci u Banatu
V.	kajkavci.

Općenito je najbolje poznat bunjevački dijalekt, a kajkavski govor u Banatu najslabije je zastupljen. 
	Hrvatski su govori bili u interferenciji s drugim jezicima, narodnim govorima, svuda sa srpskim narodnim govorima i srpskim književnim jezikom, manje s mađarskim, njemačkim i slovačkim narodnim govorima.  
	
I. O geolingvističkim istraživanjimna hrvatskoga jezika 
	Ako se uzme naziv lingvistička, kao i dijalektološka geografija u širem značenju, gdje se govori o rasporedu jezičnih elemenata na zemljištu,  onda je to za hrvatski jezik relativno rano. 	Bartol Kašić u predgovoru prve hrvatske gramatike  (1604) govori o hrvatskim narječjima. Nakon njega važan je Juraj Habedlić,  kajkavski književnik i autor prvoga kajkavskoga rječnika,  za kojega Josip Vončina kaže: «Nije mi poznato da je ijedan književnik prije 19. stoljeća bolje opisao dijalekatsku situaciju našega jezika.» (Vončina)  
	Hrvatski jezik prikazivan je na kartama, tako i na kartama slavenskih i europskih jezika, te na posebnim kartama, i to kartama cijeloga jezika i kartama njegovih dijelova.   karte.  
 	Najbolja slika stanja jezičnoga kontinuuma, pejzaža, raznolikosti narodnih govora na terenu, dobije se istraživanjima lingvističke geografije, tj. po ravnomjernoj koordinantnoj mreži punktova nas terenu,  što može biti gušće ili rjeđe, porema koncepciji, kao i drugim značajkama zemljišta,  geografskih, vegetacijskih. (U dijalektologiji mreža nije pravilan koordinatni sustav zbog različite naseljenosti uvjetovane terenom (more, jezera, planine). Rezultati istraživanja prikazuju se na kartama, a oni su osnova za sva druga jezikoslovna istraživanja nekoga jezika – dijalektološka, jezičnopovijesna, kontaktna, leksikografska;  važna su za povijest jezika, naroda i zemlje, kontakte s drugim jezicima. 				  Europski narodi i zemlje vodeći u jezikoslovlju to su davno uradili   – krajem 19. stoljeća Francuzi i Nijemci obavili su ta istraživanja. Metodologija se razlikovala: Francuzi
rjeđa mreža, manje punktova – više građe (riječi i oblika), Nijemci gušća mreža govora, više punktova – manje građe. Tada je istražena i Bosna i Hercegovina, naravno i s hrvatskim govorima.  Talijani –  početkom 20. st., Rumunji pred II. svjetski rat, Slovaci,  Česi i Mađari nakon njega.  Za Njemački jezični atlas u 19. st.  podaci za više od 40.000 govora.   
Istraživanje hrvatskoga jezika metodom lingvističke geografije, izrada atlasa,  prikupljanje građe za njega, znatno kasni. Hrvatski se jezik istraživao u okviru sedam višejezičnih atlasa, to su: Lingvistički atlas Mediterana (7 punktova), [[Općeslavenski lingvistički atlas]] (OLA, 39),  Europski lingvistički atlas (ALE),  atlas srednjojužnoslavenskih jezika,  dijasistema   (Srpsko-hrvatski dijalektološki atlas,  izrada napuštena), Karpatski atlas (1), Mali dijalektološki atlas balkanskih jezka (1);  Bosansko-hercegovački dijalektološki atlas (55). 
U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje prišlo se 1996. izradi hrvatskoga jezičnoga atlasa (koncepcija I voditelj M. Lončarić), najvažnijega hrvatskoga filološkog znanstvenoistraživačkoga prioriteta.  Atlas obuhvaća i hrvatske govore izvan Hrvatske. U drugoj fazi izrade treba obuhvatiti i jezike manjina u Hrvatskoj, 
Uz istraživanje na terenu izrađuju se fonološki opisi punktova radi vjerodostojne fonološke interpretacije građe.  Polustoljetno razdoblje istraživanja za atlas objektivno uvjetuje neusklađenost građe. Stanje u nekim govorima promijenilo se zbog migracija,  civilizacijskih promjena (opće školovanje, urbanizacija, agresivni javni mediji, radio, televizija). S vremenom se idiom mijenjaju i svojim organskim razvojem. Treba snimiti zvučni zapis (60 do 120 minuta) slobodnoga govora i za punkt.  istražene ranije.
         Mreža za Hrvatski jezični atlas predviđa oko 410 hrvatskih punktova (odabranih mjesnih govora u mreži Atlasa): u Hrvatskoj 289, u BiH 55, dijaspori 56 (Italija 2, Crna Gora 4, Kosovo 2, Češka 1, Slovačka 3, Austrija 10, Mađarska 18, Srbija 11, Rumunjska 5). Po narječjima: čak. 102  (Hr.  86, dijas.  16),  štok. 188 ( H112, BH 55, dijas.  32);    kajk.  111 (H 106, dijas. 5). 
          Trebalo je terensko istraživanje završiti za 5-8 godina.  Zbog izostanka financiranja istraživanje još nije završeno,  istraženo je ¾ punktova;   nisu istraženi svi kajkavski  (20, petina) ni štokavski  (70 trećina), iako su većina Hrvata štokavci. 
Građa je prikupljana od izvornih govornika po jedinstvenom upitniku (2098 pitanja), koji je sastavljen po semantičkim cjelinama,  obuhvaća riječi i njihove oblike koji daju podatke o pojedinim razinama jezika (prozodiji, fonemima, izgovoru, morfologiji, tvorbi, sintaksi, ograničeno o leksiku). Uz njih je i dvadesetak dodatnih pitanja o mjestu te isto toliko o ispitaniku. 
          Zbog izostanka financiranja terenskih istraživanja prišlo se intenzivnijoj izradi fonološćkih opisa.  Čakavski punktovi bili su uglavnom istraženi, izrađivani su najprije njihovi fonološki opisi, koji će se objaviti kao jedan od triju svezaka fonoloških opisa,  druga dva sveska obuhvatit će štokavske i kajkavske punktove. 
Građa upitnika nije potpuno sumjerljiva zbog razlike u vremenu istraživanja i iskustva istraživača;  mogla se provjeriti u nekoliko slučajeva. Kada su novija istraživanja pokazala drukčije stanje,  prikazuje se stanje prema upitniku, u bilješci se iznose novija saznanja. U izradi je opisa najvažnija građa upitnika,  posao istraživača, koji je na terenu bilježio i interpretirao građu – obrađeni upitnik originalno je znanstveno djelo, iako nije objavljeno. V. Zečević izradila je probni fonološki opis, i to na primjeru govora Pisarovine.  Opisi su dijelom različiti, vidi se i autorski pristup.
      U međuvremenu građa je digitalizirana. 
       Govori koji su punktovi OLA također su i punktovi HJA. Većina je istražena po oba upitnika.  Upitnik za OLA ne sadrži pitanja za neke osobine koje su karakteristične za hrvatski jezik. Odbor za dijalektologiju HAZU odlučio je da se za čakavski svezak fonolooških opisa HJA preuzmu opisi iz FO OLA. 
	Za hrvatski jezik može se pretpostaviti jedan zajednički ishodišni fonološki sustav za vokalizam i konzonantizam (koji su jednaki ne samo za srednjojužnoslavenski dijasistem,  srednjužnosolavenske jezike nego i za slovenski), ali ne može za prozodiju. Suponiraju se tri,
 i to dva za štokavsku i čakavsku akcentuaciju te jedan za kajkavsku.   
Redovno se polazi od pretpostavljenoga općehrvatskoga razvoja (ishodišnoga fonološkoga sustava), ali ako treba, donosi se prasl. stanje. Pretpostavljeno općehrvatsko stanje nije uvijek u apsolutnoj kronologiji istodobno, važna je relativna kronologija, a polazi se od zadnje faze razvoja. 

II. Istraživanja dijaspore
Za Bosnu i Hercegovinu mogu se uzeti istraživanja za Bosansko-hercegovački dijalektološki atlas (55 punktova). Od navedenih punktova za dijasporu većina je istražena; istraženi su svi čakavski punktovi. Najmanje je istraženo u Srbiji,  od predviđenih 14 punktova istražen je samo jedan, i to kajkavski (Boka kod Vršca), što nije slučajno, jer je to bio najugroženiji govor, te u Crnoj Gori. Možda je istražen i koji drugi hrvatski govor, prema planu za HSDA (npr. Kukujevci), ali o tome nema podataka. 
Prema stanju na terenu, umjesto predviđenoga puncta može se istražiti koji drugi sličan (ako u predviđenom govoru nema dobroga informatora, a u sličnom susjednom ima sl.). Također ako se utvrdi da postoji specifičan tip govora za kakav se nije znalo, nože se istražiti dodatni punkt. 
U Srbiji, Vojvodini, predviđeni su kao punktovi Hrvatskoga jezičnoga atlasa govori:
403. Subotica, 403a.Tavankut, 403b. Bikovo, 404. Bački Monoštor, 404a. Svetozar Miletić (Lemeš), 405. Sonta, 406. Bač, 407. Kukujevci, 408.  Beočin, 409. Hrtkovci, 410. Golubinci, 
411. Surčin, 412. Starčevo (ili Opovo, štok., Banat), 413. Boka, kajkavski  (istražio M. Lončarić). 
Apsurd je što je nacionalni identitet deklarativno jedan od prioriteta znanstvenoga istraživanja, a kao da jezik nije najvažniji element identiteta.   To je ne samo važan posao nego i hitan – zbog stoljetnoga zaostatka, a narodni govori nestaju,   kroz vrijeme se mijenjaju – govor jednoga mjesta nije isti danas kao što je bio krajem 19. stoljeća,  a to su i migracije (npr. i u domovinskom ratu), civilizacijske promjene (opće obrazovanje, agresija javnih medija, posebno radija i televizije), urbanizacija. Nestaju i mjesta u kojima su se govorili. Knjige koje se izdaju u Stoljećima mogu se izdati i koju godinu kasnije, rimsko kamenje može se otkopati i za više godina nepromijenjeno, ali narodni govor od danas nije jednak kao sutra, ili posve nestaje.
	Nadam se da će ono što nismo za svoj jezik napravili u prošlom mileniju, ni u prvom desetljeću ovoga, ni za moga radnoga vijeka, čemu sam težio, napraviti realno brzo.--><!--Bez izvora-->
== Stanje po popisima ==
Vidi više u članku [[demografska povijest Vojvodine]].
{| {{prettytable}} 
! Godina 
! Hrvata <br>prema<ref name="Zigmanov"> Hrvatska revija br.3/2005. [[Tomislav Žigmanov]]: Hrvati u Vojvodini - aktualni trenutak, str. 26 </ref> 
! postotak 
! Hrvata <br>prema<ref>[http://www.hungarian-history.hu/lib/hmcb/Tab21.htm Hungarian History] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051124120825/http://www.hungarian-history.hu/lib/hmcb/Tab21.htm |date=24. studenoga 2005. }} Karoly Kocsis, Eszter Kocsis-Hodosi: Hungarian Minorities in the Carpathian Basin - Ethnic structure of the population of the present territory of Vojvodina (1880-1991) <br>
Autori se pozivaju: za 1880.-1910. i 1941. na mađarske popise o materinjem jeziku; jugoslavenske popise za 1921. i 1931. o materinjem jeziku, a za 1948.-1991. o nacionalnosti; za 1941. su kombinirali mađarske (Bačka 1941.) i jugoslavenske (Banat i Srijem 1931.) popise.<br> 
Za 1880.-1910. naselja Tompa, Kelebija i Čikerija, danas u Mađarskoj, su onda upravno pripadale Mađarskoj. Brojke za Hrvate obuhvaćaju osobe koje su u popisima zapisane u rubrikama Hrvati, Bunjevci, Šokci, Dalmatinci te "Srbi rimokatoličke vjerske afilijacije 1890."</ref> 
! postotak 
! Hrvata <br>prema<ref>Statistički godišnjak SAP Vojvodine [[1989.]], PZS, [[Novi Sad]], 1989., citirano na [http://www.hrz.hr/aktualno/zivic.htm HRZ-u: Depopulacija Hrvata u Vojvodini (1953. – 2002.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100822155807/http://www.hrz.hr/aktualno/zivic.htm |date=22. kolovoza 2010. }}</ref> 
! postotak 
! nehrv. opcija<br>Bunjevci<ref name="#3">Prema srbijanskim statistikama.</ref><br><ref name="LPD8788"/>
! postotak 
! nehrv. opcija<br>Šokci<ref name="#3"/><br><ref name="LPD8788"/>
! postotak 
|-
| 1880. || - || - || align=right| 72.486 || align=right |6,2% || - || - || - || - || - || -
|-
| 1890. || - || - || align=right|80.404 || align=right |6,0% || - || - || - || - || - || -
|-
| 1900. || - || - || align=right|80.901 || align=right |5,6% || - || - || - || - || - || -
|-
| 1910. || - || - || align=right|91.016 || align=right |6,0% || - || - || - || - || - || -
|-
| 1921. || - || - || align=right|129.788 || align=right |8,5% || - || - || - || - || - || -
|-
| 1931. || - || - || align=right|132.517 || align=right |8,2% || - || - || - || - || - || -
|-
| 1941. || - || - || align=right|105.810 || align=right |6,5% || - || - || - || - || - || -
|-
| 1948. || - || - || align=right|132.980 || align=right |8,1% || - || - || - || - || - || -
|-
| 1953. || - || - || align=right|127.040 || align=right |7,5% || align=right|128.054 || align=right |7,5% || - || - || - || -
|-
| 1961. || - || - || align=right|145.341 || align=right |7,8% || align=right|145.341 || align=right |7,8% || - || - || - || -
|-
| 1971. || align=right|120.303 || - || align=right|138.561 || align=right |7,1% || align=right|138.561 || align=right |7,1% || - || - || - || -
|-
| 1981. || align=right|109.204 || align=right |5,37% || align=right|119.157 || align=right |5,9% || align=right|109.203 || align=right |5,4% || align=right| 9.755 || - || align=right|199 || -
|-
| 1991. || align=right|74.808 || align=right |3,71% || align=right|98.025 || align=right |4,9% || align=right|72.394<br>74.226 || align=right |3,7%<br>3,7% || align=right | 21.552 || align=right | 1,1% || align=right | 1.866 || align=right | 0,1%
|-
| 2002. || align=right|56.546 || align=right |2,78% || - || - || align=right|56.546 || align=right |2,8% || align=right | 19,766 || align=right |0,9% || align=right |<ref>717 u cijeloj Srbiji.</ref>679 || align=right | -
|-
| 2011. || align=right|  || align=right |  || - || - || align=right| 47.033<ref name="popis2011prezentacija">(srpski) [http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/userFiles/file/Aktuelnosti/Prezentacija_Knjiga1.pdf Republički zavod za statistiku Republike Srbije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180708082957/http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/userFiles/file/Aktuelnosti/Prezentacija_Knjiga1.pdf |date=8. srpnja 2018. }}</ref><ref name="popis2011tabela">[http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/Public/ReportResultView.aspx?rptId=1210 Republički zavod za statistiku: Popis stanovništva 2011. godine prema nacionalnoj pripadnosti] {{Webarchive|url=https://archive.is/20130416155245/http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/Public/ReportResultView.aspx?rptId=1210 |date=16. travnja 2013.}}, pristupljeno 5. svibnja 2016. godine</ref> || align=right | 2,4%<ref name="popis2011prezentacija"/><ref name="popis2011tabela" /> ||  align=right | 16.469<ref name="popis2011tabela" /> ||  align=right | 0,85%<ref name="popis2011tabela" /> ||  align=right | ? ||  align=right | ?
|}
* prvi stupac: Tomislav Žigmanov: Hrvati u Vojvodini - aktualni trenutak, Hrvatska revija br.3/2005.
* treći stupac: Karoly Kocsis, Eszter Kocsis-Hodosi: Hungarian Minorities in the Carpathian Basin - Ethnic structure of the population of the present territory of Vojvodina (1880-1991)
* peti stupac: Hrvatim prema Statističkom godišnjaku SAP Vojvodine i Republičkom zavodu za statistiku Republike Srbije

Od 56.546 Hrvata u Bačkoj, oko 40.000 je u Bačkoj, oko 12.000 u Srijemu. Najviše ih je u Subotici, Somboru i Novom Sadu.<ref name="Zigmanov"/>

Hrvate u Vojvodini je na popisima karakterizirala i etnička mimikrija<ref name="Zigmanov"/> - izjašnjavanjem pod drugim nacionalnim imenom radi izbjegavanja pritisaka odnosno mogućnosti napredovanja u karijeri i ostvarivanja kvalitetnijeg života. Tako su svojevremeno rasle brojnosti izjašnjenih kao Bunjevaca i Šokaca, a dobrim dijelom i osoba izjašnjenih kao Jugoslaveni,<ref name="kolikosepoznajemo"/> dok je istodobno bilježen pad broja osoba izjašnjenih kao Hrvati. Smatra se da od 200.000 nacionalno neopredijeljenih građana u Srbiji veliki udio čine Hrvati; kod Hrvata koji se nisu izjasnili kao Hrvati, brojni su se u Srijemu izjašnjavali kao neopredijeljeni ili su bili neizjašnjeni, dok su se u Bačkoj mnogi izjašnjavali prema svojoj subetničkoj pripadnosti.<ref>[http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=6296&arc=6296 Radio Subotica, program na hrvatskom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210301162926/http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=6296&arc=6296 |date=1. ožujka 2021. }} Samo HRabro o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Mato Groznica, zamjenik Pokrajinskog tajnika za upravu, propise i nacionalne zajednice.</ref>

Pri tome se ne smije nepravedno pripisivati sav "gubitak" Hrvata etničkoj mimikriji, jer je postojala prirodna depopulacija, dobrovoljno iseljavanje u Hrvatsku ili u inozemstvo, ali prije svega nizak prirodni prirast koji je karakterizirao cijelu SAP Vojvodinu. 

Statistički se procjenivalo da bi broj Hrvata 1981. u Vojvodini trebao biti 142.718. Do brojke se došlo popisnim stanjem 1971. uvećanim za prirodni prirast i migracijski saldo Hrvata s drugim republikama i inozemstvom. Popisom 1981. izbrojeno je 109.203 Hrvata u Vojvodini, što daje pretpostavku o drukčijem izjašnjavanju 34.000 Hrvata. Posljedica je da su neka bačka naselja s tradicionalno brojna Hrvatima izgubila hrvatsku većinu. Ovo nije posljedica nacionalno miješanih brakova, jer je broj miješanih brakova sporije narastao od broja neopredijeljenih Jugoslavena. Isto tako brz rast broja Jugoslavena u nacionalno homogenim naseljima ruši te pretpostavke.<ref name="LPD8788">Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 11 J, Subotica:Hrvatsko akademsko društvo, 2011., M. Bara: Jugoslaveni, s. 87-88</ref>

Od jačanja velikosrpskih snaga u drugoj polovici 1980-ih su se pojavili dodatni pritisci na Hrvate (nakon onih iz i nakon doba hrvatskog proljeća), koji su rezultirali u dobrovoljnim odlascima radi izbjegavanja pritisaka odnosno nakon pritisaka i zastrašivanja, i prije svega nasilnih odlazaka u RH ili inozemstvo. 

Posljedica svega toga je da se danas "''jedni srame reći da su Hrvati, drugi su još uvijek u strahu''"<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=5587 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141211031847/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=5587 |date=11. prosinca 2014. }} Hrvatski u školama i u Baču, 8. prosinca 2010., pristupljeno 10. prosinca 2010.</ref> "''...dio naroda izjašnjava kao Hrvati, drugi kao Bunjevci, treći kao Jugoslaveni, a postoje i oni koji su neizjašnjeni.''", pa se čak "''...u najužoj rodbini, čak i unutar iste obitelji, ljudi različito izjašnjavaju.''",<ref>Izjava predsjednika Matice hrvatske u Subotici [[Stipan Stantić|Stipana Stantića]] na dvodnevnom okruglom stolu na temu «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini» <br>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4609 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160307022212/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?func=viewpub&module=pagesetter&pid=4609&tid=3 |date=7. ožujka 2016. }} Zlatko Romić: Okrugli stol «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini»: Fenomen razdvajanja i problem spajanja, 28. siječnja 2010., pristupljeno 30. siječnja 2010.</ref> s time što je ovakva podvojenost "''plod stalne manipulacije ovdašnjeg hrvatskog življa od strane svih režima, od Marije Terezije do danas''".<ref>Izjava generalne konzulice RH u Subotici Ljerke Alajbeg na dvodnevnom okruglom stolu na temu «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini» <br>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4609 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160307022212/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?func=viewpub&module=pagesetter&pid=4609&tid=3 |date=7. ožujka 2016. }} Zlatko Romić: Okrugli stol «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini»: Fenomen razdvajanja i problem spajanja, 28. siječnja 2010., pristupljeno 30. siječnja 2010.</ref>

Da bi hrvatska nacionalna manjine ostvarila sva manjinska prava u Srbiji, Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije je pokrenulo kampanju [[Izjasni se HRabro]], kojom želi potaknuti pripadnike hrvatske zajednice neka se izjašnjavaju kao Hrvati, da se ne ponove situacije s prijašnjih popisa kad se zbog straha za vlastitu sigurnost veliki dio Hrvata nije izjasnio kao Hrvati te zbog toga Hrvati iz Srbije nisu mogli zakonskim putem ostvarivati prava na koja bi imali pravo s obzirom na svoju brojnost.<ref>[http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=6296&arc=6296 Radio Subotica, program na hrvatskom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210301162926/http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=6296&arc=6296 |date=1. ožujka 2021. }} Siniša Jurić: Samo HRabro o svojoj nacionalnoj pripadnosti, 25. srpnja 2011., preuzeto 17. kolovoza 2011.</ref>

Na popisu 2011. broj Hrvata je smanjen. Na razini R. Srbije to je pojava kod svih opcija kod Hrvata: kod izjašnjenih Hrvata manje je 12.702 pripadnika, kod nehrvatske opcije koja se izjasnila kao Bunjevci manje je za 3306 pripadnika, slijedi malobrojna nehrvatska opcija izjašnjenih kao Šokci, dok kod četvrte nehrvatske opcije kod Hrvata, gdje su izjašnjeni kao Jugoslaveni, i ta je skupina zabilježila pad od 57.418 pripadnika, no u njoj su i pripadnici drugih naroda.<ref name="popis2011prezentacija"/> Tome su pridonijeli iznimno negativni demografski trendovi unutar hrvatske zajednice, opći uvjeti ekonomske besperspektivnosti i negativno društveno ozračje spram Hrvata, iseljavanje mladih i obrazovanih, činjenica da su Hrvati bili "objektom etnički motiviranog nasilja" (više od 20 registriranih incidenata), što su u medijima prikazivani kao negativci (napose u Subotici kao "narod koji obavlja asimilaciju"), negativno medijsko tretiranje koje je stvaralo gađenjespram svega hrvatskog. Neočekivano je veliki broj ljudi koji su u nacionalnom smislu neopredijeljeni. Zanimljiva je činjenica da među izjašnjenim Hrvatima 59 posto čine Hrvatice. S obzirom na činjenicu da je Srbija izgubila 5% stanovništva, da je samo beogradska regija zabilježila rast, a sve ostale pad (na jugu Srbije negdje i 40% stanovnika), i prijateljskom bi okružju broj pripadnika bio u padu.<ref>[http://www.radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=7803 Radio Subotica na hrvatskom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210301162944/http://www.radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=7803 |date=1. ožujka 2021. }} Siniša Jurić: Više Hrvatica na posljednjem popisu. Izjava [[Tomislav Žigmanov|Tomislava Žigmanova]], 3. prosinca 2012.</ref> Po brojnosti izjašnjeni Hrvati su iza Srba, Mađara i Slovaka, a zajedno s nehrvatskim opcijama Bunjevaca i Šokaca su iza Srba i Mađara.<ref name="popis2011prezentacija"/> U Gradu Subotici i Apatinu činili su više od 10% stanovnika, u općinama Somboru, Baču i Srijemskim Karlovcima, a od unutar 1 - 5% stanovnika bili su u Kuli, Vrbasu, Bačkoj Palanci, Novom Sadu, Titelu, Beočinu, Srijemskoj Mitrovici, Irigu, Rumi, Inđiji, Staroj Pazovi, Petrovaradinu i Opovu.<ref name="popis2011prezentacija"/>

== Kultura ==
Uvriježeno je mišljenje toponimija kulture Hrvata u Vojvodini pokriva samo prostor oko Subotice i Sombora, jugozapadne Bačke i Srijema, no to nije ograničeno samo na taj prostor. Kako je naglasio ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov na otvorenju izložbe akademskog slikara [[Kristijan Sekulić|Kristijana Sekulića]] u Subotici, tu je bitan i prostor [[Novi Sad|Novoga Sada]], gdje postoji značajna scena stvaratelja koji djeluju na različitim područjima kulture.<ref name="figurativni">[http://www.hrvatskarijec.rs/vest/A15263/Figurativni-prizori-sa-simbolickim-znacenjima/ Hrvatska riječ broj 548] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151007143904/http://www.hrvatskarijec.rs/vest/A15263/Figurativni-prizori-sa-simbolickim-znacenjima/ |date=7. listopada 2015. }} Figurativni prizori sa simboličkim značenjima. Izložba Kristijana Sekulića u ZKVH, 4. listopada 2013.</ref>

=== Pučke manifestacije ===
Najpoznatije su pučke manifestacije Hrvata u Vojvodini [[Dužijanca]], [[Dužionica]] i [[Grožđe bal]], koje su u svezi s poljodjelskim radovima (žetva, berba grožđa) te [[Veliko prelo]].
Višestruka je manifestacija [[Šokačko veče]], koju organizira kulturno-prosvjetna zajednica Hrvata "Šokadija" iz Sonte, a održava se od 2001. u Sonti. 
Od 2001. Demokratski savez Hrvata u Vojvodini organizira u Subotici, Sonti, Srijemskoj Mitrovici i Somboru običajnu manifestaciju bačkih bunjevčakih Hrvata ''[[Deb'o četvrtak]]'', manifestaciju koja se održava prije nego što počne [[korizma]].<ref>[http://www.radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=6921 Radio Subotica, program na hrvatskom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210301162954/http://www.radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=6921 |date=1. ožujka 2021. }} Siniša Jurić: «Fančana reakcija» na «Debeli četvrtak» u DSHV-u, 20. veljače 2012.</ref> 

Vjersko-kulturnu manifestaciju [[Razgovor (Subotica)|Razgovor]] u Subotici je održavala Hrvatska prosvjetna zajednica od 1934. – 1940., a obnovio ju je Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović 1990. godine.<ref>[http://www.zkvh.org.rs/index.php/druga-opcija/index.php?option=com_content&view=article&id=13%3Arazgovor Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140821002213/http://www.zkvh.org.rs/index.php/druga-opcija/index.php?option=com_content&view=article&id=13%3Arazgovor |date=21. kolovoza 2014. }} Razgovor</ref> Od 1944. se godine u Monoštoru održava vjersko-kulturna manifestacija [[Zavitni dan]]. Seoski dio proslave organizira Kulturno-umjetničko društvo Hrvata Bodrog.<ref>[http://www.zkvh.org.rs/index.php/druga-opcija/index.php?option=com_content&view=article&id=24%3Azavitni-dan Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata] Zavitni dan</ref>

U Baču Hrvatsko kulturno-umjetničko i prosvjetno društvo „Mostonga" organizira [[Susret Šokadije]].<ref>[http://www.zkvh.org.rs/index.php/component/content/article/714-susret-okadije-u-bau Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} „Susret Šokadije“ u Baču</ref>

=== Dječje manifestacije ===
Od 1996. se u Tavankutu odražava [[Festival dječjeg folklora "Djeca su ukras svijeta"]], kojeg organizira mjesno Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Matija Gubec.

Od 2004. se godine u Subotici održava [[Hrckov maskenbal]],pokladna manifestacija djece koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku.

U Subotici se održava [[Pokrajinska smotra recitatora na hrvatskom jeziku]], a organizira ju subotička Hrvatska čitaonica.

=== Glazbene manifestacije ===
Od 1987. se godine u Subotici održava [[Zlatna harfa]], godišnji susret malih župnih zborova.

Od 1994. se godine u Beregu održavaju [[Mikini dani]], glazbeno-gastronomsko-likovna manifestacija, koju organizira Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo "Silvije Strahimir Kranjčević".
Od 2001. se godine u Subotici održava [[Festival bunjevački pisama]].
Od 2006. se godine u Subotici održava [[HosanaFest]], festival hrvatskih duhovnih pjesama, kojeg organizira Povjerenstvo za pastoral mladih Subotičke biskupije. Od iste se godine u Monoštoru održava [[Festival marijanskog pučkog pjevanja]], festival duhovne glazbe, kojeg organizira Kulturno umjetničko društvo Hrvata "Bodrog".

=== Kazališta ===
U Vojvodini su Hrvati nekad imali svoje [[HNK Subotica|hrvatsko narodno kazalište]] u [[Subotica|Subotici]].

Od 1996. se godine u Mirgešu održava [[Festival hrvatskog amaterskog teatra]].

=== Tiskovine i internetski mediji ===
Od tiskanih medija na hrvatskom jeziku danas u Vojvodini izlaze [[Hrvatska riječ (Subotica)|Hrvatska riječ]], [[Zvonik (časopis)|Zvonik]], [[Glas ravnice]], [[Miroljub]], [[Klasje naših ravni]], [[Subotička Danica]], [[Glasnik Pučke kasine]], a donedavna su izlazili i [[Bačko klasje]], [[Žig (časopis)|Žig]]. Kao prilog Hrvatske riječi izlaze izdanja za mlade [[Kužiš?!]] i [[Hrcko]].

Internetsko izdanje danas ima subotička Hrvatska riječ, Zvonik, Glas ravnice i Glasnik Pučke kasine a nekad su internetsko izdanje imali Miroljub, Klasje naših ravni i Žig.

=== Radio i televizija ===
[[Radio Subotica]] emitira program na hrvatskom jeziku.

Od televizijskih emisija, na hrvatskom se jeziku emitira emisija [[TV tjednik]] na [[Yu Eco televizija|Yu Eco televiziji]], a od 20. srpnja 2001. do 26. siječnja 2005. se na [[TV Novi Sad]] bila emitirala polusatna emisija [[TV divani]],<ref>[http://www.hnd.hr/hr/novine/show/49377/ HND] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140901011717/http://www.hnd.hr/hr/novine/show/49377/ |date=1. rujna 2014. }} TV Novi Sad briše hrvatske tragove, 27. siječnja 2005.</ref> kada je zbog političkih razloga TV Novi Sad odbila emitirati emisiju.

=== Nakladništvo ===
Nakladnička djelatnost se odvija preko [[NIU Hrvatska riječ]] ([[Izdavačka djelatnost NIU Hrvatska riječ|izdanja]]), [[Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović|Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost ''Ivan Antunović'']] i [[ZKVH|Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata]].

=== Jezik kao službeni ===
Poslovnikom Skupštine AP Vojvodine od 2002. utvrdilo se da i hrvatski jezik bude u uporabi.<ref name="HNV-službenijezik"/> Tako je trebao postati službenim jezikom u Vojvodini, no kako to nije potvrdila srbijanska Skupština, odluka nije stupila na snagu.<ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatski-postaje-sluzbeni-jezik-u-vojvodini/406962.aspx Index.hr] Hrvatski postaje službeni jezik u Vojvodini, 23. listopada 2008., pristupljeno 6. prosinca 2009.<br> "''Hrvatski zastupnik u Skupštini Vojvodine [[Dujo Runje]] izjavio je da će hrvatski jezik postati jedan od službenih jezika u Vojvodini....''".</ref>

2009. su Statutom AP Vojvodine hrvatski jezik i pismo uvedeni su kao jedan od službenih jezika i pisama u organima i organizacijama Autonomne Pokrajine Vojvodine. Postoji prevoditelj za hrvatski jezik u Službi za prevoditeljske poslove pri pokrajinskom tajništvu za propise, upravu i nacionalne zajednice.<ref name="HNV-službenijezik"/>

=== Književne manifestacije ===

Od 2002. se godine u Subotici održavaju [[Dani Balinta Vujkova]] organizaciji Hrvatske čitaonice.

Od 2003. se godine održava Susret pučkih pjesnika [[Lira naiva]] kojeg organiziraju Organiziraju ga Hrvatska čitaonica i Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović.

[[Hrvatska čitaonica (Subotica)|Hrvatska čitaonica]] od 2007. održava Književno prelo.<ref>[http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=3552&arc=3552 Radio Subotica, program na hrvatskom jeziku] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210301162955/http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=3552&arc=3552 |date=1. ožujka 2021. }} Siniša Jurić: Održano treće «Književno prelo» Hrvatske čitaonice, 24. veljače 2009.</ref>

=== Književne nagrade ===
Od 2010. [[Društvo književnika Vojvodine]] dodjeljuje [[nagrada Ilija Okrugić Srijemac|nagradu za najbolju knjigu]] na hrvatskom jeziku. Nagrada nosi ime hrvatskog književnika Ilije Okrugića Srijemca. Utemeljena je na poticaj hrvatskog književnika [[Petko Vojnić Purčar|Petka Vojnića Purčara]].

Od 2011. je godine Kulturno prosvjetna zajednica Hrvata «Šokadija» iz Sonte objavila je književni natječaj ''[[Za lipu rič]]'' povodom manifestacije ''[[Šokačko veče]]''. Pjesme moraju biti neobjavljene, pisane neknjiževnim narječjem hrvatskoga jezika, šokačkom ikavicom. Nagrađuje se 5 prvoplasiranih.<ref>[http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=5&pid=12568 Radio Subotica, program na hrvatskom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210301163010/https://www.google.com/afs/ads/i/iframe.html |date=1. ožujka 2021. }} Književni natječaj «Za lipu rič 2011», 19. kolovoza 2011.</ref>

=== Književni časopisi ===
Aktivnost hrvatskih književnika iz Vojvodine razvijala se kroz više književnih listova i časopisa:

* Časopis za književnost i umjetnost [[Klasje naših ravni]], pokrenut je u Subotici 1935., a tijekom II. svj. rata, tri sveska izlaze u Zagrebu (nakladom Društva bačkih Hrvata). Izlaženje časopisa [[Klasje naših ravni]] obnovljeno je 1996. u Subotici, gdje od tada djeluje kao glasilo Matice hrvatske Subotica. Časopis na godinu tiska dvanaest brojeva, u šest svezaka, formata A-4, na 120 str. 

* Časopis za književnost i umjetnost [[Rukovet]], izlazi u Subotici od svibnja 1955. god., a pokrenuo ga je [[Lazar Merković]].  

* Srpnja 2013. izašao je časopis za književnost i umjetnost [[Nova riječ]] koji izlazi na hrvatskom jeziku.<ref>[http://www.hrvatskarijec.rs/vest/1972/Novi-casopis-za-knjizevnost-i-umjetnost-na-hrvatskom-jeziku/ Izišao prvi broj »Nove riječi«. Novi časopis za književnost i umjetnost na hrvatskom jeziku] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150924031617/http://www.hrvatskarijec.rs/vest/1972/Novi-casopis-za-knjizevnost-i-umjetnost-na-hrvatskom-jeziku/ |date=24. rujna 2015. }}, [[Hrvatska riječ (Subotica)]], D.B.P., 4. srpnja 2013.</ref>

=== Likovne kolonije i udruge ===
Hrvatske ustanove organiziraju likovne kolonije:
* [[Kolonija naive u tehnici slame]] (od 1986.), organizira ju Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo "Matija Gubec" iz Tavankuta<ref>[http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=5&pid=5451&arc=5451 Radio-Subotica]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} XXIII. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu, 11. srpnja 2008.</ref>
* Međunarodna likovna kolonija ''Bunarić'' (od 1997.), organizira ju Likovni odjel [[HKC Bunjevačko kolo]],<ref>[http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=6369 Radio Subotica, program na hrvatskom]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} Marina Kujundžić Kovačić: Dužijanca, žito, rad i ljeto preporučene su teme ovogodišnje kolonije «Bunarić», 18. kolovoza 2011.</ref> jedna od 28 manifestacija u sklopu [[Dužijanca|Dužijance]]
* Likovna kolonija u župi Presvetog Trojstva u Somboru (od 2006,), organizira ju Župa Presvetog Trojstva u Somboru<ref>[http://www.zkvh.org.rs/index.php/component/content/article/711-odrana-6-likovna-kolonija-u-upi-presvetog-trojstva-u-somboru Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140821002850/http://www.zkvh.org.rs/index.php/component/content/article/711-odrana-6-likovna-kolonija-u-upi-presvetog-trojstva-u-somboru |date=21. kolovoza 2014. }} Z.G.: Održana 6. likovna kolonija u župi Presvetog Trojstva u Somboru</ref>
* Likovna kolonija ''Ivan Gundić Ćiso - Dalmata'' (od 2009.), organizira ju HKUD Vladimir Nazor iz Stanišića<ref>[http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4271&arc=4271 Radio Subotica, program na hrvatskom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141226231450/http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4271&arc=4271 |date=26. prosinca 2014. }} Siniša Jurić: I. likovna kolonija u Stanišiću, 15. listopada 2009.</ref>
* Međunarodna umjetnička kolonija ''Stipan Šabić'' (od 2011.), održava se na salašu Paje Đurasevića na Bunariću, organizira ju Hrvatska likovna udruga «Cro Art»<ref>[http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=5&pid=12566 Radio Subotica, program na hrvatskom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210301163018/http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=5&pid=12566 |date=1. ožujka 2021. }} Međunarodna umjetnička kolonija «Stipan Šabić» (najave za 24. kolovoza 2011.)</ref>
* Hrvatska likovna udruga Cro Art iz Subotice<ref>[http://www.zkvh.org.rs/index.php/druga-opcija/597-hrvatska-likovna-udruga-cro-art ZKVH] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130418095351/http://www.zkvh.org.rs/index.php/druga-opcija/597-hrvatska-likovna-udruga-cro-art |date=18. travnja 2013. }} Hrvatska likovna udruga CRO ART</ref>

=== Udruge ===
Hrvatska zajednica suočava se s problemom poplava mnoštva udruga, funkcionalnošću i svrhovitošću udruga, ravnopravnom distribucijom novca s obzirom na napučenost Hrvatima i disperzijom Hrvata po Srbiji. Od preko 60 hrvatskih udruga u Republici Srbiji, koliko ih na popisu te time i financiranju ima HNV, 25 ih je iz Subotice. S udrugama iz subotičkih sela čine više od polovice hrvatskih kulturnih udruga dolazi iz tog kraja. S obzirom na popis stanovništva, Subotica i okolica zbog koncentriranosti hrvatske zajednice dobiva nesrazmjerno više. U Subotici i okolici je oko 10.000 Bunjevaca nehrvatske opcije (koji nemaju ništa zajedničko s Hrvatima osim kad se interesno izjašnjavaju kao Hrvati radi dokumenata i povlatica) te oko 10.000 „hrvatskih Bunjevaca“. U cijeloj Republici Srbiji je oko 57.000 „običnih“ Hrvata, osobito u Srijemu i Beogradu, no mnoštvo njih se još uvijek ne usude službeno izjasniti kao Hrvati. Nesrazmjerno više novaca završava u subotičkom okružju. Izmišlja se hrvatske udruge koje tako i dobivaju više od polovice ukupnih sredstava namijenjenih svim hrvatskim udrugama u Republici Srbiji, posebice najezda udruga predznaka CRO da namaknule što veći novac. Gledano po članstvu hrvatskih udruga i ustanova u Subotici, tu su cijele obitelji „hrvatskih Bunjevaca“ koje udruženo uzimaju novac namijenjenih svim srbijanskim Hrvatima. Takvo djelovanje pomaže [[negativna selekcija|negativnu selekciju]] u kulturi, književnosti, umjetnosti i dr. unutar srbijanskih Hrvata što vodi ka konačnom nestanku. Rješnje problema je popisati posebni birački popis za izbor čelnika sustavom "jedan čovjek - jedan glas", dok sadašnji elektorski sustav ne radi tako. Sadašnje rukovodstvo je redom iz Subotice, djeluju suprotno rješenju te se po sustavu elektora sami sebe biraju na najviše funkcije-<ref>[https://hrvatski-fokus.hr/index.php/iseljenistvo/17325-hrvati-samo-zbog-novaca Hrvatski fokus] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171223102204/https://hrvatski-fokus.hr/index.php/iseljenistvo/17325-hrvati-samo-zbog-novaca |date=23. prosinca 2017. }} Branimir Miroslav Cakić: ''Poplava "hrvatskih udruga" u Subotici i okolici''. 8. srpnja 2016. (pristupljeno 23. prosinca 2017.)</ref>

== Šport ==
Vojvođanski Hrvati su se najviše istakli u [[nogomet]]u (državni reprezentativci), [[hokej na travi|hokeju na travi]], [[hrvanje|hrvanju]], [[stolni tenis|stolnom tenisu]], [[mačevanje|mačevanju]] ([[Eugen Jakobčić]], [[András Jakobčić]], [[Lazar Jaramazović]], [[mačevalački klub Spartak Subotica]], državni prvak 1985. i 1987.)<ref>[http://www.gradsubotica.co.rs/macevaoci-na-stazama-stare-slave/ Grad Subotica] Mačevaoci na stazama stare slave (Lansky), 12. veljače 2011.</ref> [[gimnastika|gimnastici]] ([[Josip Kujundžić]], [[Antun Katančić]], [[Marica Ivandekić]], [[Blaško Sudarević]] i dr.), [[odbojka|odbojci]] ([[Akoš Budinčević]], [[Sanja Malagurski]]), ženskom [[Prvenstvo Jugoslavije u rukometu za žene|malom]] i [[Prvenstvo Jugoslavije u velikom rukometu za žene|velikom rukometu]] (prvakinje 1940-ih, 1950-ih i 1960-ih; [[Ana Evetović]], [[Marija Jakovetić]], [[Jovanka Jurčak]], [[Justina Jurčak]], [[Jelisaveta Jurčak]], [[Ana Zemko]]).

Nogometni klub subotičkih Hrvata [[NK Bačka 1901 Subotica|Bačka]] osnovan 1901. najstariji je nogometni klub kod Južnih Slavena, a počasni predsjednik bio je veleposjednik i državni zastupnik [[Šandor Vojnić od Bajše]].<ref name="povijestNKBačka">(srpski) [http://www.fkbacka1901.rs/istorija-kluba.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120825165757/http://www.fkbacka1901.rs/istorija-kluba.html |date=25. kolovoza 2012.}} Povijest NK Bačka. Pristup 4. prosinca 2012.</ref> Zasluge Hrvata za povijest nogometa ovdje još idu dalje u prošlost. Nogomet počinje u Subotici sa Subotičkim športskim društvom ([[Szabadkai Sport Egylet]]), osnovanim 12. kolovoza 1894. godine. Nogometni odjel tog društva osnovan je 1898. godine, zahvaljujući Hrvatu, gimnazijskom profesoru i treneru [[Nikola Matković|Nikoli Matkoviću]] i Zoltanu Wagneru, nogometašu budimpeštankog [[Műegyetemi FC]].<ref name="povijestNKBačka"/> Momčad su poslije po Bačkoj i susjednim krajevima predvodili Nikola Matković, [[Đuro Stantić]] i [[Ivan Sarić]]. Prvu je utakmicu odigrala 22. svibnja 1899. protiv momčadi iz Kiskunhalasa, a taj se susret koji se odigrao na subotičkom Vašarištu u blizini današnjeg Bačkinog igrališta, smatra prvom nogometnom utakmicom u Hrvata<ref name="povijestNKBačka"/> a vjerojatno i svih Južnih Slavena.

== Političke stranke ==
* [[Demokratski savez Hrvata u Vojvodini]] (od srpnja 1990.)
* [[Hrvatski narodni savez]] (od prosinca 1998. do veljače 2004.)
* [[Hrvatska bunjevačko-šokačka stranka]] (od lipnja 2004.)
* [[Demokratska zajednica Hrvata]] (od lipnja 2007.)
* [[Hrvatska srijemska inicijativa]] (od veljače 2008.)

Iako postoji nekoliko stranaka hrvatskog predznaka u Vojvodini odnosno stranaka koje se u programu definiraju kao stranke koje se brinu za Hrvate u Vojvodini, hrvatsko se je biračko tkivo glasovima raspodijelilo na više stranaka. Isto vrijedi i za Hrvate po članstvu u strankama, tako da su Hrvati raspršeni na više stranaka. Primjer za to je sastav subotičkog Gradskog vijeća i Hrvata u njemu od 16. srpnja 2012. Gradonačelnik [[Modest Dulić]] je iz Demokratske stranke, zamjenik [[Blaško Stantić]] iz [[DSHV]]-a, zamjenik predsjednice gradske skupštine je iz [[LSV]]-a, pomoćnik predsjednice gradske skupštine je iz SBB-a, član gradskog vijeća zadužen za omladinu i turizam je iz [[LDP]]-a, a zaduženik za poljodjelstvo je - u [[Savez vojvođanskih Mađara|Savezu vojvođanskih Mađara]].<ref>[http://radiosuboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=7386&arc=7386 Radio Subotica, program na hrvatskom]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} Marija Matković: Izabrani novi gradski čelnici: Modest Dulić i Mária Kern Sólya, 10. srpnja 2012.</ref>

== Bilješke ==
#{{fusd|1}}Moguća [[Krivotvorenje|krivotvorina]].<ref>Tomislav Vuković, [http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/56/Tragom-%C2%BBpovijesnog%C2%AB-dokumenta-o-Hrvatima-u-Backoj:-Komedija-o-falsifikatu-u-deset-slika/ ''Tragom »povijesnog« dokumenta o Hrvatima u Bačkoj: Komedija o falsifikatu u deset slika''], hrvatskarijec.rs, 23. ožujka 2011., pristupljeno 2. studenoga 2020.</ref>

== Izvori ==
{{izvori|30em}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.matis.hr/vijesti.php?id=2274 Hrvatska matica iseljenika]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} Pregled proze Hrvata u Vojvodini, 30. ožujka 2009.
* [http://www.hrvatskarijec.rs/arhiva.php?zg=2217913&no=108 Hrvatska riječ] Denacionalizacija Hrvata u Bačkoj, 4. ožujka 2005.
* [http://www.hrvatskarijec.rs/arhiva.php?zg=639&no=38 Hrvatska riječ] Kompatibilnost bunjevačkog s hrvatskim, 20. listopada 2003.
* {{srp oznaka}} [https://web.archive.org/web/20070927194442/http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/07-11-2002/Strane/pero.htm Dnevnik (Novi Sad)] Živeti zajedno: Nacionalne manjine u Vojvodini: Hrvati - Pravi test vojvođanske tolerancije (poveznica nije aktivna)
* [http://www.hrvatskarijec.rs/arhiva.php?zg=1719562&no=65 Hrvatska riječ] Istraživanje identiteta bačkih Hrvata - osobni i profesionalni izazov, 10. svibnja 2004,
* [http://www.zvonik.rs/arhiva/901/ZV19.html Zvonik br.4/2002.] Jezik i pravopis Bunjevaca i Šokaca 
* [http://www.matijagubec.org.rs/o_drustvu.htm HKPD "Matija Gubec" Tavankut] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111216165804/http://www.matijagubec.org.rs/o_drustvu.htm |date=16. prosinca 2011. }} Sadrži i povijesni odjeljak 
* [https://web.archive.org/web/20120323112349/http://www.udruga-hrvata-iz-srijema.hr/ Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema Bačke i Banata]
* [http://www.zkvh.org.rs/ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata]
* Hrvatski jezik  (ur. Mijo Lončarić). Prva knjiga s tim naslovom u nekoj međunarodnoj seriji - Najnowsze dzieje jezykow slowianskich, Opole 1998. Puni tekst 643435.Hrvatski_jezik.jpg (tekst priložen 17. siječnja 2019. u 04:51 sati). U seriji objavljeno je 12 monografija slavenskih jezika. 

{{narodi u Vojvodini}}
{{Hrvati}}
[[Kategorija:Hrvati]]
[[Kategorija:Vojvođanski Hrvati| ]]
[[Kategorija:Etničke grupe Srbije]]
[[Kategorija:Hrvati u Srbiji|*]]