Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez lisnice

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez lisnice (ministar za Hrvatsku i Slavoniju) bio je član Ugarske vlade (odnosno zajedničke Ugarsko-hrvatske vlade). Imenovao ga je kralj na prijedlog ugarskog ministra-predsjednika i nije bio odgovoran Hrvatskom saboru, nego zajedničkom parlamentu u Budimpešti.

Dužnost ministra za Hrvatsku i Slavoniju ustanovljena je Hrvatsko-ugarskom nagodbom (članak 44.), sa svrhom zastupanja interesa Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. On je bio veza između kralja i Zemaljske vlade Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Kako se ubrzo pokazalo da je ovaj ministar bio više zapreka nego spona, pri reviziji Nagodbe dodana je odredba kako ministar za Hrvatsku mora bez promjene i odugovlačenja slati kralju banove predstavke, i samo u slučaju kad bi nastala dvojba s gledišta državne zajednice ili zajedničkih poslova, koja se nije mogla riješiti u konzultacijama s banom, mogao je zajedno s banovim predstavkama istovremeno kralju podnijeti i svoje primjedbe, odnosno primjedbe zajedničke vlade.

Popis obnašatelja dužnosti[uredi VE | uredi]

Koloman Bedeković
Nikola Tomašić
Ministar Početak Kraj
Koloman Bedeković 8. prosinca 1868. 10. veljače 1871.
Petar Pejačević 10. veljače 1871. 25. veljače 1876.
Koloman Bedeković 25. veljače 1876. 10. kolovoza 1889.
Emerik Josipović 23. kolovoza 1889. 10. prosinca 1898.
Ervin Cseh 10. prosinca 1898. 27. lipnja 1903.
Nikola Tomašić 27. lipnja 1903. 3. studenog 1903.
Ervin Cseh 3. studenog 1903. 18. srpnja 1905.
Stjepan Kovačević 18. srpnja 1905. 8. travnja 1906.
Sándor Wekerle 8. travnja 1906. 23. travnja 1906.
Gejza Josipović 23. travnja 1906. 17. siječnja 1910.
Károly Khuen-Héderváry 17. siječnja 1910. 22. travnja 1912.
Gejza Josipović 22. travnja 1912. 10. lipnja 1913.
István Tisza 10. lipnja 1913. 21. srpnja 1913.
Teodor Pejačević 21. srpnja 1913. 16. siječnja 1916.
István Tisza
(zamjenjivao Teodora Pejačevića)
22. kolovoza 1914. 16. siječnja 1916.
Imre Hideghéthy 16. siječnja 1916. 15. lipnja 1917.
Aladár Zichy 15. lipnja 1917. 18. kolovoza 1917.
Dragutin Unkelhäuser 18. kolovoza 1917. 29. listopada 1918.
Zsigmond Kunfi
(Hrvatska tada više nije bila dio Monarhije)
6. studenog 1918. 19. siječnja 1919.

Izvori[uredi VE | uredi]