Ignjat Alojzije Brlić
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b5/%D0%93%D1%80%D0%BE%D0%B1_%D0%98%D0%B3%D1%9A%D0%B0%D1%82%D0%B0_%D0%92%D1%98%D0%B5%D0%BA%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%BB%D0%B8%D1%9B%D0%B0%2C_%D1%87%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%94%D1%80%D1%83%D0%B6%D1%82%D0%B2%D0%B0_%D0%A1%D1%80%D0%B1%D1%81%D0%BA%D0%B5_%D0%A1%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D1%81%D0%BD%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8%2C_%D1%84%D1%80%D0%B0%D1%9A%D0%B5%D0%B2%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D1%81%D0%B0%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD_%D1%83_%D0%A6%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D1%83.jpg/220px-thumbnail.jpg)
Ignjat Alojzije Brlić (Slavonski Brod, 30. kolovoza 1795. – Cernik, 27. ožujka 1855.) hrvatski književnik i jezikoslovac.
Bavio se književnošću i znanošću te trgovačkim poslovima. Za života je održavao veze s uglednicima svojega doba. Skupljao je razne narodne stare spise i drugi, iz čega je poslije nastala knjiga "Uspomene na stari Brod". Povijesno značenje imaju "Pisma sinu Andriji Torkvatu".[1] U rukopisu je ostavio dosta prijevoda i preradba: "Ilirska imena travah latinski i nimački iztolmačena, Domaći likovi, Nimačka slovnica". Izdavao je i Ilirski kalendar. Bio je zagovornik da narodni jezik treba biti osnovicom književnog jezika. Zbog toga je u polemikama (Zori dalmatinskoj), napadao ilirce koji žele razlučiti književni od narodnog jezika. U 2. izdanju svoje gramatike (Grammatik der illyrischen Sprache: wie solche in Boßnen, Dalmagien, Slawonien, Serbien, Ragusa ... dann von den Illyriern in Banat und Ungarn gesprochen wird) zbog zajedništva, priklonio se ilirskoj grafiji i, premda ikavac, prihvatio jekavicu.
- ↑ enciklopedija.hr, pristupljeno 10. rujna 2015.