Irazú
Irazú
špa. Volcán Irazú | |
|---|---|
| Planina • složeni Stratovulkan | |
 Krater vulkana i jezero | |
| Položaj | |
| Koordinate | 9°58′45″N 83°51′09″W / 9.97917°N 83.85250°W[1] |
| Država | |
| Najbliži gradovi | Cartago, San José |
| Dio gorja | Cordillera Central |
| Fizikalne osobine | |
| Najviši vrh | 3432[1] m |
| Geologija | |
| Geološka starost | Kvartar |
| Zadnja erupcija | 8. prosinca 1994.[1] |
| Vulkanski luk | Srednjoamerički vulkanski luk |
  Irazú Irazú na zemljovidu Kostarike  | |
Vulkan Irazú (špa. Volcán Irazú) je aktivni vulkan u Kostariki, smješten u Središnjim Cordillerama blizu grada Cartaga.
Naziv je možda nastao kombinacijom riječi "ara" (vrh) i "tzu" (grom) ili iskvarena riječ Iztarú, što je bilo ime autohtonog sela na obroncima vulkana. U Kostariki je poznat pod imenom "El Coloso" (Kolos) zbog katastrofa koje je izazvao u prošlosti.
Vrh vulkana ima nekoliko kratera, od kojih se u jednom nalazi Diego de la Haya, zeleno kratersko jezero promjenjive dubine. S visinom od 3432 m, vulkan Irazú najviši je aktivni vulkan u Kostariki.[2] Stoga je popularno turističko mjesto. Lako ga je posjetiti iz San Joséa, glavnog grada Kostarike, s cestom koja vodi sve do kratera na vrhu i tjednom autobusnom linijom do vrha. Na vrhu vulkana nalazi se i nekoliko televizijskih odašiljača za televizijske postaje u San Joséu.
S vrha je za vedrog dana moguće vidjeti i Atlantski i Tihi ocean.[3] Međutim, takvi vedri dani su rijetki, a vrh vulkana obično je prekriven oblacima.
Vulkan se nalazi unutar Nacionalnog parka vulkana Irazú, koji se prostire na 2300 ha. Nacionalni park sadrži primarne i sekundarne planinske šume te je dom pasancima, sovama, zečevima, lisicama, djetlićima i kolibrićima.[4]
Vulkan Irazú je složeni štitasti vulkan. To je najviši aktivni vulkan u Kostariki, a ima površinu od 500 km2. Ima nepravilan subkonični oblik, a temperature na njegovom vrhu variraju između 3 i 17°C, s rekordno niskom temperaturom od -3°C[5] i rekordno visoka temperatura od 23,2°C.[6] Vulkan Irazu je stratovulkan s vrhom visokim 3432 m . Njegovih pet kratera lako se razlikuju.[1] Najvažniji su, zbog svoje aktivnosti, Glavni krater i krater Diego de la Haya. Glavni krater je gotovo kružnog oblika, ima vrlo nagnute stijenke i mjeri 1050 m u promjeru, a dubok je 300 m. Krater Diego de la Haya je promjera 600 metara, a dubok 100 m. Ostali krateri su Playa Hermosa, La Laguna i El Piroclastico.[7]
Irazú je najjužniji od deset kvartarnih vulkana koji tvore liniju sjeverozapadnog trenda kroz središnju i sjevernu Kostariku.[3] Radioaktivno datiranje pokazalo je starost od najmanje 854 000 godina s vrhuncima erupcija na 570 000 godina i najnovijom aktivnom fazom od 136 000 godina do danas. Najnovija aktivnost uključuje tokove lave zajedno sa strombolijskim i freatomagmatskim eksplozijama.[3] Vrste lave uključuju bazalt i andezit koji su eruptirali tijekom različitih događaja, što sugerira da vulkan hrane dvije različite magmatske komore.[3] Znanstvenici su vjerovali da su se impulsi magme miješali u komori prije nego što su se popeli prema gore - proces za koji se procjenjuje da traje nekoliko tisuća godina. No, vulkanolozi Sveučilišta Columbia otkrili su da je erupciju vulkana Irazú u Kostariki 1963. vjerojatno izazvala magma koja je neprestano putovala iz plašta tijekom samo nekoliko mjeseci. Autori studije nazvali su to autocestom iz pakla.[8]
Podrobniji članak o temi: Erupcija vulkana Irazú 1963.Irazú je često eruptirao u povijesti - najmanje 23 puta od prve povijesno zabilježene[9] erupcije 1723. godine. Njegova najpoznatija erupcija započela je sredinom ožujka 1963., nekoliko dana prije nego što je američki predsjednik John F. Kennedy započeo državni posjet Kostariki.[10] Zasula je pepelom glavni grad San José i veći dio središnjeg gorja Kostarike.[11] Erupcije su se nastavile iduće dvije godine.[12]
Njegove povijesne erupcije uglavnom imaju VEI od 1 do 3. Sve povijesne erupcije bile su eksplozivne, a bilo je i mnogo freatičnih erupcija, a neke su proizvele piroklastične tokove. Posljednja erupcija trajala je samo 1 dan i dogodila se 8. prosinca 1994. Dogodila se na bočnom otvoru i bila je freatična erupcija, koja je proizvela lahare.[9]
Pogled iz daleka na erupciju iz 1963.
Erupcija iz San Joséa 1963.
Erupcija 1963.
| Klimatološki srednjaci za Vulkan Irazú, Kostarika (2005.–2018.) | |||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| mjesec | sij | velj | ožu | tra | svi | lip | srp | kol | ruj | lis | stu | pro | godina |
| srednji maksimum, °C | 12,6 | 14,2 | 15,8 | 16,4 | 15,4 | 14,2 | 12,3 | 13,2 | 14,4 | 14,3 | 12,8 | 12,1 | 14,0 |
| srednja dnevna temperatura, °C | 8,3 | 9,3 | 10,4 | 11,1 | 10,8 | 10,2 | 8,9 | 9,4 | 10,1 | 10,1 | 9,1 | 8,3 | 9,7 |
| srednji minimum, °C | 4,0 | 4,3 | 4,9 | 5,7 | 6,2 | 6,2 | 5,5 | 5,6 | 5,8 | 5,8 | 5,4 | 4,4 | 5,3 |
| oborine, mm | 110,4 | 57,4 | 35,2 | 54,1 | 181,2 | 166,4 | 177,3 | 139,9 | 201,7 | 268,0 | 300,1 | 173,0 | 1864,7 |
| oborine, dani | 17 | 12 | 12 | 15 | 23 | 23 | 24 | 23 | 25 | 28 | 24 | 22 | 248 |
| Izvor: Instituto Meteorológico Nacional[13] | |||||||||||||
Pogled odozgo na Diega de la Hayu
Zalazak sunca u krateru Diego de la Haya
Glavna laguna kratera
Unutar Diega de la Haye
Ugašeni krater Playa Hermosa
Ugašeni krater Playa Hermosa
Krater Diego de la Haya
Laguna Diego de la Haya
Zid velikog kratera
Pogled iz daleka na vulkan Irazu
Erupcija 1918.
_-_Daniel_Vargas.jpg)
- 1 2 3 4 Irazú. Global Volcanism Program. Smithsonian Institution. Pristupljeno 11. ožujka 2010.
- ↑ Stater, Adam. Elevation of Irazu Volcano. Anywherecostarica.com. Pristupljeno 23. rujna 2017.
- 1 2 3 4 Guillermo E. Alvarado, el. al. 2006. Recent volcanic history of Irazú volcano, Costa Rica: Alternation and mixing of two magma batches, and pervasive mixing (PDF). Rci.rutgers.edu. Američko geološko društvo. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 6. prosinca 2010. Pristupljeno 23. rujna 2017..
Special Paper 412
- ↑ Stater, Adam. Irazu Volcano National Park. Anywherecostarica.com. Pristupljeno 23. rujna 2017.
- ↑ 403 Forbidden. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2022. Pristupljeno 18. siječnja 2020.
- ↑ Información climática. imn.ac.cr (španjolski). str. 10. Pristupljeno 7. srpnja 2023.
- ↑ McArthur, Sarah. 2. studenoga 2023. Irazú Volcano National Park in Costa Rica: Guide to Visiting (engleski). Pristupljeno 2. studenoga 2023.
- ↑ Ruprecht P, Plank T. Feeding andesitic eruptions with a high-speed connection from the mantle.
- 1 2 Irazú: Eruptive History. Global Volcanism Program. Smithsonian Institution
- ↑ Natanson, George. 15. svibnja 1963. Central America Talks Ready to Open Monday. Los Angeles Times. str. 22
- ↑ Scholes, Frank. 18. ožujka 1978. Mountainous Costa Rica is a Caribbean Switzerland. Montreal Gazette. str. 17. Pristupljeno 10. srpnja 2018.
- ↑ Among Costa Rican volcanoes, Irazú is king of the hill. The Tico Times Costa Rica (engleski). Pristupljeno 10. srpnja 2018.
- ↑ Volcán Irazú - Promedios mensuales. Instituto Meteorológico Nacional. Pristupljeno 18. veljače 2023.
