Vidi kôd stranice Istočnobosanski dijalekt

{{Štokavsko narječje}}
[[Datoteka:Serbo_croatian_dialects_historical_distribution_2.png|mini|desno|200px|Povijesno rasprostiranje hrvatskih narječja]]
[[Datoteka:Historical_shtokavian_jekavian.png|mini|desno|200px|Povijesni prikaz jekavskih zapadnoštokavskih dijalekata]]
[[Datoteka:Croatian_dialects_in_RH_and_BiH.PNG|mini|desno|200px|Današnje rasprostiranje hrvatskih zapadnoštokavskih dijalekata na današnjem teritoriju Hrvatske i BiH]]

'''Istočnobosanski dijalekt''' [[Hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]] jedan je od četiri hrvatska [[Zapadnoštokavsko narječje|zapadnoštokavska dijalekta]] [[Štokavsko narječje|štokavskoga narječja]] uz [[Čakavsko narječje|čakavsko]] i [[Kajkavsko narječje|kajkavsko]] narječje. Karakterizira ga ijekavski refleks ''jata'', [[Šćakavizam|šćakavski govor]] i nenovoštokavska akcentuacija. Ovim dijalektom govore [[Hrvati]] i [[Bošnjaci]] na području od gornje [[Neretva|Neretve]] do [[Sava|Save]] kod [[Brčko]]g.

===Rasprostranjenost===
Ovim dijalektom govori se na potezu od Konjica na jugu do Brčkog na sjeveru, a govori se u dolinama Fojnice ([[Kreševo]], [[Kiseljak]], [[Fojnica]]) i [[Usora|Usore]], oko [[Vareš]]a, [[Kraljeva Sutjeska|Kraljeve Sutjeske]], Stupa, te oko Tuzle i [[Brčko]]g, osim ovih krajeva govore ga i [[Hrvati]] u okolici [[Virovitica|Virovitice]], u [[Hrvatska Kostajnica|Hrvatskoj Kostajnici]] te južno od [[Pečuh]]a u [[Mađarska|Mađarskoj]].

Danas ovim dijalektom uglavnom govore [[Hrvat]]i i [[Bošnjaci]].

===Osobine ===
[[Datoteka:Shchakavian_subdialects_in_Cro_and_BiH.PNG|thumb|200px|Starošćakavska narječja i podnarječja po J. Liscu]]
[[Datoteka:Eastern_Bosnian.png|mini|desno|200px|Prikaz istočnobosanskog narječja u RH, BiH i Mađarskoj]]
[[Datoteka:croatian_subdialects.png|mini|200px|Hrvatski poddijalekti]]
Kako se zna, glavnina stare zapadne štokavštine (terena između [[Čakavsko narječje|čakavskoga]] i [[Kajkavsko narječje|kajkavskoga]] na zapadu te istočnoštokavskoga na istoku) bila je [[Šćakavski|šćakavska]], a takvi su i danas mnogi krajevi u [[Slavonija|Slavoniji]], u [[Bosna|Bosni]] i [[Hercegovina|Hercegovini]] te u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. 

Nakon velikoga znanstvenoga istraživanja akademik [[Dalibor Brozović]] dokazao je kako područje istočnobosanskog dijalekta od starine ijekavsko, a ne ikavsko kako su mnogi do tada mislili, a šćakavizam tog terena stara je zapadnoštokavska osobina.

Dijalekt je srodan [[čakavsko_narječje|čakavskom narječju]], te [[slavonski_dijalekt|starošćakavskom slavonskom]] i [[Dubrovački_dijalekt|dubrovačkom]] dijalektu.

=== Razvitak ===
Istočnobosanski dijalekt je rubni dijalekt zapadnoštokavskog narječja. Dominatan refleks jata je jekavski, a u prošlosti je prvenstveno bio srodan ostalim zapadnoštokavskim dijalektima, prvenstveno [Dubrovački_dijalekt|dubrovačkom štakavskom jekavskom], gdje se nalazila glavna luka za to područje, neretvanskom (ili istočno neretvansko-pelješkom) ikavsko-jekavskom štakavskom, koji se nalazio između Dubrovnika i govornog područja dijalekta, te drugim šćakavskim dijalektima; šćakavskom ikavskom Livanjsko-vrbaškom (koji danas čini dio šćakavskog poddijalekta [[zapadni_dijalekt|zapadnog dijalekta]] ili novoštokavske ikavice) te šćakavskom zatvoreno ekavskom (neizmijenjeni jat) [[slavonski_dijalekt|Slavonskom]].<br>
U prošlosti je dijalekt vjerojatno obuhvaćao područje istoka starobosanske jezgre, odnosno oko Visokog, Vareša i Kraljeve Sutjeske te do Podrinja, a na sjeveru do Soli.<br>
Migracijama za vrijeme Turaka, takvo se stanje mijenja, smanjuje se doticaj s drugim (staro)šćakavskim dijalektima, a govornici dijalekta se pomiču na zapad.<br>
Postoje značajne enklave govornika ovog dijalekta u Republici Hrvatskoj, prvenstveno oko Virovitice i Hrvatske Kostajnice, te u Mađarskoj, oko grada Pečuha (baranjski Hrvati). Također je vrlo vjerojatan kontakt na području današnjeg Podunavskog (baranjsko-bačkog) ikavsko-jekavskog poddijalekta [[Slavonski_dijalekt|Slavonskog dijalekta]].<br>
Dijalekt je u tim migracijama izgubio i krajnji istok Bosne, odnosno podrinje, ali se proširio na zapad prema porječju rijeke Bosne, kao i na sjever prema rijeci Savi, područja koja su nekad zauzimali drugi, ikavski i zatvoreno ekavski (neizmijenjeni jat) šćakavski dijalekti. Za takve promjene su i bitne povratne migracije muslimanskih Bošnjaka iz Slavonije na nekoć pretežito katolička područja (porječje rijeke Bosne), kao i preseljenja katolika u Slavoniju (npr. migracije pod Eugenom Savojskim krajem 17.stoljeća). 

Ovaj dijalekt karakterizira (i)jekavski refleks jata (originalno dvoglas ie, kasnije ijekavski u dugim, jekavski u kratkim slogovima prijelaz poluglasa u a, a samoglasnog -l (originalno dvoglas uo, ponegdje očuvano kao takvo) i stražnjeg nazala u -u.

Dijalekt se obično ne dijeli na poddijalekte, ali se svojom različitošću mogu istaknuti govorice okolice Virovitice, Kostajnice i Pečuha, koji su nastali za vrijeme zbjegova pred Turcima. Od različitosti u glavnom području dijalekta se ističe područje [[Tuzla|Tuzle]] (veća štakavizacija), područja Usore i Fojnice/Lepenice (kao rubna, a po Brozoviću i originalno i drugačiji poddijalekti) u odnosu na ostatak (glavninu) govora.

<!---
Duljenje u –VRC- nije općeštok. jer se u istočnobosanskom dijalektu (Vareš, Fojnica, Kreševo) uopće nije provelo: sȕnce, stȁrca, pȁlca, nȍvci, zdrȁvje, pȁmtit, tr̀gŏvci, slȁmka itd.

	istočnobosanski, čak. (Vrbnik)	posavski, južnočakavski	sjevslav.
(Podrav.), sjevčak.	novoštokavski
 u –VRC-	̏	̑	̃	(  ̑)
 -VR#	̏	̑	̃	̏

	
Osnovno je duljenje u čak. ònō ispred –RC- (R = m, n, nj, r, l, lj, r, v, j kao u štok.) i ispred –R# (u jednosložnim riječima) kojim se dobiva   ̃ na sjeveru, a  ̑ na jugu: stãrca/stȃrca, divõjka/divȏjka, krãj/krȃj, dĩm/dîm, stãr/stȃr itd. (vidi Ivić 1981). To je duljenje zajedničko većini čak. govora, ali ne svima – na Vrbniku duljenja uopće nema : krȁj, rȁj, sȅnce, pȁlci, stȍl, gȍl  (u Drinju ima duljenja samo ispred –RC-, a ispred –R# ne: kȍnj, rȁj, krȁj, jedȁn, jārȁm, ali sũnce). Neki su to govori proširili i općenito na kraj riječi ispred sonanta (dakle ne samo u jednosložicama) kao u Novom: dȉvēr, kabãl, kȁmēn prema Vrg. dȉver, kȁmen, Susak: kabȁl. Daljnjim se širenjem slogovi mogu duljiti i prije zvučnih okluziva, kao na Braču, Hvaru i Visu (Hvar: dîd, prȏg, bȏb itd.), pa sve do duljenja u svim zatvorenim slogovima kao na Dugom Otoku (obẹ̑d, brạ̑t, mladîć, pȗpka itd.) i Visu (obîd, obrȃz) ili duljenja nepostojanoga –a- kao u Biogradu (otãc, kolãc, sudãc, konãc itd.). Ova duljenja idu u korak s ostalim naglasnim promjenama i novinama. 
--->

== Izvori ==
*Josip Lisac, Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja, Hrvatska dijalektologija 1, Goldenmarketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2003.

{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
* [https://web.archive.org/web/20070823110902/http://www.matica.hr/Kolo/kolo2005_1.nsf/AllWebDocs/8 Kolo Josip Lisac: Proučavanja hrvatskih štokavskih organskih idioma] 

{{mrva-jezik}}

{{Hrvatska dijalektologija}}
[[Kategorija:Hrvatski jezik]]
[[Kategorija:Povijest hrvatskoga jezika]]
[[Kategorija:Dijalekti štokavskog narječja]]