Ivan Poljaković

Izvor: Wikipedija

Dr. Ivan Poljaković (Subotica, 9. siječnja 1956.) je hrvatski filolog, apologeta, političar i povjesničar književnosti iz Vojvodine, jedan od utemeljitelja Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, a od 2012. jedan od članova predsjedništva političke stranke HRAST - pokret za uspješnu Hrvatsku. Profesor je engleskog, njemačkog i španjolskog jezika.[1]


Školovanje[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Subotici. Osnovnu i srednju školu pohađa u rodnom gradu. Pohađao je klasičnu vjersku gimnazije Paulinum. Prve godine studije anglistike i germanistike 1974. – 1977. proveo je na Sveučilištu u Innsbrucku (Austrija); potom studij anglistike nastavlja 1977. – 1979. god. u Cambridgeu (Engleska), a 1979. – 1980. godine studira germanistiku na Sveučilištu u Rostocku (Njemačka); naposljetku diplomira anglistiku i germanistiku u Zagrebu (1980). Po završetku studija radi u osnovnoj školi u Subotici; 1983. upisuje poslijediplomski studij na Sveučilištu u Beogradu, gdje 1986. god. magistrira (mr. sc.) iz njemačke književnosti. Doktorirao je u Aucklandu na Novom Zelandu 2004. Dok je boravio na Novom Zelandu, završio je studij španjolskog jezika pri Sveučilištu u Aucklandu, te studij za vjeroučitelja pri Catholic Institute of Theology. Od 2006. djeluje na Sveučilištu u Zadru.

Glavno područje njegovog znanstvenog interesa je njemačka prognanička književnost.[2]

Suradnik je katoličkih portala Katolik, Raskrižje i drugih.

Politička i znanstvena karijera[uredi | uredi kôd]

Od 1988. godine radi kao viši predavač na Građevinskom fakultetu u Subotici (Sveučilište u Novom Sadu) i potom pri Visokoj školi za strane jezike.

Nakon kraja jednostranačkog sustava, Poljaković postaje aktivnim članom DSHV-a i njegovim prvim zastupnikom u Skupštini Autonomne pokrajine Vojvodine 1990-ih. Za svojeg mandata se istakao zalaganjem za formiranjem Hrvatskog nacionalnog vijeća, koje bi se brinulo za interese Hrvata u Vojvodini, obuhvaćajući Hrvate svih političkih i vjerskih usmjerenja. Zbog nedostatska potpore iz redova DSHV-a, taj projekt nije bio realiziran.

Nakon isteka skupštinskog mandata, iselio se 1996. god na Novi Zeland, gdje je predavao engleski jezik u uglednom Macleans Collegeu i ujedno nastavio znanstveni studij. Ondje se počeo intenzivnije baviti vjerskim temama s naglaskom na apologetiku, a bio je vrlo aktivnim u Hrvatskoj katoličkoj misiji.

Nakon što je 2004. godine doktorirao (u području njemačke književnosti) na Sveučilištu u Aucklandu, vraća se 2006. godine u Europu, te se nastanjuje u Zadru. Zapošljava se kao sveučilišni predavač, te je uvelike njegovom zaslugom zaslugom pokrenut Centar za strane jezike Sveučilišta u Zadru, čiji je do danas (2013. god.) i voditelj. Objavljen mu je veći broj radova u domaćim i stranim znanstvenim publikacijama, te je bio predavač na više međunarodnih konferencija[3]

Od 2012. godine je član predsjedništva stranke "Hrast - pokret za uspješnu Hrvatsku", mlade političke stranke kršćanskog usmjerenja.[4][5] Na osnivačkoj skupštini Podružnice HRAST-a za Zadar 5. ožujka 2013. god. izabran je I. Poljakovića za prvog predsjednika te podružnice[6]

Zbog izjava o tome kako je homoseksualizam bolesti i poremećaj na jednom javnom predavanju u Zadru,[7] rektorat Sveučilištu u Zadru je početkom 2013. godine protiv njega pokrenuo disciplinski postupak, te je Poljaković sukladno tome odlukom rektora Ante Uglešića jedno vrijeme bio suspendiran s radnog mjesta, no nakon određenog vremena je ponovo vraćen na posao profesora njemačkog i španjolskog jezika na Sveučilištu. Peticiju potpore Poljakoviću je potpisalo više od 200 akademika, sveučilišnih profesora i drugih znanstvenik.[8]

Djela[uredi | uredi kôd]

1. Business, Organizational and Social-economic links of Terminals [prijevod]. Zagreb. HAZU, Znanstveni savjet za pomorstvo, sekcija za luke, 1985.

2. Likovi u Bremovoj trilogiji, historija i fikcija s težištem na romanu Apis i Este [magistarski rad, 80 strana]. Beograd. Sveučilište u Beogradu, 1988.

3. Dijalog i njegova funkcija u nastavi stranog jezika. Zbornika radova Građevinskog fakulteta. Broj 9. str. 301 – 308. Subotica. Građevinski fakultet, 1993.

4. Johannes Weidenheim 80. Südostdeutsche Vierteljahresblätter, 2/1998, (str.113 – 117)München. Südostdeutsches Kulturwerk,1998.

5. MacTest, ESOL Web Based Testing Programme, Auckland, 2001. [kompjuterizirani online program za testiranje studenata].

6. Flucht und Vertreibung in der donauschwäbischen Literatur der Nachkriegszeit unter besonderer Berücksichtigung des Werks von Johannes Weidenheim [Bijeg i progon u poratnoj književnosti Podunavskih Švaba s posebnim osvrtom na djelo Johannesa Weidenheima - doktorski rad, 260 strana], Auckland. Sveučilište u Aucklandu, 2004.

7. JEO 101 Engleski jezik struke I [skripta], Engleski jezik struke za društveni i humanistički smjer. Zadar. Sveučilište u Zadru, 2006.

8. JEO 102 Engleski jezik struke II [skripta], Engleski jezik struke za društveni i humanistički smjer. Zadar. Sveučilište u Zadru, 2006.

9. JED 203 Engleski jezik struke III [skripta], Engleski jezik struke za društveni smjer. Zadar. Sveučilište u Zadru, 2007.

10. JED 204 Engleski jezik struke IV [skripta], Engleski jezik struke za društveni smjer. Zadar. Sveučilište u Zadru, 2007.

11. JED 305 Engleski jezik struke V [skripta], Engleski jezik struke za društveni smjer. Zadar. Sveučilište u Zadru, 2008.

12. JED 306 Engleski jezik struke VI [skripta], Engleski jezik struke za društveni smjer. Zadar. Sveučilište u Zadru, 2008.

13. Istina – Uvod u apologetiku Zagreb 2008. (knjiga) [9]

14. Multilingualism and Its Implications. // Lingvistika javne komunikacije: translatološki, terminološki, međukulturni, i problemi jezika struke. / M. Omazić, V. Karabalić, M. Brdar,(ur.). Zagreb – Osijek. Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, 2009.

15. A New Approach to Teaching Foreign Languages in Universities. // Jezična politika i jezična stvarnost. / J. Granić (ur.). Zagreb: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku 2009.

16. Schatten der Vergangenheit. Flucht und Vertreibung in der donauschwäbischen Literatur der Nachkriegszeit. / Sjene prošlosti. Bijeg i progon u poslijeratnoj književnosti podunavskih Švaba. [536 str.]. Zagreb: Novum, 2009. (knjiga)[10]

16. Attitudes toward ESP among university students. // Fluminensia: časopis za filološka istraživanja. Rijeka. Vol. 22 (2010) No. 2, 145-161.

17. Challenges and Aspirations of University Language Centres with Particular Reference to Croatia. // Apples - Journal of Applied Language Studies. University of Jyväskylä, Finland. Volume 5, Issue 1, 2011. 18. Discourse Analysis in an ESP Classroom. // Discourse and Dialogue Studies between Theory, Research Method, and Application. / V. Karabalić, M. A. Varga, L. Pon (ur.). Bern: Peter Lang Verlag 2011, 251-262.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. [1] Hrvatska riječ Ivan Poljaković: Ne treba trošiti snage na dokazivanje neupitnog (razgovarala Jasminka Dulić), 28. travnja 2006., preuzeto 10. ožujka 2011.
  2. [2] Rezension: "Rezension: Ivan Poljakovic - Völkerverbindende Zeichen" Stefan Teppert kod "Donauschwäbische Kulturstiftung"
  3. [3]Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. rujna 2013. (Wayback Machine) Sveučilište u Zadru: Doc. dr. sc. Ivan Poljaković, Ph.D., biografski podaci, pristupljeno 28. lipnja 2013.
  4. [4]Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. srpnja 2013. (Wayback Machine), "Građani sve više prepoznaju opće ljudske i kršćanske vrijednosti HRAST-a", tekst Ivana Poljakovića od 17.04.2013., pristupljeno 28.6.2013.
  5. [5]Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. lipnja 2013. (Wayback Machine) "Program stranke Hrast", službene stranice stranke, pristupljeno 28. lipnja 2013.
  6. [6]Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. travnja 2013. (Wayback Machine) "Hrast raste i u Zadru - osnovana zadarska Podružnica stranke Hrast", J. Vuletić za službene stranice stranke 6.3.2013., pristupljeno 28. lipnja 2013.
  7. http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/13458-prof-ivan-poljakovic-homoseksualizam-je-bolest-i-poremecaj.html
  8. [7], "PETICIJA ZA POLJAKOVIĆA: Uz homofobnog profesora stalo 200 znanstvenika", tportal 2. travnja 2013., pristupljeno 28. lipnja 2013.
  9. [8]Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. srpnja 2012. (Wayback Machine)
  10. [neaktivna poveznica]